“Sprega takozvanih hrvatskih elita u Republici Hrvatskoj i u BiH – od koje političke koristi najviše imaju Pupovčevi i Dodikovi Srbi odnosno projekt „male velike Srbije“, nije slučajna, jer su te nazovihrvatske stranke i organizacije i u jednome i u drugom slučaju u dobroj mjeri tek politička krila organiziranoga kriminala”.
“Pored definiranja nacionalne strategije, ključna je zadaća buduće odgovorne hrvatske politike osigurati biološki, politički, kulturni i gospodarski opstanak Hrvata u prijelaznom razdoblju”, dodaju, te poručuju: NEOVISNIMA ZA HRVATSKU je do hrvatskih interesa i interesa hrvatskoga naroda i do zadnjega Hrvata!
Izjavu Neovisnih za Hrvatsku o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini prenosimo u cijelosti:
O POLOŽAJU HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI
(u povodu predstojeće saborske rasprave)
„Ista politička i nacionalna prava i iste slobode NEOVISNI ZA HRVATSKU traže za Hrvate u Bosni i Hercegovini koja je država i hrvatskog naroda. NEOVISNI ZA HRVATSKU podupiru stabilnost i cjelovitost Bosne i Hercegovine kao države u kojoj su zajamčeni suverenost, konstitutivnost i nacionalna prava Hrvata kao naroda jednakopravnog s ostala dva konstitutivna naroda.“ (http://www.neovisni.hr/program/)
U citiranom programu NEOVISNIH ZA HRVATSKU, usvojenom 1. lipnja 2017., ne pravi se razlika između Hrvata, bez obzira na to gdje oni žive, a napose se ne pravi razlika između Hrvata u Republici Hrvatskoj i u BiH.
U vrijeme velikosrpske agresije Hrvati su dali nemjerljiv doprinos obrani i opstanku BiH, glasujući na referendumu za njezinu neovisnost i boreći se za nju na bojnome i na političkom polju. Republika Hrvatska je odmah priznala BiH, udomila stotine tisuća izbjeglica te je oružano i politički podupirala.
Nažalost, sporazumom iz Daytona nagrađeni su etničko čišćenje i genocid te je Srbima prepuštena polovica države, dok su Hrvati i Bošnjaci stiješnjeni u drugi entitet koji je nazvan federacijom, iako nije federacija. Tim rješenjem kao da su svjesno programirani hrvatsko-bošnjački prijepori, s konačnim ciljem obespravljivanja i iseljavanja Hrvata. Kasnije neustavne intervencije tzv. predstavnika međunarodne zajednice u politički sustav i u izborno zakonodavstvo samo su pogoršali to stanje.
Nedavni izbor Željka Komšića članom predsjedništva Bosne i Hercegovine voljom bošnjačkoga naroda samo je potvrda navedenog, već postojećeg stanja. Bez obzira na vrlo ograničen utjecaj i moć predsjedništva, time je i simbolički i stvarno iznova povrijeđena jednakopravnost Hrvata u BiH. Neki od odgovornih za takvo stanje nikako ne žele primijetiti da su hrvatski (i „hrvatski“) predstavnici u tzv. Republici Srpskoj potpuno istim izbornim mehanizmom izabrani na srpskim listama, i da ne postoje političke i etičke razlike između izbora tzv. hrvatskog predstavnika Željka Komšića i tzv. hrvatskog predstavnika Emila Vlajkija te njihovih politika: i jedan i drugi su i kao osobe i kao simboli u funkciji protuhrvatskih interesa.
Za današnji položaj Hrvata u BiH jesu odgovorni i neki od onih koji uporno i dosljedno prešućuju činjenicu da su Hrvati prognani i desetkovani ne samo iz Vojvodine odnosno Republike Srbije, nego su i na području tzv. Republike Srpske praktično istrijebljeni (od predratnih više od 200.000 danas ih tamo živi desetak tisuća), da su prava preostalih drastično ograničena i da, primjerice, vlasti u Prijedoru na godišnjoj razini izdvajaju više za azil za pse, nego za povratak Hrvata. Isti prešućuju i činjenicu da je početkom 2018. objavljen podatak da je oko 4.000 Hrvata u banjolučkom području podnijelo zahtjev za obnovu kuća – svjedočeći tako vlastitim primjerom da se žele vratiti na svoja ognjišta – a da od tobožnjeg jamca hrvatskih interesa u BiH, bratske i prijateljske tzv. Republike Srpske, nijedan nije dobio čak ni odgovor.
Ništa od toga ne žele primijetiti ni vlasti Republike Hrvatske koje uporno, žrtvujući nacionalne interese radi jeftinih stranačkih i strančarskih interesa, nisu kadre definirati nacionalno-političku strategiju. Pa tako i u odnosu na BiH gdje dosljedno pružaju potporu strankama, organizacijama i skupinama koje, uglavnom radi zaštite materijalnih interesa jednoga uskoga kruga ljudi, predvode politiku koju priželjkuju oni koji teže nestanku Hrvata iz BiH. Usporedno s time podupiru i gospodarski ulazak stranoga kapitala te geopolitičko preslagivanje koje bi moglo imati i šire, europske reperkusije od kojih Hrvati nemaju razloga očekivati ništa dobro.
Te su skupine u velikoj mjeri obilježene jugoslavenskom komunističkom prošlošću i naglim, sumnjivim bogaćenjem u vrijeme rata i teškoga poratnog vremena. Manipulacijom nacionalnim osjećajima – okrunjenom nedavnom Hrvatsko-srpskom koalicijom HDZ-a BiH i SNSD-a (koja svoje uzore, HDZ i SDSS, ima i u Republici Hrvatskoj) – nastoji se spriječiti proces demokratskog sazrijevanja. Usprkos takvoj dugogodišnjoj praksi Hrvati su i na nedavnim izborima pokazali da više ne će dopustiti da ih se uvijek iznova prevede žedne preko vode, o čemu vrlo jasno svjedoči razmjerno slaba izlaznost birača u većinskim hrvatskim općinama.
Ta sprega takozvanih hrvatskih elita u Republici Hrvatskoj i u BiH – od koje političke koristi najviše imaju Pupovčevi i Dodikovi Srbi odnosno projekt „male velike Srbije“, nije slučajna, jer su te nazovihrvatske stranke i organizacije i u jednome i u drugom slučaju u dobroj mjeri tek politička krila organiziranoga kriminala.
Zato mi, NEOVISNI ZA HRVATSKU, smatramo da su nužne promjene i u Hrvatskoj i u BiH. Bez nacionalno svjesne hrvatske vlade, bez vlade koja ima viziju, hrabrost i odlučnost, ne može se osigurati ni položaj Hrvata u BiH. Jer, i u odnosu na BiH treba imati na umu da ne postoje samo interesi jednoga dijela Hrvata koji žive u toj državi, nego postoji interesi svih tamošnjih Hrvata, interesi cijeloga hrvatskog naroda i interesi hrvatske države!
Promišljena i nacionalno svjesna politika – služeći se činjenicom da je Republika Hrvatska članica NATO-a i Europske unije – može u sklad dovesti sve te interese, i može se uspješno potruditi da zadobije međunarodnu potporu za buduće političke i državnopravne promjene koje će za posljedicu imati i osiguranje trajne jednakopravnosti i konstitutivnosti Hrvata u BiH. U tom duhu jednakopravnosti i konstitutivnosti naroda, NEOVISNI ZA HRVATSKU zagovaraju pravične izmjene izbornog zakonodavstva BiH, što bi u konačnici dovelo i do dodatne stabilizacije BiH kao države.
Pored definiranja nacionalne strategije, ključna je zadaća buduće odgovorne hrvatske politike osigurati biološki, politički, kulturni i gospodarski opstanak Hrvata u prijelaznom razdoblju. Jasno osuđujući protuhrvatsku kampanju koja se vodi iz jednog dijela bošnjačkoga nacionalnoga korpusa, dekonstrukciju hrvatskih interesa i ideju unitarističke države, jer je istodobno pogubna i za Hrvate i za BiH, treba uzeti u obzir i činjenicu da su Hrvati najmalobrojniji konstitutivni narod u BiH. Naš opstanak ni u kojem slučaju ne može osigurati politika koja bi težila izazivanju sukoba s Bošnjacima, a istodobno smatrajući tzv. Republiku Srpsku nedodirljivom i neupitnom. Jasno je, hrvatska politika mora zagovarati vlastite interese, imati bistru viziju i potrebnu odlučnost, a ne smije biti usmjeravana bilo čijim političkim igrama.
U skladu s time osuđivali smo i osuđujemo sve pokušaje relativiziranja i zataškavanja zločina počinjenih nad Hrvatima: svi zločini moraju biti istraženi, svi krivci utvrđeni i izvedeni pred sud. Povijesna je istina temelj zdravih međuljudskih i međunacionalnih odnosa te ključna pretpostavka istinski demokratskog društva. Upozoravamo da nas povijest Europe u posljednjih stotinu godina jasno uči kako države mogu brzo nastati i nestati. Dok postoje narodi i države taj proces ne će biti posve okončan i zato nema nikakva razloga da se nedodirljivim smatra entitet koji je nastao etničkim čišćenjem i genocidom, između ostalih – nad našim sunarodnjacima, Hrvatima BiH. Svojim etičkim i političkim određenjem prema tom pitanju, mi u velikoj mjeri odlučujemo i o izboru svojih saveznika, a time posredno i o položaju Hrvata u Federaciji i u cijeloj BiH.
NEOVISNIMA ZA HRVATSKU je do hrvatskih interesa i interesa hrvatskoga naroda i do zadnjega Hrvata”, ističe se.
(Izvor: Narod.hr)