Piše: Hans Pfeifer/DW
Kada u Chemnitzu padne noć, mnogi novinari prestaju izvještavati. Situacija postaje previše nepregledna, preopasna. Na svakom uglu u gradu vreba neka skupina nasilnih desničara. I situacija stalno iznova eskalira. Jednom reporteru razbijaju nos, jedan muškarac pred televizijskom kamerom pozdravlja Hitlerovim pozdravom i nagurava novinare. Stotine neonacista, huligana i gradskih siledžija iživljavaju svoju agresiju. Policija s njima ne uspijeva izaći na kraj. Nedostaje joj ljudstva na terenu. Dobar dan za demonstraciju jednog otvorenog društva.
Desničari su organizirani
Da su stvari uopće mogle otići ovako daleko kriva je činjenica da se u Njemačkoj, zemlji Hitlerovih zločina, desničarsko nasilje i opasnost koja prijeti od organiziranih desnih ekstremista do danas krivo procjenjuje, prikazuje benignijom nego što jest i čak prihvaća. Eskalacija u Chemnitzu je samo još jedan dokaz za to. Jer ona je sve samo ne spontana i slučajna. Već godinama se naime u tom istočnonjemačkom gradu neonacisti organiziraju oko lokalnog nogometnog kluba.
Sve govori već ime te huliganske udruge: “NS Boys”. U pojedinim dijelovima grada desničarske skupine pokušavaju uspostaviti kontrolu nad ulicama. Oni djeluju rutinom jedne subkulture povezane s mrežom koja se prostire po čitavoj Njemačkoj i u kojoj se međusobno razmjenjuju iskustva. Radi se o malim grupama, ali dobro obučenima i efikasnima. Zahvaljujući tome su u vrlo kratkom vremenu mogli mobilizirati na prosvjed 27. kolovoza.
Policija je znala da se on sprema i znala je da postoje ovakve strukture. No unatoč tome nije za ovu akciju predvidjela više službenika koji bi održavali red i sigurnost u gradu. Političari i organi sigurnosti jednostavno ovu prijetnju ne shvaćaju dovoljno ozbiljno. Zašto? Zato što većina službenika i političara nije na meti desničarskih nasilnika. Jednostavno im nedostaje empatije za žrtve.
Nedostatak empatije
Treba otkloniti jednu opasnu zabludu: mržnja tih ljudi na ulici nije usmjerena prema izbjegličkoj politici ili prema Angeli Merkel. Ona je usmjerena prema demokraciji u Njemačkoj. Jer, ta huškačka svjetina odbacuje gotovo svaki paragraf njemačkog Ustava: ljudsko dostojanstvo, jednakost građana, zabranu diskriminacije s obzirom na vjeru, podrijetlo ili spol.
Ovi novi desničari već desetljećima se bore protiv onih koji politički drukčije misle, ljudi drukčije boje kože, a proteklih godina sve više protiv muslimana. Oni se sami svrstavaju u tradiciju Adolfa Hitlera, pozdravljaju Hitlerovim pozdravom, slave zločine njemačkog Wehrmachta u Drugom svjetskom ratu i bore se protiv svojih protivnika gdje god je to moguće. Oni žele ponovo na ulice vratiti teror.
Velika opasnost je to što se posljednjih godina takve demonstracije kao sada u Chemnitzu sve jače miješaju s prosvjedima razočaranih i društveno zapostavljenih građana. Ovi posljednji većinom nisu pristaše nacionalsocijalizma.
Ali, oni su opasno blizu rasističkoj i protudemokratskoj ideologiji. To je razlog za zabrinutost. Jer, njemačka povijest nas uči da organizirana svjetina može daleko otići, ako se uspije ujediniti s frustracijom i srdžbom u društvu. To bi moralo biti jasno upozorenje njemačkoj politici.