Piše: Faruk Kajtaz/StarMo.ba
Milanovićevo koketiranje sa desnicom nikako nije novijeg datuma. Pažljivijim analitičarima sigurno nisu promakli Milanovićevi neobično oštri stavovi prema vlasti u Srbiji, dok je bio premijer ili pak ponešto uvijeno, ali u ključnim momentima vrlo jasno uočljivo, vođenje politike u BiH na tragu desnih političkih opcija.
Širenje političkog spektra utjecaja i među biračima izvan vlastitog stranačkog i svjetonazornog kruga je svakako legitiman politički cilj pod uslovom da se izvede na pažljivo pripremljen i dobro osmišljen način. Prelaženje ideoloških granica između oštro suprostavljenih tabora je počesto vrlo riskantan posao, koji može biti bogato nagrađen na izborima, ali i uzrokovati popriličnu štetu.
Na odluku Malanovića da se sastane sa predstavnicima branitelja, koji su bili najveći kritičari njegove Vlade, načelno se nije mogla staviti velika primjedba. Sve ide u politički rok službe, pa i razgovori sa političkim neistomišljenicima, ali treba znati kako i zašto…
Lider SDP-a je na sastanak sa braniteljima otišao sa ubjeđenjem da im treba ispričati priču, koji oni valjda po prirodi “vole čuti”, pa se u poprilično opuštenoj i na momente potpuno nevjerovatnoj atmosferi raspričao jezikom, koga se ne bi postidio ni Gojko Šušak! Uglavnom Srbija je “šaka jada”, BiH je “veliko sranje”, a ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’ i nije neki veliki problem! Zoki je tako braniteljima ispričao dobro pripremljenu priču i vjerovatno zaključio kako će sve ionako ostati među četiri zida, jer su izjave date nakon sastanka bile “obična kamilica” i u potpunom neskladu sa “besjedom”, koja se vodila oko stola.
I onda je uslijedio šok za Milanovića i njegove “narodnjake”!
Do medija je stigao snimak sastanka na kome se moglo lijepo čuti kako Milanović, formalno građanski i lijevi političar, uredno “veze” tipično desnu političku priču i to pred onima koji su učinili sve da ga svojevremeno maknu s vlasti, zato jer je navodno “Jugosloven”. Bila je to klasična “politička sačekuša” u koju je lider SDP-a upao poput zadnje političke naivčine i početnika.
Zar je zaista bilo teško pretpostaviti da bi u vremenima sveprisutne tehnologije neko mogao snimati sastanak?
Zoki se kasnije čak i “vadio” pričom da je “znao da ga snimaju”, ali taj je “spin” samo dodatno uništio bilo kakav kredibilitet u vezi sa njegovim skandaloznim nastupom. U medijima u regiji, posebno u BiH u Srbiji, Milanovića su odmah počastili različitim imenima i epitetima; od “ustaše”, “tuđmanovca”, “nacionaliste”, do “lažnog ljevičara”.
Od svega toga čini se da je Zoran Milanović ipak nabliži epitetu najveće političke naivčine na Balkanu!
Svojim lošim procjenama i još gorima izvedbama, ugrozio je vjerovatnu pobjedu na predstojećim izborima u RH, te od sebe načinio “regionalnu babarogu”, koju će nastojati izbjeći (barem neko vrijeme) svi viđeniji političari u BiH i Srbiji. Dugim jezikom kojim je pokušao “kupiti” politički desnicu, Milanović je zaradio čak i kritiku notornog Zlatka Hasanbegovića!?
Činilo se nemogućim, ali to je “crvenom” Zokiju, ipak uspjelo!