Metin AI agent Muse tijekom dvotjednog eksperimenta rješavao je osiguranje, rezervirao večere, kupovao namirnice, organizirao sastanke, izrađivao podcast i čak pregovarao s prodavačima. No za sve to tražio je nešto što bi mnogima moglo biti puno vrjednije od novca – pristup njihovim najosobnijim podacima i povjerenje.
Kada je novinar The New York Timesa Eli Tan prošlog tjedna odgovorio na poziv s nepoznatog broja, dočekala ga je neobična poruka.
„Dobio sam Anthem Dental i upravo ću vas spojiti“, rekao je glas s druge strane.
Nije to bio čovjek, nego AI agent koji je razvila Meta, kompanija u čijem su vlasništvu Facebook i Instagram.
Desetak minuta ranije agent je nazvao Tanovo stomatološko osiguranje, dao njegov članski broj, odgovorio na sigurnosno pitanje i čekao na liniji dok ga nije spojio s predstavnikom osiguravatelja – upravo ono što je novinar od njega zatražio.
Tanu je iskustvo pokazalo koliko bi AI agenti mogli pojednostaviti svakodnevne obveze.
Muse je aplikacija koju je Meta predstavila ovog mjeseca i koja predstavlja jedan od prvih javno dostupnih potrošačkih AI agenata velike tehnološke kompanije.
Za razliku od klasičnih chatbotova, AI agenti mogu samostalno pretraživati internet, prijavljivati se na web-stranice, ispunjavati obrasce i tablice te obavljati telefonske pozive u ime korisnika.
Dva tjedna života uz AI agenta
Kako bi testirao njegove mogućnosti, Tan je Muse koristio neprekidno dva tjedna.
Tijekom eksperimenta agentu je dao pristup brojnim aspektima svog života, uključujući bankovne račune i elektroničku poštu. Muse je koristio za desetke svakodnevnih zadataka – od naručivanja namirnica i organiziranja sastanaka do postavljanja postave za fantasy football.
Nakon dva tjedna zaključio je da je Muse možda najkorisnija AI aplikacija koju je dosad koristio.
Jedan od najupečatljivijih trenutaka dogodio se nakon što je povezao kreditne kartice s aplikacijom i zatražio od Musea da prati njegovu potrošnju u Google Sheetsu.
Agent je u samo nekoliko minuta otvorio više kartica s golemim količinama podataka, pronašao dvije pretplate koje su se dvostruko naplaćivale i otkazao ih.
Zatim je putem e-maila zatražio povrat novca za besplatnu pretplatu na novine koja je u međuvremenu istekla. Time mu je uštedio 44,99 dolara.
Najveći problem nije tehnologija – nego povjerenje
Unatoč impresivnim mogućnostima, Tan nije siguran hoće li AI agenti brzo postati dio svakodnevnog života većine ljudi.
Razlog je jednostavan: takvi sustavi zahtijevaju iznimno visoku razinu povjerenja.
Korisnik agentu mora omogućiti pristup računima, e-mailovima, karticama i drugim osobnim podacima.
To je posebno osjetljivo kada je riječ o kompanijama koje su se u prošlosti suočavale s kritikama vezanim uz privatnost.
Dodatni problem predstavljaju i internetske platforme koje ograničavaju korištenje AI agenata. Amazon je, primjerice, blokirao pristup Museu.
Melissa Vadasserril, direktorica u kompaniji Acoustic koja se bavi AI agentima, dolazak Meta Musea usporedila je s predstavljanjem Appleove digitalne pomoćnice Siri 2010. godine.
I tada je trebalo vremena da korisnici prihvate novu tehnologiju.
AI agent koji se ponaša poput čovjeka
Tan je Museu pristupio gotovo kao običnom chatbotu. Agent mu je čak predložio da ga nazove Wren, a dobio je i avatar simpatične smeđe ptice.
Nakon toga Tan mu je omogućio pristup bankovnim računima i aplikacijama poput Google Docsa, Gmaila, Ticketmastera, OpenTablea i Google Sheetsa.
Wren je vrlo brzo pokazao da može učinkovito ispunjavati internetske obrasce – jedan od najdosadnijih dijelova korištenja interneta.
Primjerice, Tan je mogao fotografirati kaznu za parkiranje, a agent ju je mogao platiti, uz prethodno traženje odobrenja za transakciju.
Dok je radio, korisnik je mogao pratiti njegovo kretanje kroz mali prozor preglednika. Agent se po internetskim stranicama kretao gotovo kao čovjek koji koristi miš i pokazivač.
Muse također može obavljati telefonske pozive koristeći različite glasove. Za sada je ta funkcija dostupna ograničenom broju korisnika, ali se pokazala posebno korisnom u komunikaciji s korisničkom službom – primjerice sa stomatološkim osiguranjem.
No tehnologija još uvijek ima ozbiljna ograničenja.
Wren je imao problema s prijavljivanjem na neke vanjske internetske stranice. Nije mogao samostalno kupiti ulaznice za San Francisco Giantse, a poteškoće je imao i prilikom prijave na Tanov AMC Rewards račun.
Može napraviti podcast, ali ne i zamijeniti čovjeka
Muse može obavljati i kreativnije zadatke.
Tan je svako jutro putem njega slušao desetominutni podcast nazvan „The Morning Brief“, koji su vodila dva AI voditelja, Maya i Theo.
Podcast je bio informativan i prilagođen njegovim interesima, ali voditelji su zvučali monotono i nedostajao im je šarm koji imaju njegovi omiljeni podcasti koje stvaraju ljudi.
Kada je pokušao učiniti emisiju zabavnijom i zatražio od AI voditelja da otpjevaju uvodnu špicu, Muse je upozorio da zapravo ne znaju pjevati te da će rezultat više nalikovati ritmičnom skandiranju nego pravom pjevanju.
Tehnologija je, dakle, mogla obaviti zadatak – ali rezultat nije nužno imao ljudsku spontanost.
AI pregovara umjesto vas
Jedan od najzanimljivijih eksperimenata dogodio se kada je Tan pitao Wrena što bi mogao učiniti s 44,99 dolara koje mu je prethodno uštedio.
Umjesto da predloži donaciju ili kupnju cvijeća za njegovu djevojku, AI je predložio kupnju keramičkih zdjela kompanije Heath Ceramics putem Facebook Marketplacea.
Tan je agentu postavio jasna pravila: kupovati samo predmete koji se prodaju za najmanje polovicu njihove maloprodajne cijene te pokušati pregovarati za što nižu cijenu.
Wren je zatim pregledavao oglase i kontaktirao prodavače, počevši s ponudama koje su bile 20 dolara niže od tražene cijene.
Nakon što bi prodavač poslao protuponudu, agent bi se vratio Tanu kako bi zajedno odlučili što dalje.
U jednom je trenutku čak savjetovao Tanu da ne šalje još nižu ponudu jer je iz tona prodavača zaključio da je frustriran.
Jedna pogrešna poruka pokazala je vrijednost ljudskog kontakta
Nakon nekoliko dana pregovaranja javio se prodavač Ashley.
Tan je, međutim, u jednom trenutku napravio pogrešku – umjesto poruke AI agentu, poruku je slučajno poslao izravno prodavaču.
U njoj je napisao da želi pokušati dobiti tanjure po nižoj cijeni, a zatim se ispričao i ponudio 40 dolara ako su još dostupni.
Ashley mu je odgovorio da nema problema.
Ta slučajna pogreška dovela je do nečega što AI agent nije mogao ponuditi – spontanog ljudskog razgovora.
Tan je na kraju osobno preuzeo crni mat tanjur i platio ga 40 dolara, nešto više od polovice maloprodajne cijene.
Prodavača je pritom pitao bi li ikada koristio proizvod poput Musea.
„Mislim da bi AI mogao biti vrlo koristan mnogim ljudima. Ali što se mene tiče, jednostavno ne mogu prijeći preko pitanja privatnosti“, odgovorio je Ashley.
Budućnost AI agenata ovisit će o povjerenju
Muse pokazuje koliko brzo AI agenti prelaze granicu između razgovora s korisnikom i stvarnog obavljanja zadataka u njegovu ime.
Takav sustav više nije samo alat koji daje odgovor na pitanje. On može nazvati osiguravatelja, upravljati podacima, pratiti troškove, otkazivati pretplate, rezervirati usluge, kupovati proizvode i pregovarati s drugim ljudima.
No upravo zbog toga zahtijeva i nešto što klasični chatbot nikada nije morao imati u tolikoj mjeri – povjerenje korisnika.
Što će AI agenti više znati o životu svojih korisnika, to će potencijalna korist biti veća, ali će istodobno rasti i posljedice eventualne pogreške ili zlouporabe podataka.
Eksperiment s Museom zato pokazuje dvije stvari istodobno: AI agenti već mogu preuzeti iznenađujuće velik dio svakodnevnih obveza, ali postoje situacije u kojima ljudi još uvijek ne žele da tehnologija obavlja baš sve umjesto njih.
