Dva spora

Kako javlja RSE, slovenska državna tvrtka Elektrogospodarstvo Slovenije, još u vrijeme bivše SFRJ, ulagala je u izgradnju Rudnika i Termoelektrane Ugljevik. Dogovor je bio jednostavan: Slovenci ulažu, a zauzvrat dobiju dio proizvedene struje. Ali, isporuke su prekinute početkom rata u BiH, a spor traje više od 30 godina. Slovenska državna tvrtka pokrenula je dva arbitražna postupka, u Beogradu i Washingtonu, tražeći odštetu za ulaganja i neisporučenu struju.

Prvi spor u Beogradu su dobili i po osnovu njega termoelektrana u većinskom vlasništvu Elektroprivrede RS-a mora Slovencima isplatiti oko 190 milijuna eura odštete za neisporučenu struju i zatezne kamate.

Drugi postupak pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu, privremeno je obustavljen do 6. veljače, kako bi se dao prostor za dogovor. Tužba, u kojoj se traži odšteta od 700 milijuna eura, formalno je podnesena protiv Bosne i Hercegovine jer ovaj centar vodi postupke isključivo protiv država.

Na pitanje RSE je li postignut dogovor o naplati, iz Holdinga Slovenske elektrarne, u čijem sastavu posluje Elektrogospodarstvo Slovenije, navode kako “ne žele komentirati dinamiku pregovora i otvorenih sudskih postupaka”.

S druge strane, vlade RS-a kažu kako su blizu dogovor s ovom tvrtkom.

“Cilj pregovora je da, nakon što strane postignu dogovor o poravnanju gore navedenog iznosa, Slovenska elektroprivreda prekine postupak pred Arbitražnim sudom u Washingtonu”, naveli su iz Ministarstva energetike i rudarstva RS-a.

Pitanje je tko će, u konačnici, platiti ceh?

Ekonomski stručnjaci tvrde da će, kakav god ishod bude, trošak platiti građani.

“”Bilo kako bilo, na kraju će uvijek cijenu toga platiti građani i gospodarstvo kroz veća davanja, ili za električnu energiju ili kroz veće poreze”, kaže ekonomski analitičar Damir Miljević.

Dok rok ističe, Termoelektrana Ugljevik, koja proizvodi više od 30 posto struje u ovom entitetu, bori se s nestašicom ugljena, a građane već od 1. veljače očekuju veći računi za struju za 10 posto zbog poskupljenja mrežarine.

/Desk/

Objava 890 milijuna eura – BiH pred arbitražom u Washingtonu od 700 milijuna eura zbog spora RS-a s elektroprivredom Slovenije – U Beogradu već presuđeno 190 milijuna odštete pojavila se prvi puta na Republika.

BiH se tako oslobodila duga koji je na naplatu čekao godinama, a svaki dan kašnjenja u provedbi presude Arbitražnog tribunala iz Washingtona tu je zemlju na ime kamata stajao dodatnih devet tisuća eura.

Nakon što su se vlasti države BiH i Republike Srpske čija je vlada i odgovorna za nastali dug uzajamno optuživale za taj problem i bezuspješno tragale za rješenjem, u srpnju je intervenirao visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuvši odluku kojom su sredstava za isplatu osigurana iz trošarina na gorivo koje su trebale biti prebačene u proračun RS.

Ta se sredstva prikupljaju na državnoj razini i potom raspodjeljuju entitetima, a u ovom slučaju Schmidt je osigurao da dug plati onaj tko ga je i napravio odnosno RS.

Vlasti u Banja Luci uporno su inzistirale da dug najprije plati BiH odnosno solidarno oba entiteta, a da se naknadno utvrđuje mogućnost njegova izmirenja iz proračuna RS.

Ministar financija BiH Srđan Amidžić kojega je na tu dužnost postavio aktualni predsjednik RS Milorad Dodik odbio je potpisati nalog za isplatu na temelju Schmidtove odluke pa je to u ponedjeljak učinio njegov zamjenik Muhamed Hasanović.

“Radi se o odluci koju su nadležni mjesecima odbijali izvršiti. Time ponovo dokazujemo da vladavina prava ne smije biti talac politizacije. Odluke arbitražnih sudova se ne komentiraju, one se provode. Bosna i Hercegovina mora poštovati pravomoćne presude, jer u suprotnom slijede sankcije, gubitak kredibiliteta i financijske štete”, izjavio je Hasanović.

On je ranije podsjetio kako je cijeli problem nastao zbog neodgovornih odluka vlada RS na čijem su čelu bili Dodik odnosno Željka Cvijanović, kada su raskinuli koncesiju s Viaductom odnosno odbili njegov prijedlog za nagodbu i odštetu koja je trebala iznositi do pet milijuna eura. Kako je taj iznos sada deset puta uvećan, pozvao je pravosudna tijela da ispitaju slučaj i utvrde tko je odgovoran za nastalu štetu.

Dodik i Cvijanović tvrdili su kako su koncesiju raskinuli jer slovenska tvrtka nije bila kvalificirana za gradnju hidroelektrane, a ministar Amidžić je pojašnjavao kako je to vezano za fenomen “arbitražnog turizma” kojim fantomske tvrtke pokušavaju prevarama doći do zarade.

BiH ali i oba njena entiteta suočavaju se s mogućnostima novih arbitražnih postupaka vrijednih više od milijardu eura. Među njima je potraživanje Hrvatske elektroprivrede (HEP) od oko 100 milijuna eura na ime prijeratnih ulaganja u termoelektranu u Gacku kao i potraživanje od 102 milijuna eura zagrebačke tvrtke Kermas Energija zbog raskida koncesije s vladom RS za gradnju vjetroparka Trusina u istočnoj Hercegovini, prenosi HINA.

/Desk/

Objava BiH isplatila 56 milijuna eura Viaductu za izgubljenu arbitražu pojavila se prvi puta na Republika.

Nema razlike kriminala

Iako iz RS-a nisu ništa slagali kada je riječ o podsećanju FBiH na ovu, slobodno se može kazati, makijavelističku aferu. Zašto makijavelističku, podsjetit ćemo u daljnjoj analizi ovog slučaja. Međutim, mučno je bilo iščitavati poruku iz Vlade RS-a. koja navodi kako se „nadležni u F BiH trebaju pozabaviti svojim problemima, prije svega najvećim arbitražnim sporom u regiji koji izravno pogađa građane i proračun, umjesto da stalno komentiraju događaje u RS-u“.

Ovo svojevrsno naslađivanje tko je više napravio štete, gubitka i financijske dubioze, tko se više okoristio, gdje je malo vjerojatno da će itko odgovarati, dovodi do zaključka u kakvom mi to izvitoperenom društvu i poremećenim sustavima vrijednosti živimo. Naravno, milijune pričinjenih gubitaka, bilo to iz čistog kriminala, neznanja ili nehajnosti i nekompetentnosti, platit će jedino građani BiH.

Dnevni list ponovno podsjeća na nekoliko velikih slučajeva od kojih bi BiH trebala itekako strepiti:
Presuđeni Viaduct od, za sada, 110 milijuna KM i čiji dug svakodnevno raste s kamatama; Vjetropark Trusina od 102 milijuna KM, RiTE Ugljevik – 1,359.644.120 KM (695.175 milijuna eura), Rite Gacko 195,5 milijuna KM (100 milijuna eura), GIKIL 685,354 milijuna KM (400 milijuna dolara), a u konačnici i vrlo izgledni slučaj Kamen-Dent – 518,294.950 KM (početno 265 milijuna eura) o blokiranom projektu izgradnje vjetroelektrana na Kupresu.

Neka Vlada RS-a sada izvoli zbrajati „svoje“ slučajeve, kada već „goni mak na konac“ i pozornost želi usmjeriti na FBiH. No, ni u FBiH nikako nisu imuni da malverzacije jer je slučaj Mittal-GIKIL o možda jednom od najkompliciranijih slučajeva koji, da se ne radi o tako ozbiljnom iznosu novca, može biti briljantna tragikomedija. I svakako da stoji opaska iz Banja Luke kako bie se Federacije trebala pozabaviti ovim problemom. Itekako.

Mittala „olakšali“ za 12,5 milijuna eura i pustili kući

Naime, radi se o 400 milijuna dolara, iznosu za koji tuži BiH i traži odštetu britansko-indijski biznismen Pramod Mittal i njegova obitelj kojima je propalo investireanje u posrnulu Global Ispat Koksnu Industriju Lukavac (GIKIL) u Lukavcu. Mittalu ova biznis-avantura svakako nije ostala u sjajnom sjećanju – u BiH je uložio novac, potom optužen za kriminal, uhićen sa svojim suradnicima i pritvoren da bi bio pušten nakon plaćene masne odštete. Koja je to bila sramota i za BiH, ali i za britansko-indijskog milijardera, brata Lakšamija Mittala jednog od najbogatijih ljudi na svijetu.

Naime, Tužiteljstvo TŽ, tužitelj Ćazim Serhatliić je u srpnju 2019. pokrenuo kaznenu istragu protiv Pramoda Mittala, predsjednika Nadzornog odbora GIKIL-a, zbog navodnog organiziranog kriminala, produženih radnji zloupotrebe položaja ili službenih ovlasti, te zloupotreba ovlasti u komercijalnoj djelatnosti.

Županijski sud TŽ-a je po osnovu ove istrage, donio rješenje o pritvoru Pramoda Mittala, a već 23. srpnja 2019., osumnjičenog Mittala su uhitili, ispitali i pritvorili zbog navodnog „organiziranja zločinačkog pothvata“. Pramod Mittal i njegovi najbliži suradnici potom su mogli napustiti BiH, ali tek nakon uplate jamčevine od 12,5 milijun eura – 1,5 milijun eura za kauciju za Mittala, Rajiba Dasa i Paramesha Bhattacharyya te 11 milijuna eura depozita.

Indijski milijarder Pramd Mittal s prebivalištem u Londonu tvrdi kako se u BiH protiv njega vodi montirani kazneni postupak s ciljem oduzimanja tvrtke GIKIL d.o.o. Lukavac, te izbjegavanja plaćanja ikakvih odšteta od nadležnih, a kako on smatra, zbog ispravljanja nedjela počinjenih protiv njega i njegove obitelji kao stranih investitora. Ali, problem koji je uradilo tadašnje vodstvo TŽ-a dolazi na naplatu državi BiH.

Potom je Pramod Mittal, kao većinski vlasnik GIKIL-a (51%) pokrenuo arbitražni postupak po osnovu Sporazuma BiH i Indije o zaštiti stranih investicija. Postupak će pokazati sve dokaze i činjenice što se događalo u toj tvornici od njenog ponovnog pokretanja.

Poražavajuće je što se kroz cijelu aferu nazire težak politički kontekst zbog činjenice da je tadašnja vlast u Tuzlanskoj županiji, kao manjinskom udjelniku u GIKIL-u – imala većinski SDA. Kolike će posljedice imati Tuzlanska županija, FBiH i BiH – još se iščekuje.

Dnevni list o ovoj aferi pisao je prije tri godine u nekoliko svojih analiza, nakon čega su uslijedile prijetnje tužbama u cilju zaustavljanja razotkrivanja kriminala. Na žalost, afera nije spriječena ili barem ublažena te je izgledan još jedan financijski udar na BiH.

Početak afere teške stotine milijuna

Prema Ugovoru o pristupanju u GIKIL, ulaganje od 51% kapitala GIKIL-a trebalo je biti izvršeno preko GSHL-a, dok je KHK trebao uložiti preostalih 49% kapitala GIKIL-a u vidu zapuštenih pogona i ostalih objekata. Naravno, tu je bilo i 27 milijuna KM duga. Stranog ulagača, GSHL, po ugovoru nije moguće isključiti ukoliko izmiri više od 50% ugovorenih obveza. Ovime je GSHL u Nadzornom odboru GIKIL-a imao tri člana, a KHK dva te je za donošenje odluka bila potrebna dvotrećinska većina.

Poskupljenjem cijene uglja, rastao je i GIKIL-ov dug prema tvrtki Stemcor od koje je lukavačka tvornica nabavljala sirovine. Danas taj dug iznosi oko 170 milijuna dolara – GIKIL ga nikada nije vratio, a tvrtka Stemcor je prijavila bankrot. GSHL, odnosno obitelj Mittal tražila je od KHK, odnosno, njenog većinskog vlasnika, Vlade Tuzlanskog kantona, a gdje je vladajuća SDA, izmirivanje 49% duga prema Stemcoru, u istom postotku kojim je osnivač i udjelnik u GIKIL-u. Ovo KHK nikad nije ispunio te je GSHL pokrenuo arbitražu protiv KHK kojom rukovodi Tuzlanska vlada.

To je i najava afere – KHK, čiji je većinski vlasnik Vlada TK i jedan od osnivača GIKIL-a (49%), pokreće smjenu članova NO GIKIL-a. To je i učinjeno na Skupštini gdje nitko od predstavnika GSHL-a nije sudjelovao – uz suglasnost Vlade TK, KHK čiji je upravo ona većinski vlasnik, što je važno za ponoviti, imenuje novih 5 članova odbora koji potom mijenjaju i članove Uprave GIKIL-a. Svi oni su ili članovi SDA ili su vrlo bliski vladi te stranke u toj županiji. Ovime je tuzlanskoj vladi, kao manjinskom vlasniku, omogućena potpuna kontrola nad GIKIL-om dok je inozemni investitor potpuno istjeran.

Smišljen plan?

Nakon što se GSHL kao većinski vlasnik žali, općinski sud u Tuzli ovu skupštinu proglasio je nezakonitom i poništio odluku Vlade i KHK-a. Nakon ovoga Tuzlanska vlada i KHK tuži GSHL, no sud donosi odluku o nenadležnosti pozivajući se na ugovor KHK-a i GSHL-a prema kojem, u članku 64., se navodi kako će se svi sporovi rješavati prijateljski ili arbitražom.

Mittal 2015. godine pokreće arbitražu, no vlada TK nije plaćala arbitražne takse te je arbitražni postupak prekinut i tako proces vraćen na domaće sudove. Je li ovo bio dio smišljenog plana ili ne?

Izjava tadašnjeg premijera TK-a Jakub Suljkanovića ipak pokazuje da se upravo tome težilo te da je vlast, manjinski vlasnik, planski kršila ugovor s Mittalom te da u cijeli ekonomski projekt nisu ušli s dobrom namjerom, ali i da su bili svjesni da ovakav način preuzimanja nadzora na GIKIL-om i istjerivanje većinskog vlasnika nije i ono što će inozemni arbitražni sud proglasiti zakonitim.

On je kazao :“Naši će sudovi dokazivali ono za što bismo mi tamo davali novac. Naš sud će to sada dokazivati u našem postupku. Što bismo davali 500.000 KM i nismo sigurni da će ti arbitražni sudci, stranci biti na našoj strani jer će ih on kupiti“.

Tragikomedija – Investitor istjeran iz vlastitog poduzeća i uhićen

S obzirom na ostvarenu dobit od 62.578.404 KM iz 2021. godine postavja se pitanje koliko je od tog iznosa sadašnja uprava GIKIL-a platila starog duga tvrtci Moorgate kojoj po arbitražnoj presudi suda u Londonu ima dug od cca 170 milijuna američkih dolara i na koji se obračunavaju kamate. Na općinskom sudu u Lukavcu vode se dva izvršna postupka firme Moorgate protiv GIKIL-a, te je dana 30.10.2017. godine Općinski sud u Lukavcu donio je Rješenje o izvršenju nakon čega su bili blokirani svi računi GIKIL-a. Moorgate u svakom trenutku temeljem toga može blokirati rad GIKIL-a.

Podsjetimo da su, Mittal i njegova dva suradnika, uhićeni su u srpnju 2019. godine i to pod sumnjom za gospodarski kriminal i zlouporabu ovlasti te su uskoro pušteni da se brane sa slobode. Sva trojica su puštena nakon sedam dana pritvora, Mittal uz kauciju od milijun eura, a ostala dvojica uz kauciju od po 250 tisuća eura i nitko od njih više nije mogao sudjelovati u radu Nadzornog odbora i Uprave u GIKIL-u – vlastitoj tvornici.

Politički utjecaj kristalno jasno se vidi na primjeru Sulejmana Brkića, koji je preuzeo dužnost predsjednika Nadzornog odbora GIKIL-a – on 2019. godine je imenovan županijskim ministrom MUP-a. Samo nekoliko dana nakon što je imenovan ministrom, Mittal i njegovi najuži suradnici su uhićeni i zabranjeno im je bilo kakva aktivnost vezana uz GIKIL.

Za podsjetiti je kako je upravo je Brkić krajem 2022. godine pred općinskim sudom Tuzla prvostupanjski osuđen na dvije godine zatvora zbog zlouporabe položaja i ovlasti te primanja nagrade ili druge koristi i trgovinu utjecajem u MUP-u TŽ-a, a dobio je i zabranu vršenja dužnosti ministra u FBiH u trajanju od pet godina od pravomoćnosti presude. Brkić je u srpnju 2023. godine pravomoćno osuđen na 10 mjeseci zatvora.

„Povrat kontrole nad GIKIL-om“

Tadašnji tužitelj Ćazim Serhatlić dao je skandaloznu izjavu: „ Iz prethodnih točaka naredbe o provođenju istrage od 14.10.2019. godine, vidljivo je da je plan Pramod Mittala bio da se u parničnom postupku ishodi sudsko poravnanje kojim be se isti od GIKIL-a naplatio za iznos od 12,9 milijuna USD. Iako na to nije imao nikakvo pravo. Međutim, izdavanjem mjera zabrane od Županijskog suda Tuzla, realizacija tog plana je dovedena u pitanje te je bilo nužno poduzeti druge mjere u cilju povrata kontrole nad poslovnim i drugim procesima GIKIL-a“.

Međutim, uprava GIKIL-a koja je, prema općinskom sudu imenovana nelegalno 2016., četiri godine kasnije 2020. godine, ponovno je imenovana, a što je i registrirao tuzlanski sud iako je i ova uprava imenovana bez većinskog vlasnika, GSHL-a. S druge strane, u sudskom registru kao većinski vlasnik GIKIL-a i dalje je upisan GSHL, obitelj Mittal, s 51% udjela.

Zbog te činjenice i odredbi zakona o gospodarskim društvima koji decidno propisuje kvorum na skupštinama gospodarskih društava, posve je nejasno kako danas GIKIL održava svoje skupštine sa prisutnim jednim osnivačem, KHK-om u stečaju i tumači na skupštinama da su svi osnivači prisutni. Još više je nejasno kako na to ne reagiraju pravosudne institucije, ukoliko im je isto poznato.

Nevjerojatna je i činjenica da je nova uprava GIKIL-a je nekoliko puta u registraskom sudu Tuzla pokušala promijeniti i vlasničku strukturu i sam naziv GIKIL-a, ali im je registarski sud to odbio, a županijski sud u Tuzli svojim odlukama potvrdio stav registarskog suda Tuzla, odnosno odbio bilo kakve promjene u registraciji.

Istodobno, iz lokalne vlasti TK-a, točnije KHK-a koji je u stečaju, pozivaju Bosnu i Hercegovinu da se aktivno uključi u rješavanje problema koji su upravo oni izazvali, a što će na koncu plaćati država i njeni porezni obveznici stotinama milijuna eura.

Mittal tražio mirno rješenje spora

Kako podsjeća Dnevni list, indijski milijarder koji ima i britansko državljanstvo Pramod Mittal 2019. godine putem svog odvjetničkog tima obratio se najvišim političkim dužnosnicima u BiH i FBiH, tražeći sastanak s predstavnicima BiH i mirno rješenje spora, a u suprotnom je najavio tužbu i arbitražu protiv BiH pred međunarodnim sudovima.

Odvjetnički tim Pramoda Mittala potvrdio je da je 17. siječnja 2023. izdan zahtjev za arbitražu po osnovu Sporazuma BiH i Indije o zaštiti stranih investicija te. Istaknuto je da BiH u potpunosti, svakom od potražitelja u postupku arbitraže mora namiriti gubitak investicija, kao i odštetu koja će biti određena tijekom arbitraže kao da će iznos odštete najvjerovatnije biti nekoliko stotina milijuna dolara.

Mittal je kao većinski vlasnik potpuno istjeran iz vlastitog poduzeća, dok je 2022. godine GIKIL bio treći najveći izvoznik u BiH, a 2021. godine zabilježio netto dobit od 62.578.404 KM.

Nevjerojatna činjenica, nezamisliva u konceptu suvremene ekonomije je i da s dobiti raspolagala i raspolaže sadašnja uprava tvrtke koja je imenovana samo od jednog osnivača, Koksno hemijskog kombinata (KHK) u stečaju, tvrtki u većinskom vlasništvu Vlade Tuzlanske županije (67%). KHK u GIKIL-u ima udjel od 49%.

Dok novi menadžment imenovan samo od jednog, manjinskog osnivača, KHK, tvrdi kako su „zaštitili GIKL od izvlačenja novca“, odvjetnici većinskog vlasnika Mittala ističu kako su nezakonito izbačeni, a to je još jedan sudski postupak koji se vodi na sudu u BiH.

Naime, podsjetimo da je GIKIL nastao kao zajednička tvornica ulaganjem GSHL-a, tvrtke kojoj su vlasnici obitelj Mittal i Koksno hemijskog kombinata (KHK), tvrtki u većinskom vlasništvu Vlade Tuzlanskog kantona (67%) u zajedničkom projektu – ponovnom pokretanju proizvodnje koksa, energije i đubriva čiji su zastarjeli pogoni bili ugašeni tijekom rata.

/Desk/

Objava RS spočitava Federaciji GIKIL kako bi skrenula pozornost s Vidaucta – Kriminal plaćaju građani, bez obzira iz kojeg entiteta ‘dolazio’ pojavila se prvi puta na Republika.

Dok se bh javnost zabavlja vijestima o neuspjelom pokušaju uhićenja predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika od strane nekoliko inspektora SIPA-e, a što su spriječili policijski službenici MUP RS-a i Specijalne antiterorističke jedinice te je prouzročeno novo ‘opsadno stanje’, svaki novi dan BiH po arbitražnoj presudi u korist slovenske tvrtke Viaduct košta 18.000 KM kamata za porezne obveznike. No, to je tek u uvod, bez pretjerivanja, financijskog pakla koje prijeti BiH, najvećim dijelom zbog pogrešnih odluka vladajućih iz RS-a, ali ni u Federaciji „nisu cvećke“, piše Dnevni list.

Slučajem Viaduct u opasnosti nacionalni interesi BiH

BiH potresaju posljedice arbitražne presude u slučaju Viaducta, gdje će se toj slovenskoj tvrtki zbog jednostranog raskida koncesijskog ugovora o izgradnji HE na rijeci Vrbas morati isplatiti čak 116 milijuna KM. Za sada, dug će, izgledno je, najvećim dijelom platiti država BiH, ali i Federacija će snositi ozbiljne posljedice ovog financijskog gubitka. Na koncu „poravnanja“, dug će platiti porezni obveznici RS-a i to prema Ugovoru iz 2017. godine sklopljenim između Željke Cvijanović kao tadašnje premijerke RS-a i Denisa Zvizdića kao tadašnjeg predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.

Zbog visokog presuđenog iznosa u slučaju Viaduct slovenske tvrtke iz Portoroža, potom i blokade BHANSA-e, ključne agencije koja nadzire bh nebo, kao i zahtjevom za ovrhom nad Središnjom bankom BiH u Mostaru, ovaj slučaj može se nazvati nacionalnim interesom države BiH – zbog izravnog financijskog udara na sigurnost BiH (BHANSA) i financijsku stabilnost (Središnja banka BiH).

Financijsko uništenje BiH

Druga tema je hoće li bh pravosuđe istražiti i presuditi odgovorne za nevjerojatan gubitak i dovođenje BiH, ali i bh entiteta RS u financijsku dubiozu. Međutim, u cijelom slučaju, vrlo je sumnjiva i sama slovenska tvrtka Viaduct čiji su računi često blokirani, a neke su sumnje da ona danas niti ne postoji. Na koncu, ispostavlja se kako je 116 milijuna KM najunosnija zarada slovenskog Viaducta. Ovo je posljednji alarm za, iako zakašnjelim, djelovanjem institucija BiH.

Da će na račun BiH doći još dugova RS-a za naplatu rekao je prije nekoliko dana za N1 BiH Muhamed Hasanović, zamjenik ministra financija i trezora BiH. On, između ostalog, smatra da RS na ovaj način želi financijski uništiti BiH.

Naime, podsjetimo da je članica Predsjedništva SDS-a Aleksandra Pandurević nedavno komentirajući slučaj ‘Viaduct’ rekla kako je ta afera “predvorje financijskog pakla i ujedno kraha koji je pred Republikom Srpskom i državom Bosnom i Hercegovinom”.

Pandurević je naglasila da nad RS-om visi 2,2 milijarde KM arbitraža.

“Afera ‘Viaduct’ tek je predvorje financijskog pakla i ujedno kraha koji je pred RS i BiH. Više od 2,2 milijarde KM iznose četiri arbitražna postupka i jedan zahtjev za mirno rješavanje spora ( Elektroprivreda Hrvatske u slučaju RiTE Gacko). Od ta četiri arbitražna postupka dva su okončana (‘Viaduct’ i tužba Slovenije zbog RiTE Ugljevik u Beogradu) , dok je treći u tijeku (arbitraža u Washingtonu po tužbi Slovenije u slučaju RiTE Ugljevik), a četvrti pred pokretanjem (‘Trusina’). Tašna-mašna firma, bez zaposlenih, dobila je arbitražni spor težak 100 miliona KM plus dnevne kamate 18.000 KM. Pikanterija je da je Vlada RS odbila nagodbu u iznosu od miljun eura”, navela je Pandurević, ističući kako se Internet pretragom može doznati da Viaduct nema zaposlenih i da su mu računi često u blokadi.

“Ako probate guglati nešto o vlasnicima, ponovo misterija. Njihova imena se spominju samo u kontekstu arbitraže. Ni slike ni tona, a očekivalo bi se da posla imamo sa ‘krupnim ribama’. Zanimljivo je da nitko iz vlasti u RS nije demantirao da su odbili nagodbu od milijun eura, pa se postavlja logično pitanje –je li nagodba odbijena zbog većeg kolača!?”, upitala je Pandurević.

Navela je da je pred RS-om, sudeći prema izvještaju Pravobranilaštva BiH još jedna identična arbitraža – vjetropark “Trusina”.

“Ovaj put riječ je o 102 milijuna eura. Odvjetnički ured ‘Baroš’, koja je inače zastupala i ‘Viaduct’, obratila se Vijeću ministara opomenom pred pokretanje arbitraže sa zahtjevom za vraćanje koncesije ili isplatu 102 milijuna eura. O čemu se ovdje radi? ‘Kermas energija’ iz Zagreba je većinski vlasnik ‘Eol Prvi’ iz Nevesinja kojem je Vlada Republike Srpske dodijelila 2012. godine koncesiju za izgradnju i korištenje vjetroparka Trusina. Projekt nikada nije započet jer ‘Kermasa energija’ nikada nije dostavila bankarsku garanciju, pravdajući to činjenicom da su u međuvremenu ukinuti podsticaji za proizvodnju struje. Kako garancije nije bilo, Vlada je 2019. raskinula ugovor o koncesiji. ‘Kermasov’ pravni zastupnik tvrdi da je garancija izostala jer je Regulatorna komisija za energetiku RS odbijala njihove zahtjeve za poticaj bez pravnog osnova”, navodi Pandurević.

Ona je navela i kako je u ovom postupku RS s jednim od najbogatijih Hrvata, Dankom Končarom, koji stoji iza ‘Kermas energije’ koja je osnovana 2012. godine.

“I računi ove firme su često u blokadi, nema zaposlenih, a 2023. godine zatraženi je i otvaranje predstečajnog postupka što je sud odbio. ‘Elektrogospodarstvo Slovenije’ pokrenulo je dva arbitražna spora zbog svojih predratnih ulaganja u RiTE Ugljevik. Prvu arbitražu su dobili u Beogradu, protiv RS koja Slovencima treba da isplati 372 milijuna KM (245 milijuna plus 127 milijuna za neisporučenu struju). U izvještaju Pravobraniteljstva BiH stoji tek jedna rečenica, a to je da se se u Washingtonu vodi drugi arbitražni postupak protiv BiH u kojem Slovenci traže 695.175.000 eura. Po ugledu na Slovence, ‘Hrvatska elektroprivreda’ uputila je zahtjev za mirno rješenje spora u vezi sa ulaganjem u RiTE Gacko u kojem traže da im se isplati 100 miliona eura s pripadajućim kamatama!”, zaključila je Pandurević.

Afera tuzlanski GIKIL

Ali, tu zasigurno nije i kraj jer BiH strepi i od posljedica još nekoliko sličnih međunarodnih presuda „teških“ više od dvije milijarde KM. Među prvih „top 5“ kompleksnih postupaka od kojih su čak četiri u RS-u i iznose nevjerojatnih 2,2 milijarde KM, u Federaciji BiH je, za sada, jedan, „ali vrijedan“ – GIKIL gdje je tužbeni iznos britansko-indijskog vlasnika 400 milijuna dolara, a gdje je druga strana vlada Tuzlanske županije. Kraj spora očekuje se sljedeće godine.

Podsjetimo kako je u lipnju 2023. Vijeće ministara BiH pozvalo Vladu FBiH kao i Vladu Tuzlanske županije (TŽ) na žurno djelovanje zbog arbitražnog postupka koji je protiv BiH pokrenula obitelj Mittal kao većinski vlasnik i investitor u Global Ispat Koksnu Industriju d.o.o. Lukavac (GIKIL). O ovoj aferi pisao je Dnevni list u nekoliko navrata.

Afera i arbitraža GIKIL, i kriminalne radnje oko ovog projekta inozemnog indijsko-britanskog ulagača i poduzetnika i lokalnog ulagača Tuzlanske županije, završava sljedeće godine i biti će još jedan ozbiljan državni problem.

Odvjetnički tim Pramoda Mittala potvrdio je da je 17. siječnja 2023. izdan zahtjev za arbitražu po osnovu Sporazuma BiH i Indije o zaštiti stranih investicija. Istaknuto je da BiH u potpunosti, svakom od potražitelja u postupku arbitraže mora namiriti gubitak investicija, kao i odštetu koja će biti određena tijekom arbitraže. Nije preciziran iznos odštete, ali je u odgovoru medijima oko iste navedeno da će iznos najvjerojatnije biti nekoliko stotina milijuna dolara.

Naime, podsjetimo da su Vlada FBiH iz prošlog saziva i TŽ odbili zaključiti prijedlog sporazuma o međusobnim pravima i obvezama, koji je pripremilo Pravobraniteljstvo BiH. Međutim zašto TŽ? Zbog činjenice da je GIKIL nastao kao zajednički projekt-tvornica ulaganjem GSHL-a, tvrtke kojoj su vlasnici obitelj Mittal i Koksno hemijskog kombinata (KHK), tvrtke u stečaju i u većinskom vlasništvu Vlade TŽ (67%) u zajedničkom projektu.

GIKIL je nastao kao zajednički projekt ulaganjem GSHL-a, tvrtke kojoj su vlasnici obitelj Mittal i KHK, tvrtki u većinskom vlasništvu Vlade TŽ (67%) u zajedničkom projektu – ponovnom pokretanju proizvodnje koksa, energije i đubriva čiji su zastarjeli pogoni bili ugašeni tijekom rata.

Prema Ugovoru o pristupanju u GIKIL, ulaganje od 51% kapitala GIKIL-a trebalo je biti izvršeno preko GSHL-a, dok je KHK trebao uložiti preostalih 49% kapitala GIKIL-a u vidu zapuštenih pogona i ostalih objekata. Naravno, tu je bilo i 27 milijuna KM duga. Stranog ulagača, GSHL, po ugovoru nije moguće isključiti ukoliko izmiri više od 50% ugovorenih obveza. Ovime je GSHL u Nadzornom odboru GIKIL-a imao tri člana, a KHK dva, te je za donošenje odluka bila potrebna dvotrećinska većina.

U tužbi obitelji Mittal navodi se kako TŽ tijekom 2015., paralelno s otpočinjanjem nastojanja za isključenje GSHL-a iz GIKIL-a, počinje s kaznenim progonom ovog indijskog investitora.

Mittala „olakšali“ za 12,5 milijuna eura i pustili

Naime, Tužiteljstvo TŽ, tužitelj Ćazim Serhatliić je u srpnju 2019. pokrenuo kaznenu istragu protiv Pramoda Mittala, predsjednika Nadzornog odbora GIKIL-a, zbog navodnog organiziranog kriminala, produženih radnji zloupotrebe položaja ili službenih ovlasti, te zloupotreba ovlasti u komercijalnoj djelatnosti.

Županijski sud TŽ-a je po osnovu ove istrage, donio rješenje o pritvoru Pramoda Mittala, a već 23. srpnja 2019., osumnjičenog Mittala su uhitili, ispitali i pritvorili zbog navodnog „organiziranja zločinačkog pothvata“. Pramod Mittal i njegovi najbliži suradnici potom su mogli napustiti BiH, ali tek nakon uplate jamčevine od 12,5 milijun eura – 1,5 milijun eura za kauciju za Mittala, Rajiba Dasa i Paramesha Bhattacharyya te 11 milijuna eura depozita.

Indijski milijarder Pramd Mittal s prebivalištem u Londonu tvrdi kako se u BiH protiv njega vodi montirani kazneni postupak s ciljem oduzimanja tvrtke GIKIL d.o.o. Lukavac, te izbjegavanja plaćanja ikakvih odšteta od nadležnih, a kako on smatra, zbog ispravljanja nedjela počinjenih protiv njega i njegove obitelji kao stranih investitora. Ali, problem koji je uradilo vodstvo TŽ-a dolazi na naplatu državi BiH.

Afera u postanku: „Kupreški škver“

Nova afera u postanku, koja je zanemarivana godinama, je u slučaju, kolokvijalno poznatom kao ‘Kupreški škver’ – nevjerojatnom projektu izgradnje vjetroelektrana na Kupresu, vrijednom pola milijarde eura koji je proglašen javnim interesom HBŽ-a i BiH, kada se suvremeni svijet okreće zelenoj agendi, dekarbonizaciji, zaštiti od onečišćenja okoliša i proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora. Tim više što je BiH, sukladno pristupanju EU, preuzela obveze na vezano za NECP, Plan za energiju i klimu, koju država mora izvršiti sukladno europskoj energetskoj politici.

No, ovaj projekt je blokiran zbog bizarnih i, kako tvrdi oštećeni bh gospodarstvenik, nezakonitih odluka mostarskog Općinskog suda. Kako Dnevni list doznaje, zbog činjenice da je jedan od aktera i tvrtka iz iz Hrvatske, počinje velika međunarodna istraga u našoj zemlji susjedi zbog sumnji u kriminal i korupciju „teške“ stotine milijuna eura, a o svemu je upoznata i međunarodna zajednica.

Ali, u permanentnoj političkoj krizi BiH koja konstantno potresa cjelokupno bh društvo, potpuno je jasno da BiH blagovremeno ne prepoznaje posljedice ovakvih slučajeva i ne štiti svoje interese. Ovakve propuste bh političara i odgovornih dužnosnika, koji bi također morali snositi odgovornost, plaćaju i dalje će plaćati porezni obveznici.

Dok u većini nabrojanih slučajeva država BiH svojim odlučnim i zakonitim djelovanjem pravosudnih institucija nije zaštitila vlastite interese

te tako i interese svojih građana, poreznih obveznika, u slučaju ‘Kupreški škver’ država, odnosno Hercegbosanska županija i bh tvrtka ulagač, pokušavaju zakonito zaštititi interese od izgledno nepouzdanog inozemnog ulagača, ali i pravno diskutabilnih odluka pravosuđa s velikim pitanjem o uzroku pristranosti.

Blokiran projekt od javnog interesa

Slobodna Dalmacija od 14. travnja objavila je ekskluzivan razgovor s mostarskim poduzetnikom Jurom Krtalićem i o kobnom partnerstvu mostarske tvrtke Kamen-Dent s hrvatskom tvrtkom, danas nepostojećim Brodosplit Holding, temi o kojoj je pisao i Dnevni list, a koja će, zasigurno, postati još jedan milijunski skandal.

Krtalić je za Slobodnu Dalmaciju govorio o projektu izgradnje vjetroelektrana, vrijednom više od pola milijarde eura i tvrdi kako ga je za 265 milijuna eura oštetio „novopečeni brodograditelj“ bivšeg Brodosplit-Holdinga, a danas Brodograđevne industrije Split kojoj je Financijska agencija (FINA) blokirala račun po nalogu Ministarstva financija RH za 40 milijuna eura.

Ukratko, Kamen-Dent d.o.o. nakon što je 2004. krenulo s ispitivanjem potencijala vjetra u HBŽ-u, točnije na prostoru Općine Tomislavgrad i Kupres, 29. kolovoza 2008. Vlada HBŽ, poduzeću Kamen-Dent d.o.o iz Mostara dodijelila je koncesiju za izgradnju vjetroelektrana u Općini Tomislavgrad i Kupres.

Kamen-Dent dobio je koncesiju HBŽ-a, a Krtalić kaže i kako ga je u tome i pratio njemački ‘Siemens’. No, za tako veliki projekt dobrodošao je i pouzdan partner.

Krtalić, tada jedini vlasnik ‘Kamen-Denta’, odlučio je prihvatiti ponudu Tomislava Debeljaka i Brodosplit-Holdinga d.o.o., potpisali su ugovor i postali partneri te je svaki imao po 50 posto udjela u tvrtki koja ima koncesiju za golemu investiciju.

Prema Krtalićevim riječima, od samog početka projekt počinje zaostajati, a vrhunac je 2017. godine i gašenje ‘Brodosplit Holdinga’ i njegovo pripajanje ‘Brodograđevnoj industriji Split’ (BIS) kojem se nezakonito prebacuju udjeli u Kamen-Dentu.

“To su učinili bez suglasnosti Vlade HBŽ, što je protuzakonito budući da Zakon o koncesijama Županije HBŽ i FBiH u 43. članku nedvosmisleno kaže: „Ne može se prenijeti izravno ili neizravno više od 15% glasačkih prava ukoliko se ne dobije odobrenje od koncesora“ (Vlada HBŽ). To je presudom potvrdio Općinski sud u Livnu 24. listopada 2022., čija odluka je pravomoćna i konačna od 30. lipnja 2023., a koju Općinski sud u Mostaru odbija provesti te time blokira Društvo.

Međutim, odvjetnica BIS-a, Tomislava Debeljaka, u reagiranju potvrđuje da za navedenu promjenu nije zatražena suglasnost koncesora – Vlade HBŽ-a.

Mostarski sud, ignorirajući Zakon o koncesijama HBŽ odlučuje o predmetnom sporu, iako član 56. Zakona o koncesijama jasno kaže: „Za rješavanje sporova nastalih u slučaju postupanja suprotno odredbama ovog zakona, nadležan je Županijski sud u Livnu“. Spomenuti sud, u svom nezakonitom postupanju, ide dalje gdje je zakazao ročište 29.04.2025. da odlučuje o mjerama koje je donio (prilikom donošenja nezakonitih mjera nije pozvao pravobraniteljstvo HBŽ niti zakonskog zastupnika Kamen Denta), a za koju prema već navedenom, nema zakonsku nadležnost.

No, kao što je već i navedeno, u ovom predmetu već postoji pravomoćna presuda Općinskog suda u Livnu. Činjenična, što nije nikakva „špekulacija putem medija“.

Naime, Vlada HBŽ tužila je ‘Kamen-Dent’ za nezakonit prijenos udjela s brisanog-likvidiranog Brodosplit-Holdinga na BIS, što je pravomoćnom i konačnom odlukom potvrdio Općinski sud Livno. Međutim, mostarski sud ignorira pravomoćnu presudu općinskog suda Livno, Zakon o koncesijama i zahtjev pravobraniteljstva HBŽ-a, a ne Registar pravnih osoba ne izdaje Rješenje o zabilježbi 15% glasačkih prava.

“Nikada ga nismo tužili, nismo takvi ljudi, prvi put u životu sam zbog njega završio na sudu. Uvijek uzvraća tužbama i prijetnjama. Želi nas izbaciti, zaustavlja nam projekte, tvrtke od kojih živimo. Projekt stoji već sedam i pol godina, ne možemo ništa raditi. Firma blokirana. Drugi vjetroparkovi odavno se grade, a mi ne možemo ništa. Mostarski sud, organizirani kriminal i politika zapinju nam noge. Poluga su mu i beogradski odvjetnici. Morat ćemo tužiti Sud u Mostaru i tražiti odštetu od države”, ozbiljan je mostarski poduzetnik.

Što stoji u presudi Općinskog suda u Livnu?

Općinski sud u Livnu je 24.10.2022. presudio kako tuženik Kamen-Dent d.o.o. iz Mostara, „nije tražio, niti dobio suglasnost/odobrenje tužitelja, Vlada HBŽ-a, za prijenos više od 15% vlasničkih udjela u društvu koncesionatu Kamen-Dent d.o.o. Mostar, sa člana Brodosplit Holding d.o.o. na novog člana Društva Brodograđevna industrija Split d.d., te je na taj način postupio suprotno odredbi čl. 43.st.1. Zakona o koncesijama HBŽ-a“.

Što povezuje slovenski Viaduct i BIS?

Prema informacijama bh portala Raport, RS je u sporu Viaduct u Washingtonu zastupao odvjetnički ured iz Beograda ‘Karanović & Partners’, koji je imao i svoje urede u BiH, a ne Pravobraniteljstvo BiH jer entiteti pred međunarodnim sudovima nemaju pravni legitimitet. RS, odnosno, BiH je izgubila spor. Viaduct zastupa i beogradski odvjetnički ured Baroš.

Odvjetničko društvo Karanovići & Partneri iz Beograda angažirao je i Tomislav Debeljak u slučaju Kamen-Dent d.o.o. Mostar.

Naime, prema tvrdnjama vlasnika Kamen-Denta, Debeljak mu je u Splitu rekao da mora potpisati i prihvatiti da novi, kineski partner sudjeluje u projektu.

„Iako su sve već izdane dozvole bile na ‘Siemensovoj’ turbini, brodograditelj pokušava uvesti neku kinesku, koja je u Europi bila nepoznata, bez ikakvih certifikata, a skuplja 20 milijuna eura od čuvene njemačke kompanije. Zapali bi
u dug 29 godina, uz lošu i preskupu kinesku turbinu, što bi značilo i mijenjanje svih dozvola.

“Nije mu prošlo pa je zaustavio sva plaćanja i blokirao čitav projekt koncem 2017., da bi me 2020. na mostarskom sudu tužio za, pazite sada, nastalu štetu od 48 milijuna KM, odnosno oko 24 milijuna eura, a direktora naše zajedničke tvrtke za 21 milijun maraka, ili više od 10 milijuna eura. Jer smo odbili Kineze. To je i dan-danas na sudu. Zastupa ga, zamislite, ured odvjetnika Karanovića i partnera iz Beograda”.

(Izvor: Dnevni list)

Objava Afere Viaduct, RiTE Gacko i Ugljevik, Trusina, GIKIL, Kupreški škver: BiH je pred financijskim paklom pojavila se prvi puta na Republika.

Vijeće ministara BiH na jučerašnjoj sjednici usvojilo je prijedlog ministra financija i trezora BiH Srđana Amidžića (SNSD) o isplati 116 milijuna KM za dug slovenskoj tvrtci Viaduct iz Portoroža. Radi se o arbitražnoj presudi zbog jednostranog raskida ugovora iz 2015. godine, za vrijeme vladajućeg SNSD-a, s HES Vrbas čiji je većinski vlasnik slovenski Viadukt, o izgradnji hidroelektrane na rijeci Vrbas. HES Vrbas je u listopadu 2015. podnio odštetni zahtjev vladi RS-a, zbog raskida ugovora. Budući da je vlada zahtjev odbila, Viaduct kao većinski vlasnik HES Vrbas podnio je 2016. godine zahtjev za arbitražu u Washingtonu, piše Dnevni list.

Sporazumom iz 2017. godine, koji je potpisala tadašnja premijerka Republike Srpske Željka Cvijanović, SNSD Milorada Dodika, precizirano je da će entitet RS snositi “sve financijske posljedice arbitraže” s Viaductom. Zbog naplate duga blokiran je račun Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi (BHANSA) koja je bila prinuđena značajno smanjiti plaće svim zaposlenima, a sudsku obavijest o zaplijeni imovne dobila je i Središnja banka BiH u Mostaru.

Ukratko, sadašnji epilog je: zbog jednostranog raskida ugovora za izgradnju hidroelektrana na rijeci Vrbas platiti će država BiH kao tuženi subjekt, jer u međunarodnim sporovima jedino država ima pravni subjektivitet, a arbitražni spor je 2022. izgubljen pred arbitražnim sudom u Washingtonu. Dug će najviše plaćati država i entitet Federacija BiH, točnije, njihovi porezni obveznici i to točno onako kako je zatražio predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, odnosno, njegov ministar Amidžić u Vijeću ministara BiH.

HDZ i SNSD preglasao Trojku

Ministri HDZ-a i SNSD-a preglasali su bošnjačke ministre u Vijeću ministara te izglasali prijedlog SNSD-ovog ministra o rješenju dubioze od 116 milijuna KM koje je prouzročila vlast RS-a.

Prijedlog SNSD-ovog ministra koji je usvojen bio je očekivan – on je predložio rješenje da se iz dobiti Središnje banke BiH isplati 116 milijuna KM za dug Viaductu.

Točnije, da se iz Središnje banke BiH povuče 200 milijuna KM, isplati Viaduct, a preostalih 90 milijuna KM rasporedimentitetima i to – 59 milijuna KM dobila Federaciji BiH, a RS-u 29 milijuna KM.

Ministri Trojke, Elmedin Konaković i Sevlid Hurtić bili su protiv ovog rješenja, dok su ministri Edin Forto i Zukan Helez bili na poslovnom putu u SAD-u.
No, ostaje nedorečeno, je li na sceni prešutan dogovor i ‘predstava za javnost’ Trojke s obzirom da čak dva ministra nisu bila na sjednici Vijeća ministara koja se slobodno može nazvati sjednicom od nacionalnog interesa, ili smatraju kako izglasana odluka na Vijeću ministara neće proći.

Ali, pitanje je i kako će se dalje odvijati ova groteska, kako će se od RS-a naplatiti država i FBiH, s obzirom da najviše sredstava za dug daje Federacija, a protiv čega su se prošli tjedan otvoreno pobunili federalni premijer Nermin Nikšić i HDZ-ov ministar financija Toni Kraljević.

No, na realizaciju odluke Vijeća ministara još će se sačekati jer istu mora potvrditi tročlano Predsjedništvo – Željko Komšić (DF), Denis Bećirović (SDP) i Željka Cvijanović (SNSD) te u Parlament BiH. Da je BiH u pat poziciji govori i činjenica da svaki dan nosi novih 18 tisuća KM kamata i novu neizvjesnost BHANSA-i.

Nikšić i Kraljević protiv

Podsjetimo kako je prošli tjedan održana sjednica Fiskalnog vijeća BiH te da nije postignuta suglasnost o izmjenama Globalnog okvira fiskalne bilance 2025-2027. preraspodjeli dobiti Središnje banke BiH kako bi se izmirio dug RS-a.

Premijer FBIH Nermin Nikšić (SDP) i federalni ministar financija Toni Kraljević (HDZ), uložili su veto na oba prijedloga koja je dao SNSD-ov ministar financija i trezora BiH u Vijeću ministra BiH Srđan Amidžić.

“Jedna varijanta je podrazumijevala da se od dobiti Središnje banke BiH, koja iznosi 200 milijuna, 110 milijuna KM plati izravno kao obveza države BiH, a da se ostatak od 90 rasporedi akcionarima – 2/3 FBIH i 1/3 RS. U toj varijanti FBiH bi platila 73 milijuna duga RS od ukupno 110 milijuna. Drugi prijedlog je bio malo modificiran, ali i on je podrazumijevao da se s zajedničkog računa PDV-a poveća izdvajanje koje bi iskoristili za plaćanje duga, gdje bi opet FBiH dala gotovo dvije trećine, a tu bi i županije bile ugrožene. Pošto sam jedini Bošnjak u Fiskalnom vijeću, kad glasam protiv ne može se donijeti odluka. Prvi prijedlog bi, da nije bilo veta, možda prošao preglasavanjem, jer su iz Vijeća ministara i iz RS za njega glasali”, izjavio je Nikšić za Dnevni avaz nakon sjednice.

Dodik traži raspodjelu novca iz Središnje banke BiH

Predsjednik RS-a, Milorad Dodik koji, zbog raspisane centralne tjeralice, osobno-fizički više ne može sudjelovati kao akter na bilo kakvim dogovorima na području Federacije zbog straha od uhićenja te se javnosti obraća putem platforme X, imao je svoje viđenje rješenja situacije.

On traži raspodjelu sredstava iz Središnje banke prema kojoj bi RS-u pripalo skoro 300 milijuna KM, te nakon toga – poravnanje.

“Institucije BiH još jednom su demonstrirale svoju nesposobnost i opredjeljenje da ne rade u interesu oba entiteta, već na štetu RS-a. Slučaj Viaduct koje je vodilo Pravobraniteljstvo BiH to dokazuje”, navodi Dodik, očito s namjerom izvrtanja činjenica.

“Stav da BiH bude predstavljena u međunarodnom arbitražnom sporu kao subjekt, a da šteta bude učinjena RS govori o lošim namjerama. Lošim potezima, propuštanjem radnji i procesnim pogreškama doveli su da BiH bude presuđena, a RS kažnjena. Usprkos tome RS ne bježi od svojih obveza i ponudila je rješenje zasnovano na zakonu. I Vijeće ministara donijelo je odluku koja je bazirana na zakonu, a koju su podržali ministri iz reda Bošnjaka”, napisao je Dodik.

Dodik je potom ‘targetirao krivca’ – premijera Federacije BiH Nermina Nikšića, navodeći kako je upravo on “odbio takvo rješenje, želeći da šteta bude veća”.

“BiH koja je presuđena dužna je izmiriti obveze, a nakon toga će se izvršiti unutarnje poravnanje. Na računu Središnje banke i drugih banaka nalazi se više od 700 milijuna neraspoređenih sredstava, od kojih gotovo 300 milijuna pripada RS. Usprkos brojnim dogovorima, Nikšić i političari iz Sarajeva blokiraju raspodjelu. Nikšić je nekoliko puta priznao da je to potrebno uraditi, ali da oni to ne smiju”, napisao je Dodik na X-u.

“Nikšić je zato priznao kako je tražio da Schmidt nametne raspodjelu, što smo mi odbili. Tim sredstvima, kao i onim iz drugih izvora, mogu se izvršiti poravnanja. Međutim, ovdje očito nije namjera da se problem riješi, već nanese šteta Republici Srpskoj, po cijenu da bude kažnjena i Federacija BiH. Zato po tko zna koji put pozivamo na ispunjenje dogovora, ali i zakonskih obveza, da se izvrši raspodjela sredstava. Na taj način omogućilo bi se izvršenje svih obveza i nesmetan rad BHANSA-e”, zaključio je Dodik.

Inače, Dodik je 4. listopada 2018. godine svečano otvorio HE Bočac 24. listopada 2018. godine te je tada rekao kako je “donošenje odluka o strateškim projektima poput izgradnje HE Bočac 2 predstavlja čast, hrabrost, ali i obvezu”.

“Ljudi i politike vrijede onoliko koliko ostave iza sebe. Ovo je dio naše ukupne strategije razvoja. Ovo je vlasništvo svih građana i Republike Srpske i tako mora ostati”, kazao je predsjednik RS-a Milorad Dodik 4. listopada 2018. godine kada je svečano otvorio HE Bočac 2, projekt zbog kojeg je tužena država BiH.

Tužiteljstvo na potezu i pred velikim ispitom

Tko se obogatio u ovom slučaju, očito prožetom kriminalom, korupcijom i nesposobnošću, ali i indolentnošću bh političara, možda će, (možda i neće) otkriti Tužiteljstvo BiH koje radi na tom slučaju. Ujedno, ovo je za slovenski Viaduct ispao najunosniji posao od kada postoje.

No, ono što je još jedna nelogičnost u bh “apsurdistanu” je i da su, kako je to potvrđeno iz Tužiteljstva BiH, i ranije vođene aktivnosti u svezi s ovim slučajem, ali je predmet prebačen u nadležnost Okružnog javnog tužiteljstva Banja Luka, iako je tužena strana država BiH.

Hoće li građani BiH, koji sve ovo skupo plaćaju, uskoro doznati tko se sumnjiči za kriminal neviđenih razmjera, čije su posljedice dovele državu BiH i njene institucije pred financijski slom? BH pravosuđe je ponovno na velikom ispitu dok BiH iščekuje još nekoliko više stotina milijuna sličnih slučajeva, piše Dnevni list.

/Desk/

Objava Ministri HDZ-a i SNSD-a preglasali Trojku i izglasali plaćanje duga Viaductu – Zadnji fening od 116 milijuna KM platit će bh građani – niti Dodik, niti Čović, a ni Nikšić –  Tko se obogatio na kriminalu – Na potezu Tužiteljstvo pojavila se prvi puta na Republika.

Još nema odluke kako će država BiH platiti dug slovenskom ‘Viaductu’ Portorož od ukupno 110,1 milijuna KM bh entiteta Republika Srpska. Ono što je jedino jasno je da će taj dug RS-a, zbog jednostranog raskida ugovora za izgradnju hidroelektrana na rijeci Vrbas platiti država kao tuženi subjekt koja je arbitražni spor već 2022. izgubila apred arbitražnim sudom u Washingtonu. Međutim, isplata duga od 110 milijuna KM nije jedini izgubljeni sudski spor koji čeka BiH zbog propusa, manipulacija i izglednog kriminala nižih razina – čak četiri velika sudska spora u kojima će BiH povnovno biti najvjerojatniji gubitnik procjenjuju se na oko 1,3 milijarde. Eura, piše Dnevni list.

Zašto BiH mora plaćati dug RS-a? Iz jednostavnog razloga – jer u pravnim slučajevima pred međunarodnim sudovima entiteti (kao i Distrikt Brčko, primjerice) nemaju nadležnost nad Državom, između ostaloga, jer i nisu vlasnici državne imovine.

Ovdje se pokazuje još jedan apsurd bh političkog diskursa – primjerice, predsjednik RS-a Milorad Dodik inzistira i izaziva političke krize s ‘mantrom’ kako RS mora biti vlasnica svoga zemljišta, a ne država. Država BiH to ne prihvaća jer takva tvrdnja nema uporušte u zakonu. To rezultira još jednim ‘bh gordijskim čovorom’: za sve, milijunske projekte koji se provode entiteti, mora jamčiti Država BiH koja, doslovno plaća sve manipulacije i propuste, ali i kriminal nižih razina. S kamatama. Slučaj Viaduct nije jedini.

‘Viaduct’ nije novina ni za RS, ni za državu BiH

Slučaj ‘Viaduct’, nije nikakva “iznenadna novost” i s njim su bili upoznati i vlasti u RS-u, kao i vlasti na državnoj razini. Svojim sporim djelovanjem doprinijeli su dodatnom gomilanju kamata i dodatnom gubitku od skoro 20 milijuna KM.

“Slovenska tvrtka Viadukt je nakon arbitražne presude najavila prisilnu naplatu 46 milijuna eura odštete, jer vlasti u BiH ni mjesec dana nakon odluke nisu pokazale namjeru za isplatu duga”, sredinom prošle godine pisala je  slovenska agencija, STA. “Dug u međuvremenu zbog visokih kamata raste za gotovo 10 tisuća eura dnevno”, pisao je i Forbes Slovenija. Tada je dug iznosio 46 milijuna eura, a danas – 110,1 milijuna KM.

Već u lipnju prošle godine slovenski ‘Viaduct’ je najavio prisilnu naplatu odštete zbog jednostranog raskida ugovora za izgradnju hidroelektrana na rijeci Vrbas. Zašto je sada taj dug viši od 110 milijuna KM?

“BiH svaki dan košta najmanje 9.000 eura kamata. Zalagati ću se da se, u ime institucije Vijeća ministara, odmah izvrši arbitražna presuda kako bi se umanjile njene štetne posljedice po BiH i njene institucije i da se to učini odjednom i na zakonit način. Znamo da je jedini način intervencija u proračunu i ponudila sam prijedlog rješenja da napravimo te korekcije u proračunu za izvršenje sudske presude. Mogli bismo tražiti da Predsjedništvo BiH i Parlamentarne skupštine BiH što hitnije usvoje te korekcije. Cijelu priču bismo mogli završiti u sljedećem tjednu”, kazala je prošli tjedan predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto (HDZ BiH).

Također, vrlo licemjeran i nevjerojatan prijedlog bio je od SNSD-ovog ministra u Vijeću ministara – da dug RS-a prema Viaductu izmiruju državne institucije, konkretno Agencija za pružanje usluga u zračnoj plovidbi BiH (BHANSA).

O ovom slučaju svojedobno je pisao banjalučki portal Capital.ba koji je kontaktirao odvjetnike ‘Viaducta’ iz Odvjetničkog ureda Beroš.

Državne vlasti sada prema navodima odvjetnika Viaducta prebacuju isplatu odštete na vladu Republike Srpske, s kojom su potpisali sporazum o poravnanju tog duga. Sporazum su vlada entiteta i države potpisale godinu dana nakon početka arbitraže, prema kojem se Republika Srpska obvezala platiti sve troškove arbitražnog postupka. U odvjetničkom uredu Baroš naglašavaju da sporazum nikako ne utječe na tužbeni zahtjev i obvezu koju BiH mora platiti na temelju arbitražne odluke.

“Putem podneska koji smo 23. svibnja poslali nadležnim organima BiH, ostavili smo rok od 15 dana za djelovanje, s ponudom da u navedenom roku definiramo sva pitanja u vezi s izvršenjem presude. Rok istječe 7. lipnja, ali kako se čini, djelovanje nadležnih organa potpuno će izostati jer nas u vezi s ovim pitanjem još nitko nije kontaktirao,” objasnili su za Capital.ba već prošle godine.

Naglasili su kako će nakon tog roka priznavanje presude zahtijevati sudskim putem, a zatim i kroz prisilnu naplatu. Pri tome su upozorili da je dug zbog kamata samo od početka svibnja do danas (lipanj prošle godine) povećan za oko 250.000 eura. Skoro godinu kasnije, dug je dramatično uvećan zbog kamata i nerješavanja problema za koji su odgovorne, kako vlasti RS-a, tako i Države.

Veliki međunarodni sporovi koje će doći na naplatu Bosni i Hercegovini

Ovo nije prvi put da su bh poduzeća neslavno zavšila ili da će neslavno završiti na međunarodnim sudovima, a čije “penale” će plaćati država zbog manipulacija nižih razina. Točnije, bh građani iz svog džepa. Oko 900 milijuna eura platiti će za propuste RS-a, a izgledno i oko 400 milijuna za propust Vlade Tuzlanskog kantona.

Naime, podsjetimo na Bh Gas i Energoinvest moraju platiti 11,16 milijuna dolara Mađarima zbog jednostranog prijelaza na plinovod Turski tok i poslovanje s Turskom i Gazpromom.

Za razliku od ovog slučaja, još se ne zna kako će završiti slučaj tuzlanskog GIKILA gdje su njegovi vlasnici Indijci Pramod, Sangeeta, Vartika, Shristi i Divyesh Mittal tužili su državu, odnosno nadležne u Tuzlanskom kantonu, jer se smatraju oštećenim kod ulaganja u formu Global Ispat i Koksnu industriju Lukavac. Tužbeni iznos je 400 milijuna dolara, a vrijeme procijenjeno za kraj spora je kraj 2026. godine.

Prema podacima iz Pravobraniteljstva BiH, protiv BiH se vode četiri velika spora po različitim osnovama, ‘teška’ više od 1,3 milijarde KM. BiH je tužila Slovenija, Indija i Hrvatska. Po tri osnova zbog objekata u RS-u, a po jednom zbog objekta u Tuzlanskom kantonu.

Prema podacima iz Pravobraniteljstva BiH, Elektrogospodarstvo Slovenija – Razvoj in inženjering tužilo je BiH jer se smatraju oštećeni zbog ulaganja u RiTE Ugljevik po samoupravnim sporazumima. Navodni štetni u ovom sporu je RS, a vrijednost spora iznosi čak 695.175.000 eura. Okončanje ovog spora se još ne nazire.

Također i hrvatska elektroprivreda je tužila BiH odnosno nadležne u RS-u zbog ulaganja u RiTE Gacko po samoupravnim sporazumima, a tužba je teška 100 milijuna eura. Iako je navedeno da je ova predmet u fazi mirnog riješavanja spora, nepoznato je kada bi se mogao okončati.

Ukratko o slučaju ‘Viaduct’

Vlada RS-a, tada vladajućeg SDS-a je 2004. godine s HES Vrbas, čiji je većinski vlasnik slovenski Viadukt, potpisala koncesijski ugovor vrijedan 165 milijuna eura za izgradnju dviju hidroelektrana. Kako projekt nije bio realiziran ni nakon deset godina, ugovor je raskinut u rujnu 2015. godine. HES Vrbas je u listopadu 2015. podnio odštetni zahtjev vladi Republike Srpske zbog raskida ugovora. Budući da je vlada zahtjev odbila, Viadukt kao većinski vlasnik HES Vrbas podnio je 2016. godine zahtjev za arbitražu u Washingtonu.

U tijeku spora sa Slovencima, i unatoč upozorenjima Pravobraniteljstva RS-a, bivši ministar energetike RS Željko Kovačević, potpisao je ugovor s drugim koncesionarom, HE Bočac čiji je direktor tada vio Nedjeljko Kesić, te je na istom mjestu počela izgradnja druge hidroelektrane. Kovačević je kasnije izabran za direktora Elektroprivrede RS-a.

Mediji su svojedobn pisali kako je tadašnji ministar energetike Željko Kovačević tražio da upravo Kesić preuzme kaznenu i materijalnu odgovornost na sebe ukoliko dođe do spora sa Slovencima. S druge strane, Kesić u jednom dopisu, a kasnije i ugovorom, obvezuje se da će HE Vrbas snositi svu odgovornost kao i obveze ako dođe do spora i štete.

Pri izračuni izgradnje HE Bočac 2 pokazivali su kako je to projekt u kojeg će trebati uložiti nešto više od 5 milijuna KM. Tri dana pred Opće izbore 2018. i u vrijeme vladajućeg SNSD-a Milorada Dodika, puštena je u rad Hidoelektrana Bočac 2 u Mrkonjić Gradu, u koju su uložena 42 milijuna KM. Ovde su brojna pitanja troškova (ne)transparentnih natječaja, ‘pumpanja’ nerealno visokih cijena itd.

Ali, BiH je 2022. izgubila arbitražni spor pred arbitražnim sudom u Washingtonu. Vlada entiteta, potom je podnijela zahtjev za poništenje te odluke i dala bezuvjetno jamstvo da će dug biti plaćen ako odluka ne bude poništena. Arbitražni sud u Londonu je početkom svibnja odbio njihov zahtjev za poništenje.

Predsjednik RS-a Milorad Dodik, nakon što je 4. listopada 2018. godine svečano otvorio HE Bočac 2 4. listopada 2018. godine, rekao je kako je “donošenje odluka o strateškim projektima poput izgradnje HE Bočac 2 predstavlja čast, hrabrost, ali i obvezu”.

“Ljudi i politike vrijede onoliko koliko ostave iza sebe. Ovo je dio naše ukupne strategije razvoja. Ovo je vlasništvo svih građana i Republike Srpske i tako mora ostati”, kazao je predsjednik RS-a Milorad Dodik 4. listopada 2018. godine kada je svečano otvorio HE Bočac 2.

No, sve ove makinacije plaća – BiH, a ne ni direktori Kovačević i Kesić, ali ni vlada RS-a, a najmanje Milorad Dodik.

Zašto je blokiran račun BHANSA?

Prošli tjedan održana je sjednica Vijeća ministara BiH jer je zbog duga Viaductu blokiran račun Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi BiH (BHANSA) jer je EUROCONTROL koji vrši naplatu arbitražnog spora, dobio dokumente s belgijskog suda o ovrsi računa BHANSA-e u korist slovenske tvrtke.

Ovo su 24. ožujka izvijestili iz BHANSA-e te apelirali na brzo rješenje jer je blokadom računa ugroženo poslovanje četiri zračne luke u BiH-Sarajevo, Mostar, Banja Luka i Tuzla te kako prijeti obustava zračnog prometa u BiH.

BHANSA godišnje zaradi do sedam milijuna KM prihoda od preletnih taksi. No, mnogi ne isključuju i političku konotaciju zašto je blokirana upravo BHANSA, čiji je direktor obiteljski usko povezan s predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, političkim partnerom predsjednik RS-a Milorada Dodika, a čija Vlada je odgovorna za izgubljene milijune. Je li ova blokada upravo BHANSA-e smišljena ili je proizvod kuloarskih nagađanja, pitanje je na koje je teško naći odgovor, piše Dnevni list.

/Desk/

Objava Dug od 110 milijuna KM prema slovenskom Viaductu nije konačan – Nevjerojatnih 1,3 milijarde eura BiH će plaćati dugove nižih razina u četiri velika spora pojavila se prvi puta na Republika.

Tužba za tužbom nižu se protiv Republike Srpske, kao i naplate ogromnih pogrešaka koje su napravljene u posljednjih 20 i ‘kusur’ godina. Arbitražni sporovi padaju jedni za drugim, a u jeku rješavanja onog koji se odnosi na Rudnike i termoelektrane ‘Gacko’ i ‘Ugljevik’, u kojima Slovenci potražuju 100 milijuna eura na ime prijeratne izgradnje uz nastavak isporuke električne energije, stiže još jedan šok, piše Deutsche Welle.

Slovenski ‘Viaduct’ stavio je ruku na račune državne Agencije za pružanje usluga u zračnom prometu (BHANSA), iako nema nikakve veze sa slučajem.

Nakon što vlada RS nije uplatila dugovanje od više od 100 milijuna KM na osnovu arbitražnog spora koji se odnosi na projekt izgradnje hidroelektrane na rijeci Vrbas, BHANSA se suočava sa zamrzavanjem financiranja iz sredstava Europske organizacije za zračni promet (EUROCONTROL).

Agencija je o zamrzavanju svih isplata zbog sudske presude u korist Slovenaca i službeno obaviještena, a upozorenje su poslali svim bh. institucijama upozoravajući da će blokade isplata dovesti do obustavljanja avio prometa.

BHANSA financijski ugrožena

„Kako bi se pronašlo hitno rješenje i osigurao kontinuitet operacija, BHANSA intenzivno surađuje s nadležnim institucijama. Javnost će biti blagovremeno informirana o svim daljnjim koracima,” rekli su iz BHANSA-e.

Dok se čekala sjednica Vijeća ministara o ovom pitanju, traje natezanje između Bosne i Hercegovine i entiteta Republike Srpske oko odgovornosti u ovom slučaju i čija je nadležnost postupanje prema arbitražnoj odluci.

„To će platiti entitetski proračun. Kako, to je pitanje. Možda i pljenidbom imovine“, rekao je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković. Za to vrijeme iz RS tvrde da je BiH bila strana u postupku jer entiteti nemaju pravo pojavljivati se pred arbitražnim tribunalom.

„Točno, ali RS se obvezala da će ona voditi cijeli postupak i snositi sve troškove“, kaže za DW bivši pravobranitelj BiH Mlađan Mandić, koji je spor s tvrtkom ‘Viaduct’ počeo na mjestu pravobranitelj, ali ga je RS udaljila iz postupka.

„Kada smo mi dobili tu tužbu od Slovenaca, ja sam vidio da su vlasti RS napravili takve pravne greške da to ne bi uradio ni student druge godine prava“, prisjeća se Mandić, kao i dvojice predstavnika kompanije ‘Viaduct’ koji su u tom periodu došli kod njega.

„Oni su nudili nagodbu, vansudsko poravnanje od milijun eura. Da im se isplati kao odšteta“, kaže Mandić.

Postojeća koncesiju pod koncesiju

Ovdje treba podsjetiti da je Arbitražni postupak pokrenula slovenska tvrtka ‘Viaduct’, odnosno njena povezana tvrtka ‘HES Vrbas’, koja je bila nositelj koncesije za izgradnju hidroelektrana na rijeci Vrbas. Nakon raskida ugovora o koncesiji od strane vlade Republike Srpske 2015. godine, ‘Viaduct’ je smatrao da su mu prekršena prava kao investitora, posebno zbog dodjele iste koncesije preduzeću HE ‘Bočac 2’.

Zbog toga je 2016. godine pokrenuo arbitražu protiv Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Londonu, tražeći odštetu za izgubljene investicije i profite.

Vlasničku strukturu tvrtke ‘HES Vrbas’ koja je formirana za potrebe realizacije projekta činili su ‘Viadukt’, kao dominantan partner i poznata građevinska tvrtka s iskustvom u infrastrukturnim projektima sa 75% udjela i ‘Hidroelektrane na Vrbasu’ iz Mrkonjić Grada, u vlasništvu Elektroprivrede Republike Srpske (ERS). Osnivanje ‘HES Vrbas’ dogovoreno je 2003. godine, a formalno je registrirano 2004. godine, uoči potpisivanja ugovora o koncesiji s Vladom Republike Srpske.

„U međuvremenu su se javljali pomoćni igrači koji su vidjeli šansu da se i oni ‘ugrade’ u tu priču, koje sam ja otjerao“, prisjeća se Mandić, nakon čega je kaže uslijedila nevjerojatna reakcija.

„Odem ja kod ministra i objasnim da ćemo sigurno izgubiti i kažem idite na Vladu (Vlada RS) i tražite da platimo ovih milijun eura koje traže. Odgovor je bio da se oni ne slažu“, kaže Mandić, koji je nakon toga još nekoliko puta upozorio Vladu da će šteta biti višemilijunska.

Prepotentni i nedodirljivi

Nakon optužbi od vlasti RS da radi protiv ovog entiteta, Mandić je kao pravobranitelj napravio ugovor između Vijeća ministara i vlade RS, u kojem će vlada RS zastupati, snositi troškove postupka i na kraju i troškove realizacije arbitražne odluke.

„Na kraju su sve izgubili. Od milijun eura, došli su do 60, 70 milijuna eura. Zbog čega? Zbog gluposti, prepotentnosti, jer misle da su nedodirljivi“, zaključuje Mandić.

Postoje špekulacije i tvrdnje iz medija i nevladinih organizacija, poput Centra za životnu sredinu, da su koncesije dodijeljene netransparentno, bez javnog tendera, što je potaknulo sumnje u političke i poslovne veze i pogodovanje određenim interesnim grupama u ovom projektu. O tome je najglasnija bila oporba u RS, još tijekom trajanja arbitražnog spora.

„Netko iz institucija Republike Srpske debelo je ugrađen u tih 90 milijuna KM. To se u nekim poslovima u privredi zove refakcija. Dakle, oni će to platiti, ali će se puno novca vratiti prema pojedincima iz Republike Srpske“, rekao je zastupnik ove strane u prošlom sazivu Narodne skupštine RS Miladin Stanić, uvjeren kako su svi propusti namjerno napravljeni kako bi se realiziralo dogovoreno.

Ministarstvo unutarnjih poslova RS podnijelo je nedavno Republičkom javnom tužiteljstvu izvješće protiv tri osobe i pravnog lica ‘Viaduct’ zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja zbog čega je proračun Republike Srpske oštećen za 76 milijuna KM. Terete se za malverzacije prilikom sklapanja konsultantskih ugovora između pravnih lica ‘HES Vrbas’ i ‘Viaduct’ Portorož.

Politička presuda

Da se vodi istraga potvrdio je i resorni ministar Petar Đokić, navodeći da su pripadnici MUP-a, kako prenosi poslovni portal Capital, izuzeli određenu dokumentaciju iz Ministarstva. Đokić je ranije rekao kako je arbitražna odluka u ovom procesu politički motivirana.

„Skoro ništa od argumenata Republike Srpske u arbitražnom postupku nije uvaženo, dok su s druge strane uvaženi svi argumenti”, rekao je Đokić, nedugo nakon presude, podsjećajući da je ‘Viaduct’ raskinuo ugovor i da je za to tražio veliki novac „bez dokaza da su marku negdje uplatili”.

Slovenska tvrtka ‘Viaduct’ najavila je ranije mogućnost pokretanja prinudne naplate duga zbog raskida ugovora za izgradnju dvije hidroelektrane na rijeci Vrbas, Hidroelektrane ‘Krupa’ i Hidroelektrane ‘Banja Luka-Niska’. Zahtjev za pokretanje arbitraže podnijet je 2016. godine, nakon raskida koncesijskog ugovora, a čemu je prethodila dodjela koncesije dugoj tvrtci za izgradnju hidroelektrane ‘Bočac 2’.

„Sve presude na domaćim sudovima su bile u korist Slovenaca, što očekujete od arbitraže? Dao si koncesiju jednoj, pa si dao koncesiju drugoj, a u pravu je jača ona prva i to zna svaki pravnik“, kaže Mandić.

Ugovor o koncesiji za izgradnju hidroelektrana na rijeci Vrbas kod Banja Luke, bio je vrijedan 165 milijuna eura sa trajanjem koncesije od 30 godina. ‘HES Vrbas’ je trebao realizirati projekt, dok je Vlada RS bila dužna osigurati uvjete za izgradnju, što nije u potpunosti ispunila. Ugovor je raskinut 2015. godine djelomično zbog otpora građana.

„Građani Banja Luke su jasno tada rekli NE izgradnji. 14 tisuća potpisa upućeno je vlastima. Na kraju, imamo to što imamo, iako smo upozoravali na sve štetne posljedice. Ispaštaju svi“, kaže Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu BiH.

Regresna tužba

Sada je na potezu Vijeće ministara koje bi već danas (27.03.2025.) trebalo zauzeti stav i za početak spriječiti moguću blokadu zračnog prometa, ukoliko Slovencima ne bude isplaćen cjelokupan iznos po arbitraži. S pravne točke gledišta u smislu međunarodnog prva, ‘Viaduct’ prepoznaje samo Bosnu i Hercegovinu jer je država nastupala kao strana u postupku, bez obzira što je proces vodila Republika Srpska. Ipak, na kraju će svi troškovi biti naplaćeni od RS.

„Ja sam ih upozorio, to ne možete raditi. Nije BiH na Marsu. Pokušavaju na ilegalan i potpuno nefer način ovo provesti“, kaže Mandić za DW, uvjeren da će RS platiti dug.

„BiH će isplatiti iznosi koji se traži arbitražom, a onda putem regresne tužbe iste sekunde skinuti s računa RS taj iznos. To zna svaki pravnik koji je položio građansko pravo. Ja sam očajan zbog tog neznanja koje vlada“, kaže Mandić, podsjetivši da Vijeće ministara i vlada RS imaju potpisan sporazum koji ovo omogućava, a kojim se vlada RS obvezuje da će voditi i snositi troškove postupka i izvršiti isplatu u slučaju gubitka arbitraže.

Na mogućnost tužbe upozorila je prije nekoliko dana i Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH, rekavši kako u slučaju da Republika Srpske ne izvrši svoje obveze po pitanju arbitražne odluke, da će izvršenje ići na teret BiH.

„Ali u tom slučaju BiH ima pravo tužbe kako bi se naplatila od RS. Iz informacije koju smo dobili od Pravobraniteljstva, dnevna kamata je 9.000 eura“, rekla je Krišto, podsjećajući da je Vijeće ministara BiH prije osam godina s RS sklopio sporazum kojim je određeno da će entitetska vlada u ime države platiti sve troškove odvjetnika, stručnjaka i arbitražnog postupka, piše DW.

Vijeće ministara traži hitno rješenje

Na izvanrednoj 51. sjednici Vijeća ministara BiH zaduženo je Ministarstvo financija i trezora BiH da bez odgađanja, najkasnije u roku od 15 dana, dostavi odgovarajući prijedlog rješenja Vijeću ministara BiH o načinu izvršenja arbitražne presude ICSID Tribunala u Washingtonu od 18. travnja. 2022. godine, sukladno propisima o financiranju institucija Bosne i Hercegovine.

Kako je priopćeno iz Vijeća ministara BiH, očekivano rješenje bi uključivalo način plaćanja glavnog duga s kamatama i troškovima ovog arbitražnog postupka tužitelju koji je od Bosne i Hercegovine zatražio izmirenje obveza u visini 55.841.498,99 eura (109.216.479,00 KM) koji se odnosi na obračun glavnog duga s kamatama na dan 1. 3. 2025. godine.

Dodatno, tužitelj traži i plaćanje 487.457,49 eura (953.383,98) KM na ime troškova ovršnih postupaka koje je pokrenuo.

Vijeće ministara BiH izmirenjem višemilijunske obveze želi zaustaviti daljnji obračun kamata koje na dnevnoj osnovi iznose 9.000 eura te ovršne postupke tužitelja pokrenute u Bosni i Hercegovini (u Mostaru, Banjoj Luci, Brčkom i Sarajevu) i inozemstvu (Luksemburg i Belgija), koji idu u pravcu ugroze imovine Središnje banke BiH, prihoda Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi BiH (BHANSA) iz EUROCONTROL-a, kao i proračunskih sredstava institucija BiH.

Pravobraniteljstvo BiH je na današnjoj sjednici (27.03.2025.) zaduženo da zaključi Sporazum s odvjetničkom kućom u koja će po punomoći zastupati Bosnu i Hercegovinu u ovršnom postupkom u Bruxellesu, koji je pokrenut po prijedlogu ‘Viaducta’ na prihodima BHANSA-e iz EUROCONTROL-a u vezi s presudom ISCID Tribunala.

Prethodno je razmotrena Informacija o radu Tima za pregovore s punomoćnicima Viaduct d.o.o. Portorož i drugi za postupanje po presudi ICSID Tribunala u postupku Viaduct d.o.o. Portorož i drugi protiv Bosne i Hercegovine i trenutačno stanje pregovora.

Pravni punomoćnici tužitelja Viaduct d.o.o. Portorož i drugi su u ožujku ove godine na sastanku odbili prijedlog Tima za pregovore kojeg je imenovalo Vijeća ministara BiH u vezi s odricanjem od kamata i obročnog izmirenja duga. U Timu za pregovore sudjelovali su predstavnici Pravobraniteljstva, Ministarstva financija i trezora i

Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine bez izaslanika Vlade Republike Srpske koja, unatoč pozivu Vijeća ministara BiH, nije imenovala svog predstavnika.

– Podsjećamo da je slovenačka tvrtka ‘Viaduct i drugi’ pokrenula arbitražni postupak zbog jednostranog raskidanja ugovora o koncesiji Vlade Republike Srpske za izgradnju hidroenergetskog sustava na Vrbasu – navode iz Vijeća ministara BiH.

Vijeće ministara BiH ranije se više puta pozivalo na Sporazuma o međusobnim pravima i obvezama u vezi s arbitražnim postupkom u predmetu slovenačke trvtke ‘Viaduct’ d.o.o. Portorož i drugi protiv tužene Bosne i Hercegovine, koji su zaključili Vijeće ministara BiH i Vlada Republike Srpske 2017. godine.

Vlada Republike Srpske ovim sporazumom se obvezala bezuvjetno ispuniti sve svoje obveze plaćanja prema presudi donesenoj u ovom arbitražnom postupku uime Bosne i Hercegovine, po prijemu dokumentiranog zahtjeva Pravobraniteljstva BiH, navode iz VMBiH.

Iz BH ANSA-e žele isvijestiti o nužnosti poduzimanja potrebnih koraka kako bi se spriječile ptetne posljedice koje bi mogle nastupiti zbog nemogućnosti daljeg nastavka rada i nemogućnosti kontinuiranog pružanja usluga u zračnoj plovidbi od strane Agencije za pružanje usluga u zračnom prometu Bosne i Hercegovine (BHANSA).

U hitnom dopisu se navodi da je Europska organizacija za sigurnost zračne plovidbe (EUROCONTROL) dopisom broj: CF/OFF/043/25, obavijestila BH ANSA-u da joj je Izvršnim nalogom o zaplijeni od strane sudskih izvršitelja iz Bruxellesa (SDS – Huissiers de Justice), dana 21. 3. 2025. godine naloženo zamrzavanje i neizvršavanje bilo kakva daljnjaa plaćanja prema državi Bosni i Hercegovini i BHANSA-i.

“Izvršni nalog o zapljeni je izdat zbog duga Bosne i Hercegovine prema kompaniji Viaduct d.o.o. Portorož i zasnovan je na Arbitražnoj presudi Međunarodnog centra za rješavanje investicionih sporova (ICSID) iz 2022. godine, Odluci ad hoc odbora ICSID-a iz maja 2024. godine koja je potvrdila arbitražnu presudu, Izvršnom nalogu Apelacionog suda u Bruxellesu iz prosincaa 2024. godine i Sudskom nalogu Prvostupanjskog suda u Bruxellesu iz ožujka 2025. godine, navodi se.

Posljedično, bez hitnog institucionalnog reagiranja i rješavanja navedenog pravnog spora, BHANSA neće biti u mogućnosti nastaviti s obavljanjem svoje osnovne djelatnosti – pružanja sigurnih i neprekidnih usluga u zračnoj plovidbi u zračnom prostoru Bosne i Hercegovine.
Pravobraniteljsvo BiH već je uložilo žalbu na odluku sudova da se odobri pljenidba objekata Središnje banke BiH u Banja Luci, Mostaru i Brčko Distriktu s ciljem naplate potraživanja slovenskog ‘Viaducta’ u iznosu od 108,7 milijuna KM.

/Republika/

Objava ‘Viaduct’ slučaj: RS odbila nagodbu od milijun eura – presuđena za 109 milijuna KM koje mora platiti BiH ako ne želi blokadu Središnje banke i BHANSE pojavila se prvi puta na Republika.

Javna poduzeća Bh. Gas i Energoinvest, u vlasništvu Federacije BiH, izgubile su arbitražni spor s mađarskim plinskim operaterom FGSZ-om, kojemu će zbog jednostranog raskida ugovora o opskrbi plinom morati platiti 11,16 milijuna dolara.

/Republika/

Objava Bh Gas i Energoinvest moraju platiti 11,16 milijuna dolara Mađarima zbog jednostranog prijelaza na plinovod Turski tok i poslovanje s Turskom i Gazpromom pojavila se prvi puta na Republika.

Arbitražni postupak koji je pokrenula britansko-indijska obitelj Mittal kao većinski vlasnik tvornice Global Ispat Koksne Industrije d.o.o. Lukavac (GIKIL) protiv države BiH dobija i međunarodnu pozornost. Naime američki Bloomberg, ugledni multimedijalni servis koji se fokusira ekonomske informacije i tržište kapirala, a koji svoje ispostave ima diljem svijeta, upravo spominje slučaj GIKIL u BiH i to u kontekstu odštete teške milijarde koju bi država BiH, vrlo izvjesno, bila obvezna platiti zbog vrlo upitnih postupaka lokalnih predstavnika u Tuzlanskom kantonu.

Umjesto da se inozemne investicije zaštite od manipulacija, nastavi unaprijeđivati proizvodnja i otvarati nova radna mjesta, strani investitor Pramod Mittal i njegovi najbliži suradnici optuženi su za kriminal, uhićeni da bi, potom, bili pušteni uz milijunske kaucije. Izvjesno je da će sve na kraju morati platiti država BiH, odnosno, njeni porezni obveznici.

Nigerijska vladila platila 496 milijuna dolara odšete

Naime, Bloomberg piše o sličnom problemu kojeg je Mittal imao i u Nigeriji gdje je nigerijska vlada tvrtki Global Steel Holding Limited (GSH) pristala isplatiti skoro 500 milijuna dolara, točnije 496 milijuna, kako bi okončala dugogodišnji ugovorni spor s Ajaokuta Steel Mill u toj zemlji. Mittalovi pravni zastupnici isprva su tražili nevjerojatnih 5,26 milijardi dolara, ali na koncu je dogovoreno da taj odštetni iznos također nevjerojatnih 496 milijuna.

Slučaj je sličan njegovom slučaju u BiH – dolazi kao investitor, pokreće proizvodnju da bi ga dužnosnici bivše vlade optužili za kriminal i na koncu izgubili milijunski spor pred međunarodnim sudovima.

Pišući o nigerijskom slučaju, Bloomberg se osvrće i na njegov slučaj u BiH.

“Financijski pad Pramoda Mittala počeo je prije 17 godina kada je Global Steel Holdings, registriran na Isle of Man, stao kao jamac za GIKIL-ove dugove. Niz propuštenih uplata doveo je do stečajnog postupka koji je pokrenuo Moorgate Industries, što je rezultiralo nevjerojatnim nalogom od 139,786,656.43 funti za stečaj Mittala u lipnju 2020. Njegova bosanska nesreća također je dovela do istrage i uhićenja pod optužbama za organizirani kriminal, iako je kasnije pušten na slobodu uz jamčevinu”, piše Bloomberg.

Mittal istjeran iz vlastitog poduzeća

Pramod Mittal, kao većinski vlasnik GIKIL-a (51%) pokrenuo je arbitražni postupak po osnovu Sporazuma BiH i Indije o zaštiti stranih investicija. Odvjetnički tim Pramoda Mittala potvrdio je da je 17. siječnja 2023. izdan zahtjev za arbitražu po osnovu Sporazuma BiH i Indije o zaštiti stranih investicija te. Istaknuto je da BiH u potpunosti, svakom od potražitelja u postupku arbitraže mora namiriti gubitak investicija, kao i odštetu koja će biti određena tijekom arbitraže kao da će iznos odštete najvjerovatnije biti nekoliko stotina milijuna dolara.

Mittal je kao većinski vlasnik potpuno istjeran iz vlastitog poduzeća, dok je prošle godine GIKIL bio treći najveći izvoznik u BiH, a 2021. godine zabilježio netto dobit od 62.578.404 KM. Nevjerojatna činjenica, nezamisliva u konceptu suvremene ekonomije je i da s dobiti raspolaže sadašnja uprava tvrtke koja je imenovana samo od jednog osnivača, Koksno hemijskog kombinata (KHK) u stečaju, tvrtki u većinskom vlasništvu Vlade Tuzlanskog kantona (67%). KHK u GIKIL-u ima udjel od 49%.

Dok novi menadžment imenovan samo od jednog, manjinskog osnivača, KHK, tvrdi kako su zaštitili GIKL od izvlačenja novca, odvjetnici većinskog vlasnika Mittala ističu kako su nezakonito izbačeni, a to je još jedan sudski postupak koji se vodi na sudu u BiH.

Naime, podsjetimo da je GIKIL nastao kao zajednička tvornica ulaganjem GSHL-a, tvrtke kojoj su vlasnici obitelj Mittal i Koksno hemijskog kombinata (KHK), tvrtki u većinskom vlasništvu Vlade Tuzlanskog kantona (67%) u zajedničkom projektu – ponovnom pokretanju proizvodnje koksa, energije i đubriva čiji su zastarjeli pogoni bili ugašeni tijekom rata.

Prema Ugovoru o pristupanju u GIKIL, ulaganje od 51% kapitala GIKIL-a trebalo je biti izvršeno preko GSHL-a, dok je KHK trebao uložiti preostalih 49% kapitala GIKIL-a u vidu zapuštenih pogona i ostalih objekata. Naravno, tu je bilo i 27 milijuna KM duga. Stranog ulagača, GSHL, po ugovoru nije moguće isključiti ukoliko izmiri više od 50% ugovorenih obveza. Ovime je GSHL u Nadzornom odboru GIKIL-a imao tri člana, a KHK dva te je za donošenje odluka bila potrebna dvotrećinska većina.

Poskupljenjem cijene uglja, rastao je i GIKIL-ov dug prema tvrtki Stemcor od koje je lukavačka tvornica nabavljala sirovine. Danas taj dug iznosi oko 170 milijuna dolara – GIKIL ga nikada nije vratio, a tvrtka Stemcor je prijavila bankrot. GSHL, odnosno obitelj Mittal tražila je od KHK, odnosno, njenog većinskog vlasnika, Vlade Tuzlanskog kantona, a gdje je vladajuća SDA, izmirivanje 49% duga prema Stemcoru, u istom postotku kojim je osnivač i udjelnik u GIKIL-u. Ovo KHK nikad nije ispunio te je GSHL pokrenuo arbitražu protiv KHK kojom, podsjetimo, rukovodi Tuzlanska vlada (!).

To je i najava afere – KHK, čiji je većinski vlasnik Vlada TK i jedan od osnivača GIKIL-a (49%), pokreće smjenu članova NO GIKIL-a. To je i učinjeno na Skupštini gdje nitko od predstavnika GSHL-a nije sudjelovao – uz suglasnost Vlade TK, KHK čiji je upravo ona većinski vlasnik, što je važno za ponoviti, imenuje novih 5 članova odbora koji potom mijenjaju i članove Uprave GIKIL-a. Svi oni su ili članovi SDA ili su vrlo bliski vladi te stranke u toj županiji. Ovime je tuzlanskoj vladi, kao manjinskom vlasniku, omogućena potpuna kontrola nad GIKIL-om dok je inozemni investitor potpuno istjeran.

Koliko će platiti BiH?

Pitanje je koliko će BiH morati platiti odštete za ovu nevjerojatnu aferu. Podsjetimo i na to da je Vijeće ministara BiH nedavno izdvojilo skoro miljuna KM za pravni tim koji će zastupati državuu ovom slučaju.

Postavlja se pitanje da li će Vlada TK dati neograničene garancije kao što su dali Mittal i GSHL zbog čega su i otišli u stečaj iz kojeg evidentno izlaze? Hoće li BiH i KHK odbiti platiti svoj dio obveza koje je akumulirao GIKIL?

Koliko će, u konačnici, nezakonito oduzimanje tvrtke koštati bh porezne obveznike zbog pogrešnih, nekorektnih i prijetvornih poteza tadašnje vladajuće lokalne vlasti Tuzlanskog kantona pod rukovodstvom SDA te hoće li država tražiti odgovornost pred sudovima? Mittal svakako hoće svoje pravo tražiti na sudovima, a ono što je dodatni problem je da su u Upravi GIKIL-a, članovi koji su imenovani od strane samo jednog osnivača (bez da je većinski vlasnik imenovao svoje predstavnike), a posebno pitanje je na koji su način registrirani.

/Desk/

Objava Američki Bloomberg piše o aferi u Lukavačkom GIKIL-u: Mittalovu „bosanska nesreću“ BiH će platiti milijunima pojavila se prvi puta na Republika.

 Dok predstoji razotkrivanje nevjerojatnih razmjera afere oko tvornice Global Ispat Koksne Industrije d.o.o. Lukavac (GIKIL),  lokalna vlast sve glasnije traži angažiranje i pomoć države u problemu u kojem su upravo oni glavni akteri, ali i koji Bosnu i Hercegovinu ušvršćuje na poziciji nesigurnih zemalja za strane investitore.

Arbitražni postupak po osnovu Sporazuma BiH i Indije o zaštiti stranih investicija pokrenuo je indijski biznismen i većinski vlasnik GIKIL-a (51%) Pramod Mittal pokazati će sve dokaze i činjenice što se događalo u toj tvornici od njenog ponovnog pokretanja.

Poražavajuće je što se kroz cijelu aferu nazire težak politički kontekst zbog činjenice da vlast u Tuzlanskom kantonu, kao manjinskom udjelniku u GIKIL-u – ima većinski SDA.

 Nezamisliv primje u suvremenoj ekonomiji

 Indijski milijarder koji ima i britansko državljanstvo Pramod Mittal 2019. godine putem svog odvjetničkog tima obratio se najvišim političkim dužnosnicima u BiH i FBiH, tražeći sastanak s predstavnicima BiH i mirno rješenje spora, a u suprotnom je najavio tužbu i arbitražu protiv BiH pred međunarodnim sudovima.

Odvjetnički tim Pramoda Mittala potvrdio je da je 17. siječnja 2023. izdan zahtjev za arbitražu po osnovu Sporazuma BiH i Indije o zaštiti stranih investicija te. Istaknuto je da BiH u potpunosti, svakom od potražitelja u postupku arbitraže mora namiriti gubitak investicija, kao i odštetu koja će biti određena tijekom arbitraže kao da će iznos odštete najvjerovatnije biti nekoliko stotina milijuna dolara.

Mittal je kao većinski vlasnik potpuno istjeran iz vlastitog poduzeća, dok je prošle godine GIKIL bio treći najveći izvoznik u BiH, a 2021. godine zabilježio netto dobit od 62.578.404 KM.

Nevjerojatna činjenica, nezamisliva u konceptu suvremene ekonomije je i da s dobiti raspolaže

sadašnja uprava tvrtke koja je imenovana samo od jednog osnivača, Koksno hemijskog kombinata (KHK) u stečaju, tvrtki u većinskom vlasništvu Vlade Tuzlanskog kantona (67%). KHK u GIKIL-u ima udjel od 49%.

Dok novi menadžment imenovan samo od jednog, manjinskog osnivača, KHK,  tvrdi kako su zaštitili GIKL od izvlačenja novca, odvjetnici većinskog vlasnika Mittala ističu kako su nezakonito izbačeni, a to je još jedan sudski postupak koji se vodi na sudu u BiH.

Naime, podsjetimo da je GIKIL nastao kao zajednička tvornica ulaganjem GSHL-a, tvrtke kojoj su vlasnici obitelj Mittal i Koksno hemijskog kombinata (KHK), tvrtki u većinskom vlasništvu Vlade Tuzlanskog kantona (67%) u zajedničkom projektu – ponovnom pokretanju proizvodnje koksa, energije i đubriva čiji su zastarjeli pogoni bili ugašeni tijekom rata.

 Početak afere teške stotine milijuna

Prema Ugovoru o pristupanju u GIKIL, ulaganje od 51% kapitala GIKIL-a trebalo je biti izvršeno preko GSHL-a, dok je KHK trebao uložiti preostalih 49% kapitala GIKIL-a u vidu zapuštenih pogona i ostalih objekata. Naravno, tu je bilo i 27 milijuna KM duga. Stranog ulagača, GSHL, po ugovoru nije moguće isključiti ukoliko izmiri više od 50% ugovorenih obveza. Ovime je GSHL u Nadzornom odboru GIKIL-a imao tri člana, a KHK dva te je za donošenje odluka bila potrebna dvotrećinska većina.

Poskupljenjem cijene uglja, rastao je i GIKIL-ov dug prema tvrtki Stemcor od koje je lukavačka tvornica nabavljala sirovine. Danas taj dug iznosi oko 170 milijuna dolara – GIKIL ga nikada nije vratio, a tvrtka Stemcor je prijavila bankrot. GSHL, odnosno obitelj Mittal tražila je od KHK, odnosno, njenog većinskog vlasnika, Vlade Tuzlanskog kantona, a gdje je vladajuća SDA, izmirivanje 49% duga prema Stemcoru, u istom postotku kojim je osnivač i udjelnik u GIKIL-u. Ovo KHK nikad nije ispunio te je GSHL pokrenuo arbitražu protiv KHK kojom rukovodi Tuzlanska vlada (!).

To je i najava afere – KHK, čiji je većinski vlasnik Vlada TK i jedan od osnivača GIKIL-a (49%), pokreće smjenu članova NO GIKIL-a. To je i učinjeno na Skupštini gdje nitko od predstavnika GSHL-a nije sudjelovao – uz suglasnost Vlade TK, KHK čiji je upravo ona većinski vlasnik, što je važno za ponoviti, imenuje novih 5 članova odbora koji potom mijenjaju i članove Uprave GIKIL-a. Svi oni su ili članovi SDA ili su vrlo bliski vladi te stranke u toj županiji. Ovime je tuzlanskoj vladi, kao manjinskom vlasniku, omogućena potpuna kontrola nad GIKIL-om dok je inozemni investitor potpuno istjeran.

Plan

Nakon što se GSHL kao većinski vlasnik žali, općinski sud u Tuzli ovu skupštinu proglasio je nezakonitom i poništio odluku Vlade i KHK-a. Nakon ovoga Tuzlanska vlada i KHK tuži GSHL, no sud donosi odluku o nenadležnosti pozivajući se na ugovor KHK-a i GSHL-a prema kojem, u članku 64., se navodi kako će se svi sporovi rješavati prijateljski ili arbitražom.

Mittal 2015. godine pokreće arbitražu, no vlada TK nije plaćala arbitražne takse te je arbitražni postupak prekinut i tako proces vraćen na domaće sudove. Je li ovo bio dio smišljenog plana ili ne?

Izjava tadašnjeg premijera TK-a Jakub Suljkanovića ipak pokazuje da se upravo tome težilo te da je vlast, manjinski vlasnik, planski kršila ugovor s Mittalom te da u cijeli ekonomski projekt nisu ušli s dobrom namjerom, ali i da su bili svjesni da ovakav način preuzimanja nadzora na GIKIL-om i istjerivanje većinskog vlasnika nije i ono što će inozemni arbitražni sud proglasiti zakonitim.

On je kazao :“Naši će sudovi dokazivali ono za što bismo mi tamo davali novac. Naš sud će to sada dokazivati u našem postupku. Što bismo davali 500.000 KM i nismo sigurni da će ti arbitražni sudci, stranci biti na našoj strani jer će ih on kupiti“.

Tragikomedija – Investitor istjeran iz vlastitog poduzeća, poduzeće preuteo, a on uhićen

S obzirom na ostvarenu dobit od 62.578.404 KM iz 2021. godine postavja se pitanje koliko je od tog iznosa sadašnja uprava GIKIL-a platila starog duga tvrtci Moorgate kojoj po arbitražnoj presudi suda u Londonu ima dug od cca 170 milijuna američkih dolara i na koji se obračunavaju kamate. Na općinskom sudu u Lukavcu vode se dva izvršna postupka firme Moorgate protiv GIKIL-a, te je dana 30.10.2017. godine Općinski sud u Lukavcu donio je Rješenje o izvršenju nakon čega su bili blokirani svi računi GIKIL-a.  Moorgate u svakom trenutku temeljem toga može blokirati rad GIKIL-a.

Podsjetimo da su , Mittal i njegova dva suradnika, uhićeni su u srpnju 2019. godine i to pod sumnjom za gospodarski kriminal i zlouporabu ovlasti te su uskoro pušteni da se brane sa slobode. Sva trojica su puštena nakon sedam dana pritvora, Mittal uz kauciju od milijun eura, a ostala dvojica uz kauciju od po 250 tisuća eura i nitko od njih više nije mogao sudjelovati u radu Nadzornog odbora i Uprave u GIKIL-u – vlastitoj tvornici.

Politički utjecaj kristalno jasno se vidi na primjeru Sulejmana Brkića, koji je preuzeo dužnost predsjednika Nadzornog odbora GIKIL-a – on 2019. godine je imenovan županijskim ministrom MUP-a. Samo nekoliko dana nakon što je imenovan ministrom, Mittal i njegovi najuži suradnici su uhićeni i zabranjeno im je bilo kakva aktivnost vezana uz GIKIL.

Upravo je Brkić krajem 2022. godine pred općinskim sudom Tuzla prvostupanjski osuđen na dvije godine zatvora zbog zlouporabe položaja i ovlasti te primanja nagrade ili druge koristi, a dobio je i zabranu vršenja dužnosti ministra u FBiH u trajanju od pet godina od pravomoćnosti presude.

„Povrat kontrole nad GIKIL-om“

Tadašnji tužitelj Ćazim Serhatlić dao je skandaloznu izjavu: „ Iz prethodnih točaka naredbe o provođenju istrage od 14.10.2019. godine, vidljivo je da je plan Pramod Mittala bio da se u parničnom postupku ishodi sudsko poravnanje kojim be se isti od GIKIL-a naplatio za iznos od 12,9 milijuna USD. Iako na to nije imao nikakvo pravo. Međutim, izdavanjem mjera zabrane od Županijskog suda Tuzla, realizacija tog plana je dovedena u pitanje te je bilo nužno poduzeti druge mjere u cilju povrata kontrole nad poslovnim i drugim procesima GIKIL-a“.

Međutim, uprava GIKIL-a koja je, prema općinskom sudu imenovana nelegalno 2016., četiri godine kasnije, 2020.,  ponovno je imenovana, a što je i registrirao tuzlanski sud iako je i ova uprava imenovana bez većinskog vlasnika, GSHL-a. S druge strane, u sudskom registru kao većinski vlasnik GIKIL-a i dalje je upisan GSHL, obitelj Mittal, s 51% udjela.

Zbog te činjenice i odredbi zakona o gospodarskim društvima koji decidno propisuje kvorum na skupštinama gospodarskih društava, posve je nejasno kako danas GIKIL održava svoje skupštine sa prisutnim jednim osnivačem, KHK-om u stečaju i tumači na skupštinama da su svi osnivači prisutni. Još više je nejasno kako na to ne reagiraju  pravosudne institucije, ukoliko im je isto poznato.

Nevjerojatna je i činjenica da je nova uprava GIKIL-a je nekoliko puta u registraskom sudu Tuzla pokušala promijeniti i vlasničku strukturu i sam naziv GIKIL-a, ali im je registarski sud  to odbio, a županijski sud u Tuzli svojim odlukama potvrdio stav registarskog suda Tuzla, odnosno odbio bilo kakve promjene u registraciji.

Istodobno, iz lokalne vlasti TK-a, točnije KHK-a koji je u stečaju, pozivaju Bosnu i Hercegovinu da se aktivno uključi u rješavanje problema koji su upravo oni izazvali, a što će na koncu plaćati država i njeni porezni obveznici stotinama milijuna eura. Izvjesno je i da će se primjer GIKIL-a proučavati na ekonomskim i pravnim fakultetima kao egzaktan primjer političke manipulacije. Kolike će posljedice imati Tuzlanska županija, FBiH i BiH – nejasno je, kao što je i nejasno kako se mogla dogoditi afera GIKIL, jedna od najvećih afera u poslijeratnoj BiH, piše Dnevni list.

/Desk/

Objava Afera GIKIL – Država BiH plaćati će posljedice kriminala u arbitraži teškoj više od pola milijarde eura pojavila se prvi puta na Republika.