Danas u Banja Luku kod srpskog člana Predsjedništva i predsjednika SNSD-a Milorada Dodika dolazi mađarski premijer Viktor Orban. Kako su izvijestili iz Dodikovog kabineta, posjeta je poluprivatna, poluradna, a najviše uzvratna, ma što to značilo.
U BiH u nedjelju, u službeni posjet, dolazi i posebni izaslanik predsjednika SAD-a Joea Bidena za zapadni Balkan Gabriel Escobar kako bi se susreo s brojnim dužnosnicima, a na vrlo poznatu temu – politička kriza u BiH, ali i dogovor oko reforme Izbornog zakona, piše Dnevni list .
Nakon što su proteklih dana u BiH, iz istog razloga, boravili i američki izaslanik za izbornu reformu Matthew Palmer i ravnateljica europskog odjela Službe za vanjske poslove Unije (EEAS) Angelina Eichhorst, svojevrsni diplomatski desant se nastavlja. Međunarodni diplomati i inozemni dužnosnici nastavljaju dijaloge s korumpiranim bh političarima, dok na dijalog s bh građanima koji sve teže preživljavaju i odlaze iz domovine u potrazi za boljim životom, malo tko i pomišlja.
Orban kod Dodika: Istomišljenici u Banja Luci
No, sada izgleda da se “snage” grupiraju – Dodiku u posjet dolazi premijer države, članice EU-a, i jedan od najoštrijih kritičara Unije. Zbog Orbanovih stavova nisu rijetki zahtjevi ostalih članica o izbacivanju Mađarske iz EU-a. Dodik “ima problem” s međunarodnom zajednicom koja podržava visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta, a njega ‘targetira’ kao izvor nestabilnosti ne samo za BiH nego i za regiju.
Međutim, njegova retorika doživjela je poseban uzlet nakon što u Vijeću sigurnosti Schmidt nije predstavio svoje izvješće, a u Rezoluciji Vijeća, pod uvjetovanjem Rusije za produžetak mandata EUFOR-a u BiH, nije spomenut OHR.
Orban, a ne Mađarska, kako se čini “crna ovca” je EU-a. On je i nedavno optužio Bruxelles i Washington da se miješaju u unutarnje stvari Mađarske i podržavaju oporbu koja ga želi stužiti na predstojećim izborima u travnju, a nakon desetljeća njegove vlasti.
“Nije bitno što oni u Bruxellesu i Washingtonu i u medijima koji su dirigirani iz inozemstva žele. Mađari će sami odlučivati o svojoj sudbini”, rekao je nedavno Orban koji će se, po prvi put otkako je došao na vlast 2010. godine, na izborima sljedeće godine suočiti s ujedinjenim oporbenim strankama, uključujući ljevičare, liberale i desni centar.
Zasigurno da Dodik preko Orbana pokušava utjecati i na stajališta u EU, no pitanje je koiko to, uopće, ima učinka. S druge strane, previranja i zahtjevi pojedinih zemalja za izbacivanjem Mađarske, a u tom kontekstu spominjanja i Poljske, u sljedećim godinama moglo bi biti povod tektonskih promjena i u EU, kao i na Balkanu.
Mađarski premijer, kao i njegova vlada, nerijetko se neukusno “poigravaju” i s fotografijom s prikazom nekadašnjih granica Mađarske koja obuhvaća i velike dijelove teritorija Hrvatske, Srbije i Rumunjske, sa žalopojkom kako je “izgubljeno dvije trećine teritorija”.
Plenković protiv Dodika, Čović ga brani
Dodik ima podršku i hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, što je za mnoge u toj zemlji neprihvatljivo kao i, uostalom, i premijeru Andreju Plenkoviću. Ono što još više začuđuje da dva predsjednika dvije “sestrinske stranke”, HDZ-a BiH i HDZ-a Hrvatske o Dodiku imaju suprotno mišljenje.
Plenković je, naime, nedavno na summitu u Bruxellesu upozorio na stanje u BiH, tenzije koje postoje i na djelovanje prije svega, Milorada Dodika.
“Otvorio sam pitanje ‘follow up’ rasprave u Brdu kod Kranja. To je dobro prihvaćeno, upozorio sam na stanje u BiH, tenzije koje postoje, na djelovanje prije svega gospodina (Milorad) Dodika. On šalje poruke destabilizacije BiH, a mi se zalažemo za jedinstvenu BiH”, kazao je Plenković.
Za razliku od njega, Čović ističe da je “Dodik daleko od izvora problema”, a tu se može prepoznati i opravdana frustracija zbog dugogodišnjeg prijepora sa najjačom bošnjačkom strankom u BiH, SDA u reformi Izbornog zakona, ali i zbog izbora Željka Komšića u Predsjedništvo BiH ispred Hrvata, a većinski bošnjačkim glasovima. Čović je u pravu kada kaže da je Schmidtovo izvješće nepotpuno, da nedostaje dio o događanjima i skandalima u Obavještajno-sigurnosnoj agenciji (OSA), nema dijela o vladavini prava, kao ni o razlozima smjene glavne državne tužiteljice Tužiteljstva BiH, ma kakvi oni bili, itd.
Međutim, sada slijediti i podržavati Dodikove poteze i retoriku, ne samo da je opasno po Čovića, nego i za politički položaj hrvatskog naroda u BiH koji, ruku na srce, sada nemaju drugog lidera – Komšić je bio, i još uvijek je, najvrjedniji adut u Čovićevim rukama za gušenje hrvatske oporbe pod krinkom hrvatskog jedinstva, iako nikada s liderom HDZ-a na pregovorima oko, primjerice, Izbornog zakona nije neki od predsjednika stranaka članica HNS-a, već su to njegovi stranački kadrovi.
Koja je Milanovićeva uloga?
Najnovija izjava hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, a koja je ujedno i komentar na Schmidtovo upozorenje kako je u BiH moguć i oružani sukob, da “oni tamo nemaju ‘leba jesti’, samo se mogu gađati kestenima”, više je nego tragikomična za zemlju čiji stanovnici još uvijek skrivaju naoružanje iz prošlog rata, a namjenska industrija doživljava procvat.
Je li u pitanju još samo jedan od brojnih prijepora na relaziji Milanović-Plenković koje obilježavaju mandat “svadljivog” hrvatskog predsjednika ili su posrijedi neki drugi interesi na zapadnom Balkanu?
Milanovićeva podrška Dodikovim stavovima zgražava pojedine analitičare političkih zbivanja u Hrvatskoj, a neki od njih već postavljaju pitanja konačnog cilja ovakvog Milanovićevog djelovanja, a u kontekst dovode čak i albanskog premijera Edija Ramu i njegove političke interese.
U hrvatskim medijima proteklih se godina spekuliralo da je Milanović nakon premijerskog mandata po osnivanju privatne konzultantske tvrtke radio kao savjetnik Edija Rame.
Na predizbornom sučeljavanju s protukandidatkinjom Kolindom Grabar-Kitarović u siječnju ove godine Milanović je kazao kako ga s Ramom veže prijateljstvo i da nije radio za njega. Međutim, regionalni mediji prije nekoliko godina pisali su da, “bivši premijer i nekadašnji šef SDP-a Zoran Milanović nudi konsultantske usluge u procesu eurointegracije Prištini i Tirani”. Sve je moguće, a u ‘balkanskom dealu’ vrlo lako bi se mogla naći i BiH, odnosno Republika Srpska, a možda i Kosovo.
Što donosi Escobar?
No, što je Dodik glasniji, izgleda da se više budi EU i SAD, a sjednica Vijeća sigurnosti UN-a zacijelo ih je “prenula” iz učmalosti i tradicionalne “zabrinutosti” zbog stanja u BiH. Naime, otvorenu podršku Schmidtu iskazale su, između ostalih, Francuska, Velika Britanija, Njemačka, SAD itd.
Donosi li posebni izaslanik predsjednika SAD-a Joea Bidena za zapadni Balkan Gabriel Escobar, vijesti o sankcijama o kojima je nedavno izravno i u telefonskom razgovoru upozorio Dodika da su spremne, a ovaj mu šeretski odgovorio kako mu se “j… za sankcije”? Sama informacija kako se Escobar neće sastati s Dodikom dovoljno govori.
Naravno, posebna podrška Schmidtu stiže i iz Berlina. Iz krugova bliskih njemačkoj vladi DW doznaje doznaje da njegovo izvješće poslano Vijeću sigurnosti UN-a, predstavlja alarm za vladu u Berlinu. „Njemačka vlada dijeli veliku zabrinutost visokog predstavnika Christiana Schmidta o unutarnjo-političkoj situaciji u BiH i aktualno posebno o nizu najava srpskog člana Predsjedništva Milorada Dodika. Pozivi na odcjepljenje i koraci za slabljenje države u cjelini krajnje su neodgovorni i potpuno neprihvatljivi. BiH se vraća unatrag u svom razvoju i postoji opasnost od trajne krize s negativnim posljedicama za ljude u cijeloj zemlji. Sve to ugrožava stabilnost ne samo BiH, nego i cijele regije”, doznaje se iz krugova bliskih njemačkoj vladi.
Iz istih krugova se navodi da se njemačka vlada intenzivno savjetuje s partnerima, posebno u EU-u, u zapadnobalkanskoj Kvinti i u sklopu Vijeća za provedbu mira, o tome kako se može suprotstaviti takvom razvoju događaja. Nedavna sjednica Vijeća sigurnosti UN-a svjedoči o razmjerima krize koju može prouzročiti događanja u BiH, koja je sada, nesumnjivo, jedan od prioriteta za konačno rješavanje.
No, dok međunarodna zajednica vrši “iskrcavanje u BiH”, ne bi li tzv. domaće lidere navela na smanjenje tenzija, o građanima ove zemlje malo tko i misli. Izborni zakon, Daytonski mirovni sporazum i zapaljiva retorika ne daju im nova radna mjesta, više mirovine i plaće, smanjenu korupciju i bolji život. To im daju druge zemlje, piše Dnevni list.
/Republikainfo.com/