Tako je u četvrtak u objavi Vaseljenske patrijaršije sa sjedištem u Carigradu (Konstantinopolu) potvrđeno da će Ukrajinska pravoslavna crkva (UPC) dobiti autokefalnost. Taj je proces započeo ovog ljeta kad je vaseljenski patrijarh Bartolomej primio ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka koji mu je iznio želju ukrajinskog naroda da vrati autokefalnost (samostalnost) svojoj Crkvi.
Zbog toga je u Carigrad krajem kolovoza otputovao i patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril koji je pokušao odgovoriti Bartolomeja, ali u tome nije uspio. Ovaj potonji je ostao čvrst pri odluci da je Konstantinopol 1686. godine dao Moskovskoj patrijaršiji pravo zaređivanja kijevskog mitropolita te da, sukladno tome, Vaseljenska patrijaršija ima pravo tu odluku i povući. I to je napravila u završnom dokumentu: u točci 4 tako stoji da će sada UPC spominjati vaseljenskog patrijarha kao svog prvonadređenog pri bilo kakvom crkvenom djelovanju “potvrđujući tako svoju kanonsku ovisnost o Majci crkvi u Konstantinopolu”.
Mitropolit Filaret, dosadašnji čelnik za Moskvu “otpadničke” Ukrajinske pravoslavne crkve, “nanovo je postavljen na svoj hijerarhijski položaj, a svi su vjernici vraćeni u zajednicu s Crkvom”, stoji u završnom dokumentu.
Patrijarh Bartolomej je u posljednjem članku dokumenta pozvao “sve uključene strane da se klone prisvajanja crkava, manastira i druge imovine kao i bilo kojeg drugog čina nasilja ili odmazde”. Naime, UPC tvrdi da njoj pripada sva imovina Ruske pravoslavne crkve (RPC) u Ukrajini čemu se ova potonja protivi.
Moskva je očekivala ovakav razvoj situacije i reagirala je brzo: “Odluka Sinoda Carigradske patrijaršije predstavlja legalizaciju raskola”, priopćio je u četvrtak Aleksandar Volkov, glasnogovornik patrijarha Kirila. Dodao je i da je riječ o “katastrofalnom udarcu jedinstvu globalnog pravoslavlja i protukanonskoj odluci”. Sinod RPC-a će o ovoj temi raspravljati u ponedjeljak kada se očekuje prekid zajedništva s Konstantinopolom. To je u svojoj izjavi u srijedu najavio sam Kiril: “Danas, kada carigradski patrijarh pretendira na vaseljensku vlast koja nije svojstvena za pravoslavnog arhijereja, mi smo na strani istine, na strani pravoslavlja. I mi ćemo čvrsto štititi naše pravoslavne kanone, našu vjeru”.
Težak udarac RPC-u
Patrijarh Bartolomej je povijesno u pravu, ali to pravo ozbiljno muči RPC. Naime, ako se u konačnici ova odluka i provede, pa većina ukrajinskih vjernika koji su dosad priznavali hijerahiju Moskve prijeđe pod krilo Kijeva, RPC će izgubiti izuzetno velik broj vjernika, a i imovine. Prema svim najavama to će se sigurno dogoditi na snažno antiruski orijentiranom zapadu zemlje. I, što je posebno važno kad je riječ o pravoslavlju gdje postoje državne crkve, RPC će izgubiti i svoj politički utjecaj na Ukrajinu.
Svjetovna se Moskva nije oglasila, ali ne treba dvojiti da je predsjednik Vladimir Putin bijesan: kamen temeljac njegove susjedne politike prema Zapadu je zadržati u svojoj interesnoj sferi Ukrajinu i Bjelorusiju kao zaštitni pojas prema NATO-u. RPC tvrdi da je ovaj korak teži od shizme katoličanstva i pravoslavlja 1054. godine. I dijelom ima pravo kad je riječ o ulozi RPC-a. Moskva je, kao najveća pravoslavna crkva, nametala volju crkvama u svom okruženju držeći ih u čvrstom stisku.
Na isti se način ponaša i Srpska pravoslavna crkva (SPC) koja odbija autokefalnost Crnogorske i Makedonske crkve. Zbog toga je SPC odlučno stala iza RPC, ali nakon ove odluke teško da će moći zaustaviti put tih dvaju crkava prema autokefalnosti. Odluku Konstantinopola vrlo vjerojatno će prihvatiti Grčka, Bugarska i Cipar, a očekuje se suglasje i Rumunjske (gdje je Pravoslavna crkva doživjela težak poraz neuspjehom referenduma o definiranju braka kao zajednice muža i žene). Od kojih će priznanje autokefalnosti tražiti Podgorica i Skoplje. I tako će se stvoriti dva suprotstavljena pravoslavna tabora.
(Izvor: Jutarnji list)