Piše: Ilija Šagolj/Iskorak.ba
Nitko ih potisnuti ne može, niti im ugroziti društvene pozicije. Činjenica je da se ni malo učinkovitijim od njih nisu pokazale ni vlade ‘Alijanse za promjene’ i prethodna platformaška garnitura. Narod odlazi, a njihovi glasači ostaju. Uposleni su, ili ih čeka uposlenje. U državnoj upravi na nekoj od društvenih razina – općina entitet ili državne institucije. Uz to, neki će u javna poduzeća, Elektroprivredu BiH ili Elektroprivredu HZ HB. Dakako, tu su i BH TELEKOM i HT ERONET. Ostali će na mjesta savjetnika, pomoćnika ministara ili u neku od agencija. Iako su nabrojani pravni subjekti prebukirani popunom stranački lojalnim kadrovima, ipak će se i dalje iznalaziti po koje radno mjesto za odane.
Na pragu smo lokalnih izbora. Nabildana je desnica bezbrižna. Bez obzira na napušteni brod, izborni im je rezultat zajamčen. Unatoč činjenici što posljednih dana, možda samo prividno, sijevaju varnice između koalicijskih partnera – HDZ-a BiH s jedne strane i udružene SDA i SBB, koji tvore vlast u većini županija, FBiH i sa Savezom za promjene na državnoj razini. Predizborna im je kampanja čak i nepotrebna.
Za Mostar rješenje nije ni na vidiku, a ka’ će, Bog sami zna. Bilo ili ne bilo izbora u Mostaru, stanje će ostati nepromijenjeno. Slučajno ili planski, u tom je Gradu, a i HNŽ u cjelini, stvoren ambijent politički eruptivnog područja, kojim vješto vladaju. Pitat će se i dalje SDA sa svojim novim koalicijskim partnerom SBB i HDZ BiH.
Ponekad, ali vrlo rijetko, se oglasi oporba, ako se već tako i može nazvati, koja, kao sa strahopoštovanjem i vrlo postiđeno, negoduje na stanje, čime samo još više iskazuje svoju nemoć i nesposobnost. Čak se stječe dojam da bi pojedini oporbeni lideri bili najsretniji kad bi ih vladajući prigrlili u svoje naručje i dali im koju mrvicu vlasti, ali do toga doći neće jer im nisu nikakva opasnost, te ih je bolje držati na distanci i kroz to pokazivati svoju političku snagu koju imaju.
Bez obzira na sve, navodne, nasuglasice između HDZ-a BiH te SDA i SBB, itekako su oni složni kad je u pitanju njihov interes. Opstojnost im je zajamčena, a interesni plijen dogovorno podijele. Atrofirana ih ljevica, a i ostali, navodni oporbenjaci, ni u čemu ugroziti ne mogu.
Sve im ide na ruku. Dok ih je nekada ugrožavao SDP BiH na čelu sa Zlatkom Lagumdžijom, već dulje vrijeme su te opasnosti pošteđeni. Iako ne komentiram političare koji su nestali s političke scene, ipak moram dotaknuti Lagumdžiju koji je svojom nepromišljenom političkom ekvilibristikom ljevicu dotukao i dao prostor nacionalnim strankama da ponovo ovladaju političkom scenom. Rezultat Lagumdžijine vladavine je podijeljeni SDP, mislim na DF Željka Komšića i novu partiju Reufa Bajrovića, čijim je formiranjem SDP i oslabljen. Uz iskrene i dobre namjere Nermina Nikšića, predsjednika SDP BiH – Lagumdžijinog nasljednika, trebat će mu dosta vremena da ono što je njegov bivši partijski šef upropastio, on dovede u normalno stanje.
Dakako, sve to ide u prilog nacionalnim strankama kojima se nema tko suprotstaviti. Uz to, SDA je dobio ojačanje koaliranjem sa SBB-om i time, usuđujem se konstatirati, dobio politički monopol u bošnjačkom korpusu jednako tako kao što ga Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, već dulje vrijeme ima u hrvatskom biračkom tijelu.
Dok s jedne strane sa sigurnošću možemo konstatirati kako je prošlo vrijeme kad su mase mislile da su putevi njihovih nacionalnih lidera ispravni, a zablude korisne kao i istine i da ni jedan od puteva nije vodio pravom cilju, ipak je u stvarnosti stanje drugačije. Narod je uz njih, što pokazuje na izborima, iako su se zablude pretvorile u porazna, a u mnogim slučajevima i tragična saznanja. Nisu li porazne i tragične činjenice masakri ,patnje i stradanja koja su se u proteklom ratu događala na ovim prostorima? Teška prošlost, nesigurna sadašnjost i neizvjesna budućnost zajednički je imenitelj ovih područja. Iskustva pokazuju da smo zatečeni tranzicijom te, iako je u poodmakloj društvenoj fazi, ni svjesni još nismo njezinih posljedica.
Na političkoj su sceni, u mnogo slučajeva, recidivi, što stvara još veću društvenu konfuziju i obezglavljenost masa. Stoga, u općem društvenom nesnalaženju, rješenje su mnogi pronašli u odlasku, trajnom iselenju kompletnih obitelji s bh prostora. Dok se na jednoj strani zagovara obnova u ratu porušenih domova i povratak protjeranih obitelji, na drugoj strani imamo odlaske i iz životnih staništa koji u ratu nisu pomjerani, a i veliki broj onih koji su životni kutak zasnovali u nekoj novoj sredini. Prostori BiH za koje je prije dva i nešto desetljeća vođen žestoki rat ostadoše pusti, porušeni domovi neobnovljeni, a i veliki broj novoizgrađenih svakim danom sve više su prazni.
Odlazi nam narod i nažalost mnogi, a posebice mladi, spas vidi u bijegu. Je li to rješenje? Već dva desetljeća političari ne nude alternativu konfuznom stanju u kojem se ne nazire rješenje. Što je alternativa? Za sada, samo evidentiranje na zavodima za zapošljavanje bez izgleda da u dogledno vrijeme zasnuju radni odnos. Za mnoge je, nažalost, odlazak i posljednji životni put u traženju spasa u nekoj od društveno uređenih država.
Dugo se živjelo u zabludi i možda je napokon uslijedio susret sa stvarnošću. Ipak sam uvjeren da će predivne, a svakim danom sve više opustošene, prostore BiH jednog dana netko naseliti. Bio bih presretan ako to bude naša dijaspora s perspetivnim idejama, projektima i znanjima stečenim u društveno uređenim zemljama u kojima se cijeni stručnost i sposobnost, a ne politička podobnost.