“Pritisci usmjereni na suzbijanje kritičkog izvješćivanja lišavaju građane od legitimnog prava da slobodno primaju i šire informacije i mišljenje. Sigurnost novinara je urgentno pitanje za države članice OEBS-a, obzirom na trend rasta broja napada na novinare”, rekla je glasnogovornica Misije OEBS-a u BiH Željka Šulc, izvješćuju Bhnovinari.
Slobodni novinar Eldin Hadžović govorio je o kaznenim djelima protiv novinara putem Interneta i društvenih mreža kojima je i sam bio izložen zbog posla kojim se bavi. “Određene teme kod korisnika medija prouzročuju otpor kao i izravne prijetnje novinaru, iako su to teme koje s nama u BiH nemaju neke izravne veze”, rekao je Hadžović.
„Novinari koji se bave istraživačkim novinarstvom nailaze na brojne zapreke kada je u pitanju rad istražnih i pravosudnih institucija. Nekažnjivost napada na novinare djeluje demotivirajuće naročito na mlađe medijske profesionalce“, poručila je Arijana Saračević Helać, novinarka Federalne TV koja je bila žrtva različitih napada kroz profesionalni angažman. Dodala je i kako je važno da redakcija stane iza novinara koji je žrtva napada, što nažalost nije uvijek slučaj.
I novinar BN televizije Dubravko Curać mišljenja je da je profesionalna solidarnost bitan element zaštite novinara. “Zabrana pristupa predsjedničkoj palati RS za BN televiziju odrazila se i na rad reportera u lokalnim zajednicama. U takvim situacijama važno je da se podržimo između sebe kao profesionalci”, rekao je Curać.
Odvjetnica iz Mostara Nada Dalipagić ocijenila je kako bh. zakonodavstvo nedovoljno štiti novinare. Smatra važnim jačanje odvjetničkih timova koji će svojim stručnim radom pomoći novinaru koji je žrtva kaznenog djela i pratiti predmet u tužiteljstvu.
“Današnji položaj oštećenog u kaznenom postupku je krajnje marginalan. Najbitnije je jačanje strukture i kapaciteta odvjetništva koje se bavi zastupanjem novinara koji su žrtve kaznenih djela. Odvjetnik već na početku može novinaru ukazati postoje li elementi za prijavu ili ne i što se time može postići”, rekla je Dalipagić.
Sudionici skupa su ocijenili kao pozitivnu praksu otvorenost državnih institucija za dijalog, kao i mogućnost upućivanja prijedloga parlamentu za izmjene legislative, i to kroz otvorenu saradnju sa parlamentarnim komisijama.
Predsjednica Udruženja tužitelja FBiH Hajrija Hadžiomerović-Muftić upoznala je sudionike s prijedlogom izmjena Kaznenog zakona FBiH, koje predviđaju preciznije određenje kaznenog djela ugrožavanja sigurnosti novinara, a koji je izradila mješovita radna grupa u skladu s preporukama Institucije ombudsmena za ljudska prava o jačanju zaštite novinara u BiH.
Na kraju dvodnevne rasprave, dan je set preporuka na čijem će provođenju zajedno raditi medijska i pravosudna zajednica uz uključivanje javnih dužnosnika iz političkog života i institucija vlasti, koji također moraju prihvatiti slobodu izražavanja i slobodu kritike kao temeljne vrijednosti demokratskih društava. Istaknuta je važnost profesionalne odgovornosti novinara, opravdanost institucionalnog ograničavanja slobode izražavanja na temelju zakona i međunarodnih standarda, a posebno zaštita novinara u lokalnim zajednicama i monitoring sudskih postupaka u koje su uključeni novinari.
Cilj inter-profesionalnog seminara “Sigurnost novinara u BiH: primjena EU, CoE i UN standarda o sigurnosti i zaštiti novinara u BiH kroz učinkovite istrage napada i pravosudne postupke” je unaprijeđenje istražnih postupaka u slučajevima kaznenih napada na novinare, poboljšanje zastupanja novinara/ki, urednika/ca i izdavača i obrane pred sudovima u BiH, te primjena odredbi Europske konvencije o ljudskim pravima i standarda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u zaštiti slobode izražavanja.
Dvodnevnu radionicu organizirali su Vijeće Europe i Udruženje/udruga BH novinari u okviru JUFREX – zajedničkog projekta EU i Vijeća Europe – Jačanje pravosudne ekspertize o Slobodi govora u medijima Jugoistočne Europe. Seminar je okupio novinare, odvjetnike, sudce, tužitelje, medijske eksperte, predstavnike parlamentarnih koma, sigurnosnih agencija te međunarodne eksperte za pitanja sigurnosti novinara, izvješćuju BH Novinari.
Dalipagić o sigurnosti novinara sa stajališta poziivnog zakonodavstva BIH
Kada govorimo o sigurnosti novinara u pravilu se osvrćemo na Zakon o zaštiti klevete, a rjeđe na pozitivno kazneno zakonodavstvo, bez obzira na činjenicu da je evidentno da je u posljednje vrijeme povećan broj ne samo predmeta u kojima su tuženi novinari, nego je nesporna i činjenica da je povećan broj napada na novinare, – kako fizičkih tako i verbalnih.
Kada promatramo sigurnost novinara sa aspekta pozitivnog kaznenog zakonodavstva, postavljaju se dva pitanja:
1. Štiti li trenutno pozitivno zakonodavstvo dovoljno novinare u njihovom svakodnevnom profesionalnom obavljanju radnih zadataka i
2. Koriste li novinari dovoljno mogućnosti koje im ovo zakonodavstvo daje u obavljanju njihovih svakodnevnih radnih zadataka.
Iz mog iskustva, a i iz svakodnevnog kontakta sa kolegama, odgovorno mogu kazati da je ovdje odgovor negativan.
Naime, svjedok sam mnogih inicijativa raznih radnih grupa, a napose Udruženja novinara BiH da se kao posebno kazneno djelo označi i kazneno djelo Sprječavanje novinara u vršenju službene radnje, gdje smo čak i precizirali da bi isto kazneno djelo glasilo :
„Tko silom ili prijetnjom da će izravno upotrijebiti silu spriječi novinara u vršenju službene radnje koju je poduzeo u okviru svoje ovlasti ili ga na isti način prisili na obavljanje službene radnje,
Kaznit će se kaznom zatvora od 3 mjeseca do 3 godine.
Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. novinar zlostavljan ili je lako tjelesno ozlijeđen ili je ovo kazneno djelo učinjeno prijetnjom i upotrebom oružja,
Kaznit će se kaznom zatvora od 6 mjeseci do 5 godina.“
Nažalost, ova izuzetna inicijativa koja bi donekle osigurala novinarima da bez straha i cenzure obavljaju svoje svakodnevne poslove, nije naišla na pozitivan odgovor od nadležnih tijela, što ne znači da od iste ideje treba odustati.
Drugo pitanje kojim se želim danas kratko baviti jeste da je bez ikakve sumnje povećan broj napada na novinare iako postoji veliki broj propisa koji garantiraju pravo na slobodu mišljenja i izražavanja reguliranih između ostalog i Kodeksom za štampu, te Vijeće za tisak i Neovisna regulatorna agencija. Činjenica je da novinari nedovoljno koriste prava koja im garantira Kazneni zakon F BiH , odnosno Bosne i Hercegovine i Zakon o kaznenom postupku F BiH, odnosno Bosne i Hercegovine.
I iz odredbi citiranih zakona jasno je da novinari imaju mogućnost, kao i ostali građani, efikasno zaštititi svoj osobni integritet. Prijavljivanje kaznenog djela nadležnom Tužiteljstvu, za svaki napad bilo koje vrste, a temeljem iste kaznene prijave, Tužiteljstvo će, ako postoji osnovana sumnja da je prijavljena osoba počinila kazneno djelo, kod nadležnog Suda podići optužnicu, te će se zakazati glavni pretres i donijeti presuda.
Treba posebno istaknuti prednje odredbe KZ i ZKP sa Zakonom o kleveti i iako se radi o kaznenoj odgovornosti i građanskoj odgovornosti kod Zakona o kleveti, mišljenja sam da su ovi zakoni nerazdruživo vezani kada se govori o sigurnom radu novinara, pa o ovoj vezi moramo govoriti na sljedeći način:
Usko je sa ovim odredbama povezan i članak 6. stavak 1 Zakona o zaštiti od Klevete F BiH kojim je određeno da svako lice koje prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili prenošenjem izražavanja neistinite činjenica, identificirajući to pravno odnosno pravno lice trećem licu, odgovorno je za klevetu a stavkom 3 istog člana propisano je da je lice iz stavka 1. i 2. tog članka odgovorno za štetu ako je namjerno ili iz ne pažnje iznijelo ili pronijelo izražavanje neistinite činjenice.
Stajalište je Županijskih-Kantonalnih sudova i Vrhovnog suda F BiH da je cilj spornoga teksta bio prenijeti izražavanje drugog, što su tuženi – novinari i učinili, a nisu davali vrijednosni sud, osobno mišljenje ili stav autora ili izdavača o određenoj temi ili tužitelju, čime su postupali dobronamjerno i uz poštivanje profesionalnih i etničkih standarda propisanih u članku 6. stav 3 Zakona o zaštiti od klevete F BiH. Jer, ukoliko bi tuženi kao novinari morali dokazivati istinitost svake objavljene informacije, onda ne bi bilo slobodnog tiska, ne bi bilo novina, radija i televizije jer bi takav zahtjev neminovno vodio ka auto cenzuri i potpunom sivilu medija, pa bi se tako izgubila dragocjena funkcija novina, radija i televizije i elektronskih medija u informiranju javnosti i mogućnost javnosti da prima blagovremenu informaciju i sama donosi vlastite sudove.
Prema stajalištu Europskog suda za ljudska prava sloboda izražavanja jedan je od bitnih elemenata demokratskog društva, jedan je od bitnih preduvjeta za njegov napredak i za razvoj svakog čovjeka i ona se ne odnose samo na informacije ili ideje koje se blagonaklono primaju ili se smatraju neškodljivim i nevažnim, nego i one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju državu ili ma koji dio populacije. To zahtjeva pluralizam, snošljivost i otvorenost mišljenja bez kojih nema demokratskog društva.
Da bi došlo do naknade nematerijalne štete licu kome je povrijeđena čast prenošenjem neistinitih činjenica o drugom licu potrebno je da su ispunjena kumulativno četiri uvjeta:
1. da štetnik iznosi ili prenosi činjenice o određenom licu koje se odnose na njegovu prošlost ili na njegovo znanje ili sposobnost,
2. da te činjenice nisu istinite,
3. da štetnik zna ili bi morao znati da su navodi koje iznosi ili prenosi o drugom licu neistiniti,
4. da je uslijed toga tome licu prouzrokovana određena materijalna šteta.
Posebno se ističe da se naknada nematerijalne štete zbog povrede ugleda i časti priznaje onda, kada je ta povreda iznimno teška, tako da je kod povrijeđenog opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol, naknada nematerijalne štete nije inače naknada u punom smislu te riječi, već samo mogući način da se djelimično umanje nastale posljedice. Stoga je novčanu naknadu zbog povrede časti i ugleda potrebno ograničiti samo na takve „iznimno jake napade“ koji prema svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestirane povrede, časti i ugleda čovjeka kao osobe, a sve to u slučaju da se radi o neistinitim informacijama.
Članak 10. Europske konvencije štiti ne samo suštinu iznesenih ideja i informacija, već i formu u kojoj su one prenesene, a novinarska sloboda uključuje i određeni stepen pretjerivanja ili čak provokacije ( presuda Europskog suda za ljudska prava, Hrico protiv Slovačke, presuda broj: 49418/99). Kada novinar ima opravdani cilj, kada je u pitanju nešto značajno za javnost i kada su uloženi razumni napori u potvrđivanju činjenica, mediji se neće smatrati odgovornim čak ni u slučaju da se uspostavi da su činjenice bile neistinite.
/Republikainfo.com/