Tek što je novorođeni mališan izašao iz rađaonice stiže na Facebook i Instagram. Za neku djecu virtualni život počinje prije rođenja – na internetu debitiraju kao siva mrljica na ultrazvučnim snimkama. Na društvenim mrežama ima ih skoro kao kućnih ljubimaca, toliko da je The Wall Street Journal skovao novi izraz sharenting (share – dijeliti, parenting – roditeljstvo), čime opisuje prekomjerno i nekritično roditeljsko korištenje društvenih medija za gomilanje informacija o njihovim mališanima, prenosi tportal.hr.
Djeca kao lukrativan posao
Neki roditelji imaju potrebu sebe javno dokazati i izraziti kroz djecu, a neki su od toga stvorili lukrativan posao. Blogovi britanskog bračnog para Hooper, ‘Majka kćeri’ i ‘Otac kćeri’, na kojima su dokumentirali život s četiri djevojčice i privukli brdo reklama, dosegli su 1,3 milijuna pratitelja. Čine to i poznati poput Beckhamovih i ‘golog kuhara’ Jamieja Olivera.
Još je istraživanje globalnog proizvođača sigurnosnog softvera AVG iz 2010. pokazalo da je u Sjedinjenim Državama 92 posto majki stavljalo na društvene mreže fotografije djece mlađe od dvije godine, u pet zemalja EU-a (Francuskoj, Italiji, Britaniji, Njemačkoj, Španjolskoj) 73 posto, a u Kanadi 84 posto mama.
Digitalno rođeni i prije poroda
To istraživanje u deset informatički najrazvijenijih zemalja pokazalo je da je 33 posto djece digitalno rođeno u šestom mjesecu stvarnog života. U Španjolskoj je 12, u Kanadi devet, a u Njemačkoj i Italiji sedam posto roditelja bebama otvaralo e-poštu, oblikujući im digitalni identitet prije nego što su je sami bili sposobni otvoriti. London School of Economics (LSE) u novom je izvješću došla do podatka da tri četvrtine roditelja u Velikoj Britaniji stavlja online fotografije ili videosnimke djece barem jednom mjesečno, a do djetetove 13. godine nagomilaju ih 1300.
‘Ljudi nisu svjesni toga da kreiraju digitalnu povijest djece koja će ih pratiti cijeli život’, komentirao je tadašnji direktor AVG-a J.R. Smith ono što britanska psihologinja Genevieve von Lob naziva ‘digitalnom tetovažom djece’. ‘Kakve tragove svoga djeteta želite ostaviti? Što će ono u budućnosti misliti o podacima koje ste o njemu odaslali u virtualni svijet?’ pitao je J.R. Smith.
Hoće li se djeca stidjeti, zbuniti, zabrinuti, ljutiti?
A ti klinci odrastaju i guglaju intimne podatke o sebi, za koje nisu ni znali da postoje na internetu, niti su davali roditeljima zeleno svjetlo za objavu. Hoće li se stidjeti, zbuniti, zabrinuti, ljutiti? Njihovo guglanje vlastite intime suvremena je inicijacija u svijet odraslih, kaže jedan američki psiholog.
Prva punoljetna online generacija postprivatnog društva sprema se za tržište rada, pa tek ostaje vidjeti kako će na njih djelovati činjenica da su im roditelji bili čuvari njihovih podataka i tumači njihovih javno objavljenih intimnih priča. Tek se otvaraju pitanja o pravu djece na privatnost, suglasnost i odnos roditelj-dijete, zbog čega analitičari, pedijatri i zaštitnici prava djece u nekim zemljama pokreću kampanje da skrenu pozornost na ono što tvrde da je inherentan sukob između slobode roditelja na objavu i prava djeteta na privatnost.
‘Jest, roditelji to rade zbog ponosa i brige za potomstvo, ali nisu svjesni mogućeg dosega i dugovječnosti onoga što se događa s objavljenim informacijama’, kaže za portal The Atlantik Stacey Steinberg, profesorica prava na Sveučilištu Florida.
Poligon za digitalnu otmicu
Stacey Steinberg upozorava na tipičnu grešku odraslih da na Facebooku i Instagramu navode ime i datum djetetova rođenja, čak naziv škole ili sportskog kluba u kojemu trenira, što je bolesnim umovima više no dovoljna informacija za digitalnu otmicu – korištenje slika mališana nepoznatih osoba za predstavljanje kao vlastitog djeteta. Objavljivanje informacija o djeci u krugu prijatelja ne znači da sadržaj neće procuriti negdje dalje. Neki roditelji u stvarnom vremenu objavljuju informacije o tome gdje se nalaze njihova djeca, riskirajući njihovu sigurnost, ili na internetu dijele snimke u intimnom okruženju.
Meta pedofila
Stacey Steinberg navodi primjer majke koja je objavila slike golišavih blizanaca na treningu, da bi kasnije saznala kako se koriste na portalu za pedofile. Ono što je roditeljima zgodno i simpatično drugi to mogu ismijati i iskoristiti za bulling djeteta kada poodraste. Steinberg upozorava roditelje da vode računa o reakciji budućeg poslodavca naleti li na osjetljive događaje iz djetinjstva budućeg djelatnika, naročito ako se dijete jednoga dana odluči baviti javnim poslovima. U američkim političkim kampanjama protivnicima se vade crijeva, pa kako ne bi pikantan detalj iz djetinjstva i mladosti kandidata?
Nedavni skandali oko korištenja podataka s Facebooka dodatno su zazvonili na oprez, a britanska banka Barclays predviđa da će do 2030. sharenting biti odgovoran za dvije trećine krađa identiteta mladih Britanaca, što bi ih godišnje moglo stajati 676 milijuna funti. Istraživanje banke na uzorku od 2002 roditelja djece mlađe od 18 godina pokazalo je da ih tri četvrtine stavlja online snimke potomaka s osobnim podacima, a 30 posto je priznalo da za lozinku koriste imena djece ili datum rođenja.
Gubitak kontrole
Opasnost ne leži samo u krađi ili zloporabi identiteta, nego i u psihičkom zdravlju djece. Stručnjaci neprofitne organizacije za obrazovanje, zaštitu i promicanje sigurne tehnologije i medija za djecu, Common Sense Media (CSM), kažu da djeca oko pete godine života počinju razvijati osjećaj sebe kao pojedinca, stvarati prijateljstva, uspoređivati se s drugima i mariti o tome kako ih doživljava okolina, što znači da počinju voditi računa o privatnosti. Dijeljenje upitnog sadržaja na društvenim mrežama stoga ih može potaknuti na osjećaj da nemaju kontrolu nad vlastitim tijelom i vrijednostima.
Zagovornici prava djece tvrde da ona imaju moralno, a i zakonsko pravo na kontrolu digitalnih podataka o sebi samima. Dok u EU i Argentini postoje zakoni o ‘pravu na zaborav’, koji pojedincima dopuštaju da traže brisanje osobnih podataka s internetskih tražilica, u Sjedinjenim Državama toga nema zbog jake i složene zaštite slobode medija. Francuska je prva u Europi 2016. donijela zakon o privatnosti, po kojemu osobe mogu biti novčano kažnjene do 45.000 eura i godinom zatvora zbog objave intimnih detalja iz života drugih bez njihova pristanka, uključujući vlastitu djecu.
Budući da stasa prva digitalna generacija, francuski stručnjak za internetsko zakonodavstvo i etiku Eric Delcroix u razgovoru za britanski The Telegraph predviđa da će uskoro određeni broj roditelja doista završiti na sudu. Oni će, kaže Delcroix, doslovno platiti cijenu za svoj neoprez.
/Republikainfo.com/