Nakon što je Marko Ivan Rupnik prošle godine otpušten iz isusovačkog reda, Slovenska biskupska konferencija je u svom priopćenju (27. 10. 2023.) izjavila da su slovenski biskupi na strani žrtava te da se nadaju da će saznanja o vrlo bolnim otkrićima “teških i nedopuštenih djela” biti prilika za pročišćenje i obnovu Crkve.
Međutim, zlostavljane redovnice žale se da Vatikan reagira previše sporo i optužuju određene strukture za zataškavanje.
Biskup Jean-Marc Micas je naglasio da je njegova odluka rezultat promišljanja i konzultacija s raznim stručnjacima i žrtvama zlostavljanja. Istaknuo je da prisutnost Rupnikovih djela u svetim prostorima može retraumatizirati žrtve i narušiti duhovni mir vjernika.
Ova odluka, nakon što su ranije dva samostana u Italiji uklonila Rupnikove mozaike, predstavlja važan presedan u Katoličkoj crkvi.
Marko Ivan Rupnik je poznat i u hrvatskim crkvenim krugovima. Njegovi mozaici nalaze se u crkvi Svete Obitelji u Solinu, Svete Marije Kraljice Mira u Sisku te marijanskom svetištu u Vepricu. Ovome popisu možemo nadodati i crkvu sv. Petra i Pavla u Mostaru i privatnu biskupsku kapelu na Hvaru, koje je Rupnik preuzeo uređivati unatoč sankcijama i zabranama koje mu je nametnula Crkva zbog „teških i nedopuštenih djela“.
Ovu zanimljivu informaciju na svom Facebook profilu objavio je Dalibor Dado Milas, doktor pastoralne teologije i socijalne etike i bivši hercegovački franjevac s trenutnom adresom u Grazu u Austriji.
Milas navodi kako su oko ove teme podijeljena mišljenja.
“Jedni smatraju da uklanjanje mozaika neće izliječiti traumu žrtava, dok drugi vjeruju da promoviranje umjetnosti notornog seksualnog predatora predstavlja prepreku za žrtve i vjernike koji traže utjehu u crkvi. U ovom se kontekstu može čuti i riječ ‘bogohula’. U kontekstu istraživanja odnosa vjere, emocija i umjetnosti, zanima me što vi mislite o potezima časnih sestara u Italiji koje su dale ukloniti Rupnikove mozaike iz svojih kapelica te o najnovijoj odluci biskupa iz Lourdesa? Može li se odvojiti umjetnost od umjetnika? Može li se uživati u ljepoti Rupnikovih mozaika unatoč spoznaji da se iza njegove umjetnosti skriva tzv. toksična duhovnost (H. Keul)?”, upitao je Milas svoje facebook prijatelje te pojasnio kako će komentare koristiti za potrebe istraživanja o odnosu vjere, emocija i umjetnosti u Katoličkoj crkvi, ali i zamolio na pristoju komunikaciju i međusobno poštovanje komantatora i komentatorica.
A njihovi odgovori su raznovrsni – od onih koji smatraju da uklanjanje mozaika Marka Rupnika iz bazilike je opravdano i potrebno do onih koji ne dijele takav stav.
Trebaju li vjerski mozaici, čovjeka koji je seksualno napastvovao redovnice biti u vjerskim ovjektima ili služiti za vjerske potrebe? Ovo pitanje možda ima dva potpitanja – kako to da ovavkog čovjeka, o kojem su zasigurno upoznati, angažiraju svećenici za ovu potrebu? Kako čovjek, koji napastvuje redovnice, žene, može raditi mozaike svetaca, Majke Božje itd? Možda se ovo pitanje može usporediti – trebaju li, primjerice, slike nekog dokazanog pedofila, među kojima su i slike djece, biti u školama? Ili, da idemo još korak dalje, je li to slično kada bi zlostavljač gradio spomenik na mjestu gdje je zlostavljao zarobljene žrtve? Zar to nije malo…bolesno?
I ovim pitanjem i propitivanjem preispituje se “gdje su granice” te kao i “gdje počinje provokacija te koji joj je cilj”, ali i je li ista uistinu potrebna, je li zlonamjerna ili zašto je neki shvaćaju zlonamjerno, što je apsolutna sloboda i postoji li? Je li to dobro ili loše ili jesu li upravo granice ta razlika između čovjeka i životinja itd., itd. No, da ne bi ušli previše u filozofsku sferu, pogotovo kao amateri, ovdje bi možda trebalo stati.
Rupnik je radio i mozaike u mostarskoj crkvi
Podsjetimo, a kako je to Milas već i kazao, da je upravo Rupnik sa suradnicima radio i impozantne, bogate mozaike od zlatnih listića i kamena u crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru koji su dovršeni u ožujku 2021. godine.
Rupnik, teolog i uvaženi svjetski mozaičar, optužen je za psihološko i seksualno nasilje nad najmanje 20-ak žena tijekom 30 godina, posebice u zajednici Loyola, koju je vodio u Ljubljani, a koja je sada raspuštena. Nigdje nije navedeno kolika je cijena njegovih radova, no pojedini mediji pišu kako je riječ o jako, jako unosnom poslu.
Nakon optužbi da je časne tjerao na seks, Marko Rupnik izbačen je iz isusovačkoga reda u lipnju 2023., ali njegova djela i dalje su izložena. Prema pisanju američkog jezuitskog glasila, Paolo Ruffini, prefekt Dikasterija za komunikaciju u Vatikanu, usprotivio se micanju mozaika.
Licemjeri
“Kao kršćani, rekao je Ruffini, moramo razumjeti žrtve, no nisam siguran da je uklanjanje umjetnosti najbolji način iskazivanja potpore žrtvama. Micati, gušiti, uništavati umjetnost nikad nije dobar izbor”, rekao je Ruffini, što je vrlo lukava zamjena teza i novo pitanje – Je li licemjerna umjetnost i iznad žrtve, iznad čovjeka? Ako jest, nije li, primejrice, ‘umjetnost’ kontroverznog srpskog pjevača Desingerice, koji udara fanove cipelama po glavi – puno iskrenija? I novo pitanje – je li licemjerjem pojedini vjerski predstavnici u ‘slučaju Rupnik’ pokušavaju opravdati vrlo skupe radove na mozaicima i očitu štetu što bi se proizvela u slučaju njihovog uklanjanja?
Na koncu, ni u kojem dijelu ne osporavajući umjetnost posrnulog bivšeg svećenika Rupnika, je li jedno od mogućih odgovora ovaj – da, neka radi mozaike, ali ne u vjerskim objektima i za vjerske potrebe, dvolično i uvrjedljivo.
Papa Franjo je 2023. uklonio zapreke za pokretanje postupka protiv Rupnika, što je tri godine nakon što je dovršio (kompromitirane) mozaike u mostarskoj crkvi i gdje je malo vjerojatno da će biti uklonjeni. Slovenska biskupska konferencija izjavila je kako je na strani žrtava…
(Republika/V.S.H.)