Tri nedavna događaja će utjecati na poslovanje Gazproma na Balkanu. Posljedice bi se mogle osjetiti na kompletnom tržištu Europske unije. Tko su pobjednici, a tko gubitnici, analizira Andrej Gurkov za Deutsche Welle.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je 1. siječnja ove godine svečano objavio da će u njegovu zemlju ruski plin ubuduće biti distribuiran preko jedne nove rute – preko Bugarske, odnosno preko plinovoda Balkan Stream, jednog kraka plinovoda Turkish Stream. To je bio samo jedan od tri važna događaja na tržištu plina na području jugoistoka Europe na prelasku iz 2020. u 2021. godinu – a posljedice bi mogle biti velike i dugoročne.
Samo nekoliko sati prije toga, u posljednjim satima protekle godine, počela je isporuka plina iz Azerbajdžana u smjeru Bugarske, i to preko plinovoda TAP (Transjadranski plinovod) koji je završen prije nekoliko tjedana. Bugarski premijer Bojko Borisov je, baš kao i Vučić, u nastupu 1. siječnja, tijekom obilaska jedne kompresorske stanice na grčkoj granici, naglasio: „Od danas vlada potpuna diverzifikacija!” Time je Borisov praktički objavio kraj Gazpromovog monopola na bugarskom tržištu.
Treći događaj koji bi mogao utjecati i na cjelokupno tržište plina unutar Europske unije (EU) bio je komercijalni početak rada LNG-terminala za uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina na hrvatskom otoku Krku. Jedan je tanker dopremio američki LNG, koji je modificiran i „ubačen” u energetski sustav Republike Hrvatske, koji je povezan s europskom mrežom. Hrvatska tako također diverzificira sustav opskrbe plinom – ta je zemlja do sada gotovo isključivo uvozila plin od Gazproma. Osim toga sada Hrvatska de facto na tržištu nastupa i kao izvoznik ukapljenog plina, prema Mađarskoj ili Ukrajini.
Posljedice za Rusiju
Najveći kupci ruskog plina na Balkanu su u 2019. godini po Gazpromovim navodima bile Hrvatska (2,82 milijardi kubnih metara), Grčka (2,41) i Bugarska (2,39). Na četvrtom mjestu je bila Srbija s 2,13 milijardi kubnih metara.
Kapacitet LNG terminala na Krku iznosi 2,6 milijardi kubnih metara godišnje. Teoretski bi Hrvatska time mogla preko noći skoro u potpunosti raskinuti suradnju s Gazpromom – ali taj scenarij nije realan. Puno je izvjesnije da će cijena plina naručenog u Rusiji pasti, i to znatno.
Gazprom ubuduće u Hrvatskoj očekuje stvarna tržišna utakmica, a to bi moglo utjecati na pad cijena plina, i to ne samo na hrvatskom tržištu. Jedan znatan dio plina iż LNG-terminala na Krku, možda i najveći dio, neće ostati u Hrvatskoj, već će ići u izvoz. Očekuje se da će najveći dio izvezenog plina kupiti Mađarska, ali i Ukrajina bi mogla biti potencijalni kupac.
Samo jedna etapa…
Mađarska je za Gazprom vrlo važno tržište. U 2019. godini ruska kompanija je toj zemlji prodala 11,26 milijardi kubnih metara plina. Upravo bi u Mađarsku i onda dalje prema Austriji, gdje se nalazi „plinski hub” Baumgarten koji je važan za izvoz ruskog plina, trebao poteći najveći dio plina koji Rusija želi „upumpati” u drugi krak plinovoda Turskih Stream (s kapacitetom od 15,75 milijardi kubnih metara).
Bugarska i Srbija su premala tržišta za tako veliki projekt, a pogotovo je mala Sjeverna Makedonija (0,3 milijardi kubnih metara u 2019.) i Bosna i Hercegovina (0,24 milijarde kubnih metara). Plinovod Balkan Stream, koji je prošle godine „položen” od turske granice preko bugarskog teritorija, odnosno aktualno povezivanje Srbije na tu mrežu, za Gazprom su samo jedna etapa do ostvarenja stvarnog cilja – a to je produženje plinovoda do Mađarske, a to bi se moglo dogoditi tek 2022.
A do tada će Gazprom mađarsko tržište i dalje nastaviti opskrbljivati (tranzitom) preko Ukrajine – ali s jednom znatnom razlikom: a to je da Mađarsku od sad opskrbljuje i konkurencija iz Hrvatske. Sudeći po pisanju Croatiaweeka, kapaciteti LNG-terminala na Krku su već kompletno „rezervirani” za iduće tri godine, do 2027. u iznosu od 80% kapaciteta, a do 2035. oko 50%. Taj terminal je dakle relevantan takmac na tržištu, i to na duži rok – usprkos činjenici da je ukapljeni plin u pravilu skuplji od prirodnog iz plinovoda.
Južni koridor
Početak komercijalnog pogona LNG-terminala na Krku je označio kraj Gazpromovog monopola u Hrvatskoj, on otvara mogućnost intenziviranja tržišne utakmice u Mađarskoj – a ruski koncern puštanjem u pogon „Južnog koridora” i u Bugarskoj se mora odreći monopola. Intenzivnija tržišna utakmica Gazprom očekuje i na tržištu u Italiji ili Grčkoj. Ali konkurencija tamo neće biti ukapljeni plin iz Katara, Alžira ili SAD-a, već jeftiniji plin iz plinovoda, onaj iz Azerbajdžana.
„Južni koridor” je sustav koji se sastoji od dva plinovoda: TANAP-a i TAP-a. Trans-Anatolian Natural Gas Pipeline (TANAP) pušten je u pogon 2018., preko njega se azerbajdžanski plin preko Gruzije i Turske doprema u Grčku, gdje postoji priključak na novi Trans Adriatic Pipeline (TAP). I plin onda dalje „teče” prema Albaniji, odnosno prema Italiji (preko cijevi položenih na dnu Jadrana.
TAP ima kapacitet od deset milijardi kubnih metara godišnje, od toga je osam milijardi „rezervirano” za Italiju, glavnog kupca azerbajdžanskog zemnog plina u Europskoj uniji. Za Gazprom je Italija (nakon Njemačke) drugo najvažnije tržište unutar EU-a. U 2019. je ruski koncern u Italiju distribuirao 22,1 milijardi kubnih metara. Teoretski bi, nakon pokretanja plinovoda TAP-a, potražnja za plinom iż Rusije mogla opasti za trećinu.
Još veći gubici Gazpromu prijete na Balkanu. Već u ovoj godini bi po milijarda kubnih metara azerbajdžanskog zemnog plina preko TAP-a trebala stići u Grčku, odnosno Bugarsku. S obzirom na činjenicu da su te dvije zemlje u 2019. od Gazproma kupile oko 2,4 milijardi kubnih metara, ruska prodaja plina na ta dva tržišta bi mogla opasti za oko 40-45 posto. A u vremenima s manjom potrošnjom, tijekom toplije zime ili dužeg lockdowna, možda čak i oko 50%.
Financijska korist i za Srbiju
S obzirom na kontekst tih temeljitih promjena na plinskom tržištu jugoistočne Europe čini se da priključenje Srbije na plinovod Balkan Stream predstavlja zapravo samo promjenu rute za isporuku ruskog plina na tim relativno malim tržištima. Srbija je plin ranije dobivala preko Ukrajine i Mađarske. A sad, godinu dana nakon službenog početka rada plinovoda Turkish Stream, ruski će plin biti distribuiran preko (dna) Crnog mora, onda preko Turske i Bugarske – prema Srbiji.
Ta će zemlja sigurno profitirati od promijenjene rute i tranzitnih taksi. Po navodima ruske novinske agencije Interfax, cijena ruskog plina će pasti s 240 američkih dolara za tisuću kubnih metara – na 155 dolara. Time će i ruski plin ujedno postati konkurentniji na tržištu. Istovremeno treba podsjetiti da Gazprom još uvijek nije ispunio strateški zadatak koji je ta tvrtka dobila od Kremlja – naime, da u potpunosti prekine dostavu plina (odnosno tranzit) preko Ukrajine.
(Izvor: DW)