Europske potrošače može radovati novi zahtjev da proizvođači i mobitele i sve aparate naprave podesnima za popravak, ali stručnjaci procjenjuju: to će ih onda koštati kad i kupuju taj uređaj.
Poznato je kako uređaji koje danas kupujemo rijetko uopće imaju vijaka kojima se uređaj može otvoriti kako bi se popravio. A ako se i uspije otvoriti, čak i perilice ili hladnjaci imaju čitave sklopove praktično samo od jednog dijela plastike, a kontrolni uređaji su moduli gdje nema smisla niti pokušavati lemilicom ukloniti samo jedan kondenzator koji je pregorio i staviti ispravan.
Razlog je jednostavan: lijepljenje je daleko jeftinije ne samo od vijaka, nego i od radnika koji će stavljati te vijke i slagati više dijelova u jednu cjelinu. To neminovno znači i da će uređaji koji će biti drugačiji i lakši za popravak i u prodajnoj cijeni biti znatno skuplji, a i to neće značiti da će popravak biti osjetno jeftiniji.
„To će se kupcima obiti o glavu”
Tako se može sažeti istraživanje Instituta za istraživanje trgovine iz Kölna (IFH). U anketi koju su proveli, 68 posto specijaliziranih trgovaca očekuje čak i rast troškova popravka – prije svega zbog skupljih rezervnih dijelova i veće potrebe za osobljem. I gotovo dvije trećine proizvođača (63 posto) smatra da će novi propis poskupjeti popravke za korisnike. Jer i oni će imati dodatne troškove za osoblje i skladištenje rezervnih dijelova koje jednostavno moraju prebaciti na kupca.
Osim toga, 62 posto specijaliziranih trgovaca polazi od toga da će porasti i cijene novih uređaja kako bi se pokrili troškovi popravaka, makar tek 37% proizvođača unaprijed priznaje da će to biti tako. „Rezultati istraživanja upućuju na to da bi direktiva mogla dovesti do viših cijena popravaka i time potkopati ekološke ciljeve koje želi ostvariti, poput smanjenja elektroničkog otpada“, rekao je stručnjak IFH-a Ralf Deckers. Za potrebe studije reprezentativno je ispitano više od 4100 potrošača, 164 specijalizirana trgovca i 20 proizvođača.
Je li se popravak uopće isplati?
Direktiva EU-a o pravu na popravak primjenjuje se od srpnja 2024. i mora biti prenesena u njemačko zakonodavstvo do srpnja 2026. Proizvođači određenih uređaja – poput perilica rublja, hladnjaka ili pametnih telefona – morat će i nakon isteka zakonskog jamstva nuditi popravak „po razumnim cijenama”. Ako se uređaj popravlja unutar jamstvenog roka, taj se rok produljuje za jednu godinu. Time se želi potaknuti dulje korištenje proizvoda i smanjiti količina otpada.
No prema istraživanju IFH-a, tek je 44 posto ispitanih potrošača uopće čulo za tu novinu. Isto tako, mnogima su troškovi popravka jednostavno previsoki. Za 70 posto korisnika popravak nije opcija jer se više isplati kupiti novi uređaj. Svaki četvrti ispitanik priznaje kako ga ne zanima previše problem elektrootpada nego kaže da odluku o popravku donosi isključivo na temelju onoga, koliki će to biti teret za njegov vlastiti novčanik. U prosjeku se prihvaća najviše 22 posto nabavne cijene kao prihvatljiv trošak popravka.
Možda će pomoći u vjernosti mušterija
Prema studiji, trgovci u načelu očekuju rast potražnje za popravcima. No upozoravaju da to neće biti lako: tri od četiri trgovca (74 posto) navode da s postojećim kapacitetima ne mogu ponuditi veći broj popravaka. Najveći je problem nedostatak kvalificiranih radnika.
Unatoč tome, mnogi trgovci vide novo pravo i kao priliku. Čak 89 posto vjeruje da će to pravo otvoriti nove kontakte s kupcima, a 80 posto očekuje da će se ti kontakti pretvoriti u dodatne prodajne mogućnosti. Više od polovice trgovaca smatra da bi češći popravci mogli postati i novo poslovno područje.
Zašto su mnogi trgovci ipak prilično kritični prema toj inicijativi, također postaje jasno: oko 70 posto ispitanih specijaliziranih trgovaca vidi produženje jamstva zbog popravka kao problem. Jer nije osobito niti jasna odredba kako se jamstvo produžuje za jednu godinu ako se kvar pojavi unutar jamstvenog roka, a potrošač se odluči za popravak. Hoće li “mudraci” među kupcima donijeti i ispravan uređaj “na popravak” kako bi produžili jamstvo? To će tek biti samo dodatni i nepotrebni teret za servise.
(izvor: jutarnji.hr)