U koncelebraciji brojnih svećenika i stolačkog župnika don Rajka Markovića pod misnim slavljem, koje je prenosio i Radio Herceg Bosne propovijedao je don Ante Komadina, ravnatelj Caritasa hercegovačkih biskupija.
Komadina se osvrnuo na misno čitanje, gdje se Izraelce podsjeća da ne zaboravljaju velika djela koja učini Gospodin da ih izbavi iz sužanjstva.
„I naš je hrvatski narod tijekom povijesti prošao mnoge pustinje i mnoge nevolje. Upravo sve te tegobe i muke koje je hrvatski narod prolazio govore nam kako je, unatoč svemu, Bog suvereni gospodar povijesti i svega što se događa“, ustvrdio je on te dodao da nekada nije mogao ni pomisliti da će u bilo kakvom drugom sustavu, nego komunističkom, djelovati i umrijeti.
„I što se dogodilo. Odjedanput se pojavio Ivan Pavao II. Bog je poslao na svoj čudesan način i Gorbačova da pokaže kako je on i samo on suvereni gospodar ljudske povijesti“, ustvrdio je Komadina kazavši da čovjeka Bog svojom providnošću vodi kroz brojne nevolje i tegobe.
„Danas smo se mi ovdje okupili da se u svojim molitvama sjetimo svih onih čije su kosti razasute diljem naše Hercegovine i domovine, koje je ubila ljudska mržnja, ljudska zloba, pa su ih zatrpali i sakrili da im se za trag ne zna. Mi ovdje u ovoj svetoj misi želimo u prvom redu zahvaliti Bogu na milosnom daru zahvalnosti i na još jednom daru – daru žrtve života svih onih koji su život darovali za buduće naraštaje. Tu njihovu žrtvu života je Bog ugradio u svoj plan providnosti“, ustvrdio je vlč. Komadina i kazao da su se obitelji ubijenih u Drugom svjetskom ratu nebrojeno puta upitale je li to bilo potrebno, a pogotovo kada je nakon rata bezbožna vlast zavladala.
„Pogotovo su se onda pitali je li žrtva njegovoga/njezinoga života bila uzaludna. Ne želim biti patetičan i nadahnjivati u vama ikakvu rezigniranost ili beznađe, ali priznajem da sam se i ja toliko puta upitao posle ovoga rata, jesu li žrtve onih mladih ljudi bile uzaludne, jesu li invalidi uzalud postali invalidi, jesu li uzaludna ranjavanja, srušeni domovi, progonstva. Je li to Bože sve bilo uzalud!? Što smo dobili. Nakaradu od države koju nitko ne želi, nijedan od konstutivnih naroda je ne želi ovakvu kakva jeste. Što smo još dobili? Tuđina za gospodara. Što smo još dobili? Četrdeset i pet posto nezaposlenih. Još? Dobili smo izbjeglice. Dobili smo rodnu ideologiju. Bože moj kako te žrtve ugraditi u tvoju providnost, sve to shvatiti i povezati. Znate što može objasniti sve te žrtve. Nešto što samo Bog može – ljubav. Jedino ljubav može objasniti i našem razumu približiti da je ta žrtva dio njegova plana s nama koji mi nikada nećemo moći do kraja dokučiti i sačekati da nam to Bog na kraju vremena pojasni“, istaknuo je Komadina dodavši da će to ostati tajna koju još samo možemo tumačiti kroz prizmu žrtve Sina Božjeg – Isusa Krista.
Nakon mise pred spomen-obilježjem zapaljene su svijeće i položeni vijenci. Oko spomen obilježja bili su mladi odjeveni u narodne nošnje, kao spomen na one koji su u takvim nošnjama ubijeni. Stolački župnik don Rajko Marković zahvalio je prisutnim vjernicima i predstavnicima vlasti koji su nazočili komemoraciji i misnom slavlju.
Podsjetimo, potkraj Drugog svjetskog rata, već 1944., partizani su zarobili brojne hrvatske civile. Potom bi ih doveli u Stolac, gdje su ih ”prijekim postupkom“, tj. bez sudskoga procesa, osuđivali i ubijali.
Neposredno nakon rata, osobito poslije Bleiburške tragedije, u svibnju/lipnju 1945., na tisuće sudionika Križnoga puta dovodili su iz smjera Mostara, kao i mnoge nevine ljude, uglavnom civile, iz svih hercegovačkih, susjednih dalmatinskih i južnobosanskih općina, na ovaj ”sud“ u Stolac i tu im s lažnim svjedocima presuđivali i potom ih masakrirali.
(Izvor: Katolički tjednik/K. Perić)