U ljeto 1936. godine tisuće ljudi okupile su se na obali rijeke u američkoj saveznoj državi Kentucky kako bi svjedočile javnom vješanju crnca osuđenog za silovanje i ubojstvo starije bjelkinje. Muškarci, žene i djeca dolazili su iz različitih dijelova zemlje, a neki su čak prenoćili u blizini vješala kako bi osigurali što bolji pogled.

Bio je 14. kolovoza, a grad Owensboro nalazio se usred snažnog toplinskog vala. Procjenjuje se da se do pet sati ujutro, kada je pogubljenje trebalo biti izvršeno, okupilo oko 20.000 ljudi.

Rainey Bethea, siroče u dvadesetim godinama života, osuđen je na smrt nakon što je navodno priznao pljačku, silovanje i ubojstvo sedamdesetogodišnje Lischije Edwards.

Dan prije pogubljenja pojeo je posljednji obrok koji se sastojao od pržene piletine, svinjskih kotleta, pire-krumpira, ukiseljenih krastavaca, kukuruznog kruha, pite od limuna i sladoleda.

Događaj je privukao i brojne novinare, uključujući dopisnike iz Chicaga i New Yorka. Velik dio publike došao je vidjeti ženu za koju se govorilo da će izvršiti pogubljenje. Lokalni šerif preminuo je četiri mjeseca ranije, a njegova udovica preuzela je tu dužnost. Ipak, odbila je osobno povući polugu, pa su pogubljenje izvršili angažirani izvršitelji.

Prizor koji je uslijedio izazvao je veliko zgražanje, a javno pogubljenje postalo je simbolom okrutnosti i pretvaranja smrtne kazne u spektakl.

Posljednja javna pogubljenja u Americi

Betheino pogubljenje ostalo je zapamćeno kao posljednje veliko javno vješanje u SAD-u. Zbog reakcija javnosti i sramote koju je događaj izazvao, guverner Kentuckyja zabranio je javna pogubljenja 18 mjeseci poslije.

U Missouriju je 1937. godine održano još jedno vješanje kojem je prisustvovalo nekoliko stotina ljudi. Ono se smatra posljednjim javnim pogubljenjem u američkoj povijesti.

U desetljećima koja su uslijedila američke savezne države uglavnom su napustile praksu pogubljenja pred masovnom publikom, nastojeći izvršavanje smrtne kazne premjestiti u zatvorene prostore i ograničiti pristup javnosti.

Gotovo 90 godina poslije, međutim, ponovno se otvorilo pitanje javnog izvršavanja smrtne kazne.

Američki ministar obrane Pete Hegseth objavio je da vojska namjerava javno pogubiti Nidala Hasana, koji je 2009. godine ubio 13 nenaoružanih pripadnika američke vojske u vojnoj bazi Fort Hood u Teksasu.

Pentagon je potom objavio da bi pogubljenje strijeljanjem trebalo biti prenošeno uživo putem interneta.

„Ljudi moraju razumjeti da takvi postupci imaju ozbiljne posljedice”, izjavio je Hegseth.

Najava je izazvala šok među stručnjacima koji se desetljećima bave smrtnom kaznom i njezinim mjestom u američkom pravosudnom sustavu.

Podrška smrtnoj kazni u SAD-u u padu

Michael Radelet, profesor emeritus na Sveučilištu Colorado i dugogodišnji istraživač smrtne kazne, rekao je za BBC da nikada nije očekivao da će ponovno doći do najave javnog pogubljenja.

Prema podacima koje navodi, podrška smrtnoj kazni u SAD-u znatno je pala. Dok ju je 1994. godine podržavalo oko 80 posto Amerikanaca, danas je potpora na približno 52 posto.

Radelet ističe da se stavovi posebno mijenjaju kada se ispitanicima kao alternativa ponudi doživotni zatvor bez mogućnosti uvjetnog otpusta.

Iako još nije jasno kako će američka javnost reagirati na ideju televizijskog prijenosa pogubljenja, stručnjaci smatraju da bi takav događaj mogao privući milijune gledatelja.

Radelet upozorava da bi se time promijenila i sama percepcija smrtne kazne.

„Opravdanje za smrtnu kaznu postaje zabava… Ponesite kokice i pozovite prijatelje”, upozorio je, kritizirajući mogućnost da se pogubljenje pretvori u medijski spektakl.

„Karneval sadizma” iz 1936. ponovno izaziva strah

Sonya Lea, autorica knjige o Betheinom pogubljenju objavljene prošle godine, izjavila je da je osjetila duboku užasnutost kada je čula za najavu prijenosa Hasanove smrti uživo.

Događaj iz 1936. opisuje kao „karneval sadizma”, ističući da bi suvremena tehnologija mogla omogućiti da milijuni ljudi promatraju ono čemu je tada svjedočilo oko 20.000 okupljenih.

Lea je za povijest pogubljenja vezana i obiteljskim iskustvom. Njezini baka i djed bili su tek vjenčani tinejdžeri kada su prisustvovali vješanju. Za njihovo sudjelovanje saznala je tek nakon bakine smrti 2002. godine, kada je pročitala njezin zapis o događaju.

U njemu je baka opisala kako su bili dovoljno blizu da čuju pucanje Betheina vrata.

Godine istraživanja uvjerile su Leu da su brojni stanovnici Kentuckyja desetljećima ostali duboko potreseni tim događajem.

„Iskreno sam vjerovala da smo takvu razinu grotesknosti ostavili iza sebe, praksu kakvu danas povezuju tek s nekolicinom zemalja, poput Irana, Sjeverne Koreje i Afganistana”, izjavila je.

Dodala je kako je zabrinjavajuće što se SAD, zemlja koja se često predstavlja kao predvodnica demokracije i ljudskih prava, ponovno suočava s mogućnošću javnog pogubljenja.

Politička polarizacija i navikavanje na nasilje

Kurt Gray, profesor socijalne psihologije na Državnom sveučilištu Ohio, smatra da su politička polarizacija i sve oštrija retorika u SAD-u možda pridonijele stvaranju ozračja u kojem je takva najava postala moguća.

Prema njegovu mišljenju, dio građana možda podržava stroge kazne i želi vidjeti počinitelje najtežih zločina kažnjene, dok je dio javnosti jednostavno postao manje osjetljiv na nasilje.

„Neki Amerikanci možda žude za krvlju, ali vjerujem da mnogi to ne žele. Drugi su možda jednostavno postali desenzibilizirani”, rekao je Gray.

Pritom je upozorio da ravnodušnost ne treba automatski tumačiti kao podršku javnim pogubljenjima. Dio ljudi možda više ne reagira s jednakim šokom na nasilne događaje, što samo po sebi otvara ozbiljna društvena pitanja.

Ipak, postoje i istraživanja koja upućuju na smanjenje spremnosti Amerikanaca da prihvate nasilje kao način rješavanja društvenih problema.

Garen Wintemute, direktor Programa za istraživanje prevencije nasilja na Sveučilištu Kalifornije u Berkeleyju, rekao je da podaci anketa upućuju na smanjenu sklonost javnosti prema nasilju.

Podsjetio je i na reakciju predsjednika Konferencije katoličkih biskupa SAD-a, koji je najavu prijenosa pogubljenja opisao kao barbarsku.

„Javno pogubljenje nije ono što jesmo. Nije ono čemu kao država težimo”, poručio je Wintemute.

Američki potpredsjednik JD Vance, koji je katolik, izjavio je da neće gledati pogubljenje.

Predsjednik Donald Trump izbjegao je izravan odgovor na pitanje hoće li osobno pratiti prijenos, ali je potvrdio da je odobrio tu odluku.

„Zaista me nije briga na koji će način umrijeti, sve dok umre”, izjavio je Trump, dodajući da smatra smrtnu kaznu primjerenim načinom kažnjavanja Hasana.

Može li javno pogubljenje postati medijski spektakl?

Najava prijenosa Hasanova pogubljenja otvara niz pitanja o granicama državne moći, svrsi kažnjavanja i ulozi medija u društvu.

Zagovornici najstrožih kazni mogli bi tvrditi da javni prijenos šalje snažnu poruku potencijalnim počiniteljima te naglašava posljedice teških zločina. Kritičari, međutim, upozoravaju da javno izlaganje pogubljenja može potaknuti voajerizam, normalizirati nasilje i pretvoriti izvršenje kazne u oblik zabave.

Dodatno pitanje predstavlja i utjecaj takvog sadržaja na djecu i mlade, kao i mogućnost da se snimke šire društvenim mrežama izvan konteksta u kojem su prvotno objavljene.

Povijest Betheina pogubljenja pokazuje da masovno okupljanje oko državnog čina nasilja ne mora dovesti do većeg poštovanja prema pravosuđu. U tom je slučaju događaj, umjesto da učvrsti povjerenje u sustav kažnjavanja, izazvao zgražanje i pridonio zabrani javnih pogubljenja u Kentuckyju.

Hoće li najava iz Pentagona označiti stvarni povratak javnih pogubljenja u SAD-u ili će ostati izoliran slučaj, tek treba vidjeti. Jednako tako, ostaje otvoreno pitanje hoće li takav pristup pridonijeti odvraćanju od zločina ili će samo produbiti političke i društvene podjele.

Gotovo stoljeće nakon posljednjih javnih pogubljenja, američko društvo ponovno se suočava s dilemom: treba li izvršenje najstrože kazne biti čin pravosuđa koji se provodi izvan očiju javnosti ili događaj koji se prenosi milijunima gledatelja.

Odgovor na to pitanje ne tiče se samo smrtne kazne, nego i vrijednosti koje jedna država želi zastupati pred vlastitim građanima i ostatkom svijeta.

Objava Povratak javnih pogubljenja u SAD-u: Zašto se Amerika vraća praksi napuštenoj prije gotovo jednog stoljeća? pojavila se prvi puta na Republika.

U tekstu pod naslovom „Ovaj plinovod donosi samo probleme. Osim Trumpovim prijateljima“, Die Zeit analizira političke i pravne rizike projekta koji bi trebao povezati plinsku mrežu Bosne i Hercegovine s terminalom za ukapljeni prirodni plin na hrvatskom otoku Krku.

Vrijednost investicije list procjenjuje na oko 1,5 milijardi dolara. Zagovornici projekta ističu kako bi Južna interkonekcija trebala smanjiti ovisnost BiH o ruskom plinu, dok Die Zeit postavlja pitanje tko bi od projekta mogao imati najveću korist i na koji bi se način mogle ukloniti postojeće pravne i političke prepreke.

Tvrtka navedena izravno u zakonu

Jedan od ključnih dijelova analize odnosi se na američku kompaniju AAFS Infrastructure and Energy, koja je, prema Die Zeitu, izrijekom navedena u zakonskom tekstu kao kompanija kojoj bi projekt trebao biti povjeren.

Takva praksa izazvala je reakcije njemačkog zastupnika Zelenih u Bundestagu Borisa Mijatovića.

„Nikada se nisam susreo s tim da je u tekstu zakona izričito navedena kompanija! To je nedopustivo!“, rekao je Mijatović, koji se u Bundestagu bavi pitanjima Balkana.

Prema pisanju Die Zeita, AAFS je osnovan 2025. godine i nema prethodno iskustvo s infrastrukturnim projektima ove vrste. Njemački list pritom ukazuje i na veze pojedinaca povezanih s kompanijom s američkim predsjednikom.

Među njima navodi odvjetnika Jesseja Binnalla, koji je zastupao Donalda Trumpa i iznosio tvrdnje o navodnim nepravilnostima na predsjedničkim izborima 2020. godine, kao i Joa Flynna, brata bivšeg Trumpova savjetnika za nacionalnu sigurnost.

Die Zeit projekt promatra u kontekstu šire američke politike povećanja izvoza energenata u Europu, ali i poslovnih interesa pojedinaca povezanih s Trumpovim političkim krugom.

Stručnjaci dovode u pitanje potrebu za plinovodom

Energetski stručnjak Denis Žiško iz Aarhus centra za Die Zeit je doveo u pitanje opravdanost tako velikog ulaganja.

Prema njegovim riječima, plin ima relativno mali udio u ukupnom energetskom miksu BiH.

„Opskrba Sarajeva energijom dijelom ovisi o ruskom plinu, ali ta se ovisnost može lako ukloniti na drugi način. Plin čini svega tri posto energetskog miksa zemlje“, rekao je Žiško.

On smatra da projekt nije opravdan ni s aspekta klimatskih ciljeva Europske unije, kojoj BiH želi pristupiti.

Prema pisanju Die Zeita, američki planovi pritom ne završavaju na samom plinovodu. Projekt bi, prema toj analizi, mogao biti povezan i s izgradnjom tri plinske elektrane – u Tuzli, Kaknju i Mostaru.

„Te elektrane nam uopće nisu potrebne“, poručio je Žiško.

Autor analize američko nastojanje da poveća izvoz plina u jugoistočnu Europu promatra i kroz prizmu gospodarskih interesa te mogućnosti stvaranja novih energetskih ovisnosti.

Plinovod otvara i pitanje državne imovine

Jedan od najvećih problema koje Die Zeit ističe odnosi se na zemljište potrebno za izgradnju plinovoda i dugogodišnje neriješeno pitanje državne imovine u BiH.

List podsjeća na odluke Ustavnog suda BiH prema kojima pitanje državne imovine treba biti uređeno na državnoj razini.

Istodobno navodi da je tadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik odbijao dati suglasnost za donošenje takvog zakona, što Die Zeit povezuje s njegovom politikom prema nadležnostima Republike Srpske i državnom uređenju BiH.

Prema analizi njemačkog lista, investitor bi se mogao suočiti s pravnim osporavanjem projekta pred Ustavnim sudom ako bi izgradnja podrazumijevala korištenje zemljišta za koje nije riješen pravni status.

Kakvu bi ulogu mogao imati OHR?

Die Zeit posebnu pozornost posvećuje i mogućoj ulozi Ureda visokog predstavnika u BiH (OHR).

Autor analize razmatra mogućnost da bi široke ovlasti visokog predstavnika mogle biti iskorištene za rješavanje pitanja državne imovine, posebno ako bi američka administracija željela osigurati nastavak projekta.

U tekstu se promjena na čelu OHR-a povezuje sa širim nesuglasicama između Sjedinjenih Američkih Država i europskih država oko budućnosti poslijeratnog političkog poretka u BiH.

Die Zeit odlazak Christiana Schmidta promatra u kontekstu američkog pritiska, dok privremeno vođenje OHR-a pod američkim diplomatom Louisom Crishockom vidi kao mogući čimbenik u budućem rješavanju pitanja državne imovine.

Autor pritom iznosi procjenu da bi eventualna intervencija u korist rješavanja imovinskog pitanja mogla imati dalekosežne političke posljedice.

Upozorenje na moguće posljedice

Die Zeit razmatra i scenarij u kojem bi investitor, unatoč pravnim neizvjesnostima, nastavio s projektom i pokušao stvoriti situaciju koju bi kasnije bilo teško vratiti na početno stanje.

Upravo u tom kontekstu njemački zastupnik Boris Mijatović iznosi jednu od najoštrijih ocjena u tekstu:

„Amerikanci su, samo radi unosnih poslova, spremni ovdje zapaliti kuću!“

Ta izjava sažima njegovu zabrinutost da bi gospodarski interesi povezani s energetskim projektima mogli nadjačati šira pitanja političke stabilnosti i ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.

Projekt Južne interkonekcije tako se, prema analizi Die Zeita, više ne promatra samo kao pitanje izgradnje nove plinske infrastrukture. On otvara širu raspravu o energetskim interesima, američkim ulaganjima, državnoj imovini, ulozi OHR-a te odnosu između gospodarskih projekata i političke stabilnosti BiH.

Objava Die Zeit o američkim poslovima u BiH: „Spremni su zapaliti kuću“ radi zarade pojavila se prvi puta na Republika.

Los Angeles je još 2013. postao prvi veliki američki grad koji je donio zakon prema kojem sve nove kuće moraju imati tzv. hladne krovove, odnosno krovove koji reflektiraju veći dio sunčeve energije.

Od tada je grad, u kojem se očekuje nagli porast broja dana s temperaturama od najmanje 35 °C do 2050. godine, uveo niz drugih mjera. Među njima su bojanje pločnika u bijelo, kao i proširenje građevinskih standarda koji zahtijevaju hladne krovove na nestambenim zgradama te pri obnovama postojećih objekata.

Unatoč tim naporima, stanovnici i dalje osjećaju posljedice ekstremnih vrućina. Jedno istraživanje pokazalo je izravnu povezanost između broja hitnih poziva povezanih s ekstremnim vrućinama u Los Angelesu od 2018. do 2022. i broja dana s temperaturama od 32 °C ili višima.

„Mogućnosti za ublažavanje vrućine u SAD-u ogromne su. Znanje postoji, ali stvari koje treba napraviti jednostavno se ne provode. To je iznimno frustrirajuće“, kaže Steffen Lehmann, direktor Urban Futures Laba na Sveučilištu Nevada.

Toplinski „kupola“ ponovno prži zapad SAD-a

Ovog ljeta upozorenja na ekstremne vrućine bila su na snazi diljem velikog dijela zapadnog SAD-a, gdje je toplinska kupola donijela temperature od 38 do 41 °C.

Ekstremne temperature uslijedile su nakon ranijeg toplinskog vala zbog kojeg su u dijelovima istočnih SAD-a otkazane i proslave 4. srpnja.

Zbog sve učestalijih toplinskih valova gradovi moraju biti bolje pripremljeni. No stručnjaci upozoravaju da mnogi još uvijek nisu dovoljno spremni, iako su znanstvene metode za smanjenje temperature u gradovima već dobro poznate.

Gradovi postaju topliji od svoje okolice

Oko 80 posto stanovništva SAD-a živi u urbanim područjima, gdje tzv. učinak urbanog toplinskog otoka može značajno pojačati posljedice vrućine.

Gradovi imaju velike površine betona i asfalta te relativno malo drveća. Ti materijali tijekom dana upijaju sunčevu energiju, a nakon zalaska sunca postupno otpuštaju pohranjenu toplinu.

Zbog toga temperatura u urbanim toplinskim otocima može biti i do 11 °C viša nego u manje naseljenim područjima.

Najviše su pogođene ranjive skupine poput starijih osoba, djece i stanovnika s nižim prihodima, a visoke temperature mogu imati posljedice čak i za novorođenčad.

Jedno istraživanje iz 2022. analiziralo je planove 175 gradova među 50 najvećih američkih gradova. Iako je većina planova spominjala problem ekstremnih vrućina, tek je nekolicina sadržavala konkretne strategije za njegovo rješavanje.

Više zelenila, manje betona

Jedno od najjednostavnijih rješenja je – drveće.

Sadnja stabala smanjuje temperaturu površine i zraka pružanjem hlada, ali i procesima isparavanja i transpiracije. Istraživanja pokazuju da su urbane šume u prosjeku 1,6 °C hladnije od područja bez drveća.

Gradovi diljem SAD-a zato pokreću velike programe ozelenjavanja.

Austin u Teksasu želi do 2050. postići pokrivenost krošnjama na 50 posto površine grada. U Phoenixu, jednom od najtoplijih američkih gradova, pokrenuti su programi sadnje stabala u najtoplijim četvrtima.

Za sadnju do 1.800 stabala koja bi trebala stvoriti hladne koridore odobreno je više od 1,4 milijuna dolara.

U Tucsonu u Arizoni situaciju dodatno otežava suša, osobito u siromašnijim četvrtima gdje stanovnici često nemaju novca za sadnju i održavanje stabala.

Grad zato nudi povrat do 2.000 dolara za ugradnju sustava za prikupljanje kišnice koja se može koristiti za zalijevanje drveća i zelenih površina. Program uključuje i beskamatne zajmove, potpore za financijski ugrožene zajednice te radionice na španjolskom jeziku.

Zeleni krovovi kao prirodni klima-uređaji

Biljke se ne sade samo na tlu. Sve češće završavaju i na krovovima.

San Francisco je 2017. propisao da najmanje 15 posto površine krovova novih zgrada većih od oko 1.858 četvornih metara mora biti prekriveno solarnim panelima ili vegetacijom.

Zeleni krovovi mogu smanjiti temperaturu površine krova, ali i pomoći u hlađenju zraka procesom isparavanja. Tijekom vrućih ljetnih dana temperatura zelenog krova može biti niža od temperature okolnog zraka, dok klasični krov može biti više od 40 °C topliji.

Zašto neke američke ulice boje u bijelo?

Još jedno rješenje možda izgleda pomalo neobično – bojanje krovova i pločnika u bijelo.

Nedavno istraživanje pokazalo je da čisti bijeli krov koji reflektira oko 80 posto sunčeve svjetlosti može tijekom ljetnog poslijepodneva ostati približno 31 °C hladniji.

Ideja zapravo nije nova. Gradovi u sjevernoj Africi i južnoj Europi stoljećima koriste bijele površine kako bi smanjili zagrijavanje.

U New Yorku je nedavno bijelim premazom obojeno više od 930.000 četvornih metara krovova, čime se temperatura unutar zgrada smanjila za oko 30 posto.

Kalifornija je također izmijenila građevinske propise kako bi potaknula korištenje hladnih krovova koji mogu pomoći u smanjenju potrošnje energije.

Posebni reflektirajući premazi razvijaju se i za pločnike, krovove i zidove. Takvi premazi mogu pomoći pješacima da se osjećaju oko 1,5 °C hladnije.

Bijele ulice ipak nisu čarobno rješenje

Ipak, ni bijela boja nije bez problema.

Los Angeles eksperimentira s reflektirajućim premazima za ceste, no njihova cijena iznosi oko 40.000 dolara po milji, a trajnost oko sedam godina.

Postoji i još jedan problem.

Bijele površine reflektiraju sunčevu svjetlost, a dio te energije može završiti izravno na ljudima koji hodaju ulicom. Istraživanje u Phoenixu pokazalo je da je premaz smanjio temperaturu površine ulice za oko 5,5 °C, ali je temperatura zraka na visini od 1,8 metara bila niža za samo 0,16 °C.

Drugim riječima – ulica može biti hladnija, ali to ne znači nužno da će se čovjek na njoj osjećati puno ugodnije.

Građani pomažu znanstvenicima mapirati vrućinu

Za učinkovitu borbu protiv toplinskih valova nije dovoljno samo znati da je grad vruć. Važno je znati koji su njegovi dijelovi najtopliji i tko u njima živi.

U okrugu Clark, gdje se nalazi Las Vegas, 2022. godine 60 volontera mjerilo je jutarnje, poslijepodnevne i večernje temperature u sklopu istraživanja financiranog od američke Nacionalne uprave za oceane i atmosferu (NOAA).

Rezultirajuća karta pokazala je da su temperature u sjevernom i istočnom Las Vegasu te u središtu grada i do 6 °C više nego u drugim dijelovima grada.

Podaci se sada koriste za planiranje mjera poput centara za rashlađivanje i programa sadnje drveća.

Sličan projekt proveden je u Albuquerqueu u Novom Meksiku. Stanovnici su pomoću posebno dizajniranih senzora mjerili temperaturu i vlagu tijekom vožnje ili vožnje biciklom unaprijed određenim rutama.

Prikupljeno je više od 67.000 mjerenja temperature, a razlike između pojedinih dijelova grada dosezale su gotovo 9,4 °C.

Najtoplija područja bila su u središtu grada i četvrtima uz autoceste, a najviše su ponovno bile pogođene siromašnije zajednice.

Las Vegas već planira grad kakav želi imati 2050.

Las Vegas je drugi najbrže zagrijavajući grad u SAD-u, odmah iza Renoa u Nevadi. U lipnju su temperature ondje dosegnule oko 46,1 °C.

Grad zato već radi na dugoročnom planu.

Plan do 2050. godine uključuje sadnju biljaka koje zahtijevaju malo vode, smanjenje betonskih površina i projektiranje zgrada koje stvaraju više hlada.

Grad je također počeo otvarati javne rashladne postaje za beskućnike tijekom toplinskih valova i pokrenuo projekt sadnje 60.000 stabala do 2050. godine.

Na parkiralištu velikog košarkaškog stadiona čak se uklanja 1.000 parkirnih mjesta kako bi se na njihovom mjestu posadilo 1.000 stabala.

Odluka je kontroverzna u gradu koji je izrazito ovisan o automobilima.

Istodobno se s inženjerima Sveučilišta Nevada razvija reflektirajući premaz za krovove stotina lasvegaških hotela i kasina, iako bi njegova primjena zasad bila dobrovoljna.

Rješenje nije jedno – potrebno ih je mnogo

Znanost i istraživanja već nude brojne načine za smanjenje temperature u gradovima. No nijedno rješenje samo po sebi nije dovoljno.

Drveće može smanjiti temperaturu, ali može povećati vlagu, što u određenim uvjetima također predstavlja zdravstveni rizik. Bijeli pločnici mogu biti hladniji na površini, ali reflektirana sunčeva svjetlost može dodatno zagrijavati ljude.

Zato stručnjaci smatraju da će gradovi morati kombinirati različite pristupe – od zelenih površina i hladnih krovova do boljeg urbanističkog planiranja, rashladnih centara i preciznog praćenja temperatura.

„Kao arhitekti, naš je posao ponovno zamisliti budućnost“, kaže Steffen Lehmann. „Ne trebam vidjeti kako Las Vegas izgleda danas. Moram vidjeti kako će izgledati za 20 godina.“

A s obzirom na to da toplinski valovi postaju sve češći i intenzivniji, pitanje više nije hoće li se gradovi morati prilagoditi vrućini.

Objava Kako američki gradovi pokušavaju preživjeti sve veće vrućine: Sade drveće, hlade krovove i boje ulice u bijelo pojavila se prvi puta na Republika.

„Vodimo ispred Kine u umjetnoj inteligenciji i, iskreno, želim da tako i ostane, jer onaj tko pobijedi u umjetnoj inteligenciji – pobjeđuje“, rekao je američki predsjednik Donald Trump ranije ovog mjeseca.

Njegova izjava pokazuje koliko se natjecanje SAD-a i Kine u području umjetne inteligencije sve više promatra kao pitanje od strateške važnosti. Sjedinjene Države trenutačno imaju značajne prednosti zahvaljujući vodećim AI laboratorijima, naprednim čipovima i snažnim ulaganjima.

Washington tu tehnološku prednost koristi i kako bi zemlje diljem svijeta potaknuo da se priklone jednoj od dviju strana.

Međutim, Kina nudi drugačiji pristup koji bi nekim državama mogao biti privlačniji. Iako još zaostaje za SAD-om u najnaprednijim AI modelima, Kina brzo smanjuje tehnološki jaz i istodobno promiče otvoreniji ekosustav temeljen na dostupnosti i nižim troškovima.

Kina gradi alternativu američkom tehnološkom modelu

Kineski predsjednik Xi Jinping u srpnju je pokrenuo Svjetsku organizaciju za suradnju u području umjetne inteligencije, alternativu savezu Pax Silica koji je Trump osnovao godinu ranije s ciljem smanjenja ovisnosti o Kini u lancima opskrbe povezanima s umjetnom inteligencijom.

Više od dvije desetine država i Europska unija priključili su se Pax Silici, dok je Xi okupio 29 država, među kojima su Rusija, Indonezija i Pakistan, oko alternativne vizije otvorenih AI modela.

Takvi modeli korisnicima omogućuju slobodno preuzimanje, prilagodbu i pokretanje sustava bez plaćanja visokih naknada američkim kompanijama poput Anthropic i OpenAI.

Za programere u zemljama Globalnog juga jeftiniji kineski modeli, poput DeepSeeka ili Moonshota, mogu biti praktičniji od nešto sposobnijih američkih sustava koji zahtijevaju skupe pretplate i pristup stranim pružateljima računalne infrastrukture, smatra Eric Olander, glavni urednik China-Global South Projecta.

Otvoreni modeli sve popularniji

Prema podacima AI platforme OpenRouter, globalno korištenje kineskih AI modela u samo godinu dana poraslo je s manje od 15 posto na više od 54 posto.

Razvoj otvorenih modela nije nužno bio rezultat isključivo kineske državne strategije. Američka ograničenja izvoza najnaprednijih čipova, zajedno s manjim kineskim tržištima kapitala, potaknula su kineske developere da se više oslanjaju na otvorene modele kako bi konkurirali američkim vlasničkim sustavima.

Prednosti takvog pristupa počele su privlačiti i američke kompanije. Tvrtke poput Airbnba, DoorDasha i Shopifija koriste kineske modele zbog nižih troškova i mogućnosti veće prilagodbe.

Umjesto odabira jedne strane, kompanije općenito žele diversificirati svoje dobavljače tehnoloških rješenja, navodi Olander.

Kineska umjetna inteligencija mogla bi se širiti i kroz postojeće telekomunikacijske, cloud i hardverske mreže, posebno na tržištima u razvoju gdje kineske kompanije već imaju razvijenu distribuciju.

Što zapravo znači „pobijediti“ u AI utrci?

Jedno od ključnih pitanja jest što uopće znači pobjeda u utrci za umjetnu inteligenciju.

Različiti kriteriji – od profitabilnosti do tržišnog udjela – mogu dovesti do potpuno različitih zaključaka.

Eric Olander usporedio je situaciju s tržištem pametnih telefona, ističući da Apple možda nema najveći broj korisnika, ali ostvaruje najveći dio profita.

Sličan scenarij mogao bi se dogoditi i u umjetnoj inteligenciji: SAD bi mogao zadržati veći dio profita, dok bi Kina mogla dosegnuti veći broj korisnika.

Stručnjaci također upozoravaju da bi se razlika između najnaprednijih modela i nešto slabijih sustava mogla s vremenom sve manje primjećivati prosječnim korisnicima i kompanijama.

Neke tvrtke trebat će najnaprednije američke modele, dok će drugima kineski sustavi biti dovoljno učinkoviti za njihove potrebe.

Za mnoge korisnike pitanje bi se zato moglo svesti na odnos cijene i performansi: žele li sustav koji je višestruko skuplji, ali tehnološki nešto napredniji, ili jeftiniju alternativu koja zaostaje, ali zadovoljava njihove potrebe.

Otvorenost kineskih modela ima svoje granice

Privlačnost kineskih AI modela mogla bi, međutim, ovisiti o tome koliko će dugo ostati dostupni bez značajnih ograničenja.

Xi Jinping je na velikoj kineskoj konferenciji o umjetnoj inteligenciji u srpnju pozvao na veću otvorenost i suradnju u razvoju AI-ja, ali je istodobno naglasio potrebu za regulacijom i ljudskim nadzorom.

Alex Colville, analitičar australskog Instituta za stratešku politiku, smatra da bi Kina mogla biti manje sklona ostaviti najnaprednije modele potpuno otvorenima kako njihove sposobnosti budu rasle.

Prema njegovu tumačenju, Peking želi izvozom kineske tehnologije povećati međunarodni utjecaj, ali nacionalna sigurnost ostaje prioritet.

Umjesto potpune zabrane ili potpune otvorenosti, Kina bi mogla primjenjivati kombinaciju otvorenih i zatvorenih AI modela, ovisno o tome što smatra korisnim za vlastite nacionalne interese.

Moguće je i uvođenje licenciranja kojim bi se ograničilo gdje se pojedini modeli smiju koristiti.

Programeri i neke vlade već koriste kineske otvorene modele kako bi razvijali vlastite, suverene AI sustave i izbjegli svrstavanje između Washingtona i Pekinga. No pritom se postavlja pitanje koliko će dugo ti modeli ostati dostupni za slobodno korištenje.

Nepovjerenje između Washingtona i Pekinga sve je dublje

Istodobno s napretkom kineske umjetne inteligencije raste i međusobno nepovjerenje dviju najvećih tehnoloških sila.

Kako kineske kompanije predstavljaju sve sposobnije modele koji se približavaju performansama najnaprednijih sustava kompanija Anthropic i OpenAI, Washington je pojačao optužbe da Kina provodi ono što američka administracija naziva „industrijskom krađom“ američkih poslovnih tajni.

Anthropic i OpenAI objavili su izvješća u kojima tvrde da su vodeći kineski AI laboratoriji koristili rezultate američkih modela za treniranje vlastitih sustava. Taj se postupak naziva distilacija.

Anthropic je u izvješću ranije ovog mjeseca naveo da su DeepSeek i Moonshot određene korisničke upite prosljeđivali Claudeu kako bi trenirali i poboljšavali vlastite modele, pri čemu su u nekim slučajevima mogli biti izloženi osjetljivi podaci.

Peking je više puta odbacio optužbe o takvom korištenju američke tehnologije, dok DeepSeek i Moonshot nisu odgovorili na upite CNN-a.

Trump i Xi bez većeg napretka

Tema umjetne inteligencije bila je jedna od ključnih tema ovog tjedna na sastanku Donalda Trumpa i Xi Jinpinga.

Xi je tijekom razgovora poručio da bi dvije zemlje trebale „iskoristiti međusobne prednosti, a ne se međusobno ograničavati“, pozivajući na dijalog o rizicima i koristima umjetne inteligencije te zajedničko sprječavanje njezine zlouporabe.

Ipak, sastanak nije rezultirao konkretnim napretkom u području umjetne inteligencije, osim formalnog dogovora o dijalogu i uspostavljanju komunikacijskog kanala.

Stručnjaci to povezuju s dubokim nepovjerenjem između dviju država. Washington i Peking i dalje imaju vrlo različite poglede na budućnost umjetne inteligencije i njezinu ulogu u globalnoj tehnologiji.

Za mnoge zemlje koje se ne žele jasno prikloniti ni SAD-u ni Kini, upravo će cijena, dostupnost, mogućnost prilagodbe i razina tehnoloških sposobnosti biti ključni čimbenici pri izboru AI tehnologije.

Utrka za umjetnu inteligenciju tako se ne vodi samo između američkih i kineskih kompanija. Sve više postaje i borba za korisnike, programere, infrastrukturu i tehnološke saveznike diljem svijeta.

Objava SAD želi da svijet odabere stranu u utrci za umjetnu inteligenciju, no kineski model mnogima je privlačniji pojavila se prvi puta na Republika.

Dobra vijest za njega je prošlotjedna najava potpisivanja sporazuma Danske, Grenlanda i Sjedinjenih Država o sigurnosti Grenlanda za koji Kopenhagen tvrdi da će sigurnost na Arktiku staviti pod nadzor NATO-a, umjesto da ona bude prepuštena isključivo Danskoj i SAD-u, dok je Trump u objavi na svojoj mreži Truth Social napisao da je sporazum SAD-u dao trajnu kontrolu nad sigurnošću, ali “i svim drugim potrebama na Grenlandu” – koje god to potrebe bile.

I tu završavaju dobre vijesti – dok snažno zagovara izgradnju golemih podatkovnih centara i agresivan razvoj umjetne inteligencije, navodeći kao argument opasnost od kineskog napredovanja, šefovi AI industrije i javnost upozoravaju na sve veće, čak i egzistencijalne opasnosti za čovječanstvo. Rat u Iranu ne ide po planu od samog početka, a prema ključnim pokazateljima, kako je nedavno zaključio Foreign Policy, a o čemu je pisao i Jutarnji list, SAD gubi taj rat koji je Trump u partnerstvu s Benjaminom Netanyahuom pokrenuo.

Ništa bolja situacija nije ni po pitanju njegova angažmana u vezi rata u Ukrajini, gdje ponovno izvršava pritisak na Kijev, okrivivši Ukrajinu, odnosno njezine napade na ruske rafinerije za visoke cijene i nestašice dizela na svjetskom tržištu i da s time mora prestati. Svoju ulogu u tome vezano uz rat protiv Irana i zatvaranje Hormuškog tjesnaca te drugih poremećaja energetske infrastrukture na Bliskom istoku, dakako, nije spomenuo, a Volodimir Zelenski mu je odgovorio da nije Kijev taj koji treba s nečime prestati, nego Vladimir Putin.

Iako tu lošim vijestima ni blizu nije kraj, onda je kao nikad dosad zaratio s medijima. Proveo je zabranu pristupa Bijeloj kući za CNN, MS NOW (ranije MSNBC) i Politico, optuživši te medije za “lažne vijesti”, da ne posvećuju dovoljno pažnje njegovim postignućima te ustvrdivši da predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti.

CNN, MS NOW i Politico u ponedjeljak su odgovorili najavom tužbe protiv njegove administracije kako bi se zaštitila njihova prava po Prvom amandmanu američkog Ustava, a istovremeno je pet najvećih američkih televizijskih mreža odlučilo obustaviti zajedničko praćenje njegovih aktivnosti, nakon što je Bijela kuća odbila dopustiti CNN-u da preuzme svoje “dežurstvo” u zajedničkoj televizijskoj ekipi koja prati predsjednika.

ABC, CBS, CNN, Fox News i NBC godinama čine sastavni dio TV poola iz Bijele kuće i izmjenjuju se u zajedničkom praćenju predsjedničkih događaja. Tako dijele troškove, a svoje snimke ustupaju na korištenje drugim medijima. U ponedjeljak je na redu bio CNN, koji je trebao pratiti Trumpov odlazak na Opću skupštinu Ujedinjenih naroda. No, Bijela kuća nije mu dopustila da obavi tu zadaću. Ostale televizije nakon toga odlučile su da ga neće zamijeniti. “Javnost ima ključan interes dobivati točne i neovisne informacije o svojoj vlasti. Nijedna administracija ne bi trebala ograničavati rad neke medijske organizacije zato što se protivi njezinu izvještavanju”, poručili su.

Udar na medije nakon tjedna neuspjeha

Mnogi su predsjednici imali napete odnose s određenim medijima, no nitko nije otišao toliko daleko kao Trump da im jednostrano onemogući pristup. Naknadno se, pak, požalio da će vjerojatno izgubiti sudski spor koji su pokrenule medijske kuće, okrivljujući za to suca koji vodi slučaj, a kojeg je osobno imenovao i koji je ranije naložio Bijeloj kući da vrati oduzete akreditacije izvjestitelju CNN-a Jimu Acosti, s kojim je Trump “ratovao” u prvom mandatu.

“Dobili su suca koji im itekako odgovara – čovjeka koji je presudio u korist Jima Acoste, za kojeg se čini da je sada nestao s lica zemlje”, napisao je Trump na platformi Truth Social, osvrćući se na tužbu koju je CNN podnio 2018. godine. “Sudac se zove Tim Kelly i njega je, nažalost, imenovao ‘TRUMP‘. Drugim riječima, gotovo je sigurno da ćemo se – kao i obično – žaliti jer predstavnicima i medijima koji šire ‘lažne vijesti‘ i pišu isključivo negativno te ugrožavaju našu nacionalnu sigurnost objavljivanjem lažnih i klevetničkih priča temeljenih na nepoznatim ‘izvorima‘, ne bi smio biti dopušten pristup najvažnijem uredu na svijetu”, napisao je Trump, kako je prenio Guardian.

Trump, kako objašnjavaju autori Jim VandeHei i Mike Allen u svojoj analizi u Axiosu, često poseže za svojim najgorim impulsima upravo onda kada se osjeća najnemoćnije, što pomaže objasniti Trumpovu odluku da zabrani pristup Bijeloj kući medijima čiji je “grijeh” bio izvještavanje o onome što mu se ne sviđa. Trump se, kako se ističe, obrušio na te medije nakon čitavog tjedna neuspjeha – Fed je protiv njegove volje podigao kamatne stope, Vrhovni sud odbacio je njegov plan ograničavanja glasovanja putem pošte, savezni sudac blokirao ga je u pokušaju da svoje ime stavi na Kennedyjev centar, republikanska zastupnica s Floride María Elvira Salazar objavila je predizborni oglas u kojem kaže da je ICE otišao predaleko i da se latinoamerički birači ‘osjećaju izdano‘, dok je galon benzina poskupio 1,24 dolara u odnosu na godinu ranije, a cijena dizela dosegnula je rekordnu razinu.

Axios u svojim posljednjim analizama ocjenjuje da Trump, kako se približavaju izbori na polovici mandata, sve više prkosi američkim biračima, uvjeren u svoju moć i snagu zaleđa lojalista.

Kada je nedavno odbacio zahtjeve čelnika industrije umjetne inteligencije koji su tražili državnu regulaciju u razvoju AI-a, bio je to samo najnoviji primjer njegova izravnog suprotstavljanja stavovima birača. Upozorenja je nazvao “obmanom” i ustvrdio da se “provodi bolesna urota protiv umjetne inteligencije i podatkovnih centara”. Još ranije se obrušio na same građane. “Jedini razlog zašto zajednice diljem SAD-a ne bi željele podatkovne centre jest taj da žele ostati zaostale i siromašne”, napisao je krajem prošlog mjeseca na platformi Truth Social.

Početak kraja

Također je poznata njegova fiksacija na carine. Po pitanju američkog gospodarstva u potpunosti se oslonio na taj mehanizam, inzistirajući na tome da one ne uzrokuju inflaciju, iako se mnogi ekonomisti s tim ne slažu. Samo trećina punoljetnih Amerikanaca odobrava njegov pristup carinama.

No, potez koji je imao najozbiljnije posljedice po pitanju javnog mnijenja bio je ulazak u rat s Iranom. Taj manevar bio je nepopularan na samom početku, a danas je još nepopularniji – trenutačne brojke pokazuju da se 56 posto ispitanika protivi sukobu, a 36 posto ga podržava.

U anketama Trump nikad nije stajao lošije. Postotak Amerikanaca koji podržavaju njegov rad pao je na 32 posto, odnosno najnižu razinu u njegovoj političkoj karijeri, pokazalo je novo istraživanje Reuters/Ipsosa. Samo 17 posto ispitanika u novoj anketi odobrilo je njegovo upravljanje troškovima života – ključnim pitanjem za koje Amerikanci kažu da će odrediti kako će glasati na izborima na sredini mandata 3. studenoga.

VandeHei i Allen u svojoj analizi navode da se Trump očito osjeća i ponaša kao da je nepobjediv – postupa prema vlastitim hirovima, kako god mu odgovara, ne mareći ni za presedane ni za ograničenja. No, kako navode, Trumpova ranjivost sve više izlazi na vidjelo – sudovi ga sve više ograničavaju, republikanski kandidati sve ga otvorenije kritiziraju, a javnost mu sve više okreće leđa.

Moć i potpora, kako podsjećaju, slabe svim američkim predsjednicima u završnoj fazi mandata, odnosno na odlasku (“lame duck” predsjednika), no za Trumpa je to nešto novo i samo će postajati sve izraženije i bolnije, pod pretpostavkom da demokrati osvoje kontrolu nad Kongresom na međuizborima. Ovako, zaključuju autori, izgleda početak kraja, a to je upravo ono što najviše plaši Trumpove savjetnike i bliske suradnike.

Ključ za razumijevanje Trumpova načina razmišljanja, ističu autori, jest shvatiti da on neprestano razmišlja o tome kako ostvariti i demonstrirati moć te da vjeruje kako je moć igra nultog zbroja – postoji pobjednik i postoji gubitnik. A upravo je ostvarivanje moći objašnjenje za zabranu pristupa medijima, nepopularne carine, bombardiranje Irana, rušenje istočnog krila Bijele kuće, opsjednutost novom plesnom dvoranom i pozlaćivanjem Washingtona.

Trump će, kako procjenjuju VandeHei i Allen, nastaviti reagirati impulzivno kako bi ostvario kontrolu koju još ima prostora ostvariti jer je izgubio političku raspravu – ako ne i vojnu – budući da njegov rat protiv Irana neprestano razotkriva netočnost njegovih tvrdnji, podiže cijene goriva i zajedno s njegovim nepopularnim carinama građanima donosi inflaciju. Odluka Feda da podigne kamatne stope može se tumačiti kao znak manjka povjerenja u predsjednikov gospodarski program. Ta bi odluka mogla dodatno podići kamatne stope na hipoteke, koje su već na najvišoj razini u posljednjih 19 mjeseci.

‘Bedwettersi‘ nisu poželjni

Trumpovi savjetnici i bliski suradnici opisuju ga kao osobu koja je uglavnom dobro raspoložena, no neki od njih privatno priznaju da ponekad prebrzo postane razdražljiv te da se na njemu počinje primjećivati njegova dob od 80 godina.

Ipak, visoki dužnosnici administracije očvrsnuli uz iskusne veterane navikle na divlju vožnju Trumpovim “ludim vlakom”, službeno se ponašaju kao da je sve to samo još jedan uobičajen dan u uredu. Prema njihovu mišljenju, Trump bi trebao zabraniti pristup Bijeloj kući još većem broju medijskih organizacija koje ga iritiraju, povećanje kamatnih stopa Feda nije njegova krivnja nego je za to nekako opet kriv Joe Biden, predsjednik treba koristiti svoju moć kako god smatra prikladnim, a njegova opsjednutost plesnom dvoranom zapravo je simpatična.

“Paničari nisu dopušteni”, rekao je jedan dužnosnik ranije za Axios, koristeći trumpovski ekvivalent izrazu “bedwetters” (“oni koji mokre u krevet”), kojim republikanci opisuju pretjerano zabrinute članove vlastitih redova. Istovremeno, demokrati u Zastupničkom domu Kongresu gotovo da već mogu okusiti većinu i pokazuju naznake toga koliko će opsežno istraživati Trumpovu administraciju i njegovu obitelj.

Kao što je to uobičajeno, dio osoblja napušta administraciju dok se Trump približava svojim posljednjim međuizborima. Nije jasno koji će ih ljudi naslijediti niti koliko će biti iskusni – sigurno je jedino da će Trump debelo nagraditi i pomilovati one koji ostanu i koje smatra odanima.

Kao prvi predsjednik koji je dva puta bio opozivan u Zastupničkom domu, Trump je još prošle godine počeo razrađivati scenarije za borbu protiv mogućeg opoziva 2027.–2028., a sve dok republikanci zadržavaju kontrolu nad Senatom – ili dok ne postoji prijetnja da bi nakon opoziva mogao biti smijenjen dvotrećinskim glasovanjem Senata – Trump poručuje da je spreman za bitku.

Trump stoga i dalje uživa veliku lojalnost – ili barem slijepu šutnju – većine izabranih republikanaca, koji ga se boje. No, sa svakim novim danom demokrati, sudovi, kritičari, pa čak i neki republikanci u Kongresu, osjećaju da imaju sve više mogućnosti ograničiti Trumpovu moć i počinju razmišljati o tome što dolazi nakon njega, zaključuju Jim VandeHei i Mike Allen.

Objava Ovako izgleda početak kraja pojavila se prvi puta na Republika.

Govoreći na predizbornom skupu svoje stranke Kršćansko-demokratske unije (CDU), uoči nedjeljnih regionalnih izbora u Berlinu, Merz je izjavio da Europa svjedoči “zaokretu u političkom stavu s druge strane Atlantika”.

Odnosi između Europe i Sjedinjenih Američkih Država pogoršali su se nakon povratka američkog predsjednika Donalda Trumpa u Bijelu kuću početkom 2025. godine, uz velike sporove oko budućnosti Grenlanda, uvođenja carina i financiranja NATO-a.

Merz je ranije ove godine izazvao Trumpov bijes kada je izjavio da Iran “ponižava” Washington u postojećem sukobu. Međutim, njemački je kancelar naglasio kako je ova promjena stajališta Washingtona ujedno stvorila priliku koju Europa mora iskoristiti.

“Već je odavno prošao rok da preuzmemo odgovornost za same sebe, poručio je Merz2, ukazujući na povećanu obrambenu potrošnju svoje vlade.

Merz se također osvrnuo na gospodarski oporavak Njemačke. “Na putu smo izlaska iz krize”, izjavio je, ističući očekivani gospodarski rast od oko 1,3 posto u ovoj godini.

“Izišli smo iz ovog ponora smanjenja ili stagnacije gospodarstva, naglasio je njemački kancelar, inzistirajući pritom na tome da su reforme i dalje nužne”, prenosi HINA.

/Desk/

Objava Merz: “Kraj ere bezuvjetnog transatlantskog prijateljstva” pojavila se prvi puta na Republika.

Predstavnički dom Sjedinjenih Američkih Država ponovno je glasao o ratnim ovlastima predsjednika Donalda Trumpa, tražeći povlačenje američkih snaga iz neprijateljstava s Iranom, uz iznimke povezane s obranom američkih i savezničkih baza.

Rezoluciju je predložio demokratski zastupnik Seth Moulton iz Massachusettsa, bivši marinac koji je služio u Iraku. Za njezino usvajanje glasovalo je 220 zastupnika, dok ih je 204 bilo protiv. Sedam republikanaca pridružilo se demokratima.

Treći pokušaj ograničavanja predsjedničkih ovlasti

Ovo je treći put da je Predstavnički dom ove godine usvojio sličnu rezoluciju. Prethodne mjere nisu stigle do predsjednika, a aktualna se također suočava s neizvjesnom sudbinom u Senatu.

Trumpova administracija protivi se ovakvom ograničavanju vojnih ovlasti, a očekuje se da bi predsjednik stavio veto ako bi rezolucija došla do njegova stola.

Moulton je tijekom rasprave podsjetio na ranije Trumpove izjave da bi sukob trebao trajati samo nekoliko tjedana.

S druge strane, republikanski zastupnik Brian Mast, predsjednik Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma, branio je Trumpovu politiku prema Iranu. Rekao je da predsjednik želi okončati ono što je opisao kao „vječne ratove“ te je Iran nazvao kontinuiranom prijetnjom Sjedinjenim Državama.

Sukob traje gotovo sedam mjeseci

Sukob je započeo 28. veljače, a tijekom posljednjih mjeseci nastavili su se povremeni raketni napadi i vojni udari.

Glasanje u Predstavničkom domu održano je uoči povratka zastupnika u njihove izborne jedinice, dok se približavaju izbori za Kongres. Rat s Iranom tako je postao jedna od tema političke kampanje, posebno zbog posljedica na cijene goriva i šire troškove života.

Rat dosad koštao više od 38 milijardi dolara

Prema procjeni nestranačkog Ureda za proračun Kongresa (CBO), američke vojne operacije protiv Irana do 1. kolovoza stajale su više od 38 milijardi dolara.

CBO procjenjuje da bi troškovi mogli nastaviti rasti za oko 2 do 3 milijarde dolara mjesečno, ovisno o intenzitetu sukoba. Ured također očekuje da bi poremećaji povezani s ratom mogli povećati inflaciju u SAD-u za oko 0,5 postotnih bodova početkom 2027. godine.

Jedan od glavnih ekonomskih problema povezan je s poremećajima u transportu energenata kroz Hormuški tjesnac, što je pridonijelo rastu cijena energije na međunarodnom tržištu.

Cijene goriva postale političko pitanje

Pitanje troškova rata posebno je osjetljivo uoči izbora za Kongres.

Predsjednik Predstavničkog doma Mike Johnson govorio je o potrebi stabilizacije cijena energije te rekao da sukob ulazi u novu fazu uz potporu američkih saveznika.

„Kada cijene goriva ponovno padnu, past će i cijene namirnica“, rekao je Johnson, izrazivši želju da se to dogodi što prije.

Što slijedi?

Najnovija rezolucija sada se suočava s daljnjom procedurom u Kongresu. Prethodne slične inicijative nisu uspjele doći do predsjednika, a nije jasno hoće li Senat ovu mjeru uopće staviti na glasanje.

Istodobno, sukob ostaje predmet rasprave oko ustavnih ovlasti Kongresa i predsjednika, ali i oko ekonomskih posljedica dugotrajnog američkog vojnog angažmana.

Za sada je jasno samo da je Predstavnički dom treći put poslao poruku da želi veću ulogu Kongresa u odlučivanju o nastavku američkih vojnih operacija protiv Irana.

Objava Novi pritisak na Trumpa: Američki Kongres treći put glasao za ograničavanje rata s Iranom pojavila se prvi puta na Republika.

Kada bi stručnjaci upozorili na terorističku prijetnju koja bi u bliskoj budućnosti mogla ugroziti opstanak čovječanstva, američka bi vlada gotovo sigurno pokrenula goleme i hitne napore kako bi spriječila katastrofu.

No niz upozorenja čelnika vodećih kompanija za umjetnu inteligenciju, koji tvrde da bi njihova tehnologija uskoro mogla nadmašiti sposobnost ljudi da je kontroliraju, zasad je naišao na prilično ravnodušan odgovor republikanaca koji upravljaju Washingtonom.

Američki predsjednik Donald Trump u nedjelju je rekao da „negativne sile“ stvaraju priče o događajima koji se neće dogoditi. Predsjednik Zastupničkog doma Mike Johnson odbacio je pozive na donošenje hitnog zakona, poručivši CNN-ovu Jakeu Tapperu da se čelnici AI kompanija koji „guraju granice“ razvoja mogu sami usporiti ako to žele, ali da Kongres ne bi trebao žuriti s djelovanjem.

Obojica su istodobno upozorila da bi usporavanje američke AI industrije moglo omogućiti Kini da preuzme prednost u utrci prema superinteligenciji.

Time se politička rasprava sve manje predstavlja kao pitanje sigurnosti, a sve više kao pitanje nacionalne sigurnosti i američkog strateškog položaja prema Kini.

Republikanska pasivnost u suprotnosti je sa sve glasnijim upozorenjima vodećih demokrata, među kojima je i bivši predsjednik Barack Obama, da bi svijet bez obveznog državnog ograničenja razvoja umjetne inteligencije mogao prijeći „opasnu“ granicu.

Politička prekretnica

Sve veća zabrinutost — osobito zato što dolazi upravo od ljudi koji vode AI industriju — mogla bi označiti važnu političku prekretnicu.

Umjetna inteligencija već je postala sve važnije pitanje uoči izbora za Kongres. Kandidati obje velike stranke koriste nezadovoljstvo javnosti zbog izgradnje AI infrastrukture te pozivaju na moratorije na izgradnju golemih podatkovnih centara koji troše ogromne količine električne energije i vode.

No protivljenje umjetnoj inteligenciji prerasta i u širi izraz javnog nezadovoljstva i straha povezanog s nizom drugih pitanja.

Iako sve veći broj Amerikanaca koristi AI, anketa NBC Newsa ovog mjeseca pokazala je da je 70 posto ispitanika više zabrinuto nego uzbuđeno zbog umjetne inteligencije.

Umjetna inteligencija dodatno potiče strah od masovnog gubitka radnih mjesta u trenutku kada ankete pokazuju da je većina Amerikanaca izgubila povjerenje u Trumpovu ekonomsku politiku.

Rastući računi za komunalne usluge, za koje se sve češće krive podatkovni centri, dodatno produbljuju krizu troškova života — trenutno najvažnije pitanje uoči izbora.

Istodobno, zastrašujući scenariji povezani s umjetnom inteligencijom mogli bi pojačati zabrinutost Amerikanaca zbog goleme moći koju imaju malobrojni milijarderi iz tehnološkog sektora.

Mogućnost da bi Kina ili drugi nedržavni akteri mogli iskoristiti napredak umjetne inteligencije za ugrožavanje SAD-a također predstavlja stvaran problem nacionalne sigurnosti, s potencijalno velikim političkim posljedicama u godinama koje dolaze.

Ovakvo brzo mijenjanje političkog okruženja moglo bi umjetnu inteligenciju učiniti još važnijim pitanjem na izborima za Kongres i predsjedničkim izborima 2028. godine.

Demokrati će se nadati da će iskoristiti rastuću zabrinutost javnosti kako bi mobilizirali birače, promijenili izborne utrke i ostvarili politički zamah, osobito ako ponovno osvoje većinu u Zastupničkom domu ili Senatu.

Republikanci, s druge strane, strahuju od političke reakcije protiv Trumpova drugog mandata i teško da žele još jedno pitanje oko kojeg predsjednik djeluje nezainteresirano za stavove javnosti.

Zašto je AI postao toliko podijeljeno političko pitanje?

Politička rasprava o umjetnoj inteligenciji naglo se zaoštrila tijekom posljednjeg tjedna.

Izvršni direktor Anthropica Dario Amodei u subotu je napisao da bi razvoj industrije trebalo usporiti. U ekskluzivnom intervjuu za CNN pozvao je čelnike AI kompanija da zajednički rade na tome da tehnologija ne nanese štetu čovječanstvu.

Istoga dana izvršni direktor OpenAI-ja Sam Altman objavio je na platformi X da se slaže s Amodeijem i pozvao na uključivanje „neovisnih procjenitelja“ u AI kompanije.

Elon Musk, čija kompanija xAI razvija chatbot Grok, također je poručio da je Dario Amodei u pravu. Predsjednik Googleova DeepMinda Demis Hassabis pridružio se tim upozorenjima.

Sve je to uslijedilo nakon dramatičnog upozorenja istraživača umjetne inteligencije Jacoba Coxona da ljudi koji razvijaju AI „iskreno vjeruju da bi nas mogao sve ubiti do kraja desetljeća“.

Potpuno različite reakcije na ova upozorenja pokazuju da problem nije samo politička polarizacija Washingtona. One otkrivaju i duboku podjelu oko temeljnog pitanja: predstavlja li umjetna inteligencija doista prijetnju opstanku čovječanstva?

Kritičari upozoravaju da bi računalni agenti mogli postati toliko moćni da bi mogli samostalno djelovati protiv čovječanstva i pokušati uništiti svijet.

S druge strane, skeptici odbacuju takva upozorenja kao pretjerano katastrofična. Neki optužuju tehnološke milijardere da namjerno dramatiziraju opasnosti kako bi dodatno promovirali vlastite proizvode.

Strah od novih tehnologija, uostalom, nije nov. Slična upozorenja pratila su velike tehnološke promjene još od industrijske revolucije.

Trump ima snažne političke razloge protiv usporavanja

U ovoj raspravi postoji i snažna ideološka komponenta.

Trumpova administracija općenito zagovara minimalnu regulaciju, a taj pristup ne pravi veliku razliku između tradicionalnih industrija i mnogo moćnijeg sektora umjetne inteligencije.

Trump pritom ima i snažne osobne i političke razloge za protivljenje usporavanju razvoja AI-ja.

Industrija umjetne inteligencije postala je jedan od velikih pokretača gospodarskog rasta, a Trump si teško može dopustiti da eventualno pucanje tog investicijskog balona dodatno naruši njegov politički položaj.

Njegovi kritičari također bi mogli postaviti pitanje mogu li osobna ulaganja pojedinih članova administracije u digitalnu ekonomiju utjecati na njihovu sposobnost da nepristrano nadziru AI industriju.

Postoji još jedan problem

Munjeviti napredak u području koje je istodobno složeno i teško razumljivo znači da umjetna inteligencija nije samo još jedan primjer tehnologije koja napreduje brže nego što je vlade mogu regulirati.

Problem je dublji.

Nije jasno razumiju li politički čelnici koji bi trebali donositi ključne odluke uopće u potpunosti prirodu umjetne inteligencije, njezine sposobnosti i potencijalne prijetnje.

Trump, međutim, ima i argument koji nije lako odbaciti.

Ako bi SAD zaostao u razvoju umjetne inteligencije, mogao bi prepustiti Kini važnu vojnu i stratešku prednost.

„Vodimo pred Kinom u AI-ju. Mi smo najsofisticiranija zemlja na svijetu i, iskreno, želim da tako i ostane“, rekao je Trump novinarima u nedjelju.

Drugi članovi administracije također upozoravaju na opasnost jednostranog američkog ograničavanja razvoja AI-ja.

Kevin Hassett, direktor Nacionalnog gospodarskog vijeća, rekao je da je „daleko veći rizik“ mogućnost da „zlonamjerni akter“ koji želi razviti biološko oružje dobije pristup umjetnoj inteligenciji koja je sposobnija od tehnologije koju SAD koristi za obranu.

Zaustavljanje AI utrke zahtijevalo bi međunarodni dogovor

Ograničavanje razvoja umjetne inteligencije radi zaštite čovječanstva zahtijevalo bi međunarodni sporazum.

No takav sporazum podrazumijevao bi određeni oblik zajedničkog odricanja od dijela nacionalne suverenosti — upravo ono što Trump odbacuje.

To bi također bilo u suprotnosti s temeljnim načelom njegove administracije prema kojem se svaki element američke moći treba koristiti za jačanje američke samostalne dominacije.

Ostaje i ključno pitanje: bi li strane autoritarne države ili nedržavni akteri uopće poštovali nova pravila?

Istodobno, autonomni računalni agenti ne bi predstavljali prijetnju samo demokratskim državama. Oni bi mogli dovesti u pitanje i temeljni princip vlasti kineske Komunističke partije — korištenje državne moći radi održavanja nacionalne stabilnosti.

Trump bi se ovog mjeseca trebao sastati s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom u Washingtonu. Obojica bi taj susret mogli iskoristiti za pokušaj oblikovanja globalnog vodstva u području umjetne inteligencije.

A Kina nije jedina država koja pokušava zauzeti vodeću poziciju.

Britanski kralj Charles III ovog tjedna organizira vlastiti summit o umjetnoj inteligenciji, na kojem će sudjelovati predstavnici kompanija poput Nvidije, Google DeepMinda, OpenAI-ja i Anthropica, kao i britanski državni dužnosnici.

Trumpovo opušteno ponašanje možda podcjenjuje ozbiljnost problema

Trumpov odnos prema upozorenjima o potencijalno katastrofalnim posljedicama razvoja AI-ja sugerira da još nije ozbiljno promislio o filozofskim i civilizacijskim pitanjima koja se pojavljuju na ovoj prekretnici ljudske povijesti.

„Ne umanjujem problem, ali bit će puno više dobroga nego lošega“, rekao je Trump novinarima u nedjelju tijekom leta Air Force Oneom.

„Sve će biti u redu“, rekao je predsjednik prošlog tjedna za GB News. „Uvijek ćemo imati nešto čime ćemo ih zaustaviti. Imat ćemo neki mali mehanizam. Bum.“

Takav ležeran pristup podsjeća na Trumpovu reakciju na pandemiju bolesti COVID-19, koja je na kraju ozbiljno poremetila njegove političke i gospodarske prioritete.

Njegova administracija i dalje zagovara gotovo potpuno prepuštanje odgovornosti samoj industriji.

David Sacks, supredsjedatelj predsjednikova Vijeća savjetnika za znanost i tehnologiju, napisao je u subotu na platformi X da bi čelnici AI industrije trebali sami preuzeti odgovornost.

„Prestanite se pretvarati da trebate nečije dopuštenje“, poručio je.

Zabrinutost ipak prelazi stranačke granice

Unatoč tome, zabrinutost zbog umjetne inteligencije postoji među republikancima i demokratima.

Teksaški republikanski senator Ted Cruz prošlog je tjedna rekao da je potrebno „znatno više regulacije“ umjetne inteligencije.

Neovisni senator iz Vermonta Bernie Sanders predložio je zakon kojim bi se trajno zabranila superinteligentna umjetna inteligencija te privremeno zaustavio razvoj naprednih AI sustava dok savezna vlada ne uvede odgovarajuću regulaciju.

Republikanski senator Josh Hawley iz Missourija prošlog je tjedna pokrenuo istragu protiv OpenAI-ja zbog incidenta u kojem su AI agenti te kompanije u srpnju navodno izveli neželjeni napad na drugu tehnološku kompaniju, Hugging Face.

Demokrati vide političku priliku

Vodeći demokrati sada traže mnogo bržu reakciju savezne vlade dok se pripremaju za izbore u studenom.

Vođa demokratske manjine u Zastupničkom domu Hakeem Jeffries izjavio je u nedjelju za ABC News da Kongres mora poduzeti „odlučne mjere“ kako bi usporio razvoj umjetne inteligencije. Najavio je i da će se demokrati ovog tjedna sastati kako bi dogovorili zajednički plan.

Demokratski senator Ruben Gallego upozorio je na razliku između nuklearnog oružja i umjetne inteligencije.

„Kada smo stvorili nuklearno oružje, ono nije imalo sposobnost odlučivanja o tome hoće li biti bačeno. AI ima tu sposobnost — i imat će je sve više“, rekao je.

Gallego je situaciju usporedio s pričom o dr. Frankensteinu.

„To je više kao da nam dr. Frankenstein govori: ‘Čudovište je pobjeglo, pomozite mi da ga zaustavim’“, rekao je senator.

Neki stručnjaci za umjetnu inteligenciju smatraju da takvi scenariji precjenjuju stvarne sposobnosti današnjih AI sustava.

No s političkog gledišta to možda više nije ni presudno.

Ako strah javnosti nastavi rasti, političke posljedice mogle bi biti vrlo stvarne.

Ključno pitanje za američku politiku

Trumpu se to možda ne sviđa, ali jedno pitanje sve više postaje ključno za izbore za Kongres, američku politiku općenito — pa možda i za budućnost zemlje:

Tko će kontrolirati umjetnu inteligenciju — čovječanstvo ili strojevi?

Odgovor na to pitanje mogao bi odrediti ne samo smjer američke politike nego i način na koji će svijet upravljati jednom od najmoćnijih tehnologija koje je čovjek ikada stvorio.

Objava Sudbonosna prekretnica za čovječanstvo: Umjetna inteligencija mogla bi promijeniti američku politiku pojavila se prvi puta na Republika.

Prosječna cijena galona (3.785 litara) dizela u SAD-u dosegnula je 5.85 dolara, u usporedbi s prosječno 3.71 dolara prije godinu dana. To znači da Amerikanci u prosjeku plaćaju 1.55 dolara po litri dizela. Cijena je sada viša i od prethodnog rekorda zabilježenog nakon ruske invazije na Ukrajinu, objavila je Američka automobilska udruga (AAA).

Cijene goriva naglo su porasle otkako je krajem veljače počeo sukob s Iranom, a taj rast posljedica je skoka veleprodajnih cijena nafte.

Naftni sporazum s Venezuelom

Američki predsjednik Donald Trump nedavno je, kao odgovor na rast troškova goriva, obećao da će “značajno sniziti cijene goriva za sve Amerikance” kroz naftni sporazum s Venezuelom. U siječnju su američke specijalne snage, u sklopu operacije koju je odobrio predsjednik Trump, zarobile bivšeg venezuelskog čelnika Nicolása Madura.

Najnoviji sporazum, objavljen u subotu, predviđa razvoj 17 strateških naftnih polja s dokazanim potencijalom od 65 milijardi barela nafte, kao i “ulaganje veće od 100 milijardi dolara te više od 209 milijardi dolara poreza” za Venezuelu, prema riječima privremene predsjednice Venezuele Delcy Rodríguez.

Američka vlada zadržat će 55 posto kontrole nad zajedničkim ulaganjem s “iskusnim privatnim operaterom u Venezueli”, izjavio je neimenovani američki dužnosnik za CBS News.

No neki analitičari na sporazum gledaju skeptično te dovode u pitanje hoće li on ukloniti dugogodišnje prepreke koje su ulagače odvraćale od ulaganja u venezuelsku naftnu industriju.

Ljutnja američkih birača uoči međuizbora

Nafta je ključna sirovina za proizvodnju goriva, a opskrba je ograničena nakon što je Iran, reagirajući na rat, praktički zatvorio Hormuški tjesnac, uski morski prolaz južno od Irana kojim se prevozi petina svjetske nafte.

Naglo povećanje cijena goriva razljutilo je američke birače uoči ključnih međuizbora koji će se održati u studenome. Prema nedavnom istraživanju Reutersa i Ipsosa, postotak ljudi koji odobravaju Trumpa pao je na 33 posto, dok sukob podržava samo 31 posto Amerikanaca.

Ipak, rast cijena nije jednak u svim dijelovima SAD-a. Prema podacima AAA-a, stanovnici zapadnih saveznih država plaćaju znatno više nego stanovnici drugih dijelova zemlje, zbog razlika u porezima i udaljenosti od američkih proizvođača nafte.

Primjerice, u saveznoj državi Washington prosječna cijena dizela iznosi 6.81 dolar po galonu, dok je prije godinu dana iznosila 5.03 dolara. Osim visokih cijena dizela, Amerikanci se suočavaju i s povijesno visokim cijenama benzina. Prosječna cijena galona benzina dosegnula je 4.15 dolara, u usporedbi s 3.20 dolara prije godinu dana.

/Desk/

Objava Amerikanci, više nego ikada, plaćaju najskuplje gorivo pojavila se prvi puta na Republika.

Bijela kuća je na svojoj internetskoj stranici predstavila nekoliko klasičnih arkadnih igra u MAGA izdanju, u kojima igrači mogu deportirati migrante, graditi zid na granici i prikupljati novac za takozvane Trumpove račune.

Potez je odmah izazvao kritike organizacija za zaštitu ljudskih prava, a dolazi u trenutku kada Trumpova administracija pojačava program uhićenja i deportacija nedokumentiranih migranata.

MAGA u stilu Sege

Jedna od igara, Rio Run, napravljena je po uzoru na Snake. U njoj digitalna verzija Toma Homana, Trumpova dužnosnika zaduženog za granice, uz Rio Grande progoni migrante različitih boja kože.

Druga igra inspirirana je Tetrisom i nosi naziv Build the Wall. Zadatak igrača je graditi zid na granici, uz poruku: “Zaštitite granicu od nadolazeće horde.”

Treća igra povezana je s takozvanim Trumpovim računima, investicijskim računima s početnim pologom od .000 dolara za djecu rođenu između 2025. i 2028. godine.

Bijela kuća promovirala je igre i na X-u, gdje je objavila video s natpisom “Make America Great Again”, odnosno MAGA, dizajniranim po uzoru na logotip proizvođača videoigara Sega.

“NE PRESTAJEMO POBJEĐIVATI. Izgradi zid. Deportiraj. Napuni Trumpov račun”, poručila su iz Bijele kuće.

“Kultura zabave i pobjeđivanja”

Administracija tvrdi da je riječ o novom načinu komunikacije s biračima. Za AFP su poručili da žele predsjednikova postignuća predstaviti na način koji će doprijeti do Amerikanaca te su igre opisali kao dio “kulture zabave i pobjeđivanja”, koju su suprotstavili, kako kažu, “mračnoj socijalističkoj viziji demokrata”.

Igre se uklapaju u širu komunikacijsku strategiju Trumpove administracije. Američki predsjednik je tijekom kampanje obećavao protjerivanje milijuna nedokumentiranih migranata, a nakon povratka na vlast poduzeo je niz mjera kojima želi ubrzati deportacije i smanjiti broj ilegalnih prelazaka granice.

Bijela kuća pritom se društvenim mrežama sve češće koristi za provokativno promoviranje svoje politike i obračun s političkim protivnicima. Takav pristup već je izazivao kontroverze, uključujući reakcije glazbenika čiju je glazbu administracija koristila bez njihova dopuštenja.

Objava Bijela kuća lansirala videoigre u kojima igrači deportiraju migrante i grade zid na granici pojavila se prvi puta na Republika.