Europa se suočava s valom prosvjeda, nasilnih nereda i sve većim nezadovoljstvom građana koji traže promjene od svojih vlasti. Od Francuske i Italije do Španjolske, Portugala, Belgije i Albanije, tisuće ljudi izlaze na ulice zbog rasta troškova života, stambene krize, problema u obrazovanju i nepovjerenja u političke institucije.
Dok se u pojedinim državama demonstracije odvijaju mirno, u drugima su prerasle u nasilne sukobe s policijom, pljačke i paljenje javnih objekata. Najozbiljnija eskalacija posljednjih dana zabilježena je u Francuskoj, gdje su prosvjedi otvorili i pitanje političke stabilnosti uoči predsjedničkih izbora.
Iako svaka zemlja ima svoje specifične probleme, zajednički nazivnik sve je očitiji: građani su nezadovoljni životnim standardom, sve teže podnose financijske pritiske i gube povjerenje u sposobnost vlasti da riješe njihove probleme.
Francuska: Više od pola milijuna prosvjednika i 2.400 uhićenih
Prosvjedi u Francuskoj počeli su krajem rujna, kada su srednjoškolci izašli na ulice zbog nedostatka nastavnika i loših uvjeta u obrazovnom sustavu. Ubrzo su im se pridružili sindikati i građani nezadovoljni rastom troškova života, osobito cijenama goriva.
Tijekom vikenda na ulice je izašlo više od pola milijuna ljudi, prema podacima vlasti. Iako su mnogi prosvjedovali mirno, u nekoliko gradova izbili su neredi, pljačke i požari. Uhićeno je najmanje 2.400 osoba, a među oštećenim javnim zgradama našla se i gradska vijećnica u Limogesu.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron osudio je nasilje, ali je istodobno priznao propuste sigurnosnih službi. Ministar unutarnjih poslova Laurent Nuñez ponudio je ostavku, no Macron ju je odbio i zatražio od njega nove operativne mjere za uspostavu reda.
Vlada je najavila angažiranje dodatnih 3.000 zamjenskih nastavnika i odustala od planiranog povećanja dijela sveučilišnih pristojbi. Međutim, nezadovoljstvo je preraslo u šire pitanje povjerenja u francuske institucije.
Uoči predsjedničkih izbora, koji se očekuju za nekoliko mjeseci, aktualni prosvjedi mogli bi imati i značajne političke posljedice.
Italija i Belgija: Socijalno nezadovoljstvo preraslo u sukobe s policijom
Nasilni sukobi zabilježeni su i u Italiji, gdje je prosvjed protiv visokih troškova života i ratova u Milanu počeo mirno, ali završio sukobima s policijom, zapaljenim barikadama i razbijenim izlozima.
Prema izvješćima talijanskih medija koje prenosi Euronews, tijekom dva dana uhićeno je više od 200 osoba. Demonstracije su održane i u drugim gradovima, uključujući Bolognu.
Premijerka Giorgia Meloni osudila je nasilje, dok je milanski gradonačelnik Giuseppe Sala poručio da su razlozi prosvjeda razumljivi, ali da napadi na policiju i uništavanje imovine nisu opravdani.
U Belgiji su se prosvjednici okupili u Bruxellesu i Liègeu. Studenti se protive povećanju troškova obrazovanja, dok je šire nezadovoljstvo povezano s rastom životnih troškova. Tijekom sukoba policija je upotrijebila suzavac i vodene topove.
Događaji u Italiji i Belgiji pokazuju kako se nezadovoljstvo zbog ekonomskih problema sve češće prelijeva na ulice, gdje se socijalni zahtjevi mogu pretvoriti u sukobe s vlastima i sigurnosnim snagama.
Španjolska i Portugal: Stambena kriza postala simbol nejednakosti
U Španjolskoj i Portugalu u središtu prosvjeda nalazi se sve dublja stambena kriza. Visoke najamnine i cijene nekretnina posebno pogađaju mlade, obitelji s nižim prihodima i umirovljenike.
U Španjolskoj su najamnine tijekom posljednjih deset godina porasle za približno 80 posto, dok su cijene nekretnina povećane za više od 60 posto. Prosječna mjesečna najamnina dosegnula je 1.176 eura, što je gotovo jednako prosječnoj plaći mladih mlađih od 30 godina.
Jedan od simbola stambene krize postala je 87-godišnja Maricarmen Abascal. Nakon što je investicijski fond preuzeo zgradu u kojoj je živjela više od sedam desetljeća, njezina je najamnina povećana za čak 230 posto. Uslijedila je deložacija, a dva tjedna poslije Abascal je preminula nakon hospitalizacije.
Njezin slučaj izazvao je snažne reakcije javnosti i dodatno usmjerio pozornost na položaj stanara suočenih s rastom najamnina i pritiskom investicijskih fondova.
Prosvjednici zahtijevaju ograničavanje najamnina, zaustavljanje deložacija i zabranu investicijskim fondovima da kupuju stambene nekretnine. Premijer Pedro Sánchez pokušao je progurati hitne mjere zaštite stanara, ali parlament ih je odbacio. Nakon toga raspisao je prijevremene izbore za 29. studenoga.
U susjednom Portugalu situacija nije mnogo bolja. Cijene stanova između 2015. i 2024. porasle su za čak 124 posto. Tijekom vikenda tisuće ljudi prosvjedovale su u Lisabonu zbog nedostupnog stanovanja, niskih plaća i rasta cijena, a u središtu grada postavljen je i prosvjedni kamp sa šatorima.
Stambena kriza tako je postala jedno od ključnih društvenih i političkih pitanja na Pirenejskom poluotoku.
Albanija: Prosvjednici traže ostavku premijera Edija Rame
U Albaniji su prosvjedi prerasli u otvoreni politički sukob s vlastima. Nezadovoljstvo je tijekom ljeta potaknuo kontroverzni luksuzni turistički projekt povezan s Jaredom Kushnerom, zetom američkog predsjednika Donalda Trumpa, a prosvjedi su se proširili na pitanja korupcije, nezaposlenosti i stanja u obrazovanju.
Demonstracijama su se pridružili srednjoškolci i studenti, a prosvjednici zahtijevaju ostavku premijera Edija Rame.
U Tirani su danima trajali sukobi s policijom, uz uporabu suzavca, vodenih topova i zapaljivih sredstava. Prema policijskim podacima objavljenima tijekom petog dana nereda, uhićeno je 167 osoba, dok su ozlijeđena 132 policajca. Sedam policajaca suspendirano je zbog sumnje na prekoračenje ovlasti.
Rama odbija odstupiti s dužnosti i optužuje političke protivnike za poticanje nasilja.
Za razliku od prosvjeda u nekim drugim europskim državama, gdje dominiraju zahtjevi povezani sa životnim standardom, u Albaniji su ekonomsko nezadovoljstvo i društveni problemi izravno povezani sa zahtjevima za političkom odgovornošću i promjenom vlasti.
Cijene hrane u Europskoj uniji porasle su za 34 posto u pet godina
Unatoč različitim povodima, iza velikog dijela prosvjeda krije se isto pitanje: koliko si građani danas mogu priuštiti?
Prema podacima Eurostata koje prenosi Euronews, cijene hrane i bezalkoholnih pića u Europskoj uniji tijekom pet godina porasle su za 34 posto.
U Španjolskoj je količina hrane koju je moguće kupiti jednom bruto minimalnom plaćom pala za pet posto, dok je u Francuskoj zabilježen pad od četiri posto.
Usporavanje inflacije pritom ne znači da se cijene vraćaju na prijašnje razine. Hrana, energija i stanovanje i dalje predstavljaju velik financijski teret za kućanstva, posebno za mlade, umirovljenike i građane s nižim primanjima.
Takvi pritisci postupno mijenjaju i društvenu klimu. Ono što je nekoć bilo pitanje kućnog proračuna sve češće postaje povod za javno nezadovoljstvo, političke sukobe i masovne demonstracije.
Mogu li europske vlade zaustaviti rastuće nezadovoljstvo?
Francuska, Italija, Belgija, Španjolska, Portugal i Albanija suočavaju se s različitim izazovima, ali događaji u tim zemljama upućuju na zajednički problem: sve veći broj građana smatra da postojeće politike ne odgovaraju na njihove svakodnevne potrebe.
Od nezadovoljstva obrazovnim sustavom i visokim troškovima života do stambene krize i zahtjeva za političkom odgovornošću, prosvjedi pokazuju koliko su ekonomska sigurnost i povjerenje u institucije povezani.
Nasilni incidenti dodatno otežavaju situaciju jer vlasti moraju istodobno odgovoriti na opravdane društvene zahtjeve i spriječiti napade na ljude, policiju i javnu imovinu.
Iako se ne radi o jedinstvenom europskom prosvjednom pokretu, zajednički problemi stvaraju dojam kontinenta na kojem se nezadovoljstvo širi iz jedne zemlje u drugu.
Europa se već suočava s ekonomskim pritiscima, sigurnosnim izazovima i sve izraženijim društvenim podjelama. Aktualni prosvjedi dodatno stavljaju na kušnju stabilnost institucija i povjerenje građana u demokratske sustave.
Ključno pitanje stoga nije samo kako uspostaviti javni red, nego i mogu li europske vlade pravodobno riješiti uzroke nezadovoljstva. Ako se problemi s troškovima života, stanovanjem i dostupnošću javnih usluga nastave produbljivati, postoji opasnost da će društvene napetosti dodatno rasti i postati prostor za političku manipulaciju.