Njemačka je godinama jedno od najvažnijih odredišta za građane Bosne i Hercegovine koji u inozemstvu traže bolje plaće i sigurnije zaposlenje. Međutim, najavljeno smanjenje kvote za radnike sa Zapadnog Balkana moglo bi promijeniti uvjete njihova odlaska već od 2027. godine.

Planirana promjena odnosi se na takozvano Pravilo za Zapadni Balkan, koje državljanima Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Albanije i Kosova omogućuje zapošljavanje u Njemačkoj pod pojednostavljenim uvjetima.

Riječ je o programu koji se primjenjuje od 2016. godine, a omogućuje zapošljavanje i osobama čije stručne kvalifikacije nisu formalno priznate u Njemačkoj, uz određene iznimke i ispunjavanje propisanih uvjeta.

Godišnja kvota u lipnju 2024. povećana je s 25.000 na 50.000 odobrenja, no njemačke vlasti sada planiraju ponovno je smanjiti na raniju razinu.

Manje mjesta za radnike iz Bosne i Hercegovine

Smanjenje kvote moglo bi posebno pogoditi građane koji tek planiraju odlazak u Njemačku radi zaposlenja. Radnici iz Bosne i Hercegovine već su godinama prisutni u građevinarstvu, ugostiteljstvu, prijevozu i drugim uslužnim djelatnostima.

Smanjenjem broja dostupnih odobrenja povećala bi se konkurencija među kandidatima, a dio zainteresiranih radnika mogao bi dulje čekati na mogućnost zapošljavanja ili morati razmotriti druge načine dolaska na njemačko tržište rada.

Važno je naglasiti da se ograničenje odnosi na godišnji broj odobrenja u okviru Pravila za Zapadni Balkan, a ne na sve mogućnosti zapošljavanja državljana BiH u Njemačkoj. Osobe koje ispunjavaju uvjete za druge vrste radnih dozvola i dalje mogu koristiti odgovarajuće zakonske mogućnosti.

Prema podacima njemačke Savezne agencije za rad, potražnja za zapošljavanjem putem ovog programa znatno premašuje raspoloživu kvotu. Samo u prosincu 2025. godine oko 18.000 zahtjeva nije moglo biti odobreno jer je godišnja kvota već bila iscrpljena.

Hoće li se dio radnika vratiti u Bosnu i Hercegovinu?

Najavljeno smanjenje kvote ponovno je otvorilo pitanje povratka dijela građana koji su prethodnih godina napustili Bosnu i Hercegovinu i druge zemlje regije.

Ekonomski analitičar Dominik Raškaj smatra da je smanjenje kvote bilo očekivano, uzimajući u obzir gospodarske poteškoće i slabiju potražnju za radnicima u pojedinim sektorima njemačkog gospodarstva.

U razgovoru za Euronews Srbija ocijenio je da bi zemlje Zapadnog Balkana mogle iskoristiti promjene na njemačkom tržištu rada kako bi potaknule povratak dijela iseljenog stanovništva.

Prema njegovoj procjeni, u sljedeće dvije do tri godine povratak dijela radne snage mogao bi dosegnuti između 15 i 20 posto.

Ipak, riječ je o procjeni analitičara, a ne o službenoj prognozi njemačkih institucija ili potvrđenom broju ljudi koji planiraju napustiti Njemačku.

Raškaj ističe da bi Bosna i Hercegovina i Srbija morale ponuditi konkretne mjere za poticanje povratka, uključujući veće plaće, bolje uvjete rada i stabilnije mogućnosti dugoročnog zaposlenja.

Bez takvih promjena teško je očekivati da će se veći broj ljudi odlučiti vratiti samo zato što je odlazak u Njemačku postao zahtjevniji.

Njemačka i dalje treba strane radnike

Unatoč najavljenom smanjenju kvote, Njemačka se i dalje oslanja na strane radnike u brojnim gospodarskim sektorima.

Predstavnici njemačke industrije izrazili su nezadovoljstvo planiranom promjenom, upozoravajući na moguće posljedice za poslodavce koji se suočavaju s nedostatkom radne snage.

Odluka tako otvara pitanje kako će njemačko gospodarstvo nadoknaditi potrebu za radnicima, osobito u djelatnostima u kojima su zaposlenici iz inozemstva već godinama važan dio tržišta rada.

Njemačka Savezna agencija za rad navodi da državljani šest zemalja Zapadnog Balkana čine nešto više od četvrtine zaposlenih koji imaju dozvolu boravka ili stalnog nastanjenja na temelju zaposlenja.

To pokazuje koliko je radna migracija iz ove regije važna za njemačko tržište rada, ali i koliko promjene u pravilima mogu utjecati na građane koji planiraju odlazak.

Što građani BiH trebaju znati prije odlaska?

Za građane Bosne i Hercegovine koji planiraju raditi u Njemačkoj najvažnije će biti pratiti konačnu odluku njemačkih vlasti i uvjete za podnošenje zahtjeva tijekom 2027. godine.

Ako se najavljeno smanjenje provede, broj odobrenja u okviru Pravila za Zapadni Balkan bit će prepolovljen u odnosu na trenutačnu kvotu. Zbog toga bi pravodobno informiranje o postupku, potrebnoj dokumentaciji i drugim mogućnostima zapošljavanja moglo postati još važnije.

Istodobno, ostaje otvoreno pitanje hoće li promjene potaknuti veći povratak radnika u Bosnu i Hercegovinu. Takav scenarij ovisit će ne samo o uvjetima u Njemačkoj nego i o tome hoće li zemlje regije ponuditi dovoljno dobre plaće, sigurnost zaposlenja i perspektivu za život.

Smanjenje kvote samo po sebi ne znači da građani BiH više neće moći raditi u Njemačkoj, ali bi njihov odlazak putem ovog programa mogao postati znatno teži.

Objava Njemačka od 2027. prepolovljuje kvotu za radnike sa Zapadnog Balkana: Što to znači za građane BiH? pojavila se prvi puta na Republika.

Ukupni depoziti domaćih sektora u Bosni i Hercegovini krajem kolovoza 2026. godine dosegnuli su 40,9 milijardi konvertibilnih maraka (KM). U odnosu na mjesec ranije povećani su za 467,5 milijuna KM, odnosno 1,2 posto, pokazuju podaci Centralne banke Bosne i Hercegovine (CBBiH).

Najveći mjesečni rast depozita zabilježen je kod privatnih poduzeća, čiji su depoziti porasli za 387,9 milijuna KM ili 4,4 posto. Depoziti stanovništva povećani su za 137,6 milijuna KM, odnosno 0,7 posto, dok su depoziti nefinancijskih javnih poduzeća porasli za 6,3 milijuna KM ili 0,3 posto.

U ostalim domaćim sektorima zabilježen je rast od 63,5 milijuna KM, odnosno 2,8 posto. Suprotan trend zabilježen je kod državnih institucija, gdje su depoziti smanjeni za 127,6 milijuna KM ili 2,1 posto.

Depoziti u BiH porasli za gotovo pet milijardi KM u godinu dana

Na godišnjoj razini depoziti u Bosni i Hercegovini povećani su za 4,86 milijardi KM, uz stopu rasta od 13,5 posto. Time je nastavljen rast ukupnih depozita u bankarskom sustavu zemlje.

Najveći doprinos tom rastu dalo je stanovništvo. Depoziti građana tijekom 12 mjeseci povećani su za 2,42 milijarde KM, odnosno 12,9 posto u odnosu na godinu ranije.

Kada je riječ o strukturi štednje, najveći udio imaju transakcijski računi, koji čine 51,3 posto ukupnih depozita stanovništva. Depoziti po viđenju čine 19,4 posto, a oročeni depoziti 29,3 posto.

Transakcijski računi građana na godišnjoj su razini porasli za 16,5 posto, znatno brže od depozita po viđenju, čiji je rast iznosio 7,5 posto, i oročenih depozita, koji su porasli za 10,6 posto.

Podaci pokazuju da je gotovo 30 posto depozita stanovništva oročeno, dok se 70,7 posto nalazi na računima s kojih je novac moguće relativno brzo povući ili upotrijebiti.

Rast depozita zabilježen je i u drugim sektorima. Depoziti privatnih poduzeća povećani su za 1,02 milijarde KM ili 12,3 posto, dok su depoziti državnih institucija porasli za 1,05 milijardi KM, odnosno 20,8 posto. Depoziti nefinancijskih javnih poduzeća povećani su za 100 milijuna KM ili 5,3 posto, a ostalih domaćih sektora za 275,4 milijuna KM, odnosno 13,4 posto.

Hrvatska ima najveći iznos depozita stanovništva

Među promatranim zemljama regije Hrvatska ima najveći ukupni iznos depozita građana.

Krajem srpnja 2026. depoziti hrvatskih kućanstava iznosili su gotovo 43,7 milijardi eura, što je činilo 65,1 posto ukupnih depozita.

Iako ukupni depoziti stanovništva rastu, oročena štednja bilježi pad. Oročeni depoziti građana iznosili su gotovo 10 milijardi eura, što je 4,1 posto manje nego u srpnju 2025. godine. Na mjesečnoj razini smanjeni su za 0,2 posto.

Udio oročenih depozita u ukupnim depozitima hrvatskih kućanstava iznosio je približno 23 posto, što je i dalje manje od vrhunca od 29,2 posto zabilježenog sredinom 2024. godine.

Prema podacima Narodne banke Srbije, građani Srbije 28. kolovoza imali su u bankama 26,06 milijardi eura. Taj iznos obuhvaća sredstva na tekućim računima i oročene depozite.

U Crnoj Gori ukupni bankovni depoziti krajem srpnja 2026. iznosili su 6,21 milijardu eura. Na godišnjoj razini porasli su za 5,44 posto, a u odnosu na prethodni mjesec za 2,56 posto.

U Crnoj Gori dominiraju depoziti po viđenju

Prema podacima za Crnu Goru, depoziti po viđenju činili su 84,96 posto ukupnih bankovnih depozita, dok su oročeni depoziti imali udio od 14,79 posto. Preostalih 0,25 posto odnosilo se na sredstva na escrow računima.

Među oročenim depozitima najveći udio imali su oni s rokom dospijeća od jedne do tri godine, s udjelom od 40,87 posto, te depoziti oročeni na razdoblje od tri mjeseca do jedne godine, koji su činili 39,32 posto.

Depoziti stanovništva u Crnoj Gori krajem srpnja iznosili su približno 2,58 milijardi eura, odnosno 13,88 posto više nego u istom mjesecu prethodne godine. Na mjesečnoj razini porasli su za tri posto.

Oročena štednja građana činila je 16,61 posto njihovih ukupnih depozita, dok se čak 83,39 posto nalazilo u depozitima po viđenju.

Koliko depozita dolazi na jednog stanovnika?

Usporedba ukupnih depozita s brojem stanovnika pokazuje sljedeće približne iznose po stanovniku:

• Hrvatska: oko 11.300 eura
• Srbija: oko 4.000 eura
• Crna Gora: oko 4.100 eura
• Bosna i Hercegovina: oko 3.400 eura

Hrvatska tako ima uvjerljivo najveći iznos depozita po stanovniku među promatranim zemljama, dok su iznosi u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini znatno niži i međusobno bliži.

Ipak, važno je naglasiti da su depoziti građana neravnomjerno raspoređeni. Prosjek po stanovniku ne znači da svaki građanin u određenoj zemlji na bankovnom računu ima navedeni iznos. Dio ukupne štednje pripada građanima s većim financijskim mogućnostima, dok drugi imaju znatno manje ušteđevine ili ih uopće nemaju.

Građani BiH više se oslanjaju na oročenu štednju nego građani Crne Gore

Usporedba Bosne i Hercegovine i Crne Gore, dviju zemalja s relativno malim brojem stanovnika, pokazuje razlike u načinu na koji građani drže svoj novac u bankama.

U Crnoj Gori je krajem srpnja 2026. samo 16,61 posto depozita stanovništva bilo oročeno, dok se 83,39 posto nalazilo u depozitima po viđenju.

U Bosni i Hercegovini udio oročenih depozita stanovništva iznosio je 29,3 posto.

To znači da građani BiH imaju veći udio oročene štednje u ukupnim depozitima nego građani Crne Gore. Istodobno, u obje zemlje velik dio novca ostaje na računima koji omogućuju brži pristup sredstvima.

Podaci pokazuju da bankovni depoziti u regiji nastavljaju rasti, ali i da među državama postoje značajne razlike u ukupnom iznosu štednje, depozitima po stanovniku i sklonosti građana oročavanju novca.

Objava Milijarde na računima građana BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore: Tko najviše štedi? pojavila se prvi puta na Republika.

Europska komisija razmatra otvaranje istrage o uvozu određenih građevinskih materijala iz više zemalja Balkana zbog sumnje da su proizvedeni od jeftinih kineskih staklenih vlakana na koja su već primijenjene antidampinške pristojbe EU-a, doznaje se iz izvora bliskih ovom predmetu.

Istraga će se primarno usmjeriti na takozvane mrežaste tkanine (otvorene strukture), koje se masovno koriste u sustavima toplinske izolacije u građevinarstvu.

Ovaj potez dolazi u trenutku kada Europska komisija dodatno pojačava pritisak na jeftini uvoz iz Kine, koji značajno doprinosi rekordnom trgovačkom deficitu EU-a s Kinom, a koji iznosi čak milijardu eura dnevno. Komisija je u lipnju započela pregovore s Pekingom kako bi rebalansirala trgovačke odnose, s nadom u postizanje konkretnih rezultata do listopada, kada bi povjerenik EU-a za trgovinu Maroš Šefčovič trebao otputovati u Kinu.

Istodobno, Komisija je upozorila da će prije tog roka aktivno primjenjivati svoje instrumente trgovačke zaštite protiv jeftinog kineskog uvoza. Bruxelles tvrdi da Kina koristi nepoštene prakse kako bi osigurala pristup tržištu EU-a — uključujući i strategije za zaobilaženje europskih carina.

Mehanizam zaobilaženja carina preko Balkana

Mrežaste tkanine često se proizvode od kineskih staklenih vlakana. Europska komisija već je ranije optužila kineske proizvođače da te sirovine na tržištu EU-a prodaju po umjetno niskim, dampaškim cijenama, čime izravno nanose štetu europskoj industriji. Europska unija je stoga u više navrata proteklih godina uvela dodatne pristojbe na staklena vlakna, uključujući i uvoz iz Egipta koji su organizirale kineske tvrtke.

Sada se kineski proizvođači sumnjiče za novi manevar: izbjegavanje antidampinških i antisubvencijskih pristojbi usmjeravanjem sirovina lokalnim proizvođačima u nekoliko balkanskih zemalja. Oni potom od tih jeftinih staklenih vlakana sastavljaju gotove mrežaste tkanine i izvoze ih u EU bez visokih carina.

Problem kineske hiperprodukcije

Europska unija godišnje proizvede oko milijun tona rastaljenog stakla u pogonima smještenim u osam država članica, među kojima su Njemačka, Francuska i Italija.

Međutim, prema podacima organizacije Glass Fibre Europe, koja predstavlja industriju staklenih vlakana u Bruxellesu, kineski proizvodni kapaciteti staklenih vlakana premašuju ukupnu potražnju europskog tržišta za više od 100 %. To stvara rizik od daljnjeg urušavanja europske proizvodnje ako EU ne pojača svoje obrambene mjere.

Tijekom protekle godine broj slučajeva koji uključuju navodne kineske nepoštene trgovačke prakse u nekoliko industrijskih sektora značajno je porastao, pri čemu je Komisija pretrpjela kritike na račun spora provođenja istraga.

Na samitu održanom sredinom lipnja, čelnici EU-a dali su Komisiji mandat za reviziju i ažuriranje instrumenata trgovačke zaštite. Ipak, trenutni regulatorni okvir EU-a ostaje ograničen, jer Komisija nepoštene prakse može rješavati samo po principu „od proizvoda do proizvoda”.

Kako doznaje Euronews, u razmatranju su i dodatne zaštitne mjere — uključujući uvođenje općih carina i kvota — kako bi se od agresivne kineske konkurencije zaštitio i europski kemijski sektor.

Europska komisija kontaktirana je za komentar, no do objave teksta nije poslala službeni odgovor.

Objava EU sprema istragu uvoza građevinskog materijala s Balkana zbog sumnje na izbjegavanje carina na kinesku robu pojavila se prvi puta na Republika.

Ako Europska unija nastavi odgađati odlučne akcije u Bosni i Hercegovini, nastali geopolitički vakuum vjerojatno će iskoristiti druge globalne sile, uključujući Rusiju i Kinu, čiji utjecaj u regiji nastavlja rasti. To bi moglo donijeti dugoročne posljedice ne samo za Zapadni Balkan, već i za europsku sigurnost u cjelini, prenosi CNN.

U sjeni nadolazećeg sportskog ogleda u šesnaestini finala Svjetskog prvenstva, predstavnici Bosne i Hercegovine, Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije sastali su se u Sarajevu kako bi pokušali okončati ozbiljan politički spor čije se implikacije protežu daleko izvan granica regije, izvještava CNN Portugal.

Sastanak je uslijedio nakon iznenadne ostavke Christiana Schmidta na mjesto visokog predstavnika u BiH, pozicije uspostavljene Daytonskim mirovnim sporazumom 1995. godine. Schmidt, bivši njemački ministar koji je funkciju obavljao od 2021. godine, kao razlog svog odlaska naveo je “ogroman i neočekivan” pritisak administracije Donalda Trumpa.

Međutim, stručnjaci pozivaju na oprez prema toj verziji događaja.

“U ovoj fazi ne postoje vjerodostojni javni dokazi da je ostavka Christiana Schmidta bila izravan rezultat pritiska SAD-a. No, posve je sigurno da se međunarodni pristup BiH razvija kao odgovor na šire geopolitičke promjene i strateške prioritete ključnih aktera.”

— Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES).

Posao ispred mira? Transakcijska politika Washingtona

Ulje na balkansku vatru dolio je Jim O’Brien, bivši dužnosnik Bidenove administracije, koji je u članku za Europsko vijeće za vanjske odnose (ECFR) ustvrdio da je nova Trumpova politika usmjerena isključivo na ekonomske interese. Prema njegovim riječima, Washington sada traži “izravne povrate” za američke kompanije, čime zamjenjuje dugoročni cilj izgradnje institucija, što potkopava tridesetogodišnji mir.

Bećirović upozorava da bi podređivanje stabilnosti BiH kratkoročnim ekonomskim kalkulacijama bila ozbiljna strateška pogreška: “Održivi mir ne može se postići transakcijskom politikom, već samo dosljednom posvećenošću vladavini prava i punoj implementaciji Daytonskog sporazuma.”

Budući da je sastanak u Sarajevu završio bez kompromisa, privremeno vođenje ureda na dva tjedna preuzeo je američki diplomat Louis J. Crishock. Upravni odbor Vijeća za provedbu mira (PIC) objavio je da namjerava imenovati novog visokog predstavnika najkasnije do 14. srpnja, ali konsenzus je i dalje neizvjestan.

Transatlantska kriza povjerenja

Adnan Ćerimagić, viši analitičar Europske inicijative za stabilnost (ESI), ističe da ovaj zastoj savršeno oslikava “transatlantsku krizu povjerenja”. Iako Washington službeno podržava suverenitet BiH, europski partneri opravdano sumnjaju u stvarne namjere SAD-a ako primarni interes postane isključivo ekonomski.

Trenutačno su unutar međunarodne zajednice formirana dva suprotstavljena tabora oko Schmidtova nasljednika:

Ćerimagić, međutim, smatra da je pogreška fokusirati se isključivo na ime kandidata, jer nametnuto rješenje koje ne uvažava interese svih strana neće imati potreban kredibilitet i učinkovitost.

Izborni test u sjeni secesionizma

Ovaj diplomatski zastoj događa se u iznimno osjetljivom trenutku za BiH, koja se suočava sa secesionističkim pritiscima iz Republike Srpske pod vodstvom Milorada Dodika, saveznika Moskve. Bećirović naglašava da političke snage u zemlji i dalje teže ciljevima koji podsjećaju na ratne ambicije, iako sada koriste politička, a ne vojna sredstva.

Opći izbori zakazani za listopad predstavljat će ključni test demokratske otpornosti zemlje. Analitičari upozoravaju da bi institucionalna paraliza mogla gurnuti BiH u još veću fragmentaciju i nestabilnost.

Rješenje je u rukama Bruxellesa, a ne ureda OHR-a

Stručnjaci se slažu da bi Europska unija trebala preuzeti vodeću ulogu i ponuditi opipljivu perspektivu članstva, umjesto da sudbinu zemlje veže uz poziciju visokog predstavnika.

Ćerimagić napominje da prava poluga EU-a leži u procesu pristupanju, diplomatskom pritisku, jasnim crvenim linijama i sankcijama, a ne u uredskim ovlastima unutar OHR-a. Smatra da su obećanja EU-a građanima Zapadnog Balkana predugo ostala neispunjena zbog nedostatka vizije samog Bruxellesa.

“Politika proširenja ostaje najmoćniji strateški instrument EU-a, ali mora biti podržana jasnim planom i kredibilnom političkom posvećenošću”, zaključuje Bećirović, uz upozorenje da vrijeme neumoljivo istječe, a odluke donesene danas oblikovat će sigurnosnu arhitekturu Europe za sljedeća desetljeća.

Objava Geopolitički vakuum na Balkanu: Sukob EU-a i SAD-a u Bosni i Hercegovini otvara vrata Rusiji i Kini pojavila se prvi puta na Republika.

Najranjivije točke regije i neuspjeh nametnutih rješenja

Suradnica Američkog poduzetničkog instituta, Heather Conley, izdvaja Bosnu i Hercegovinu i Kosovo kao najranjivije administrativne cjeline na ovom prostoru. Bosna i Hercegovina je u opasnosti zbog svoje fragmentirane državne strukture i dubokih etničkih podjela, dok je Kosovo iznimno ranjivo radi stalnih nesuglasica sa Srbijom i velike ovisnosti o međunarodnoj zajednici kada je u pitanju sigurnost. Prema njezinim riječima, prebacivanje odgovornosti na lokalne aktere bez jasnog vodstva i detaljne strategije moglo bi produbiti postojeće blokade te dodatno ojačati nacionalističke i korumpirane političke strukture.

Unatoč tome, Conley smatra da je vrijeme za nove pristupe jer su dosadašnji napori vanjskih transatlantskih sila da nametnu rješenja bili neuspješni. Ona ističe kako su Kosovo i Srbija potpisane sporazume često koristili isključivo za podizanje nacionalizma s obje strane, zbog čega rješenja konačno moraju doći od samih država kako bi bila održiva.

Kraj ere izgradnje država pod vodstvom Washingtona

Američki State Department objavio je novi izvještaj o politici SAD-a na Zapadnom Balkanu, kao odgovor na zahtjev američkog Kongresa. U tom se dokumentu jasno naglašava da je završena era izgradnje država pod američkim vodstvom. Umjesto dosadašnjih izravnih intervencija radi obnove ili spašavanja regije, novi će fokus Washingtona biti na stabilnosti i partnerstvima od obostrane koristi. Novinari RSE-a su se ovim povodom obratili Vladi Kosova i Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, no službeni komentar o novom američkom dokumentu nije stigao ni iz jedne institucije.

Takav pristup predstavlja dramatičan zaokret u odnosu na devedesete godine kada je Washington predvodio proces postizanja Daytonskog mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini te pokrenuo zračnu kampanju NATO-a protiv srpskih snaga na Kosovu. Nakon tog ratnog razdoblja, američka uloga poprimila je oblik kontinuiranog pokroviteljstva nad izgradnjom institucija, vladavinom prava i sigurnosnim sustavima, što sada očito prestaje biti prioritet.

Conley, koja je početkom 2000-ih služila kao zamjenica pomoćnika američkog državnog tajnika za europske i euroazijske poslove, ocjenjuje da ovaj dokument ne predstavlja potpunu strategiju. Ona ga vidi kao pokušaj odražavanja trenutnih prioriteta američke administracije u kojemu se kombiniraju elementi borbe protiv organiziranog kriminala s ekonomskim fokusom preuzetim iz ere predsjednika Donalda Trumpa.

Nevidljiva Europska unija i najava povlačenja iz KFOR-a

Ono što posebno upada u oči u novom dokumentu jest potpuni izostanak europske perspektive, koja je u ranijim američkim aktima bila središnji cilj. Europa je u ovom slučaju gotovo nevidljiva, što signalizira jasnu podjelu uloga između Washingtona i Brisela. Sjedinjene Države time poručuju da će slijediti vlastitu politiku i distancirati se od onoga što radi Europska unija, koja je i sama imala velikih poteškoća u upravljanju krizama na Balkanu. Za Marka Montgomeryja iz vašingtonske Zaklade za obranu demokracija, Europska unija ne može adekvatno zamijeniti SAD na Balkanu jer joj nedostaju i vjerodostojna vojna sposobnost i unutarnje političko jedinstvo.

Montgomery upozorava da regija nije spremna za novi američki pristup jer je sigurnosna ravnoteža između Kosova i Srbije i dalje vrlo krhka. On se osvrnuo i na neslužbene informacije da Elbridge Colby, šef političkog odjela Pentagona, razmatra određene promjene u NATO misiji na Kosovu. Smanjenje američkih snaga unutar KFOR-a, u kojemu trenutno služi blizu šesto američkih vojnika, Montgomery vidi kao visoko destabilizirajući faktor koji bi poslao opasan signal Rusiji i Srbiji da se SAD povlače iz svoje sigurnosne uloge. Sâm NATO je sredinom lipnja najavio postupno smanjenje prisutnosti na Kosovu tijekom sljedeće godine, opravdavajući to poboljšanjem sigurnosne situacije, no detalji o povlačenju pojedinih kontingenata još nisu poznati.

Geopolitičke igre i preporuke za budućnost regije

Novi dokument State Departmenta prepoznaje Rusiju i Kinu kao zlonamjerne aktere koji koriste lokalnu korupciju i slabosti sustava za širenje svog utjecaja. Međutim, Vedran Džihić, predavač na Fakultetu političkih znanosti u Beču, napominje da te pozicije nisu nepromjenjive. On smatra da bi globalna dešavanja i ekonomski interesi nakon potencijalnog završetka rata u Ukrajini mogli transformirati Rusiju iz prijetnje u poslovnog partnera Sjedinjenih Država, što bi se odrazilo i na zajedničke energetske projekte na Zapadnom Balkanu.

Džihić zaključuje da ekonomski i transakcijski sporazumi koje forsira Washington nisu dovoljni za rješavanje dubokih političkih problema. Njegova je poruka lokalnim liderima, napose na Kosovu, da podršku SAD-a više ne tretiraju kao automatsku ili dovoljnu, već da se okrenu unutarnjim reformama, borbi protiv korupcije i jačanju funkcionalnosti države.

Slično razmišlja i Montgomery, koji predlaže da regionalni NATO saveznici, poput Hrvatske, Albanije i Sjeverne Makedonije, moraju aktivno lobirati unutar saveza i izravno u Washingtonu kako bi se očuvao američki angažman. Svaki korak unatrag koji Sjedinjene Države naprave na Balkanu neće ostati prazan prostor, već teritorij podložan novim nesigurnostima i utjecajima konkurentskih globalnih sila, zbog čega je pragmatičan pristup svih domaćih strana ključan za stabilnost.

Objava Polako se zatvara američki kišobran nad Balkanom – Što donose nova pravila Washingtona? pojavila se prvi puta na Republika.

Dobro došli natrag. Kad sam pokrenula ovaj bilten, obećala sam vam zeitgeist (duh vremena), pa evo ga – ovo pišem u gluho doba noći, iz stana u Tivtu na crnogorskoj obali, nakon samo pet sati sna, moleći se da nema tipfelera dok mi tipkovnica gori. Ali, čovječe, kako volim ovaj posao.

Ovaj tjedan moj producent Paul, snimatelj Pierre i ja bili smo raspoređeni u Porto Montenegro na samit EU-Zapadni Balkan. Za početak, sjeli smo s Antóniom Costom uoči samog okupljanja. Šef Europskog vijeća rekao mi je da postoji stvarni zamah za proširenje Europske unije, što je velika izjava za Balkan, gdje se pristupanje već dobra dva desetljeća povezuje s izgubljenim obećanjima i propuštenim rokovima.

Ali Costa ima pravo.

Odluka Mađarske da ukine veto Ukrajini – a samim time i Moldaviji – kako bi se formalno otvorili pristupni pregovori uoči samita na Zapadnom Balkanu, revitalizirala je proces i podignula raspoloženje u Bruxellesu.

Za šefa Vijeća ta odluka signalizira novi entente cordiale (srdačni sporazum) među Europljanima, a predstojeći samit EU-a u lipnju poslužit će upravo tome da se to i pokaže. To je ujedno i slatka pobjeda za Costu nakon što je proglasio da nitko – u jasnoj aluziji na Viktora Orbána – neće ucjenjivati Vijeće pod njegovim nadzorom. Uostalom, o tome ovisi njegova vjerodostojnost.

Ipak, pitanja ostaju. Mnogi detalji dogovora postignutog između Budimpešte i Kijeva o pravima mađarske manjine u Ukrajini – što je osjetljivo pitanje za obje strane – ostaju nejasni. Péter Magyar također je dao do znanja da će zadržati čvrst stav prema susjedovom pristupanju, odbacujući bilo kakav ubrzani postupak i inzistirajući na referendumu o članstvu.

Očekuje se da će Ukrajina otvoriti prvi pregovarački paket ovog mjeseca, no diplomati u Tivtu također su mi rekli da bi se preostalih pet klastera (jednostavnije rečeno, dodatnih paketa reformi) moglo rastegnuti nakon srpnja, što je ono što Komisija želi, pa se razdoblje od još tri mjeseca čini realnijim. Ipak, Costa mi je rekao da bi, s obzirom na količinu posla obavljenog paralelno, Ukrajina trebala biti u poziciji da ih brzo zatvori, što je zapravo jedino važno.

Crna Gora kao “balkanski kolačić”

Vratimo se Balkanu – Crna Gora je čvrsto na putu da se pridruži 2028. godine. I to ima smisla: ulazak nove države članice koja je proeuropska, već u NATO-u, a relativno mala i laka za upravljanje, poslao bi signal da je proširenje živo bez previše komplikacija za preostalih 27 članica.

Za ostale, Costa je ponovio da je ulazak u EU “zasnovan na zaslugama i da će uvijek biti zasnovan na zaslugama”, ali je također priznao da proces treba pojednostaviti. Njegov ton u našem intervjuu odražavao je prijedlog Francuske i Njemačke koji poziva na “strukturiraniju postupnu integraciju” za zemlje kandidate.

Zamisao je jednostavna, zamislite to kao kockice za slaganje – što više reformi provedete, to više pogodnosti EU-a otključavate, uključujući veći pristup jedinstvenom tržištu, koje donosi novac. Na marginama samita, Edi Rama iz Albanije rekao mi je da proširenje treba “politički bum” koji nadilazi tehnikalije.

Zanimljivo je da su Rama i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ranije ove godine napisali autorski tekst koji je prošao ispod radara (što je po mom mišljenju bila pogreška), u kojem su sugerirali da bi se mogli odreći punih prava članstva u zamjenu za brzo mjesto za stolom. Kad sam Rame pitala je li njegov tekst poslužio kao nadahnuće Macronu i Merzu, rekao mi je da je njegov plan bolji. Klasični Rama.

Prosvjedi u Albaniji i Vučićev dolazak

Albanski premijer bio je zauzet i rješavanjem posljedica planiranog luksuznog ljetovališta povezanog s klanom Kushner-Trump na Jadranu. Projekt na otoku Sazanu – koji je očito izazvao “spiritualni trenutak” kod Ivanke Trump – izveo je Albance na ulice. Rama mi je rekao da čuje zabrinutost, ali je ukazao na mračniju urotu potpirivanu antisemitizmom, “neprijateljskim” vanjskim silama i vojskom botova. “Pod hibridnim smo napadom”, rekao mi je.

Prosvjednici u Tirani, pak, ustraju u tome da je pod napadom zapravo prirodno stanište albanske obale zbog kičastog projekta obitelji Kushner.

Što se tiče Vučića, on se ipak pojavio na samitu nakon brojnih nagađanja da će ga preskočiti nakon tjedna napetosti s Crnom Gorom, koja je slavila 20. obljetnicu obnove svoje neovisnosti od Srbije (i bivše Jugoslavije). Vučić je sugerirao da su mu njegove obavještajne službe savjetovale da ne ide u Tivat, navodeći sigurnosnu prijetnju visoke razine.

Crnogorski premijer Milojko Spajić rekao mi je u intervjuu da je ponosan na svoju policiju i obavještajne službe što su očuvale sigurnost “svih čelnika”. Mjesto je, mogu vam reći, bilo pod jakim osiguranjem, s helikopterom koji je nadlijetao luksuzni hotel u kojem se samit održavao, na užas naših tonaca. O, i pogodite tko se nije pojavio? Meloni i Magyar.

Rastući pritisak na Srbiju

Kada je riječ o Srbiji, ogorčenje raste. Njemački kancelar Friedrich Merz rekao je novinarima nakon sastanka da Vučićevo sjedenje na tri stolice (EU, Kina i Rusija) jednostavno više nije moguće. “Srbija mora jasno definirati gdje vidi svoju budućnost”, rekao je, a možda će to učiniti kada izbori koji se održavaju ove godine napokon dobiju datum.

“Srbija zna što joj je činiti; ako to učine, idemo naprijed. Ako ne, ostajemo blokirani”, rekao mi je Costa, napominjući da zemlja nije otvorila nijedan novi klaster od 2021. zbog onoga što Komisija naziva ozbiljnim nazadovanjem u temeljnim pitanjima poput neovisnosti pravosuđa i slobode medija.

Komisija se nada da će Vučićeva vlada poništiti pravosudnu reformu odobrenu na početku godine i to vidi kao stvarni test dobre volje. Srbija je, svidjelo se to nekome ili ne, s obzirom na svoju veličinu i geografski položaj, ključna za održavanje stabilnosti u složenom susjedstvu. Kako mi je rekao jedan diplomat, jednostavno ih ne možete ignorirati – prerizično je.

Moj zaključak? Postoji stvarni zamah, iznuđen grubom geopolitikom, pri čemu Crna Gora svima nudi pobjedu. “Ona je balkanski kolačić”, rekao mi je njezin premijer – ako vam se svidi jedan, želite još. Ali sljedeći krug proširenja neće biti poput prethodnih; ne može biti – pravila igre morat će se promijeniti.

Dokaz za to bila je završna konferencija za novinare u Tivtu, gdje je pozornost bila usmjerena na planirane razgovore u Londonu između Njemačke, Francuske i UK-a u nedjelju, kojima bi se trebao pridružiti i Zelenskij. Europljani su napokon shvatili da teški teret moraju nositi sami. Rat je promijenio sve za EU, a to će imati lančani učinak na način širenja Unije.

PS: Na aerodromu sam kupila kutiju Parliamenta i primjerak VOGUE Adria – ne razumijem ni riječ, ali Slavoj Žižek je na naslovnici. Dobro došli na Balkan!

Tehnološka suverenost: EU i “wunderkind” Luca na ispitu

Europska unija obožava objave, nove pakete prijedloga, nove zakone, novi “Dan neovisnosti” za uniju stiješnjenu između imperijalnog Trumpa i Kine Xi Jinpinga. Ovaj tjedan na redu je bio tehnološki suverenitet, što zapravo u 2026. godini znači nacionalni suverenitet. Ali, hoće li to išta promijeniti?

Na sreću, imamo najboljeg novinara u gradu za ovu temu, Lucu Bertuzzija – čovjeka koji je ekskluzivno otkrio svaku priču o Zakonu o umjetnoj inteligenciji (AI Act). Donosim uređeni dio našeg razgovora:

Marija: Luca, izbaci stručni žargon i reci nam: što je u tom paketu?

Luca: Ukratko, Komisija je predstavila svoj dugoočekivani plan za poticanje domaćih tehnologija u područjima koja čine okosnicu digitalne ekonomije: usluge u oblaku (cloud), napredni čipovi i umjetna inteligencija. Najznačajniji je Zakon o razvoju oblaka i AI-ja (Cloud and AI Development Act). Prijedlog dijeli suverenitet na četiri progresivne razine, od nerizičnih do superosjetljivih, do te mjere da bi javni ugovori trebali ići najprije europskim pružateljima usluga u oblaku. Pomislite na obranu. Zakon o čipovima 2 (Chips Act 2) također je važan jer Komisija pokušava natjerati ključne industrije, poput automobilske, da se diverzificiraju i odmaknu od kineskih dobavljača.

Marija: Zašto to predstavljaju baš sada?

Luca: Ovo se dugo spremalo. Donositelji odluka u EU svjesni su već dva desetljeća da Europa postaje previše ovisna o stranoj tehnologiji. Tek s ubrzanjem geopolitičkih napetosti problem je postao prevelik da bi se ignorirao. Bruxelles se napokon uozbiljio, no ovaj paket riskira odmazdu Washingtona i Pekinga. A to je problem jer su ključne europske industrije – automobilska, farmaceutska, industrijski strojevi – još uvijek uvelike izgrađene na tehnologijama iz prošlog stoljeća.

Marija: Kako će to proći u Trumpovom svijetu?

Luca: Trumpova uloga ovdje ne može se precijeniti. Rasprave o strateškoj autonomiji postale su mainstream u EU tek nakon njegove prve administracije. Postoji osjećaj među europskom političkom elitom da je Macronov pritisak na stratešku autonomiju cijelo vrijeme bio ispravan. To je potvrda za Macrona, ali i pomalo okrutna pobjeda jer, baš kad Europa to počinje shvaćati, njegov mandat se bliži kraju.

Marija: Što je zapravo u igri za EU?

Luca: Jako puno. Gospodarstvo EU-a gubi tlo pod nogama u usporedbi s drugim velikim silama, a stručnjaci to uglavnom pripisuju tomu što je Europa propustila prvi val digitalne ekonomije. Draghi je u svom izvješću naveo da je hvatanje koraka s AI revolucijom posljednja prilika Europe da se ponovno uključi u međunarodnu tehnološku utrku. Ako Europa želi ostati gospodarska sila, ne smije si dopustiti da ostane tehnološka zabit.

Što mi je zapelo za oko izvan Europe: “El Tigre” iz Kolumbije

Slijedeći stope Javiera Mileija i Nayiba Bukelea, nova sila na latinoameričkoj desnici pojavljuje se u Kolumbiji. Prošle nedjelje Abelardo de la Espriella pobijedio je u prvom krugu predsjedničkih izbora protiv svog ljevičarskog rivala Ivána Cepede, s prednošću od blizu milijun glasova. Njih dvoje sada idu u drugi krug 21. lipnja.

De la Espriella je, blago rečeno, zanimljiv lik. Vodi kampanju pod nadimkom El Tigre (Tigar), a svoje pristaše naziva la manada (čopor). Uzor mu je Bukele iz El Salvadora, s kojim dijeli i fizičku sličnost. Obećava da će upravljati Kolumbijom čvrstom rukom, boriti se protiv kriminala, staviti Boga i obitelj u središte društva, smanjiti poreze za tvrtke i okončati ono što opisuje kao ugnjetavački državni aparat potpirivan godinama socijalizma.

Nosi skupa odijela, ima vilu u Miamiju i sam financira svoju kampanju kao neovisni kandidat. Njegov uspon pokazuje da se “bukelizam” širi regijom. Bukele je slomio kriminal u El Salvadoru, to je neupitno, ali je također centralizirao vlast oko sebe, izmijenio ustav kako bi ukinuo ograničenja mandata i pretvorio masovna zatvaranja u državnu politiku. El Salvador pod Bukeleom daleko je od standardne demokracije, ali El Salvador nije bio demokracija ni kada su svakodnevne pucnjave terorizirale cijele četvrti.

Pobjeda De la Esprielle zacementirala bi zaokret udesno u Latinskoj Americi, ostavljajući samo Brazil i Meksiko pod vodstvom ljevičarskih čelnika među regionalnim silama. Taj je pomak važan, a EU bi trebala obratiti pozornost. Dugo sam tvrdila da je Bruxelles napravio stratešku pogrešku zanemarujući kontinent koji bi mu trebao biti bliski partner – politički, gospodarski i sigurnosno, posebice u pogledu smanjenja rizika i diverzifikacije opskrbnih lanaca ključnih industrija.

Bilo bi mudro obratiti pozornost na Tigra.

Objava Politički triler na Jadranu: Vučićev dolazak unatoč prijetnjama, prosvjedi u Albaniji i nova pravila za ulazak u EU pojavila se prvi puta na Republika.

Nakon gotovo godinu dana kaotičnih i isprekidanih napora da se posreduje u prekidu vatre u Ukrajini, Trumpova administracija i dalje je duboko uključena u razgovore o zaustavljanju rata. Očekivano, najosjetljivija tema ostaju teritorijalni ustupci — ili „razmjena teritorija“, kako to Trump naziva. Diplomati do sada nisu osmislili ništa što bi vjerojatno moglo riješiti taj problem.

Nesklad između izvornog proruskog plana od 28 točaka koji se pojavio u studenom 2025. i dorađene ukrajinsko-američko-europske verzije rječito govori o tome koliko su Ukrajina i Rusija još uvijek udaljene. Plan od 28 točaka traži međunarodno priznanje svih trenutno okupiranih teritorija, kao i pripajanje cijele Luhanske i Donecke oblasti Rusiji. Taj plan zapravo predstavlja ultimatum za predaju ukrajinskih snaga i savršeno pozicionira Rusiju da s vremenom ponovno pokrene svoju kampanju s boljeg položaja.

Protu-prijedlog od 20 točaka poziva na prekid borbi na trenutnim linijama bojišnice. Odbija priznati bilo kakve ruske dobitke u istočnoj Ukrajini ili na Krimu kao zakonite. Ukrajina navodi da može prihvatiti demilitarizirane zone i slobodnu gospodarsku zonu u dijelu Donecke regije koji kontrolira, ali pod uvjetom da i teritorij pod ruskom okupacijom jednake veličine bude uključen u taj dogovor.

Model Rezolucije 1244

U prazninu između ovih prijedloga uskočio je Edward P. Joseph, američki analitičar i bivši pregovarač na Balkanu. Joseph predlaže korištenje predloška Rezolucije 1244 Vijeća sigurnosti UN-a, usvojene u lipnju 1999., koja je potvrdila suverenitet i teritorijalni integritet SR Jugoslavije, ali je pozvala na “suštinsku autonomiju i smislenu samoupravu za Kosovo”. Nakon glasovanja u UN-u, Kosovo je ispražnjeno od srpskih i kosovskih vojnih snaga i stavljeno pod privremenu upravu UN-a s međunarodnim sigurnosnim snagama.

Gotovo 27 godina kasnije, Kosovo je i dalje pod protektoratom UN-a — iako onim u kojem izabrani kosovski dužnosnici široko upravljaju i sami provode policijske zadaće. Joseph tvrdi da je logika Rezolucije 1244 o odgađanju pravnog pitanja suvereniteta — odnosno pitanja čije je Kosovo — ključ relativnog mira koji tamo vlada od 1999. godine.

Primjena na Ukrajinu

Primijenjeno na Ukrajinu, dogovor bi mogao uključivati međunarodne mirovne snage pod vodstvom UN-a ili OESS-a koje bi zamijenile ukrajinske oružane snage u onim dijelovima zapadnog Donbasa koji su dio Donecke oblasti, ali nisu pod ruskom okupacijom. Ruske trupe ostale bi tamo gdje se sada nalaze. Sva pitanja suvereniteta bila bi stavljena po strani dok referendumi u cijeloj istočnoj Ukrajini i na Krimu konačno ne odrede suverenitet.

Za Ukrajinu bi to bila gorka pilula jer bi izgubila čak i simbolični suverenitet nad Donbasom. No, to bi omogućilo predsjedniku Zelenskom da zaustavi rat koji je imao okrutne posljedice za njegov narod. Unatoč uvjetima koji su neprihvatljivi većini Ukrajinaca, Zelenski bi to mogao prodati građanima jer cijeli Donbas ne bi odmah postao ruski, a ruski “lažni referendumi” iz 2014. i 2022. postali bi nevažeći.

Izazovi i prepreke

Teže bi bilo pridobiti Rusiju, iako bi i ona imala koristi: rat koji iscrpljuje njezinu krv i bogatstvo bi prestao, a ukrajinske trupe bi nestale iz regija koje Rusija priželjkuje. Ipak, analitičari poput Ulfa Brunnbauera ističu ključnu razliku: Srbija je bila prisiljena prihvatiti Rezoluciju 1244 jer nije imala vojna sredstva za borbu protiv gubitka kontrole, dok Rusija trenutno nije pod takvim pritiskom.

Volodimir Horbač, ukrajinski analitičar, tvrdi da “kosovski presedan” ne može riješiti problem jer je na Kosovu bio etnički sukob, a u Ukrajini se radi o vanjskoj agresiji i pokušaju aneksije. Također, postavlja se pitanje valjanosti bilo kakvog referenduma s obzirom na to da su milijuni Ukrajinaca pobjegli, a Rusija je naselila pro-moskovsko stanovništvo.

Zaključak

Bilo koji razuman promatrač priznat će da takav dogovor nudi Rusiji legitimitet koji potkopava međunarodno pravo. No, Ukrajina bi mogla imati šanse za preživljavanje samo ako Sjedinjene Države ostanu na njezinoj strani. Možda je najbolja opcija za Ukrajinu da pristane na ovakav dogovor — a zatim dopusti da on propadne ruskom krivnjom, čime bi Trumpovoj administraciji dokazala da Rusija želi isključivo potpuno pokoravanje Ukrajine.

Objava Ukrajinski odgovor mogao bi biti Kosovo pojavila se prvi puta na Republika.

Profesor Andre Prevot s PSI-ja ističe kako su razine lebdećih čestica zimi u balkanskoj regiji često više nego u Kini, dok koncentracije sumporova dioksida mogu biti i više od 30 puta veće od onih koje se uobičajeno bilježe u zapadnoj Europi. „U pojedinim danima one su među najvišima na svijetu“, upozorio je Prevot.

Prema procjenama, oko 3.300 ljudi godišnje u Bosni i Hercegovini prerano umre zbog posljedica onečišćenja zraka česticama. Kako bi dobili precizniju sliku zagađenja, istraživački tim PSI-ja koristio je mobilni laboratorij – posebno opremljeno vozilo s naprednim senzorima – kojim su tijekom zime kružili Sarajevom, obavljajući do šest mjerenja dnevno.

Znanstvenik Michael Bauer opisao je kako su mjerenja otkrila jake mirise dima drva i ugljena u stambenim dijelovima grada, dok je u središtu Sarajeva znatan udio onečišćenja dolazio od kuhanja i roštiljanja. Iako je analiziran samo dio mješavine čestica, izmjerene vrijednosti prekoračile su dnevne smjernice Svjetske zdravstvene organizacije dvije trećine vremena, a nerijetko su bile i osam puta više od preporučenih.

Najzagađenija su bila stambena područja u kojima dominira grijanje na kruta goriva, uključujući drvo, ugljen i spaljivanje otpada, uz visoke koncentracije kancerogenih policikličkih aromatskih ugljikovodika. Studija United Nations Development Programme (UNDP) iz 2023. godine preporučila je mjere poput bolje izolacije objekata, centralnog grijanja, toplinskih pumpi, kontrole peći i informiranja javnosti, pri čemu je identificirano devet prioritetnih zona za djelovanje u Sarajevu.

Dodatni problem predstavlja i stara vozna flota – prosječna starost vozila u Sarajevu iznosi 19 godina, a oko 10 posto automobila starije je od modernih europskih standarda ispušnih plinova. Bauer naglašava da su planovi za smanjenje grijanja na kruta goriva u tim zonama za 90 posto do 2033. godine nužni, ali upozorava da će i nakon toga drugi izvori onečišćenja ostati značajni.

Objava Alarmantno izvješće: Zagađenje zraka na Balkanu obara crne rekorde Europe pojavila se prvi puta na Republika.

“Republika Srpska priprema izvještaj za Vijeće sigurnosti UN i Rusija će to izvješće predstaviti”, rekao je predsjednik Milorad Dodik nakon sastanka s Putinom, što je nedavno i obećao ministar vanjskih poslova Rusije nakon sastanka s Dodikom i podsjećanja kako Rusija preuzima predsjedavanje Vijećem siurnosti UN-a.

Putin je Dodiku čestitao Dan srpskog jedinstva.

“Znam da je situacija u vašoj zemlji iznimno teška, može se kazati složena”, rekao je Putin, kazavši kako Dodik “puno radi na izgradnji odnosa s Rusijom”.

“Mi želimo da Rusija ostvaruje napredak. Bio sam tu i za 9. svibnja. Drago mi je zbog naše suradnje koja je po mojoj procjeni dobra”, rekao je Dodik, potvrdivši kako je situacija u RS-u komplicirana.

“Imao sam sastanak s ministrom vanjskih poslova Rusije prije dva do tri tjedna. Rusija kao garant Daytonskog sporazuma ima pravo biti uključena”, izjavio je Dodik za RTRS.

“BiH je na dnevnom redu, razgovarali smo što se s naše strane treba uraditi. Rusija podržava da se strane u BiH dogovaraju. Neprihvatljivo je miješanje u unutarnje stvari bilo koje zemlje, kao i ono što je do sada urađeno miješanjem nelegitimnog stranca”, rekao je Dodik, aludirajući na visokog predstavnika u BIH Christiana Schmidta.

Rekao je kako se “šteta može sanirati jedino ako se ukinu svi dekreti koje je stranac donio u svom nelegalnom mandatu”.

“Rusija ima namjeru jačati svoju ekonomiju. Putin mi je govorio o razvoju BRIKS-a. Važno je to čuti. Kako bi se mi mogli pozicionirati o pitanjima koja su važna i za nas”, rekao je Dodik.

On je kazao i kako je “međunarodni intervencionizam učinio da ose dnosi između Bošnjaka i Srba pogoršaju”.

“Ocjena je da se ti odnosi ne mogu lako popraviti. Svako tko pokušava nametnuti odluke treba otićo. Putin se s tim slaže. Slažem se s tim da je potrebno pokušati u BiH razgovarati”, rekao je Dodik, prenosi RTRS.

Kazao je i kako je tema razgovora s Putinom bila i presude Suda BiH.

“Objasnio sam i situaciju oko mene. Pitao me šta se dogodilo na Sudu. Јa sam rekao da sam osuđen na godinu dana i da sam to isplatio, i da su mi zabranili političko djelovanje, ali da mi ne mogu zabraniti angažiranje na dužnosti predsjednika, te da smo odlučili da je neprikosnovena volja naroda na strani političke opcije koju vodim”, naveo je Dodik.

“Pričali smo i da bi bilo dobro da se ne “ispusti” Balkan i ne prepustimo Nijemcima, koji nisu nama naklonjeni. Bez obzira na našu želju popravljanja odnosa, oni se isto ponašaju”, rekao je.

On je sastanak najavio prije nekoliko dana kazavši kako će s Putinom razgovarati o aktualnoj situaciji, međusobnim odnosima, “analizirati ono što je urađeno i što su se dogovorili prošli put, ali i napraviti nove dogovore za budućnost”.

Sastanak u Sočiju je deveti susret Dodika i Putina od početka ruske agresije na Ukrajinu u veljači 2022. godine, dva puta u svojstvu člana Predsjedništva BiH i šest puta kao predsjednik RS.

/Desk/

Objava Otvoren zagovor ruskog utjecaja – Dodik u Sočiju s Putinom: “Bilo bi dobro da se ne ‘ispusti’ Balkan i ne prepustimo Nijemcima” pojavila se prvi puta na Republika.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov naglasio je kako će Rusija iskoristiti svoje predstojeće predsjedavanje Vijećem sigurnosti UN kako bi “preispitala” Daytonski sporazum iz 1995. godine.

Kako navodi ISW, ovdje se vjerojatno radi o “pokušaju destabilizacije Balkana te podjele i skretanja pozornosti Europe”. Rusko predsjedavanje Vijećem sigurnosti UN počinje 1. listopada, a Rusija, kao stalna članica, ima pravo veta na svaku odluku.

Lavrov je 28. rujna izjavio kako će “preispitati implementaciju Daytonskog sporazuma”, tvrdeći kako će sporazum vjerojatno “kolabirati” jer zadire u “prava srpskog naroda”.

Lavrov je dalje tvrdio da postoje “očita kršenja Daytonskog sporazuma” te da je priznavanje neovisnosti Kosova od strane Zapada postalo napad na državnost Srbije. Optužio je Zapad za pokušaj dezintegriranja državnost Bosne i Hercegovine te ustvrdio kako postoji napad na “vitalne interese srpskog naroda”, uključujući i napad na srpsko pravoslavlje, i na Kosovu i u BiH.

Kako navodi ISW, Kremlj održava bliske odnose s bh. entitetom Republikom Srpskom “i ranije je koristio taj odnos kako bi dodatno utjecao na Balkan, sijao podjele u Europi i podrivao Daytonski sporazum, koji podržavaju SAD, s ciljem guranja Balkana u previranja”, prenosi N1 BiH.

/Desk/

Objava Američki ISW: Nakon preuzimanja predsjedanjaVijećem sigurnosti UN-a od 1. listopada, Rusija će pokušati destabilizirati Balkan pojavila se prvi puta na Republika.