U vihoru i ludilu rata u BiH teško je bilo biti čovjekom. Amir Reko iz Goražda, bivši časnik JNA, a potom i Armije BiH, kratko opisujući svoj život za DW kaže: “U jednom životu kao da sam proživo tri, a zadesilo me ono što nikada nikome ne bih poželio”.

Srbin ga spasio od – Srba

On je školovani oficir JNA iz koje je dezertirao u travnju 1992. godine. Preko srpskog područja s kolegom, također JNA oficirom, Srbinom Draganom Simićem, prešao je na bošnjački teritorij u Goražde u okruženju gdje je mislio da mu se sklonila obitelj. Simić mu je, kako se prisjeća naš sugovornik, tada spasio život od srpskih policajaca.

“Samo zahvaljujući njemu sada sam živ jer su me na srpskom punktu u Ustiprači namjeravali ubiti zato što sam Bošnjak”, sa zahvalnošću kaže. Ipak, tu za Reku počinju najteža i najtragičnija životna iskušenja. Postaje prvi zapovjednik zapovjednik 43. Drinske udarne brigade Armije BiH iz Goražda zahvaljujući diplomi Vojne akademije, no još uvijek nije mogao do obitelji koja mu se nalazila u selu Gudelj pod srpskom kontrolom.

Kraj svijeta ali ne i čovječnosti

“Jednog dana, ne znajući da je to moje selo, kurir je referirao o zločinima srpske strane u selu Gudelj i mještanima koji su zatvoreni u kuću i spaljeni. I navodi imena moje majke, moga djeda, svih onih koji su ostali u selu. Iako sam bio vojnik, oficir, naučen vojničkom držanju, za mene je to bio kraj svijeta”, prisjeća se najtragičnijeg dana u svom životu.

Samo nekoliko dana nakon toga pristigla je zapovijed iz Općinskog stožera Teritorijalne obrane da se selo Bučje, s većinskim srpskim stanovništvom ‘očisti’ jer je predstavljalo potencijalnu prijetnju zbog srpskih snaga koje su napredovale. Za mnoge bi to bila idealna prilika za krvavu osvetu, ali…

“Ali način na koji je zapovjedništvo željelo realizirati napad na selo za mene je bio potpuno neprihvatljiv. Na to nikako nisam mogao pristati. Čak mi je bilo prigovarano da ne želim uraditi ono što je ‘potpuno normalno’, da sam slabić, izdajnik, a čak je poslana i druga jedinica da to učini i to sam morao spriječiti. Iako su neki od njih bili dobro naoružani, morao sam te ljude spasiti jer to nije bio način…zločin se nije smio dogoditi”, i danas je uvjeren u svoj ispravan postupak.

Za nekoga heroj, za nekoga izdajica

Morao je, kaže, dogovoriti mirnu predaju naoružanja i mještana. Dok se on obraćao seljanima Bučja, tražeći od njih predaju, ni među vlastitim redovima nije nailazio na potpunu podršku. “Shvaćam da je među njima bilo onih koji su izgubili članove obitelji, da ih je vodila osveta. Ali, treba učiniti sve da se novi zločin ne dogodi, da ostanemo ljudi usprkos svojim tragedijama i boli”, smatra Reko.

Svi seljani Bučja ostali su živi, njih 45 Srba i nešto Bošnjaka. No, ovakav njegov postupak nije se, kako kaže, svima sviđalo. Neki su ga smatrali herojem, a neki izdajnikom. “Nikada, do tada, nisam čuo povike ‘Allahu ekber’. To me je šokiralo. To nije u prirodi i običajima Bošnjaka iz BiH nikada bilo”, nastavlja svoju životnu priču Reko za DW.

On je u rodnom selu, na zgarištu kuće, podigao spomenik svojoj svirepo ubijenoj majci i obitelji. Uskoro odlazi s obitelji u Kraljevinu Dansku jer se u BiH osjećao – nepotrebnim i suvišnim. U Danskoj počinje novi život kao uspješan biznismen. Biznis danas širi i u BiH.

“Samo sam bio čovjek”

O Amiru Reki snimljen je dokumentarac pod nazivom ‘Makedonac’- po njegovom nadimku kojeg je dobio zbog dugog službovanja u Makedoniji, u Bitoli. Uskoro počinje i snimanje igranog filma o njemu, a postoje i inicijative da se ovaj čovjek predloži za Nobelovu nagradu za mir.

Kako je Amir Reko uspio obraniti čovječnost u vremenu zločina i osobne tragedije? Zašto i danas tvrdi da se rat u BiH mogao okončati i s daleko manje žrtava na svim, zaraćenim stranama?

“Moju baku u Drugom svjetkom ratu spasio je Srbin, mene je spasio Srbin, moja majka okupljala je susjede i Bošnjake i Srbe, a ubijena je od zločinaca. Ali za to nije kriv čitav srpski narod. Sjetio sam se nje…uvijek bi mi govorila ‘Amire, budi to što jesi, onakav kakvim te tvoja majka odgojila’. Nisam nikakav heroj, samo sam bio čovjek”, zaključuje Amir Reko svoju životnu priču.

No, kako se čini, priča o jednom čovjeku u vihoru rata još uvijek je tiša od priča o zločincima.

Objava Amir Reko: ‘Samo’ čovjek u zlim vremenima pojavila se prvi puta na Republika.

Prošle godine je Gradsko vijeće Goražda proglasilo Reku ‘personom non grata’. Kao razlog za takav potez navodi se “iznošenje neistina, bacanja ljage u medijskim istupima na istinske branitelje ovog prostora, a samim tim i nanošenja nesagledive štete braniteljima Armije RBiH”. “Amir Reko je medijskim istupima već duži period minimizirao časnu borbu Armije RBiH”, stoji između ostaloga u Deklaraciji Gradskog vijeća Goražda.

Ali, da je Amir Reko čovjek koji zaslužuje Nobelovu nagradu za mir smatraju inicijatori njegove nominacije – prof.dr.sc. Simo Bozalo, prorektor i profesor na sveučilištu u Bijeljini, prof.mr.sci. Marjan Hajnal iz Tel Aviva, prof. dr. Sabahudin Hadžialić sa sveučilištu u Akurdiju u Indiji i sveučilišta u Rimu, prof.dr. Bojan Pajtić s Pravnog fakulteta u Novom Sadu kao i grupa profesora sa sveučilišta diljem Srbije.

Tragedija, ali ne i osveta

O Amiru Reki i ludilu rata u BiH, kada je teško bilo biti čovjekom, Deutsche Welle je prvi pisao . Tada je on rekao: “U jednom životu kao da sam proživo tri, a zadesilo me ono što nikada nikome ne bih poželio”.

Rekina majka, kao i još nekoliko članova obitelji je s drugim seljanima sela Gudelj zatvorena u kuću i spaljena od strane srpskih snaga. Samo nekoliko dana nakon te tragedije njemu, kao tadašnjem zapovjedniku 43. Drinske udarne brigade Armije RBiH, stiže zapovijed da se selo Bučje, nastanjeno većinski srpskim stanovništvom, “očisti”. Za čovjeka kojeg je razdirala osobna tragedija i bol za ubijenom majkom i obitelji, to bi bila prilika za osvetu. Ali, ne i za Reku.

“Na to nikako nisam mogao pristati. Čak mi je bilo prigovarano da ne želim uraditi ono što je ‘potpuno normalno’, da sam slabić, izdajnik, a čak je poslana i druga jedinica da to učini i to sam morao spriječiti. Iako su neki od njih bili dobro naoružani, morao sam te ljude spasiti jer to nije bio način…zločin se nije smio dogoditi”, prisjetio se on. I zločin se nije dogodio, a on je nadljudskim naporima dogovorio mirnu predaju naoružanja i mještana koji su tako, zahvaljujući njemu, ostali živi. To je, čini se, odredilo i njegov, kao i život žitelja sela Bučje.

„Kad pametni zašutješe…“

U ovom činu mnogi vide nadu jer on pokazuje da se i u najtragičnijim i najtežim trenutcima, kada je čovječnost na ispitu, može biti čovjek. U vrijeme kad BiH potresa jedna od najvećih političkih kriza o tom nadahnuću su za DW su govorili intelektualci sa sve četiri strane svijeta, koji smatraju da je Amir Reko dostojan Nobelove nagrade za mir.

Prof. Simo Bozalo, koji je najprije citirao rečenicu bosanskohercegovačkog Nobelovca Ive Andrića: ‘Kada pametni zašutješe, budale progovoriše, a fukare u krv i pljačku ogreznuše’ za DW kaže:”U prijedlogu sam opisao čin Amira Reke i zašto me je opredijelio da ga predložim za Nobelovu nagradu za mir. Gospodin Reko je kao rijetko tko pokazao prisebnost, čojstvo i humanost u ratnom vihoru, kada se gubio razum a rasuđivanje bilo pomućeno. Amir Reko je, unatoč svojoj osobnoj tragediji i tragediji naroda kojem je pripadao, napravio herojski, ljudski čin i veliki podvig, te spasio nedužno srpsko stanovništvo, izlažući sebe smrtnoj opasnosti jer je stao u njihovu obranu. Malo je bilo takvih ljudskih, herojskih pothvata u minulom tragičnom sukobu naroda u BiH”.

No, to i nije kraj za njegove argumente. Prof. Bozalo ističe da se i od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma Reko zalaže za povjerenje i razumijevanje među narodima u BiH. “Nepokolobljivi je borac i uspješno radi na svojoj zamisli i bori se za mir u BiH, ali u svome djelovanju ima strahovito velike otpore od vladajućih nacionalističkih stranaka i pojedinaca, jer je u BiH još uvijek aktualna zapaljiva retorika pomoću koje ostaju na vlasti aktualne vladajuće stranke. U prilogu tome ide i to da je SO Goražde, sramno i skandalozno proglasila, gosp. Amira Reku, presonom non grata u Goraždu”, govori prof. Bozalo o Amiru Reki.

„Reko treba svugdje biti počasni građanin“

Profesor Marjan Hajnal iz Tel Aviva, kaže da se nekoliko puta susreo s Rekom tijekom njegovog boravka u BiH. “U razgovoru s njim mogao sam se uvjeriti da se radi o čovjeku izvanserijskog formata po pitanju karakternosti, plemenitosti i izvorne bosanske duševnosti. Iz njega zrače dobrota, čast i čestitost, hrabrost i odlučnost. Za ispoljenu humanost i poštovanje Ženevske konvencije o pravu ratnih zarobljenika, kad je u iznimno složenim uslovima i najosjetljivijem trenutku sačuvao razum, pružio je fantastičan primjer pravog ‘čojstva i junaštva’. Prema mom dubokom uvjerenju i intuitivnom osjećanju, Amir Reko je zaslužio da bude nominiran za Nobelovu nagradu za mir”, kazao je za DW prof. Hajnal.

No i on ne propušta podsjetiti na, kako je kazao, nacionalističku hajku koju vode pojedine skupine u BiH. “Reko je izdržao rat, preživio dostojanstveno gubitak najmilijih članova obitelji. Zasigurno nije zaslužio da se protiv njega povede hajka s namjerom da se ušutka jer posjeduje dokaze o počiniteljima ratnih zločina. On treba svugdje biti počasni građanin, a ne ‘persona non grata'”, zaključuje Hajnal za DW.

„Neželjena istina koja ne boli, već liječi“

“Amir Reko uspostavlja mir i poštovanje među ljudima. Govori o dobru, a protiv zla, metodološki raščlanjujući značenje dobra i zla u vremenu fašističkog šovinizma koje trenutno egzistira na Balkanu. On je lučonoša iskonskog vjerovanja da se dobro, dobrim vraća”, argumenti su profesora Sabahudina Hadžialića na pitanje zašto Reku nominirati za Nobela.

Ovaj profesor kaže da je Reko “kao primjer neželjene istine koja ne boli već liječi”, imao priliku za osvetu nad drugim i drukčijim, ali je nije izvršio zbog vlastite čovječnosti.

” Nažalost, još uvijek je malo ljudi kao Amir, ali i lavina je na početku pahuljom bila. U vremenu koje živimo on će prije dobiti Nobelovu nagradu za mir nego ulicu s vlastitim imenom u Goraždu, jer su tu na vlasti prosjaci uma. Snaga osobnosti Amira Reke nije samo u njemu, već u broju ljudi koji ga podržavaju istinom. A Nobelova nagrada? Došla ili ne, sama nominacija govori dovoljno o i mojoj želji da ostane trag ljudskosti u svijetu omeđen Amirom Rekom”, ističe prof. Hadžialić.

„Veličaju se oni koji su oduzimali živote, a ne oni koji su ih spašavali“

Vrlo zanimljivo pojašnjenje dao je i novosadski profesor Bojan Pajtić u kontekstu veličanja osoba osuđenih za ratne zločine.

“​Amir Reko je čovjek, čiji lik nećete naći ni na jednom muralu, čije ime nikada neće osvanuti na transparentu neke navijačke grupe, osoba koju nijedna ekstremistička organizacija širom Zapadnog Balkana neće nazvati herojem. A Amir Reko je upravo to. I u trenutku najsnažnijeg duševnog bola, jasno je razlikovao dobre od loših ljudi, nijednog trenutka ne identificirajući ubojice s nevinim sugrađanima druge nacionalnosti”, kaže prof. Pajtić za DW.

On se osvrnuo i na sveprisutni, poslijeratni fenomen u BiH i zemljama Zapadnog Balkana, kazavši kako se i četvrt stoljeća nakon rata veličaju oni koji su živote oduzimali, a ne oni koji su ih spašavali. “Mlađe generacije bivaju odgajane na mitovima o bezgrešnosti “svojih” i zločinačkoj prirodi “onih drugih”. Ukoliko dozvolimo da onima koji dolaze nakon nas ostavimo mržnju kao naslijeđe, u civilizacijskom smislu smo podbacili, a u povijesnom smislu iza sebe ostavili kontekst u kome se krvavi ratovi mogu ponoviti. Odluka općinskih vlasti u Goraždu da se Reko okarakterizira kao ‘persona non grata’ upućuje nam jasnu poruku da političari ni danas, ne žele dozvoliti da ratne rane zacjeljuju”, njegovo je ozbiljno upozorenje.

Upravo zato bi, kako zaključuje, nominiranje Amira Reke za Nobelovu nagradu za mir, značilo stvaranje uvjeta da se, makar na kratko, u javnosti napravi jasna distinkcija između heroja i zločinaca. “Činom predlaganja Amira Reka za ovo prestižno priznanje odajem počast njegovoj majci Azizi i desetinama tisuća nevinih Bošnjaka, Srba i Hrvata stradalih u ratu na teritoriji BIH devedesetih godina prošlog stoljeća”, riječi su profesora Pajitća.

Četiri profesora i četiri kuta zašto bi upravo Amir Reko trebao biti nobelovac. No, što na to kaže sam Reko, čovjek o kojem se govori u cijelom prilogu? “Za mene je ta nominacija velika stvar, ali je to i nominacija svim ljudima koji su u najtežim vremenima činili dobra djela i koji ih i danas čine”, kaže Reko za DW i ističe kako to može biti i jedan impuls zbližavanja u BiH i zemljama regije što je “nužno potrebno, a sada najviše”.

Objava Amir Reko, bivši časnik A RBiH nominiran za Nobelovu nagradu za mir: I nakon što su mu majku i rodbinu zapalile srpske snage, spasio je 45 srpskih civila pojavila se prvi puta na Republika.

Podsjetimo, Reko je dospio u žižu javnosti nakon što su mediji objavili njegovu životnu priču – on je od “čišćenja” spasio 45 srpskih civila iz sela Bučje od sigurne smrti od strane tadašnje Armije RBiH i to samo tri dana nakon što su mu majka i obitelj spaljeni u njegovom rodnom selu Gudelj od strane srpskih snaga.

Amir Reko je na svom Facebook profilu, uz naslov ‘I ovako se razbija Bosna’, poslao poruku Željku Komšiću:
Dobro me poslušaj Željko Komšiću: Toliko zla nanosiš Bosni da bi ti pozavidio i najveći neprijatelj. Jesi li uopće sposoban graditi mir i poslati poruku koja će pomoći ovim narodima kako bi nadvladao razum, mir, tolerancija, zajedništvo? Maknite tu silu iz svoje retorike, svi vi koji se ovih dana junačite, upravo ste vi najveće kukavice. Znam ja to iz nedavne prošlosti. Bukadžije se brzo sklone na sigurno, a bijeda ide ginuti.
Znam i kako si ratovao i dobio taj ljiljan i ne tjeraj me da pričam. Sad je junaštvo graditi mostove jer oni samo Bosnu spašavaju, baš onakvu kakvu je naši narodi žele. Neće ni Amerikanci ni Rusi živjeti ovdje jedni s drugima, nego naši narodi. Zato, ako ne znate nista pametnije, onda barem umuknite s provokacijama. I ti, i Milorad, Čović, Izetbegović i vama slični. Prekinite s tom retorikom. Ne znate vi ni ratovati, a ni mir graditi.
Vi nanosite samo jade svima nama. Zato idite, prokleti bili. Pustite naas koji je umijemo graditi i prestanite manipulirati sa svima nama. Ne pitate od čega narod živi. Mi više ne zivimo, mi lagano umiremo”.

Inače, životna tragedija i ujedno dokaz da i u ratu postoji čovječnost, odvijala se u proteklom ratu.

“Jednog dana, ne znajući da je to moje selo, kurir je referirao o zločinima srpske strane u selu Gudelj kod Goražda i mještanima koji su zatvoreni u kuću i spaljeni. I navodi imena moje majke, moga djeda, svih onih koji su ostali u selu. Iako sam bio vojnik, oficir, naučen vojničkom držanju, za mene je to bio kraj svijeta”, kazao je svojedobno Reko za Deutsche Welle, prisjećajući se najgorih dana u svom životu.

Samo nekoliko dana nakon toga pristigla je zapovijed iz Općinskog stožera Teritorijalne obrane da se selo Bučje, s većinskim srpskim stanovništvom ‘očisti’ jer je predstavljalo potencijalnu prijetnju zbog srpskih snaga koje su napredovale. Za mnoge bi to bila idealna prilika za krvavu osvetu, ali…

“Ali način na koji je zapovjedništvo željelo realizirati napad na selo za mene je bio potpuno neprihvatljiv. Na to nikako nisam mogao pristati. Čak mi je bilo prigovarano da ne želim uraditi ono što je ‘potpuno normalno’, da sam slabić, izdajnik, a čak je poslana i druga jedinica da to učini i to sam morao spriječiti. Iako su neki od njih bili dobro naoružani, morao sam te ljude spasiti jer to nije bio način…zločin se nije smio dogoditi”, i danas je uvjeren u svoj ispravan postupak ovaj bivši zapovjednik Armije RBiH.

Morao je, kaže, dogovoriti mirnu predaju naoružanja i mještana. Dok se on obraćao seljanima Bučja, tražeći od njih predaju, ni među vlastitim redovima nije nailazio na potpunu podršku. “Shvaćam da je među njima bilo onih koji su izgubili članove obitelji, da ih je vodila osveta. Ali, treba učiniti sve da se novi zločin ne dogodi, da ostanemo ljudi usprkos svojim tragedijama i boli”, smatra Reko.

Svi seljani Bučja ostali su živi, njih 45 Srba i nešto Bošnjaka. No, ovakav njegov postupak nije se, kako kaže, svima sviđalo. Neki su ga smatrali herojem, a neki izdajnikom. “Nikada, do tada, nisam čuo povike ‘Allahu ekber’. To me je šokiralo. To nije u prirodi i običajima Bošnjaka iz BiH nikada bilo”, istaknuo je Reko za DW.

“Ako ja u mom selu osuđujem srpske zločince koji su meni zapalili majku, onda moram suditi zločince i iz reda moga naroda”

“Došlo je vrijeme da se otvore karte. Došlo je vrijeme da im kažem da je taj njihov Alija uradio “to, to i to”. Vrijeme je da se kaže istina, da joj pogledamo u oči. Oni koji su uživali, i dandanas još uživaju na ovom nakaradnom sustavu, lopovluku, oni se bune protiv toga. Njima ne odgovara, jer im je lijepo, dobro i boli ih briga za one kojih više nema – kazao je Reko svojedobno i  za Slobodnu Dalmaciju.

“Ja uporno nastojim Bošnjacima otvoriti oči da ih ne uvlače u nekakav rezervat ovdje. Oni moraju shvatiti da će za 20, 30, 50 godina živjeti s istim tim susjedima Hrvatima i Srbima, a ne da ih nekakva grupa uvlači u islamsku državu i ovdje od nas prave teroriste. Ja to neću dopustiti. Zato sam i javno obznanio što je uradio Alija Izetbegović, za što imam dokaze, a što se njima ne sviđa. Iako sam s mojim suborcima spasio grad, meni je isti taj Alija onemogućio povratak u Goražde, a zbog 100 milijuna dolara umjesto mene na čelu jedne delagacije u Južni Jemen poslao Džemaludina Latića. Goražde mu uopće nije bilo bitno, već pare i islamski rezervat koji se pokušava izgraditi cijelo vrijeme. Zato sam i rekao da se BiH ne može graditi na Alijinim temeljima”, otvoreno je rekao sugovornik Slobodne Dalmacije.

Više od ‘marifetluka’ s novcem njegove je neprijatelje zasmetalo to što je otvorio pitanje ratnih zločina koje su činili njegovi sunarodnjaci, a što je prilično igonorirana tema u bošnjačkoj javnosti.

“U mom selu Jošanici snage Armije BiH upale su u srpski dio sela i pobile 52 civila, od čega 19 žena i 4 djece. Brutalno su ih izmasakrirali, za što postoje i videosnimke. Ako ja u mom selu osuđujem srpske zločince koji su meni zapalili majku, onda moram suditi zločince i iz reda moga naroda. Oni kažu da su to neselektivni zločini. Pazite, prošlo je 30 godina od tada, a još nitko nije osuđen za njih. Kada ovo kažem, oni mene napadaju, ali mi moramo biti otvoreni oko svih zločina, jer ovako više ne ide”, kazao je Amir Reko.

/Republika/

/Republika/

Objava Amir Reko poručio Komšiću, ali i ostalima: “Na zavađajte narode. Bukadžije se sklone na sigurno, a bijeda gine…Znam kako si ratovao i dobio taj ljiljan, ne tjeraj me da pričam” pojavila se prvi puta na Republika.

“Ukoliko se što prije Vlada FBiH, Vlada KS, ministarstva zdravstva u FBiH i KS ne oglase o ovim zahtjevima, javnost ćemo informirati o daljim koracima koje će građani, porezni obveznici koji financiraju rad svih vlada i zdravstvenih institucija, dalje preduzeti s ciljem sprječavanja smrti stanovnika Federacije BiH, zbog uskraćivanja mogućnosti liječenja čime se građanima uskraćuje pravo na život, a oni za to još i plaćaju porez svakog mjeseca”, navodi se u priopćenju Pokreta ‘Most 21’, čiji je predsjednik Amir Reko.

U priopćenju se navodi:

“Tražimo isti tretman svih građana, prema Zakonu o pravima, obvezama i odgovornosti pacijenata FBiH. Zahtjevamo da se kontinuirano pružaju zdravstvene usluge svim pacijentima kojima su iste neophodne jer pacijenti čekaju operacije, biopsije, kemoterapije, fizikalne i druge terapije i dijagnostiku, pod izgovorom epidemije. Zdravstvo mora biti u službi građana jer građani financiraju javno zdravstvo! Ukoliko se budu odbijale i dalje zdravstvene usluge građanima, objavit ćemo novi zahtjev i prijedlog djelovanja građana.

Podsjećamo da se u Zakona o pravima, obvezama i odgovornosti pacijenata FBiH navodi da “Svaki građanin ima pravo na dostupnu zdravstvenu zaštitu u skladu sa zdravstvenim stanjem i osobnim potrebama, zakonom i u granicama materijalnih mogućnosti i sustava zdravstvene zaštite. Zabranjena je diskriminacija u odnosu na vrstu oboljenja”. Dalje se u članku 8. Zakona navodi da “Svaki pacijent ima pravo na sve vrste informacija o svom zdravlju, zdravstvenim uslugama, pravima i obvezama”. U Članu 30. Zakona se definira se i “pravo na zaštitu dostojanstva, fizičkog i psihičkog integriteta, uz poštovanje osobnosti…”.

– Zahtjevamo da se hitno definira i i javno objavi put pacijenata oboljelih od Covid 19 i put pacijenata koji imaju i druge bolesti (jasne upute kome se pacijenti obraćaju u kojim zdravstvenim stanjima, na koji način se obraćaju- telefonom ili osobno, na koje brojeve telefona, postoji li dovoljan broj telefonskih linija za podršku pacijentima, postoje li ambulantna vozila koja će prevesti zaražene COVID-om 19 u bolnicu ukoliko je zdravstveno stanje pacijenta loše i druge važne upute za pacijente).

– Zahtjevamo da se posebno tretiraju teške socijalne grupe, koje mogu biti potencijalni masovni prenositelji bolesti, i to zbog nemogućnosti da sebi priušte sredstva za dezinfekciju i samozaštitu (Romi, migranti i drugi). Da im se minimalno osiguraju pokretni plastični toaleti kako ne bi vršili nuždu na zemljištu i dalje širili razne vrste zaraznih bolesti!

– Tražomo da se hitno oformi web stranica na kojoj će se javno objavljivati podaci iz javnih zdravstvenih institucija, ministarstava, zavoda i fondova, kao i Kriznih šstožera KS i FBIH o javnim nabavkama sve medicinske opreme i druge opreme i zdravstvenih usluga u Kantonu Sarajevo s podacima: Najave javnih nabavki, nazivi subjekata koji su dobitnici u procesu javnih nabavki/ dobavljači, na osnovu kojih kriterija su izabrani, koje su cijene pojedinačnih artikala koje su predmet javne nabavke i kojim zdravstvenim ustanovama će nabavljeni artikli biti isporučeni i kada? Ovaj zahtjev se poziva na Zakon o pristupu javnim informacijama. Podsjećamo da se sve navedene institucije najvećim dijelom financiraju iz prihoda na plaće, honorare-paušale građana- radnika.

Ukoliko se što prije Vlada FBIH, Vlada KS, ministarstva zdravstva u FBiH i KS ne oglase o ovim zahtjevima, javnost ćemo informirati o daljim koracima koje će građani, porezni obveznici koji financiraju rad svih vlada i zdravstvenih institucija, dalje poduzeti s ciljem sprječavanja smrti stanovnika Federacije BiH, zbog uskraćivanja mogućnosti liječenja čime se građanima uskraćuje pravo na život, a oni za to još i plaćaju svakog mjeseca”, stoji u priopćenju iz ‘Mosta 21’.

/Republikainfo.com/

Objava ZBOG MJERA PATE OSTALI PACIJENTI ‘Most 21’ pokrenuo peticiju: Otvorite zdravstvene institucije za sve pacijente – zdravstvo mora biti u službi građana pojavila se prvi puta na Republika.