Slavi Ivankoviću osuđenom na osam godina zatvora ponovo će se suditi

Presudom Županijskog suda u Širokom Brijegu, Ivanković-Lijanović i Slišković su proglašeni krivim za počinjenje kaznenog djela “Obmana pri dobivanju kredita ili drugih pogodnosti iz članka 268. stav 1. i svezi sa stavom 3.KZ FBiH”.

Afera Hypo Leasing

Podsjetimo, Ivanković-Lijanović je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od osam godina, a Sliškoviću je izrečena trogodišnja kazna.

Istom presudom, optuženi Wolfgang Pichler, u svojstvu direktora Hypo Alpe Adria Leasinga i Dragan Baškarad, kao voditelj poslovnice, oslobođeni su optužbe da su počinili kazneno djelo “Zloupotreba položaja ili ovlasti iz člana 383. stav 3.KZ FBiH”.

Ovaj slučaj je bio poznat kao afera Hypo leasing, a optužnica ih je teretila da su kompaniji „Lijanovići“, odnosno, njihovom sestrinskom poduzeću „MI Farmer“ nezakonito odobrili zajam u iznosu od 2,5 milijuna eura.

Izmijenjena optužnica

Međutim, na glavnom pretresu od 30. rujna 2022. godine županijski tužitelj Tužiteljstva Zapadnohercegovačke županije je izmjenio optužnicu, što je vidljivo iz dijela obrazloženja presude, kojom su uvažene žalbe branitelja Ivankovića-Lijanovića i Sliškovića.

Tako je, između ostalog, navedeno kako je utvrđeno da je prvostupanjski sud u opis djela u izreci za koje je proglasio krivim optužene, dodao poseban cilj koji predstavlja subjektivno obilježje, kazneno djelo ‘obmana’, pri dobivanju kredita ili drugih pogodnosti iz člana 268. stav 1. KZ FBiH ( „Tko s ciljem da za sebe ili drugog pribavi kredit, ulagačka sredstva, subvencije ili kakvu drugu pogodnost …“) tako što je u izreku unio navode da su ovi optuženi postupali „s ciljem da se društvu MI Farmer odobri zajam“ pa ih je proglasio krivim za to djelo.

“Na taj način je prvostupanjski sud u činjenični opis izreke unio obilježje kaznenog djela za koje je ove optužene proglasio krivim, a koje nije bilo sadržano u optužnici na glavnom pretresu. Prema optužnici izmjenjenoj na glavnom pretresu cilj opisanih radnji bio je pribavljanje novčanih sredstava i protupravne imovinske koristi privrednom društvu „Lijanovići“ d.o.o. – objavljeno je, između ostaloga, u presudi Vrhovnog suda FBiH.

/Desk/

Objava Vrhovni sud FBiH uvažio žalbu Slave Ivankovića Lijanovića pojavila se prvi puta na Republika.

Presudu je objavila sutkinja zagrebačkog Županijskog suda Saša Lui, nakon što su prošloga tjedna tužiteljstvo i obrana iznijeli svoje završne govore, a Sanader još jednom ustvrdio da nije odgovoran za ratno profiterstvo, ističući da ostaje kod obrana koje je iznio u ranijim postupcima.

Sutkinja je čitajući obrazloženje presude pročitala da bi se za osuđujuću presudu trebalo dokazati zloupotrebnu položaja i ovlasti i ostale okolnosti ratnog profiterstva.

“U Zakonu o nezastarijevanju za ratno profiterstvo taksativno su navedena kaznena djela na koja se može primijeniti. Kazneno djelo za koje se teretio Sanader nalazi se u katalogu tih dijela.

Sud nije sporio počinjenje u vrijeme Domovinskog rata, ali je potrebno i da počinjenjem kaznenog djela bude ostvarena nesrazmjerana imovinska korist”, pročitala je sutkinja, javlja N1 Hrvatska.

Sanader je optužnicom terećen da je postupao u svrhu pribavljanja imovinske koristi umjesto da je djelovao u interesu države.

Sanader je došao na izricanje presude, kao i odvjetnici Jadranka Sloković i Čedo Prodanović.

Sporna provizija od 3,6 milijuna kuna

Za aferu Hypo Sanaderu se sudilo treći put. Ranije je dva puta bio osuđen, a presude su srušili Ustavni i Vrhovni sud.

Uskokova tužiteljica Marija Vučko ustvrdila je u završnom govoru da je i u ponovljenom postupku dokazano da je Sanader počinio nedjela za koja ga terete.

Sanaderov odvjetnik Čedo Prodanović istaknuo je, s druge strane, da se u ovom slučaju ne može govorit o ratom profiterstvu te da Uskok, unatoč zaključcima viših sudova, nije odstupio od početnog stava.

Tužiteljstvo je Sanadera teretilo da kao zamjenik ministra vanjskih poslova krajem 1994. i početkom 1995. od Hypo banke primio proviziju od 3,6 milijuna kuna nakon što je Hrvatskoj odobren kredit za kupnju zgrada veleposlanstava.

Time je Sanader, po tvrdnjama tužiteljstva, u ratom uvjetovanom teškom financijskom i gospodarskom stanju ostvario protupravnu imovinsku korist koja je u nerazmjeru s ugroženim temeljnim vrijednostima države i društvene zajednice te državnih interesa.

Sanader u zatvoru od 2019.

Sanader je u zatvoru od travnja 2019., kada mu je Vrhovni sud povisio kaznu za korupciju u slučaju Planinska na šest godina zatvora.

Sredinom listopada 2021. najviši sud je djelomično potvrdio i presudu iz ponovljenog postupka u slučaju Fimi media, po kojoj HDZ zbog izvlačenja novca iz državnih institucija i tvrtki morati platiti 3,5 milijuna kuna kazne, dok je Sanaderu kazna s osam smanjena na sedam godina zatvora.

Vrhovni sud je krajem listopada 2021. potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je Sanader zbog primanja mita od šefa mađarskog MOL-a Zsolta Hernadija osuđen na šest godina, dok je nedostupni Hernadi kažnjen s dvije godine zatvora.

Najviši sud je jedinu oslobađajuću presudu Sanaderu, kojom je zajedno s poduzetnikom Robertom Ježićem oslobođen za prodaju jeftine struje Ježićevom Diokiju na štetu HEP-a, potvrdio sredinom studenoga 2021. godine, piše N1 Hrvatska.

/Desk/

Objava Sanader oslobođen optužnice za ratno profiterstvo u aferi ‘Hypo’ pojavila se prvi puta na Republika.

Priopćenje Vrhovnog suda prenosimo u cijelosti:

“Vrhovni je sud prihvatio žalbu optuženika te ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu. Prvostupanjskom je presudom optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti uz primjenu Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije (dalje: Zakon o nezastarijevanju).

Optužnicom je optuženiku stavljeno na teret da je 1994.-1995. kao zamjenik ministra vanjskih poslova i ovlašteni pregovarač u ime Vlade Republike Hrvatske dogovarao uvjete ugovora o zajmu s jednom stranom bankom. Zajam je bio potreban Vladi Republike Hrvatske za kupnju zgrada veleposlanstava u svijetu. Optuženik se tereti da je iskoristio ratno stanje za uzimanje provizije pri sklapanju tog ugovora. Stavljeno mu je na teret da je dogovorio da mu strana banka za sudjelovanje u pregovorima te kao protuuslugu za ulazak te strane banke na hrvatsko tržište isplati proviziju u gotovini, u visini 5 % odobrenog zajma. Prema optužnici strana banka je optuženiku isplatila iznos provizije u protuvrijednosti 3.610.528,18 kuna. Takvim postupanjem u ratom uvjetovanom teškom financijskom i gospodarskom stanju Republike Hrvatske optuženik je stavljeno na teret da je ostvario protupravnu imovinsku korist.

Prema optužnici iznos ostvarene korist u nerazmjeru je s ugroženim temeljnim vrijednosti države i društvene zajednice te interesa Republike Hrvatske.

Vrhovni sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud propustio na pravilan način utvrditi na koji način je postupanje optuženika imalo štetnog utjecaja na materijalne uvjete života stanovništva u ratu i gospodarskog potencijala države te drugih imovinskih interesa ili probitaka države u ratu.

Pravilno utvrđivanje tih činjenica je odlučno i za ocjenu je li ostvarena znatna imovinska korist nerazmjerna.

Prvostupanjski sud smatra da treba primijeniti Zakon o nezastarijevanju. Međutim, radnja kaznenog djela ratnog profiterstva stjecanjem nerazmjerne imovinske koristi mora biti rezultat svjesnog iskorištavanja ratnog stanja na štetu materijalnih uvjeta života stanovništva i gospodarskog potencijala države. Mora dovesti do ozbiljnih povreda javnog poretka ili povreda javnog poretka širih razmjera, odnosno do ugrožavanja temeljnih vrijednosti ili interesa državne i društvene zajednice.

Nejasno je u prvostupanjskoj presudi na koji način bi počinjenjem kaznenog djela s iznosom stečene imovinske koristi 3.610.528,18 kuna bilo ozbiljno dovedeno u pitanje funkcioniranje države i bile ugrožene temeljne državne i društvene vrijednosti u ratu odnosno bili ugroženi materijalni uvjeti života stanovništva.

Naime, to je jedan od temeljnih kriterija za ostvarenje bitnih obilježja kaznenog djela ratnog profiterstva prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske tijekom ovog postupka. Pritom, navedeni je zajam, prema prvostupanjskoj presudi, u odnosu na nepovoljne uvjete kreditiranja na domaćem bankarskom tržištu bio povoljan za Republiku Hrvatsku u odnosu na visinu kamatnih stopa i u odnosu na rok otplate. U vrijeme zaključenja ugovora o zajmu nije bilo stranih konkurentskih banaka na tržištu koje bi bile zainteresirane za kreditiranje Republike Hrvatske, a provizija je isplaćena iz sredstava banke, a ne na teret države.

U ponovljenom postupku potrebno je s više pažnje ocijeniti jesu li se u ponašanju optuženika stekla sva bitna obilježja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti. Potom je potrebno ocijeniti ima li mjesta primjeni Zakona o nezastarijevanju odnosno je li ostvarena znatna imovinska korist i nerazmjerna. Prvostupanjski će sud donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku koju će valjano obrazložiti.”

/Republika/

Objava ĆAĆA SE VRAĆA Vrhovni sud ukinuo osuđujuću presudu za Sanadera u aferi Hypo – Nije ratno profiterstvo pojavila se prvi puta na Republika.