Suzbijanje agresivnih agencija za naplatu dugova dobra je vijest za prezadužene građane, ali moglo bi imati i neželjene posljedice. Pad potrošačkog kreditiranja upućuje na sve veći oprez banaka i rastuće probleme kineskih kućanstava s otplatom dugova.
Kineski građani, poznati po sklonosti štednji, postaju još štedljiviji. Kreditiranje kućanstava smanjivalo se tijekom većeg dijela godine, a kratkoročni potrošački krediti u rujnu su pali za 8,3 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Riječ je o najvećem zabilježenom padu.
U kolovozu je ukupan iznos potrošačkih kredita pao na najnižu razinu od razdoblja strogih kineskih karantena tijekom politike „nultog covida”. Tijekom državnih praznika početkom listopada prosječna potrošnja građana bila je dva posto manja nego tijekom istog blagdanskog razdoblja 2025. godine.
Kineski trgovci imaju razloga za razočaranje, a isto vrijedi i za vlasti koje od pandemije pokušavaju potaknuti kućanstva da više troše.
Kriza nekretnina i sve oprezniji građani
Kinezi se manje zadužuju dijelom zbog dugotrajne krize na tržištu nekretnina. Pad prodaje stanova znači i manje zahtjeva za stambene kredite. Mnogi vlasnici nekretnina, kada si to mogu priuštiti, odlučuju prijevremeno otplatiti svoje hipoteke.
Budući da je stambeni kredit najveći dug koji većina ljudi ikada preuzme, takav oprez prekinuo je višedesetljetni rast zaduženosti kineskih kućanstava. Omjer njihova duga i bruto domaćeg proizvoda dosegnuo je 60 posto 2020. godine te je ostao uglavnom nepromijenjen do prošle godine, kada je blago pao. U razvijenim gospodarstvima taj je omjer nešto manji od 70 posto.
Ipak, kriza nekretnina ne objašnjava u potpunosti pad potrošačkih kredita. Razlog možda nije samo u štedljivosti građana, pa ni u politici vlade.
U zakašnjelom pokušaju poticanja domaće potrošnje, kinesko Ministarstvo financija prošle je godine počelo subvencionirati banke kako bi mogle nuditi niže kamatne stope na potrošačke kredite za veće kupnje, poput novih automobila i renoviranja domova.
Unatoč tome, banke postaju sve manje sklone odobravanju takvih zajmova. I nije teško razumjeti zašto. Čini se da kineski dužnici postaju sve rizičniji. Prema procjenama konzultantske tvrtke Gavekal, više od deset posto odraslih Kineza možda je prošle godine imalo nepodmirene dugove, u usporedbi s manje od osam posto godinu ranije.
Državne subvencije mogle bi dodatno pojačavati oprez banaka. Kada prosječni građanin sve teže otplaćuje svoje dugove, kamatne stope na potrošačke kredite trebale bi rasti kako bi se bankama nadoknadio povećani rizik, a ne padati.
Međutim, u Kini nije mudro odbiti državne poticaje. Banke zato na kraju odobravaju kredite uz kamate koje ne odražavaju u potpunosti stvarni rizik. Kako bi zaštitile svoje bilance, sve češće odbijaju klijente čija je kreditna sposobnost na granici prihvatljivosti.
Dugovi koje je sve teže naplatiti
Drugi razlog povećanog opreza banaka jest sve veća poteškoća u prodaji loših potrošačkih kredita.
Banke često pokušavaju osloboditi svoje bilance problematičnih potraživanja tako što ih prodaju ulagačima spremnima preuzeti veći rizik. Ti ulagači bankama plaćaju samo dio nominalne vrijednosti duga, a zatim pokušavaju naplatiti puni iznos od dužnika. To nerijetko znači uporno uznemiravanje dužnika sve dok ne plate.
Početkom 2021. banke su za dospjele, ali nenaplaćene potrošačke kredite mogle dobiti oko 30 posto njihove nominalne vrijednosti. S obzirom na to da je već bilo poznato kako je riječ o problematičnim dugovima, takva je cijena bila razmjerno dobra.
Početkom 2026. godine njihov je udio pao na samo pet posto.
Takav je trend zabrinjavajući. Mogao bi značiti da sve manji broj dužnika namjerava vratiti novac nakon što njihovi krediti dospiju u zakašnjenje. A to bi, pak, mogla biti neželjena posljedica inače dobrodošle državne mjere: obračuna s agresivnim agencijama za naplatu dugova koje godinama zastrašuju dužnike.
„Meko nasilje” agencija za naplatu dugova
Kineske agencije za naplatu dugova poznate su po svojim zastrašujućim metodama. Zbog nedostatka jasnih pravila i standarda u industriji, manje agencije često su pribjegavale onome što Kinezi nazivaju „mekim nasiljem” kako bi naplatile dospjele potrošačke kredite i dugove po kreditnim karticama.
Među uobičajenim metodama bilo je takozvano „zvanje do iznemoglosti” — stotine poziva dnevno dužnicima, njihovim članovima obitelji i prijateljima. Agencije su znale otkrivati kreditnu povijest dužnika njihovim bližnjima ili poslodavcima, pa čak i izrađivati opscene slike koje bi potom slale njihovim poznanicima.
Nije bilo neuobičajeno ni da se utjerivači dugova pojave pred vratima dužnika usred noći.
Takvo zastrašivanje može imati tragične posljedice. Posljednjih su godina sve češće priče o dužnicima koji su si oduzeli život zbog pritisaka kojima su bili izloženi.
Vlasti su i ranije pokušavale obuzdati najekstremnije metode naplate pokretanjem sudskih postupaka protiv najgorih prekršitelja. Ove su godine otišle korak dalje i uvele nacionalna pravila kojima se nastoji zaustaviti takvo ponašanje.
Od kolovoza agencije dužnicima smiju uputiti najviše šest telefonskih poziva dnevno. Zabranjeno im je kontaktirati članove obitelji i prijatelje dužnika, kao i dolaziti im na kućna vrata u sitnim noćnim satima. Sve komunikacije između agencija i dužnika moraju se snimati.
Dobra mjera s neželjenim posljedicama?
Neki analitičari počeli su povezivati sve veće popuste pri prodaji potrošačkih dugova s novim ograničenjima naplate.
Propisi su osmišljeni kako bi zaštitili dužnike od uznemiravanja. No jedna od njihovih mogućih nuspojava mogla bi biti smanjenje broja dužnika koje agencije uopće mogu prisiliti na plaćanje.
Pad vrijednosti problematičnih kredita pokazuje da se kinesko gospodarstvo suočava s više međusobno povezanih izazova: građani troše opreznije, banke sve teže procjenjuju kreditni rizik, a naplata dugova postaje sve neizvjesnija.
Za kineske vlasti to stvara nezgodnu dilemu. Žele potaknuti potrošnju i pomoći gospodarstvu, ali istodobno moraju zaštititi građane od predatorskih metoda naplate dugova. Uspjeh u jednom području mogao bi tako dodatno zakomplicirati probleme u drugome.