Sindikati prosvjete u HNŽ-u, ponovno su se oglasili u priopćenju za javnost i ponovno skrećući pozornost na svoju dugotrajnu borbu za viša primanja. Osvrćući se na nedavno sudjelovanje na tematskoj sjednici Skupštine HNŽ-a, ističu kako ih se ponovno omalovažilo i pokušalo spriječiti u iznošenju stavova.
Priopćenje koje potpisuju Goran Miličević, predsjednik Sindikata učitelja HNŽ, Josip Milić, predsjednik, predsjednik Sindikata srednjih škola HNŽ, Edina Čomić, predsjednica SSVOONKBIH, KANTONALNI ODBOR HNK i Edin Sarajlić, predsjednik SSOOIOFBIH KANTONALNI ODBOR HNK-a, prenosimo cijelosti:
“Na nedavno održanoj tematskoj sjednici Skupštine HNŽ-a, predstavnici sindikata suočili su se s otvorenim omalovažavanjem i pokušajima da im se uskrati pravo na dostojanstveno iznošenje stavova. Još na samom početku sjednice, raspravljalo se hoće li govoriti jedan ili svi sindikalni predstavnici. Nakon “velikodušne” odluke da svi mogu uzeti riječ, uslijedilo je ponižavajuće vremensko ograničenje – pet minuta po govorniku.
Pet minuta! Da u tih nekoliko trenutaka sažmemo godine urušavanja obrazovnog sustava, nepravde prema prosvjetnim radnicima, bijedne plaće koje su u HNŽ-a najniže u Federaciji! Da u pet minuta objasnimo zašto mladi učitelji odlaze iz ove zemlje, a oni koji ostaju sve teže sastavljaju kraj s krajem.
Štrajk ujedinio prosvjetare, ali vlast ostaje nijema
U štrajk su jedinstveno stupili svi prosvjetni radnici u HNŽ-a – i oni koji rade po bosanskom i oni koji rade po hrvatskom nastavnom planu i programu, čak i mnogi koji nisu članovi sindikata. Prvi put nakon dugo vremena, nastavnici su pokazali zajedništvo i jasno poručili kako ne pristaju na poniženje. Međutim, umjesto da saslušaju njihove zahtjeve, vlasti HNŽ-a koriste taktiku iscrpljivanja, nadajući se da će štrajk oslabiti i kako će prosvjetari odustati.
Vlada HNŽ-a odbija ispuniti i minimalne uvjete štrajka. Umjesto da traži rješenje, primjenjuje metode represije poznate iz autokratskih režima. Paradoksalno, čak je i Aleksandar Vučić, autokrata kakvog poznaje cijela regija, popustio pred zahtjevima prosvjetara u Srbiji i iznašao sredstva za povećanje plata. Ali Skupština HNK-a, zarobljena u vlastitoj bahatosti, nije bila sposobna čak ni da ozbiljno razmotri zahtjeve onih koji odgajaju i obrazuju buduće generacije.
“Dopustite ministru da radi” – a tko će nama dopustiti živjeti?
Dok su prosvjetni radnici pokušavali ukazati na katastrofalne uvjete u školstvu, ministar je govorio o reformama, pravilnicima i zakonima. O svemu, samo ne o realnosti u kojoj žive učitelji.
I dok se prosvjetari bore kako bi prehranili obitelji, ministar se požalio da mu je štrajk “teret” i zamolio nastavnike da mu “dopuste raditi”.
Ministre, tko će nama dopustiti živjeti od svog rada? Da školujemo djecu, da plaćamo račune? Prosvjetni radnici su kičma svakog društva – ali vi biste ih, izgleda, radije slomili nego podržali.
Skupština HNŽ-a: Unaprijed pripremljena farsa i ismijavanje prosvjetara
Da je sjednica bila pažljivo pripremljena sa samo jednim ciljem – diskreditirati nastavnike i poniziti ih pred očima javnosti, pokazao je njen tijek. Predsjednik Skupštine neumorno je prekidao govornike, s podsmijehom ih upozoravajući da prekoračuju svojih pet minuta.
“Ne pretvarajte ovo u cirkus”, poručio je, dok su u istom trenutku pojedini zastupnici, neometano i bez vremenskog ograničenja, držali monologe u kojima su vrijeđali i ponižavali nastavnike.
Posebno sramotno bilo je izlaganje zastupnika Salmira Kaplana, koji se bez ograničenja narugao učiteljima, nazivajući ih “robotima”, jer, zamislite, zahtijevaju znanje i daju zadatke učenicima.
Predsjedniku Skupštine ovakvo vrijeđanje nije smetalo. Nije bilo prekida, nije bilo upozorenja. Bilo je to dozvoljeno, jer je očito jedini cilj sjednice bio – ugušiti glas prosvjetnih radnika!
Laži, optužbe i zabrana odgovora
U atmosferi stranačkih direktiva, sve se svelo na pokušaj diskreditacije sindikata. Iznesene su optužbe da sindikati odlučuju o zapošljavanju, da Ministarstvo nije odgovorno za primanja u škole. Potpune neistine, ali one koje su, naravno, prošle bez sankcija.
Zastupnik Oliver Soldo je izrekao nevjerojatne stvari – da ne treba potpisati Sporazum o zbrinjavanju tehnološkog viška u kojem se sindikatu daje „prevažna upravljačka uloga“, a da se ta uloga oduzima direktorima škola, pa će uposlenici „biti obzirni prema sindikalnim predstavnicima, a ne prema direktorima, što on vidi kao uzrok „bahatog ponašanja sindikata“.
On je istaknuo da je protiuzakonito da sindikalni predstavnici imaju dodatak na platu ili umanjenu normu, te da je to bila populistička mjera prethodne Vlade da se „kupi“ sindikat.
Istina je da su te pogodnosti u ostatku BiH, kao i u regiji znatno veće i da sindikat neka od ovih prava nije u Kolektivnom ugovoru osigurao dogovorom s prošlom Vladom nego znatno ranije. Na ovoj opasci mu se ministar u svom drugom izlaganju zahvalio. Ministar se zapitao kako je moguće da je mjesec dana trajao štrajk, a da su nastavnici dobili plaće, topli obrok i naknadu za prijevoz.
On štrajk vidi kao nečastan čin i korijen problema vidi u Kolektivnom ugovoru koji treba mijenjati. Najavio je brisanje članova Kolektivnog ugovora, što znači da se želi onemogućiti pravo na štrajk. Lijepo od nekoga tko bi se trebao boriti i predstavljati ove ljude. Govorio je o tome kako su prosvjetni radnici istjerali djecu iz škola i kako on to nikada ne bi uradio, zaboravljajući pri tom da i prosvjetni radnici imaju svoju djecu.
Posebno oštar bio je dopredsjedavajući Skupštine, gospodin Tomislav Martinović, koji je prosvjetarima otvoreno zaprijetio „većom ulogom Zavoda“ u nadzoru u kojem bi „u zadnjoj klupi sjedio inspektor koji bi bilježio kako rade nastavnici“.
Pitamo je li gospodin Martinović i njemu slični ikome polagao račun za svoj (ne)rad. Prošle godine punih šest mjeseci su primali plaću, iako sjednice Skupštine nisu održavane.
Sindikalni predstavnici nisu dobili pravo na odgovor. Ako su ravnopravni socijalni partneri valjda su i oni imali pravo, kao i ministar, da se obrate na kraju i da daju odgovore i osvrt na izlaganja pojedinih zastupnika. Nisu mogli demantirati izrečene neistine, jer su, kako rekoše, “već potrošili svojih pet minuta”. I onda je gospodin dopredsjedavajući razočaran što su sindikalni predstavnici napustili sjednicu Skupštine i nisu saslušali rasprave do kraja. Demokracija u punom sjaju!
“Dragi učitelji-roboti, manje zadaće, molimo!”
Na kraju, kroz otrovni sarkazam, zastupnici su jasno poručili nastavnicima da nisu važni. “Dragi učitelji-roboti, zadajite manje zadaće – nije fer da zastupnici moraju pomagati svojoj djeci!” Kao da je problem u zadacima, a ne u obrazovnom sustavu.
Dragi zastupnici, vi imate najveće plaće u državi, beneficije, osigurane mandate i moć donošenja odluka. A mi? Mi učimo vašu djecu, nosimo reforme na svojim leđima, trpimo poniženja i radimo za platu koja jedva prelazi minimalac. Ali, ako mislite da ćete nas ušutkati – varate se.
Učitelji nisu roboti. Učitelji nisu glasačka mašinerija. Učitelji su ljudi koji vas mogu naučiti nečemu što očito nikada niste savladali – poštovanju i odgovornosti.
Na kraju ističemo i to da su predstavnici sindikata u ograničenom vremenu ipak istakli mjere da se ovo stanje premosti, iako su neki zastupnici to negirali. Prvi korak bi mogao biti dogovor o povećanju koeficijenata za prosvjetne radnike, koji je Vlada u međuvremenu postigla za neke druge, kao i već obećano povećanje osnovice.
Izgleda da prosvjetim radnicima ne preostaje ništa drugo izuzev ići u još radikalnije sindikalne aktivnosti, u nadi da će oni koji vladaju početi služiti onima zbog kojih se nalaze na tom mjestu”, poručli su sindikati.
Podsjetimo i kako se oglasila i Vlada HNŽ-a o navedenoj sjednici Skupštine te isto možete pročitati: OVDJE.
/Republika/