Razgovarala: V. Herceg/Dnevni list
Dr.sc. Sandi Dizdarević profesor je Visoke škole Union u Mostaru, katedra sigurnosnih studija i istražitelj Tužiteljstva HNŽ-a, Odjela za ratne zločine. Za Dnevni list analizirao je opću sigurnosnu situaciju u BiH, utjecaj i suradnju sa zemljama susjedama, stanju u županijskim MUP-ovima s posebnim osvrtnom na HNŽ, ali i ulogu pravosuđa i politike u njenom očuvanju. Njegova ocjena nadolazećih zbivanja na tom polju nije optimistična.
Kako se čini, pred BiH, a posebno F BiH mnogi su sigurnosni izazovi: Aktualan je problem migranata koji, opet, za sobom vuče i trgovinu ljudima, krijumčarenje…, a posljednji slučaj ubojstva dva policajca u Sarajevu pokazuje i sve agresivniji kriminalni milje. Kako je do toga došlo? Gdje se griješilo i griješi?
– U potpunosti ste iznijeli suštinu s kojom se BiH u posljednjih nekoliko godina suočava, s tim što je sve to kulminiralo s izrazitim trendom povećanja, i ono što je zabrinjavajuće agresivnošću u posljednjoj godini. Sigurnosni izazovi s kojima se BiH suočava moraju se promatrati kao cjelina s nizom specifičnosti obzirom na unutarnje ustrojstvo BiH.
Unutarnje ustrojstvo BiH čine svaki sigurnosni fenomen još više složen, jer smo u mnogim elementima nepripremljeni, u smislu nesinkroniziranog djelovanja i djelujemo isključivo po posljedici.
Povrh svega i migrantska kriza u BiH?
– Problem migranata je kulminirao posljednjih dana, međutim problem migranata u BiH postoji unazad četiri godine. Za četiri godine mi kao sustav se nismo pripremili, niti smo imali napravljene operativne planove u odnosu na konkretan sigurnosni fenomen. Kada kažem operativne planove, mislim da jedna služba/agencija na razini države ne može donijeti svoj operativni plan, a da pri tome izuzme ili ne uključi druge razine, polazeći od entitetskih, do najnižih županijskih i lokalnih. Ovo o čemu govorim, jasno sam ukazao prije nekoliko mjeseci kada se val migranata koji su bili u Sarajevu premjestio u Mostar.
Nije sporna činjenica smještaja u centar koji je namijenjen za takvu ili sličnu namjenu, već je sporna činjenica da odluke viših razina vlasti mogu i imaju sigurnosne, ekonomske i druge posljedice po niže razine. Takvi elementi su nedopustivi, a oni su izravna posljedica nesinkroniziranog i, nekoordiniranog djelovanja. Takve greške se prave samo ako se fenomenu pristupa ‘ad hoc’, bez unaprijed osmišljenih planova, resursa, i logistike i nadasve suradnje.
Kako to sve utječe na opću sigurnost u BiH?
– Bojim se da se mi u BiH već odavno u sigurnosnom smislu bavimo sportom zvani „odbojka“, a to je da sigurnosni fenomen s jednog teritorijalnog područja prenosimo na drugi teritorij, a ne bavimo se rješavanjem konkretnog. S druge strane, stječe se dojam da je BiH postala kolateralna šteta globalne politike kada su u pitanju migracije. Ne vidim ofanzivno djelovanje međunarodnih dužnosnika u BiH, koji pružaju savjetodavnu, ekonomsku ili bilo kakvu drugu pomoć kada su u pitanju migracije, ili je ta pomoć svedena na najmanju moguću.
BiH, sama po sebi, ovakav globalni fenomen ne može riješiti bez aktivnog učešća cjelokupne političke volje predstavnika Europske unije. Ova teza u potpunosti je dokazana u Unsko sanskoj županiji. Trenutno je tamo najveće žarište, i vidimo da vlasti, s posebnim naglaskom na sigurnosne vlasti, na svakodnevnoj osnovi upućuju brojne apele i vapaje državi BiH, koja je nadležna za migracije. Vidimo i da se odnos države prema različitim županijama drukčije promatra.
Kako to mislite različit odnos prema županijama?
– Danas, kada policijski službenici iz USŽ vraćaju migrante je sigurnosni opravdano, a prije nekoliko mjeseci kada je na sličan način to urađeno na Ivan Sedlu, je bilo „protuustavno djelovanje“. Ne može se na takav način postupati prema nižim razinama vlasti u smislu sigurnosti, jer su županije nadležne za sigurnost na svom području.
Takav odnos mora biti utemeljen isključivo na stručnim i profesionalnim osnovama. Prije par mjeseci, i to baš za vaše novine ukazao sam do kakvih će sve problema doći kada su u pitanju migracije. Migracije su samo primarni fenomen iz kojeg će se razviti sekundarni i tercijarni oblici kriminaliteta.
Domaći kriminalci će se uvezati s regionalnim i krenut će u priču oko trgovine ljudima, a mi nažalost, nećemo biti u prilici s tim se uočiti. S druge strane, jasno sam ukazao kakvi će se problemi javiti u smislu procesuiranja počinitelja koji dolaze iz migrantske populacije. Ne vidim da je itko do sada izašao iz službenih, državnih institucija i bavio se s tim problemima, već se to prešutno promatra i ostavlja nižim razinama da se s tim problemom sami suočavaju. Ono što želim kazati, kada počinitelj dolazi iz migrantske populacije, policijske i pravosudne vlasti nemaju mogućnost promptnog djelovanja, ne mogu utvrditi pravi identitet, pitanje je jesu li ispunjeni uvjeti za određivanje pritvora, te samim tim ako se nađu odmah na slobodi pravosudne vlasti se nalaze u mat poziciji, jer taj migrant-osumnjičeni za dva sata će biti na drugom području, a da nismo u mogućnosti znati gdje, pa je time i dalje procesuiranje dovedeno u upitnost.
Posljednji slučaj ubojstva dva policajca u Sarajevu šokirao je BiH…
– Dozvolite mi prije svega da izrazim sućut članovima obitelji ubijenih policajaca, kao i svim kolegama i kolegicama u MUP Kantona Sarajevo. Nastojat ću to satkati u nekoliko rečenica. Posljednji slučaj ubojstva policijskih službenika MUP-a Sarajevske županije je, nažalost, posljedica mnogih neuspjelih i nedovršenih procesa u ovoj zemlji. Mi, kao društvo, uključujući struku i znanost javimo se tek kada se ovako nešto dogodi, i odjednom svi postajemo pametni.
Ljudi koji donose ključne odluke u ovoj zemlji, ne čuju, ne žele čuti vapaje policijskih menadžera, niti znanstvenika kada kažu da su im nužne promjene, kao i oprema te niz drugih, bitnih elemenata.
Koja je tu uloga i značaj-važnost pravosuđa? Ili, barem, koja bi trebala biti?
– U posljednje vrijeme često se čuju kritike upućene na račun pravosuđa. Pravosuđe kritizira policiju i to tako ide u krug. Sve ove institucije, misleći na pravosudno policijske i sigurnosne institucije, čine jednu cjelinu, gdje svaka mrežna nit ima svoju odgovornost. Ne može tužitelj krenuti u prijedlog za određivanje pritvora, niti imati jaku optužnicu koju čine nekvalitetni dokazi ukoliko imamo loše i nekvalitetne istrage.
U tim istragama u većem dijelu sudjeluju i policijski istražitelji. S druge strane, čak iako imamo kvalitetne dokaze, kvalitetnog tužitelja, sudska vijeća ne mogu izreći sankciju veću od one koja je propisana zakonom. Jedan od vrlo bitnih elemenata jeste mijenjati kaznenu politiku. Međutim, ono što se može, a da bi imali kvalitetu je upravo ono što se u BiH događa kada se dogodi ovakav zločin. To je da se svi pokrenu, i da svi djeluju.
To je znak da međuentitetske granice postoje, ali da naši zakoni omogućavaju suradnju između istih, to znači da postoji operativna i procesna podrška svi institucija. Ukoliko bi takva suradnja bila kontinuirana, i intenzivna kakva je kod ovakvih situacija, onda bi se moglo govoriti o kvalitetnom sustavu sigurnosti. Nekvalitetna reakcija državnih organa izravno doprinosi povećanju stope agresivnog kriminaliteta.
Iza ove teze, apsolutno stojim i ovom prilikom ukazujem da će u sljedećih nekoliko mjeseci doći do povećane stope kriminaliteta s agresivnim elementima, posebno u našoj županiji.
Na čemu temeljite takvu ocjenu?
– Mi smo u posljednjih godinu dana imali, statistički i strukturalno, izrazito velik broj kaznenih djela s agresivnim elementima, koji su ostali u analima policijskih statistika, jer se istim nije pružila dovoljna i nužna pozornost. Bojim se da je sigurnost u ovoj zemlji postala „bitan element“ samo u dnevno političkom tisku. Sigurnost je tanka nit koju je ponekad teško vidjeti, ali kada se dogodi sigurnosni incident, onda su sve oči uprte u policiju. Policija je samo jedan od segmenata i subjekata sigurnosti. Koliko će policija biti moćna i učinkovita, ovisi prvenstveno od financijskih mogućnosti – proračuna, kvalitete izbora top i srednjeg menadžmenta, opreme s kojom ista raspolaže te nužne, kontinuirane edukacije svih policijskih službenika.
Kolika je, u svemu tome, uloga zemalja u okruženju i koliko one utječu na sveopću sigurnosnu situaciju u BiH
– BiH u ovom obliku i ustrojstvu nastala je kao rezultat raspada jedne zemlje u kojoj je cjelokupan policijsko sigurnosni i obavještajni sustav djelovao po potpuno drukčijim principima. Time smo mi kao dio nekadašnje cjeline i dalje nužno uvjetovani utjecajima i suradnji sa zemljama regije. Suradnja regije u policijskom i pravosudnom smislu, kada je u pitanju opći kriminalitet, po meni je zadovoljavajuća, iako uvijek može biti bolja. Suradnja je otežavajuća kada su u pitanju krivična djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, kao i fenomena koji prethode terorizmu. Svaka zemlja osuđuje terorističke akte, ali ne zaboravimo i da se svaka zemlja suočava na svom teritoriju sa radikalizmom, ekstremizmom i terorizmom, neka manje, a neka više. Ukoliko se, kao društvo u cjelini, želimo suočiti s ovim fenomenima, nužno je pojačati suradnju na svim poljima. Ta suradnja mora se temeljiti na povjerenju, dokazima, i operativnim podatcima, a nikako ne na razini političkih optužbi. Ono što želim kazati je da se svim sigurnosnim fenomenima u regiji trebaju baviti profesionalci i stručnjaci, a ne političari. Zadatak politike je da nama, koji se u praksi i znanosti bavimo ovim fenomenima, osigura ambijent za kvalitetno obavljanje svoga posla.
– Često se i od samih policijskih djelatnika može čuti da “jedan dan počinitelja uhite, ali da je on već uskoro na slobodi”?
Pravosuđe je, kao što sam na početku kazao, jedna od najvažnijih karika u ostvarivanju sigurnosti. Pravosuđe je potrebno promatrati kao cjelinu, s tim što postoji tri vrlo bitne mrežne niti i unutar pravosuđa. Prva je tužiteljstvo kao organ nadležan za vođenje i nadziranje istraga i zastupanje optužnica, drugi je sud koji donosi presude, i vrlo značajan, a koji je po meni zanemaren je sustav izvršenja krivično-pravnih sankcija. Zašto je ovaj proces nužno promatrati kao cjelinu? Upravo jer postoji kauzalna veza između policije-tužiteljstva-sudstva. Svaka nit u toj mreži, ukoliko je loša dolazi do katastrofalnih posljedica. Praktički, tužiteljstvo vodi istragu, ili nadzire rad policijskih službenika koji po ovlaštenju tužitelja vode istragu.
Ako policija istražne radnje nedovoljno kvalitetno u sadržajnom smislu uradi, ili se napravi procesna pogreška, tužitelj nema puno prostora unutar optužnog akta. Rezultat takvih radnji, vrlo često su nemogućnost ispunjavanja pravnih uvjeta za određivanje pritvora ili produženja pritvora, ili u krajnjoj instanci posljedica je mala sankcija.
Segment u kojem se u potpunosti slažem s kolegama iz policije, zbog čega shvaćam njihove reakcije, je da se vrlo često susreću s istim osumnjičenim za ista ili slična krivična djela, a da se oni nalaze na slobodi. To znači da sudovi, ne pridaju veliku pažnju statusu ponavljanja tih krivičnih djela od strane jedne osobe.
Takvi elementi moraju biti vrlo bitni, odnosno, otežavajući prilikom odmjeravanju kaznene sankcije, i takve osobe ne bi trebale dobivati minimalne kaznene sankcije. Na kraju, vrlo bitan mrežni element jesu ustanove za izvršenje kazneno-pravnih sankcija. Nedopustivo je da odgovarajuće razine vlasti jačaju prethodne elemente, u smislu njihove opremljenosti, i edukacije, a da se takvo nešto ne događa unutar ustanova za izvršenje kazneno-pravnih sankcija. Sustav resocijalizacije predstavlja možda i najbitniju mrežnu kariku. Zbog toga je nužno uvesti sustav stalne, kontinuirane edukacije te kontinuirano opremanje u personalnom i materijalno tehničkom smislu kazneno-popravnih zavoda.
– Mogu li županijski MUP-ovi odgovoriti na sve izazove, ali i ostale sigurnosne, ali i obavještajne razine?
U pogledu županijskih MUP-ova postoji znatne razlike, jer problemi koji se javljaju u MUP HNŽ i drugim MUP-ovima nisu isti. U MUP HNŽ imamo jednu tešku situaciju, u kojem su desetkovane ključne hijerarhijske funkcije kao i tijela. Samo nepostojanje prvog čovjeka policije, nepostojanje policijskog odbora i drugih tijela izravno utječe na kvalitetu rada policije. Drugi, vrlo bitan element ogleda se u brojnosti policijskih službenika, a poznato je da u našem MUP nedostaje značajan broj operativnog kadra što nije slučaj s drugim MUP-ima.
Materijalno tehnička opremljenost je vrlo bitan segment i on se primarno treba odnositi na onaj dio koji se tiče samog uniformiranog i kriminalističko-forenzičkog. Koja je svrha imati na raspolaganju brojna vozila, ukoliko nemate policijskih službenika da ta vozila upotrebljavaju, ili koja je svrha imati vozila ukoliko nema policajaca u pozornim rajonima koji će komunicirati s građanima, ili imati vozila ako nam policajci duže jednu uniformu na više godine, ili imati vozila ako nam policija nosi pištolje iz 80./90.-tih godina prošlog stoljeća, ili imati vozila ukoliko je sustav interne edukacije loš, ili nepostojan. Kao što sam već kazao, uspjeh i mogućnost odgovora na različite sigurnosne izazove županijskih MUP-ova ovisi od političke volje, koji su direktno odgovorni za imenovanje čelnih ljudi, te visine proračuna kojim upravlja policija, te od motivacije policijskih službenika.
Ne možete očekivati od policijskog službenika da radi svoj posao na terenu deset godina u jednom činu. S druge strane, ako promatramo druge županijske MUP-ove, vidimo da su njihovi materijalno tehnički, i personalni kapaciteti daleko kvalitetniji i bolji, te time i njihove akcije na terenu su učinkovitije. Praktičan primjer, ogleda se u činjenici da nakon sličnog agresivnog kaznenog djela koji se dogodio na našem području nema sustavnog djelovanja, već se to djelovanje temelji na personalno individualnim djelovanjem.
Nisam vidio da se sustav u ovoj županiji pokrenuo maksimalnim kapacitetom ni nakon nekoliko eksplozija na našem području, ni nakon ranjavanja policajca, ni nakon niza razbojništva. Ne može se odgovornost za takve neuspjehe prepisivati nekolicini profesionalaca unutar policije koji su nemoćni, jer iza njih sustav ne postoji, niti stoji.
Zbirno promatrajući Županijske policije, pored svih nedaća sa kojima se suočavaju, stanje sigurnosti je još i dobro. Ukoliko bi se pojedinačno analizirao svaki MUP i uprava policije, bojim se da bi stanje sigurnosti pokazalo kao katastrofalno. Koliko je bh. sustav sigurnosti složen, mogu slobodno kazati da veći dio policijskih agencija ima mogućnost suočiti se sa sigurnosnim izazovima. Ono što je problem, ogleda se u izazovima poput fenomena radikalizma, ekstremizma i terorizma, te drugih oblika organiziranog kriminaliteta.
U odnosu na ove fenomene, postoji jako puno problema poput postojanja velikog broja policijskih agencija i službi između kojih dolazi do preklapanja nadležnosti, te nepostojanja jednog jasnog koordiniranog sistema djelovanja. Ne može jedna agencija baviti se koordinacijom, a da pri tome ta ista agencija nema naredbodavnu moć prema drugima. Ne može se najviša razina policijskog sustava baviti fenomenima terorizma, radikalizma i ekstremizma, a da na jedan sustavan način ne uključi županijske policije, jer niti jedna ta agencija nema uniformiranog sastava policije koja raspolaže patrolno pozornim rajonima, RPZ-i, prometnom policijom i sl.
Što je onda rješenje?
– Rješenje ovog problema ogleda se opet prvenstveno u unutarnjoj političkoj volji da se donesu izmjene i dopune nekih zakonskih rješenja, odnosno da se formira jedinstveno tijelo poput Vijeća za nacionalnu sigurnost ili da se u okviru Tužiteljstva BiH formira analitičko-istražno-operativno tijelo kojeg će sačinjavati operativci, analitičari i istražitelji iz svih policijskih agencija, i koji će djelovati pod isključivim i izravnim nadzorom nadležnog tužitelja.
Time se uspostavlja jedinstvena baza unutar koje će se prikupljati, sistematizirati i analizirati dostavljene informacije, i kao gotov analitički proizvod stavljati pred nadležnog tužitelja. Nadležni tužitelj/i će tada odlučivati koja će policijska agencija raditi na istraživanju i istragama radikalizma, ekstremizma i terorizma. Na ovakav način onemogućavaju se paralelna istraživanja, kvalitetnije istraživanje, te sprječava neučinkovito trošenje personalnih i materijalno tehničkih sredstava, te niz drugih elemenata. Upravo je ovo tema koju sam posljednjih godinu dana istraživao i čije rezultate ću u sljedećih nekoliko dana objelodaniti na način da ću iste dostaviti svim relevantnim tijelima u BiH, ali i međunarodnim organizacijama kao i veleposlanstvima u BiH.
Često se, među građanima, može čuti da je u sve, pa tako i sigurnosno-policijske-pravosudne, duboko involvirana politika. Je li to još jedna od kočnica u BiH?
– Ono što je po meni vrlo signifikantno je prevelik utjecaj politike u sigurnosnom i drugim sektorima. Iako vrlo često čujemo kako su policije depolitizirane, to je apsolutno netočno, jer na čelu policije stoji ministar kao političar stranke, neovisne odbore za izbor policijskih komesara biraju skupštinska tijela i dr. Svaki policijski komesar, prema Zakonu o unutarnjim poslovima djeluje pod „sveobuhvatnim nadzorom ministra“.
Ono što je još više zabrinjavajuće, je iskustvo, znanje i stručna sprema ljudi koji se primaju u policiju. Svojevremeno sam proveo istraživanje čiji rezultati su bili poražavajući, odnosno u našim policijama najmanje radi kriminalista. Danas, pored nastavka kontinuiteta takvog problema, javlja se još jedan novi fenomen, a to je da imamo magistre kriminalistike koji se upošljavaju u činove policajca. Takav odnos čini sustav sigurnosti kontaminiran i trajno oštećen. Nije isto kada ulazite u praktičnu dimenziju s odgovarajućom teorijskom naobrazbom iz oblasti materije koju ste četiri godine obrađivali, a koja se odnosi na kriminalistiku i sigurnost, i kada dolazite sa naobrazbom iz druge struke, pa čak niti slične materije.
Prema standardima i procjenama za stvaranje jednog kvalitetnog operativca, nužno je između tri do pet godina radnog iskustva, pod uvjetom da on dolazi sa studija sigurnosti, kriminalistike, ili prava. Onda možete zamisliti koliko je nužno za druge. Međutim, ono što je još jako bitno je da se novi kadar stavlja odmah u rad na predmetima po linijskom kriminalitetu. Postavlja se pitanje: ako za mentora ima nekoga tko će ga usmjeravati izvan standarda i znanosti koju je izučavao, kakvu kvalitetu budućeg operativca očekujemo? Još je jedan element vrlo specifičan i nevidljiv kada je u pitanju odnos politike, policije i znanosti. Ne vidim da je neka od politika pokazala bilo kakvu vrstu spremnosti da uspostavi suradnju između znanosti i struke (policije), niti struka uspostavlja kontinuirane odnose sa znanosti iako u BiH postoji jako puno stručnjaka, koji su nažalost više priznati i korišteni u inozemstvu, nego li u svojoj sredini. Takav odnos je nužan, ali on treba prijeći iz personalnog poznanstva i postati sustavna djelatnost.