Istraživanja pokazuju da bi ograničen unos šećera tijekom prvih 1000 dana života mogao biti povezan s manjim rizikom od dijabetesa tipa 2, visokog krvnog tlaka, demencije i anksioznosti desetljećima poslije. Znanstvenici ipak upozoravaju da povezanost još ne dokazuje uzročno-posljedičnu vezu.
Ljudi koji su prve godine života proveli uz vrlo ograničen unos dodanog šećera mogli bi imati određene zdravstvene prednosti i u srednjoj i starijoj životnoj dobi. Na to upućuju istraživanja koja su iskoristila neobične okolnosti u poslijeratnoj Velikoj Britaniji, kada je šećer bio strogo racionaliziran.
Nakon Drugoga svjetskog rata mnoge su namirnice u Velikoj Britaniji bile dostupne u ograničenim količinama, a među njima je bio i šećer. Odrasli su smjeli konzumirati oko 40 grama dnevno, dok su djeca dobivala još manje. Bebama i vrlo maloj djeci dodani šećer gotovo se uopće nije davao.
Situacija se promijenila 1953. godine, kada su ukinuta ograničenja. Potrošnja šećera naglo je porasla te se do druge polovice 1954. gotovo udvostručila.
Ta je promjena, iako nije bila dio planiranog znanstvenog pokusa, istraživačima omogućila da desetljećima poslije proučavaju dugoročne posljedice različite izloženosti šećeru u najranijoj životnoj dobi.
Manji rizik od dijabetesa i visokog krvnog tlaka
Istraživači su analizirali podatke iz britanske baze UK Biobank i usporedili zdravstveno stanje ljudi rođenih neposredno prije i nakon ukidanja racionalizacije šećera.
Rezultati su pokazali da su osobe koje su tijekom prvih 1000 dana života bile izložene ograničenom unosu šećera imale 35 posto manji rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 i 20 posto manji rizik od visokog krvnog tlaka u srednjoj i starijoj životnoj dobi.
Novija istraživanja upućuju i na moguću povezanost manjeg unosa šećera u ranom djetinjstvu s nižim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, bolesti jetre, respiratornih problema i demencije.
Moguće koristi ne odnose se samo na fizičko zdravlje. Istraživanje objavljeno u kolovozu pokazalo je da su osobe koje su tijekom svih prvih 1000 dana života bile izložene ograničenoj dostupnosti šećera imale 33 posto manji rizik od dijagnoze anksioznosti.
Desetljećima poslije te su osobe također rjeđe pokazivale sklonost slatkoj hrani, navodi The Guardian.
Može li prehrana u ranom djetinjstvu usporiti starenje?
Jedno od zanimljivijih otkrića odnosi se na biološku dob, odnosno procjenu stanja organizma na temelju različitih bioloških pokazatelja, koja se ne mora podudarati s kronološkom dobi.
Prema rezultatima jednog istraživanja, osobe koje su u ranom životu bile izložene racionalizaciji šećera bile su, prema nekoliko pokazatelja biološke dobi, približno godinu dana „mlađe” od usporedivih osoba.
Znanstvenici su pronašli i razlike u proteinima uključenima u procese povezane sa starenjem. Ipak, još nije jasno zašto bi relativno kratko razdoblje smanjenog unosa šećera moglo imati učinke koji se očituju desetljećima poslije.
Jedno od mogućih objašnjenja jest da prehrana u najranijoj dobi utječe na razvoj metabolizma, osjetljivost na inzulin, regulaciju apetita i osjećaj sitosti te stvaranje masnog tkiva.
Mozak se tijekom trudnoće i prvih godina života razvija iznimno brzo, zbog čega bi prehrana u tom razdoblju mogla imati posebno važnu ulogu u kasnijem zdravlju.
Međutim, riječ je zasad o mogućim objašnjenjima, a ne o konačno potvrđenim mehanizmima.
Rezultate treba tumačiti s oprezom
Istraživači upozoravaju da dosadašnja otkrića ne dokazuju da je upravo smanjen unos šećera uzrokovao bolje zdravstvene ishode.
Rezultati pokazuju povezanost, ali ne potvrđuju izravnu uzročno-posljedičnu vezu. Na kasnije zdravlje mogu utjecati i drugi čimbenici, uključujući ukupnu prehranu, životne navike, društvene uvjete i zdravstvenu skrb.
Dodatno ograničenje predstavlja činjenica da se mnoga istraživanja oslanjaju na djelomično iste skupine sudionika iz baze UK Biobank. Zbog toga su potrebna nova istraživanja na neovisnim skupinama kako bi se utvrdilo mogu li se rezultati pouzdano ponoviti.
Dosadašnji nalazi također ne daju roditeljima precizan odgovor na pitanje koliko je šećera previše. Čini se da bi moglo biti važno cijelo razdoblje prvih 1000 dana života – od trudnoće do približno druge godine djeteta – a osobito trudnoća i razdoblje uvođenja krute hrane.
Znanstvenici pritom naglašavaju da rezultati nisu dokaz da je potrebno provoditi stroga prehrambena ograničenja, nego dodatni razlog za pažnju prema prehrani u najranijoj dobi.
Koliko se šećera preporučuje konzumirati?
Zanimljivo je da količina šećera dostupna Britancima tijekom poslijeratne racionalizacije nije bila daleko od današnjih zdravstvenih preporuka.
Prema britanskim smjernicama, odrasli i djeca starija od 11 godina trebali bi unositi najviše 30 grama dodanih šećera dnevno. Bebama se šećer ne bi trebao dodavati u hranu i piće.
Unatoč preporukama, prosječna potrošnja šećera u Velikoj Britaniji danas je približno dvostruko veća od preporučene.
Ova istraživanja zato ne postavljaju pitanje trebaju li današnja djeca živjeti poput djece tijekom poslijeratne racionalizacije. Umjesto toga, otvaraju mogućnost da bi održavanje unosa šećera bliže postojećim zdravstvenim preporukama moglo donijeti koristi koje traju mnogo dulje nego što se dosad pretpostavljalo.
Za sada je najvažnija poruka da prehrana u najranijim fazama života zaslužuje posebnu pozornost. Hoće li ograničavanje dodanog šećera doista dugoročno smanjiti rizik od brojnih bolesti, znanstvenici će morati potvrditi daljnjim istraživanjima.