Tri nacionalne stranke, SDA, SNSD i HDZ BiH uvjerljivo su dobile najviše glasova birača u BiH. Donosi li to političku stabilnost ili nove međunacionalne tenzije i zašto je BiH daleko od građanske države?
Nacionalne stranke dobile su uvjerljivu podršku birača na izborima u BiH, gdje su po prvi put korištene nove tehnologije na biralištima kako bi se izbjegle izborne manipulacije. I čini se da su ovo doista bili izbori s najviše povjerenja u izborni proces, bez obzira na nisku izlaznost birača od oko 42 posto, piše Deutsche Welle.
HDZ BiH dobio je hrvatsku članicu Predsjedništva BiH, i to nakon što je tu dužnost u ukupno četiri mandata – po dva zaredom od 2006. – obavljao bivši SDP-ovac Željko Komšić (Demokratska Fronta – DF). Stranka demokratske akcije (SDA) Bakira Izetbegovića je uvjerljivo dobila najviše glasova među Bošnjacima.
SNSD, Trump i podrška Putina
Nevjerojatan je i uspjeh Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika u entitetu Republika Srpska (RS) s više od 40 posto osvojenih glasova. Za mnoge je nevjerojatno bilo i njegovo obraćanje nakon proglašenja izborne pobjede njegove stranke. “Da nije bilo veličanstvene pobjede Trumpa, mi bismo vjerojatno danas bili politički mrtvaci, ali zahvaljujući novom ambijentu sada smo politički pobjednici. Naravno i uz podršku predsjednika Putina, …”, rekao je Dodik.
Stranke pobjednice obećavaju međusobnu suradnju, ali ostaje vidjeti tko će formirati vlast te znači li to i potpuno izbacivanje iz vlasti stranaka ljevice.
HDZ-ova zahvala Bošnjacima za izbor Hrvatice u Predsjedništvo BiH
U HDZ-u BiH vlada pobjednička euforija, ali i – zahvalnost Bošnjacima. Proglašavajući pobjedu HDZ-ove kandidatkinje Darijane Filipović za hrvatsku članicu Predsjedništva BiH, predsjednik ove stranke Dragan Čović zahvalio se Bošnjacima što “presudno nisu utjecali na izbor hrvatskog člana Predsjedništva”, ali je i dao naznaku kako ova stranka neće odustati od inzistiranja izmjene Izbornog zakona, „kako bi i najmalobrojniji konstitutivni narod mogao izabrati svoje legitimne predstavnike”.
“Hvala predstavnicima bošnjačkog naroda što su razumjeli koliko je važno da se pretjerano ne uključuju. Morat ćemo riješiti izborno zakonodavstvo kako više nikad ne bismo strepili od izbora”, rekao je Čović.
Najavio je i razgovore s potencijalnim političkim partnerima o uspostavi vlasti. „Spremni smo razgovarati s partnerima i napraviti strategiju do 2030. To je realno vrijeme u kojem moramo postaviti osnove kako bi trebala izgledati BiH i kakva bi trebala biti pozicija hrvatskog naroda u BiH“, rekao je Čović, naglasivši kako su to ustavna jednakopravnost hrvatskoga naroda, rješavanje izbornog zakonodavstva te nastavak europskog puta BiH.
Bošnjačkim biračima zahvalila je i izabrana Darijana Filipović. “Bošnjački narod na ovim izborima pokazao je da ne želi preglasavanje i tenzije koje iz toga proizlaze. Kad hrvatski narod dobiva, dobiva i BiH. Mi jesmo različiti i toga se ne trebamo sramiti. Ali smo jednako vrijedni i jednako je naša domovina BiH”, rekla je.
Optimistično je govorila o budućoj suradnji s kolegama u Predsjedništvu, izabranim Denisom Bećirovićem ispred stranaka lijeve orijentacije te Željkom Cvijanović iz Dodikovog SNSD-a. “Želim da naš rad u sljedeće četiri godine bude primjer kako institucije BiH mogu drukčije. Da ne bude glavna tema je li 2:1 ili 1:2, nego da naše odluke budu u međusobnom poštovanju i odraz koraka naprijed za BiH“, poručila je Filipović.
Apsurd oko (ne)legitimnosti Izbornog zakona
Prema ocjeni glavnog i odgovornog urednika mostarskog Dnevnog lista, Daria Lukića, pobjeda nacionalnih stranaka, kao ni pobjeda Darijane Filipović, nije iznenađenje. “Pomalo je apsurdno da će Filipović preuzeti funkciju po modelu Izbornog zakona koji njezina vlastita stranka, i ona sama, već gotovo dva desetljeća ocjenjuju kao nelegitiman, protuustavan i diskriminatoran prema Hrvatima. I njezin stranački šef, Dragan Čović, odmah nakon pobjede kazao je ono što uvijek govori, da treba promijeniti Izborni zakon”, komentira Lukić za Deutsche Welle.
Kaže kako je srž političkog narativa HDZ-a BiH godinama usmjeren na izmjene Izbornog zakona BiH i legitimnog predstavljanja hrvatskog naroda, uz stav kako trenutni sustav u Federaciji BiH, gdje se hrvatski i bošnjački član biraju iz zajedničke izborne jedinice, omogućuje brojnijem bošnjačkom narodu preglasavanje Hrvata.
“Taj se argument godinama demonstrirao kroz mandate Željka Komšića, za kojeg je hrvatska politika tvrdila da nema potporu naroda kojeg predstavlja. Sada, kada je HDZ-ova kandidatkinja uspjela pobijediti unutar tog istog sustava, otvara se prostor za analitički apsurd. Ako je nelegitiman sustav prema kojem se članovi Predsjedništva biraju, s kakvim političkim kapitalom u Predsjedništvo ulazi kandidatkinja koja je pobijedila po tim istim pravilima?”.
Lukić ne očekuje značajnije promjene u BiH nakon izbora, već nastavak “već viđenog” – podjelu izbornog plijena, imenovanje stranačkih kadrova, nastavak korupcije, iseljavanja, osvetničkih poteza prema političkim rivalima itd. “Nadam se da se varam, i da će me nova vlast svojim potezima demantirati, ali puno važniji je i model ponašanja onih koji budu u vlasti. Znamo kakav je on do sada bio”, zaključuje Lukić.
„Vrijeme je za prihvaćanje realnosti“
Nedvojbeno je kako su nacionalne stranke ponovno “u sedlu” i u BiH. Za političku analitičarku dr. Ivanu Marić, ovi izbori pokazali su kako te stranke dobivaju najveći broj glasova – ne izbornim prijevarama već izbornom voljom birača koji, kako kaže, “nisu žrtve, već suučesnici ove vlasti”.
Ocjenjuje kako je vrijeme za prihvaćanje realnosti u Bosni i Hercegovini: “Rezultat izbora samo potvrđuje popis stanovništva u BiH gdje se 96 posto izjasnilo kao pripadnici jedne od tri religije i jednog od tri naroda. To je osnova za prihvaćanje realnosti da građani BiH nisu spremni za građansku državu, bez da ih isključivo zanima nacionalni interes – nacionalne stranke ostvarile su najbolji rezultat unutar svojih naroda”, kaže ona za DW.
Međutim, pozitivnim smatra pobjedu kandidatkinje HDZ-a za hrvatsku članicu u državnom Predsjedništvu nad ostala dva kandidata i to, kako navodi, zahvaljujući otvaranju prostora za politički pluralizam.
Slijedi ili suradnja i napredak, ili blokade i nazadak
Analizirajući rezultate, primjećuje kako je predsjednik SDA, Bakir Izetbegović, dobio čak 50.000 glasova manje od vlastite stranke, što je jasna poruka biračkog nezadovoljstva. Osvrće se i na odličan rezultat Stranke za BiH (SBiH) koja će, kako ocjenjuje, biti značajan pregovarač pri formiranju vlasti, ali i uspjeh SDP-a koji je ostvario bolji rezultat unatoč manjoj izlaznosti birača.
“Najveći gubitnik ovih izbora je Demokratska fronta (DF) i Naša stranka, koje su izgubile skoro 50 posto glasova. Da se radi o istinski demokratskim strankama, predsjednici bi još u izbornoj noći podnijeli ostavku i preuzeli odgovornost za tako veliki gubitak”, ocjenjuje Marić.
Pitanje koje ostaje je tko će formirati novu vlast u BiH te hoće li se stranke pobjednice odlučiti za kompromise ili za blokade. “Ako se odluče na suradnju, relativno brzo mogli bismo nastaviti prema EU-integracijama i reformi. Ali ukoliko se odluče za blokade, onda ćemo imati nastavak prethodnog perioda. Ali to su izabrali građani i nadam se da će do sljedećih izbora to pamtiti i reagirati”, zaključuje Marić.
Paralela: SFRJ, AVNOJ i BiH
Pitanje koje se također nameće nakon izbora je i: Zašto bh. građani nisu spremni za građansku državu?Emil Karamatić, novinar i književnik, ima zanimljivu paralelu koja vuče korijen još iz bivše Jugoslavije.
“Da je na 2. zasjedanju AVNOJ-a (Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije- op. red.) u Jajcu, Josip Broz Tito s delegatima mogao postaviti građanske temelje BiH, postavio bi ih. Međutim, u SFRJ smo živjeli klasičan primjer nacionalističkog, koji se ne razlikuje od današnjeg i koji je Daytonskim sporazumom nastavio živjeti po istim principima”, kaže Karamatić za DW.
Podsjeća na zaključke AVNOJ-a po kojima “BiH nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska (bošnjačka), nego i srpska i hrvatska i muslimanska” te kako je takvu “praksu”, naslijedio i sam Daytonski mirovni sporazum 1995.”Stoga, kako je itko normalan mogao nasjesti na priču da išta politički građansko u BiH postoji?”, pita on.
“Prisjetimo se Praxisovaca koji su bili antinacionalisti: Sama Praxis grupa marksista, koju su predvodili zagrebački filozofi poput Gaje Petrovića, Milana Kangrge i Rudija Supeka, bila je antinacionalistički i kozmopolitski orijentirana. S pozicija nedogmatskog marksizma kritizirali su jugoslavenski sustav, smatrajući da vlast ne provodi pravi socijalizam i upozoravali da partijska elita, zapravo, potiče nacionalne podjele. Upravo to se radi u BiH, krijući se iza građanskog”, glasi Karamatićeva paralela nekadašnje SFRJ i današnje BiH.
Tvrdi kako se istom metodom služio i Željko Komšić (DF) puna dva desetljeća. Njegov stav je izravan. “Najgrotesknije je što je promovirao građansku opciju, sudjelujući u nacionalističkim političkim orgijanjima, a izbore za Predsjedništvo BiH iz reda hrvatskog naroda dobivao ekstremnim nacionalističkim metodama i uglavnom su ga birali – Bošnjaci”, pojašnjava Karamatić za DW.
/Desk/