Kako doznaje Dnevni list, drugostupanjskom presudom Suda Bosne i Hercegovine, Nikola Zovko, Petar Krndelj, Krešo Rajič i Ivica Čutura, kao bivši pripadnici HVO-a, odnosno, Vojne policije HVO-a, oslobođeni su cjelokupne krivnje za zločine nad bošnjačkim civilnim stanovništvom na području Čapljine, a što im se optužnicom Tužiteljstva BiH stavljalo na teret. Naime, Sud BiH nije prihvatio žalbu Tužiteljstva na prvostupanjsku, oslobađajuću presudu te je zaključilo da Tužiteljstvo nije dokazalo navode iz optužnice te donijelo oslobađajuću presudu u slučaju čapljinske četvorke.
Naime, prvostupanjskom presudom Suda BiH svi optuženi su oslobođeni krivnje da su počinili zločin nad Bošnjacima na području Čapljine, a na ovu presudu Tužiteljstvo je uložilo žalbu.
Kako se ističe u drugostupanjskoj, pravomomćnoj presudi, dokazi nisu bili takve vrijednosti da su isključili svaku razumnu sumnju i uvjerili sud da su optuženi odgovorni za počinjenje kaznenog djela koje im se stavlja na teret te je sud donio oslobađajuću presudu.
Tužiteljstvo nije dokazalo optužnicu
Ovim je pravomoćno okončan kazneni postupak koji je bio pokrenut protiv optuženih Nikole Zovko, u svojstvu Zapovjednika Policijske stanice u Čapljini, Policijska uprava Mostar zbog kaznenog djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, a po KZ BiH; Petra Krndelja, u svojstvu Pomoćnika zapovjednika policijske stanice za uniformiranu policiju u Policijskoj stanici Čapljina, Policijska uprava Mostar, zbog kaznenog djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, KZ BiH; Kreše Rajiča, u svojstvu Zapovjednika voda Vojne policije zbog kaznenog djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, KZ BiH i Ivice Čutura, u svojstvu operativnog djelatnika za pozorno-patrolnu djelatnost – vođa sektora u Policijskoj stanici Čapljina, PU Mostar, zbog kaznenog djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva KZ BiH.
Optuženima je Tužiteljstvo BiH stavilo na teret, temeljem svojstva-dužnosti koji su imali u inkriminiranom periodu, da su od 19. srpnja 1993. godine ili približno tog dana do 28. srpnja 1993. godine ili približno toga dana, za vrijeme rata u BiH i oružanog sukoba između Armije RBiH i HVO, na području općine Čapljina postupali protivno pravilima međunarodnog humanitarnog prava i odredbi Ženevske konvencije o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine.
Točnije, prema navodima Tužiteljstva, 28. srpnja 1993. godine u akciji na Čeljevskoj adi zarobljena su i ubijena tri civila bošnjačke nacionalnosti, Nermin, Amel i Edin Veledar i da zbog toga optuženi Zovko, Krndelj i Rajič, iako su znali za počinjeni zločin, nisu poduzeli nužne i razumne mjere da počinitelji zločina budu kažnjeni. Teretilo ih se i za zarobljavanje i nanošenje tjelesnih povreda Alaudinu Veledaru, te da je Čutura nezakonito lišio slobode više civila bošnjačke nacionalanosti, a da optuženi, iako su znali da su njima podređeni pripadnici civilne policije izvršili protiuzakonito zatvaranje civila, nisu poduzeli nužne i razumne mjere da počinitelji tog zločina budu kažnjeni.
U prvostupanjskom postupku svi optuženi su oslobođeni optužbe da su počinili navedena kaznena djela, jer izvedeni dokazi od strane optužbe, na kome je teret dokazivanja, po svom kvalitetu, nisu imali potrebnu snagu uvjerljivosti da su optuženi počinili radnje koje su im se optužnicom stavljale na teret.
Sudski proces trajao više od dvije godine
Kako Dnevni list doznaje, u ovom predmetu održana su čak 53 ročišta na kojima, je tijekom dokaznog postupka, tužiteljstvo saslušalo 31 svjedoka, tri vještaka te uložilo 115 materijalnih dokaza dok je obrana saslušala 11 svjedoka s tim što su i optuženi Nikola Zovko i Petar Krndelj svjedočili. Obrana je uložila ukupno 137 materijalnih dokaza.
Optuženog Nikolu Zovko, kao prvooptuženog zastupala je mostarska odvjetnica Irena Pehar, drugooptuženog Petra Krndelja odvjetnica Suzana Tomanović iz Doboja, trećeoptuženog Krešu Rajiča odvjetnik Vahid Čamdžić iz Tuzle, a četverooptuženog Ivicu Čutura odvjetnik Branko Karadeglić iz Čapljine.
Ovaj sudski proces pred Sudom BiH trajao je više od dvije godine – glavni pretres je počeo 28. listopada 2015. godine, a završio se sjednicom Apelacijskoh vijeća Suda BiH 16. siječnja 2018.godine.
(Izvor: Dnevni ist)