Disneyjev nastavak kultnog filma „Čarobnjak iz Oza” iz 1985. godine bio je toliko neobičan i zastrašujući da je preplašio brojne mlade gledatelje. Iako je u kinima doživio neuspjeh, desetljećima poslije stekao je status kultnog klasika.
Filmovi koje gledamo u djetinjstvu često ostavljaju najdublje tragove. Jedan od takvih primjera je Povratak u Oz (Return to Oz) redatelja Waltera Murcha, koji se i danas smatra jednim od najstrašnijih dječjih filmova osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Film je zamišljen kao nastavak slavnog mjuzikla Čarobnjak iz Oza iz 1939. godine, u kojem je glavnu ulogu imala Judy Garland. No, za razliku od vedrijeg i glazbom ispunjenog prethodnika, Disneyjev nastavak ponudio je znatno mračniju i uznemirujuću verziju svijeta Oza.
Među prizorima koji su ostali u sjećanju gledatelja posebno se ističu Dorothy koja završava zarobljena u prostoriji ispunjenoj odvojenim glavama zle princeze Mombi te Wheelersi – jeziva skupina bića koja umjesto nogu imaju kotače. No, možda je najuznemirujući početak filma, u kojem Dorothy šalju u psihijatrijsku ustanovu kako bi joj liječnici izbrisali sjećanja na Oz.
Iako su prve kritike bile podijeljene, a film je podbacio na kino blagajnama, s vremenom je stekao vjernu publiku. Upravo je njegova neobična, gotovo hororska atmosfera postala jedan od razloga njegove dugovječnosti.
Nastavak koji je želio biti vjerniji književnom predlošku
Walter Murch bio je poznat kao nagrađivani dizajner zvuka i cijenjeni filmski montažer. Sudjelovao je u stvaranju nekih od najznačajnijih filmova sedamdesetih godina, uključujući THX 1138, koji je napisao zajedno s Georgeom Lucasom, Američke grafite, Prisluškivanje i Apokalipsu danas. Ipak, prije Povratka u Oz još nije režirao dugometražni film.
Disney mu se obratio u vrijeme velikih promjena unutar kompanije, a Murch je već imao ideju: želio je snimiti nastavak koji bi se više oslanjao na izvorne knjige američkog pisca L. Franka Bauma nego na filmski klasik iz 1939. godine.
Murch je odrastao uz Baumove knjige o Ozu. Njegova majka ih je voljela, a upravo su to bili prvi romani kojih se sjeća iz djetinjstva. Na njegovo iznenađenje, Disney je posjedovao prava na književne predloške, ali ona su istjecala za pet godina, zbog čega je projekt trebalo brzo realizirati.
Scenarij, koji je Murch napisao zajedno s Gilom Dennisom, kombinirao je elemente dviju Baumovih knjiga: Ozma of Oz i The Marvelous Land of Oz.
Umjesto šesnaestogodišnje Judy Garland, za ulogu Dorothy odabrana je devetogodišnja Fairuza Balk, koja je odgovarala dobi lika iz knjiga. Balk će kasnije glumiti u filmovima poput The Craft i American History X.
Nastavak nije trebao biti mjuzikl niti pokušavati oponašati kazališnu, gotovo vodviljsku atmosferu izvornog filma. Umjesto toga, Murch je želio stvoriti prizemniju i vjerniju adaptaciju Baumova svijeta.
Izgled Strašila, Limenog Drvosječe i Lava koji se boji, koji su veći dio filma pretvoreni u kamen, inspiriran je izvornim ilustracijama knjiga, a ne njihovim izgledom u filmu iz 1939. godine. Jedan od rijetkih elemenata koji su zadržani bile su Dorothyne poznate crvene cipelice, iako su u knjigama bile srebrne.
„Naravno, znao sam da je to rizičan pothvat jer su ljudi imali snažne osjećaje prema tom filmu. Nisam želio zadirati u nešto što im je toliko važno. Kada kažete da snimate nastavak takvog klasika, odmah se pojavljuju određena očekivanja”, prisjetio se Murch.
Zašto je film bio toliko zastrašujući?
Mračna atmosfera Povratka u Oz postala je njegova najprepoznatljivija osobina. Murch je spojio elemente bajki iz 19. stoljeća s realističnijim prikazom života na ruralnom području Kansasa krajem 19. stoljeća.
Kako je sam istaknuo, i izvorni Čarobnjak iz Oza mogao bi djelovati prilično mračno kada bi se iz njega uklonile pjesme.
Murch je jedno vrijeme razgovarao s Mauriceom Sendakom, autorom i ilustratorom knjige Where the Wild Things Are, o mogućnosti da preuzme dizajn produkcije. Sendak mu je ispričao da ga je i sam film iz 1939. godine plašio kada je bio dijete.
Uznemirujući početak: Dorothy u psihijatrijskoj ustanovi
Radnja se nastavlja ondje gdje je prethodni film završio. Teta Em i ujak Henry pokušavaju obnoviti farmu nakon razornog tornada, dok Dorothy pati od nesanice i neprestano govori o svojem putovanju u Oz.
Zabrinuti zbog njezina ponašanja, odlučuju je odvesti u ustanovu u kojoj joj zlokobni liječnik dr. Worley, kojeg glumi poznati kazališni glumac Nicol Williamson, namjerava primijeniti elektroterapiju.
Za mnoge gledatelje upravo su ti prizori najuznemirujući. Dorothy je vezana za pokretni ležaj, dok se iz podruma čuju krici drugih pacijenata.
Murch je inspiraciju pronašao u popularnosti elektroterapije tijekom 1890-ih. Na prijelazu u 20. stoljeće električna energija smatrala se čudesnim tehnološkim otkrićem, ali je istodobno bila povezana i s brojnim neutemeljenim medicinskim obećanjima. Novine su bile prepune oglasa za električne steznike i pojaseve koji su navodno trebali ublažavati različite tegobe i vraćati energiju.
„Baum je također bio fasciniran električnom energijom, pa se sve dobro uklopilo”, objasnio je Murch.
Glumica Sophie Ward, koja je utjelovila jednu od verzija princeze Mombi, smatra da snaga tih scena proizlazi iz pokušaja da se Dorothy ušutka i izbrišu njezina sjećanja.
„Ti prizori snažno odjekuju u kulturnom smislu jer govore o pogrešnoj primjeni medicinskih postupaka i o ženama kojima se ne vjeruje”, rekla je Ward.
Dodatnu nelagodu stvara činjenica da teta Em, opterećena vlastitim problemima, ostavlja Dorothy u ustanovi i odlazi bez osvrtanja. Prema Murchu, time se dotiče jednog od najdubljih dječjih strahova – straha od napuštanja.
„Ponekad čak i roditelji koji imaju najbolje namjere, iz vlastitih razloga, donose odluke kojima ugrožavaju svoju djecu. Tada djeca moraju sama pronaći prijatelje i vlastiti put. Tako život funkcionira”, objasnio je redatelj.
Povratak u Oz i susret s neobičnim likovima
Dorothy uspijeva pobjeći tijekom oluje. Nakon što rijekom otpluta na sigurno, ponovno se budi u Ozu, ali ondje je dočekuje potpuno drukčiji prizor: Smaragdni grad je uništen, a njezini stari prijatelji pretvoreni su u kamen. Ovoga puta uz nju nije čak ni njezin pas Toto.
Postupno stvara novu obitelj od neobičnih suputnika: kokoši Billine koja govori, robotskog vojnika Tik-Toka, Jacka Bundeveglavog, čije je tijelo sastavljeno od drvenih udova, te Gumpa – bića s glavom losa koje Dorothy oživljava čarobnim prahom i povezuje s kaučem kako bi stvorila neobičnu leteću napravu.
Film se neprestano vraća temama sjećanja i pokušaja da se sačuva vlastiti identitet.
„Ideja brisanja sjećanja i pokušaja da zadržimo uspomene provlači se kroz cijelu knjigu, a mi smo te teme naglasili i u filmu”, rekao je Murch.
Svaki od Dorothyjinih novih prijatelja suočen je s vlastitim problemima. Billin je ugrožena ako ne snese jaje, Jack se boji da će mu se glava pokvariti, a Tik-Tok mora se redovito navijati kako bi mogao govoriti, kretati se i razmišljati. Gump se, pak, jedva drži zajedno i neprestano prijeti da će se raspasti.
Složeni specijalni efekti i zahtjevno snimanje
Povratak u Oz obiluje kreativnim vizualnim efektima. Kralj Noma, tiranski kameni vladar koji je preuzeo Smaragdni grad, oživljen je tehnikom animacije glinenih modela.
Murch i njegova obitelj voljeli su gledati Sesame Street, a Brian Henson, sin slavnog lutkara Jima Hensona, preuzeo je upravljanje lutkom Jacka Bundeveglavog i posudio mu glas.
Britanski prvak u trampolinu i televizijski voditelj Michael Sundin imao je iznimno zahtjevan zadatak utjeloviti robota Tik-Toka. Morao je biti pričvršćen unutar kostima u položaju u kojem mu je glava bila između nogu, a tijelo savijeno i okrenuto prema natrag. Mali monitor omogućavao mu je da vidi kamo se kreće, dok je količina zraka unutar kostima bila ograničena.
„Kada bi ga zatvorili u Tik-Tokov kostim, imao je dvije minute i 45 sekundi prije nego što bismo morali prekinuti snimanje”, prisjetio se Murch.
Unatoč tome, Sundin je uspio toliko dobro savladati zahtjevne pokrete da je Tik-Tok mogao hodati gore-dolje stubama.
Za razliku od Judy Garland u izvornom filmu, mlada Fairuza Balk često je morala glumiti uz lutke i izvođače zatvorene u kostime, a ne uz druge glumce. Upravo zato njezina suzdržana, ali uvjerljiva izvedba djeluje još impresivnije.
Snimanje obilježeno sukobima i neizvjesnošću
Produkcija nije tekla glatko. Već na početku došlo je do nesuglasica između producenta Garyja Kurtza i Disneya oko budžeta. Kurtz je naposljetku promaknut na izvršnu poziciju, zbog čega je uklonjen iz svakodnevnog rada na filmu, a zamijenio ga je Paul Maslansky.
Murchu je rečeno da mora smanjiti budžet za pet milijuna dolara kako bi projekt mogao biti nastavljen. Redatelj je u kratkom roku morao skratiti scenarij za 15 stranica.
Nakon početka snimanja produkcija je ubrzo počela kasniti. Murch dio problema pripisuje vlastitom neiskustvu u režiranju, ali snimanje je bilo iznimno složeno zbog lutaka, zahtjevnih vizualnih efekata i činjenice da je glavna glumica imala samo devet godina te je mogla raditi ograničen broj sati dnevno.
Izvorni direktor fotografije napustio je projekt, a nakon pet tjedana Murch je dobio obavijest da ga Disney otpušta „za dobrobit filma i za njegovo vlastito dobro”.
Kada je George Lucas, koji se tada nalazio u Japanu, doznao što se dogodilo, odmah je odletio u London. Prema Murchovim riječima, Lucas je upotrijebio neku vrstu „džedajskog trika uma” kako bi uvjerio Disney da ga ponovno zaposli.
Murch se vratio projektu, a snimanje je naposljetku završeno prema planu.
Sophie Ward istaknula je da je redatelj unatoč pritiscima ostao smirena i podržavajuća osoba na setu.
„On i njegova nevjerojatna supruga Aggie bili su vrlo brižni. Pritisci studija ponekad se neizbježno prenesu na snimanje, ali kod nas se to nije tako osjećalo. Oni su bili veliko srce cijelog projekta”, rekla je glumica.
Kino-neuspjeh koji je postao kultni klasik
Povratak u Oz imao je svjetsku premijeru u Sjedinjenim Američkim Državama 21. lipnja 1985. godine. Kritike su bile podijeljene, a poznati filmski kritičari Gene Siskel i Roger Ebert posebno su negativno ocijenili film, nazvavši ga nekvalitetnim i upozoravajući da bi mogao prestrašiti djecu.
Ni komercijalni rezultati nisu bili dobri. Film je na američkom tržištu zaradio 11,1 milijun dolara.
Aaron Pacentine, autor dokumentarca Remembering Return to Oz iz 2021. godine, smatra da Disney nije znao kako film predstaviti publici ni kako ga promovirati, iako je u Japanu prošao bolje.
Murch početnu reakciju publike objašnjava onime što naziva „fenomenom šećera i soli”. Ako netko očekuje šalicu slatkog čaja, a dobije slani napitak, prirodno će se povući.
Nakon neuspjeha filma Murch se, kako kaže, našao u svojevrsnom „holivudskom zatvoru” i više nije režirao dugometražni film.
Ipak, možda publika sredinom osamdesetih jednostavno nije bila spremna za tako radikalno odstupanje od voljenog klasika. Danas su nastavci, prednastavci, širenje filmskih svjetova i mračne reinterpretacije poznatih priča mnogo prihvaćeniji.
„U tom je smislu film bio daleko ispred svojeg vremena. Mislim da su ljudi danas otvoreniji prema različitim interpretacijama klasika”, rekla je Ward.
Nakon Povratka u Oz nastali su brojni drugi projekti povezani sa svijetom Oza, među kojima su televizijski film The Muppets’ Wizard of Oz, film Oz: The Great and Powerful iz 2013. godine redatelja Sama Raimija te roman Wicked: The Life and Times of the Wicked Witch of the West Gregoryja Maguirea, koji je poslužio kao predložak za uspješnu kazališnu predstavu i filmsku adaptaciju u dva dijela.
Unatoč tome, teško je zamisliti da bi danas neki veliki studio snimio dječji film koji bi bio jednako neobičan, mračan i beskompromisan. Pacentine smatra da Disney Povratak u Oz i dalje tretira kao crnu ovcu svojeg filmskog svemira, osobito zato što nije ostvario veliki uspjeh u američkim kinima.
Zašto ga se publika i danas sjeća?
Za mnoge koji su film gledali kao djeca, upravo su prizori koje su kritičari smatrali problematičnima – od odvojenih glava i jezivih Wheelersa do živih stijena koje promatraju Dorothy – razlog zbog kojeg ga nikada nisu zaboravili.
Pacentine smatra da je mračna atmosfera sastavni dio njegove trajne privlačnosti.
„Mnogi ljudi uspoređuju Povratak u Oz s pravim hororom, a mislim da je upravo to razlog zbog kojeg se meni sviđa”, rekao je.
Film otvara teme potiskivanja mašte, straha od gubitka sjećanja i tjeskobe zbog trenutka kada dijete mora samo pronaći svoje mjesto u svijetu. Iako su te teme ispričane kroz fantastičnu pustolovinu, njihova emocionalna težina nadilazi granice dječjeg filma.
Unatoč problematičnoj produkciji i početnom neuspjehu, Walter Murch i danas je ponosan na ostvarenje i trud cijele ekipe. Smatra da film nastaje zahvaljujući zajedničkoj kreativnosti svih koji sudjeluju u njegovu stvaranju.
„Filmovi bi trebali biti pametniji od ljudi koji ih stvaraju”, rekao je Murch.
Možda je upravo zato Povratak u Oz preživio četiri desetljeća: nije bio uglađen, siguran ni predvidljiv. Bio je čudan, mračan i ponekad zastrašujući – i upravo je zbog toga ostao duboko utisnut u sjećanja generacija gledatelja.