Sitno broji predizborna kampanja u Bosni i Hercegovini do Općih izbora 4. listopada. Mora se priznati, vrlo nezanimljiva i, s obzirom na sveprisutnost google oglasa gdje kandidati “iskaču” na portalima, rezultira suprotno onome što se željelo postići – iritantnim kontra učinkom. I ovih izbora kandidati su se, većinom, usmjerili na širenje populizma, izazivanje mržnje i straha, prijetnji, bez konkretnih prijedloga za rješavanje ključnih nedostataka u društvu, općinama, županijama, entitetima, državi, piše Dnevni list.
Nema vizije suvremene i napredne Bosne i Hercegovine – samo jamstvo za budućnost ostanka u blatu međunacionalnih tenzija. I to sve dok svijet oko nas proživljava tektonske promjene. Bh političari, kao ni bh društvo, čini se, još uvijek ne shvaćaju novu realnost – i dalje uporno odbijaju izgrađivati međusobno povjerenje i suradnju, a predizborna kampanja zasnovana je na ispraznim obećanjima bez odgovornosti i raspirivanju mržnje i međunacionalne netrpeljivosti i dodatno vuče u propast bh društvo.
I dalje je dobro plaćena fotelja, moć i utjecaj te raspolaganje novcem, a ne i dobrobit cjelokupne zajednice, misao vodilja većine bh političara. Oni koji misle drukčije marginalizirani su i bez ikakvog utjecaja. Ukratko, većina kandidata u predizbornoj kampanji koriste ‘populističku diverziju’ kako bi kroz nametanje sporednih tema i zbog svoga nedostatka znanja, pobjegli od razgovora o ključnim problemima.
No, koja su neka od ključnih pitanja na koja birači-građani ne čuju odgovor od vodećih političkih populista?
Sigurnost
Dok predsjednik SNSD-a, vodeće stranke Srba u BiH, stranke koja vlada u Republici Srpskoj (RS) skoro polovici BiH, i sudjeluje u državnoj vlasti, u izbornoj kampanji nastavlja snažnije s tezom odcjepljenja RS-a ili nešto “blaži oblik” “svakome njegovo”, kako BiH može razmišljati ili imati zajednički stav o jačanju obrane? U ovako podijeljenoj državi to je jednostavno nemoguće. Zbog političke, nacionalne i vjerske podijeljenosti društva, to krucijalno pitanje za svaku državu uopće, nema jedinstvenog stava. Naša zemlja je na svojevrsnoj vjetrometini, kako geopolitičkih, tako i lokalnih previranja, ovisna o vanjskoj vojnoj pomoći, prvenstveno NATO saveza – kojeg nije članica.
Svatko od tri vodeće političke stranke Hrvata, Bošnjaka i Srba obranu BiH doživljavaju na različit način i samo jako, jako naivni misle kako bi iz BiH stigao jedinstven odgovor na bilo kakvu vanjsku sigurnosnu ugrozu. To je strašan nedostatak u suverensti Bosne i Hercegovine. Tko jamči bh građaninu i državi Bosni i Hercegovini sigurnost? Ovo pitanje birači-građani ne čuju od političkih kandidata koji nas zatrpavaju svojim populističkim, ispraznim i populističkim plakatima, predizbornim spotovima i bezidejnim sloganima.
Energetska neovisnost i ‘guske u magli’
Ovo pitanje jedno je od ključnih. Uz realnost kako BiH, kao i većina država, ne može biti potpuno energetski neovisna, koja i kakva će se zagovarati nacionalna strategija po ovom pitanju? Kakva će biti dostupnost i cijena energenata? Što se zagovara po pitanju izgradnje novih energetskih kapaciteta od vlastitih resursa, i to u vrijeme kada zbog klimatskih promjena presušuju kako bh, tako i europske rijeke?
Umjesto toga svjedočimo katastrofalno zakašnjelim reakcijama dosadašnje vlasti tijekom poskupljenja goriva kak bi se stanovništvu i ekonomiji olakšali ovi udari dok, s druge strane, država ubire milijarde upravo “zahvaljujući” poskupljenju goriva.
BiH je ovisna o ruskom plinu, a izgradnja plinovoda Južna interkonekcija je pod dubokom sumnjom korupcije o čemu raspravlja i američki kongres. Umjesto da su bh političke elite premostile međunacionalne tenzije i uske interese, shvatile svoj energetski položaj i same suvereno odlučivale o izgradnju plinovoda za sveopću dobrobit, zbog konstantnih prijepora sada su u prijetnji postati kolonija. Slično kao i s idejom izgradnje DATA centra u Mostaru, od istog subjekta koji se spominje u kontekstu korupcije izgradnje plinovoda, a koji bi Hercegovinu pretvorio u zaštićenu koloniju za eksploatiranje, gdje se prirodni resursi nemilice troše bez ikakve, i najmanje, naznake za bilo kakav boljitak lokalne zajednice. I to u upravo u vremenu kada zbog klimatskih promjena presušuju rijeke, a naša okolina nepovratno se mijenja. Iako raspolažemo resursima, bh političari nastavljaju proizvoditi samo jedno – krizne situacije i kao, guske u magli, srljaju u još gora rješenja.
Istodobno, resurse vjetra i sunca ne iskorištavamo sustavno i na sveopću dobrobit, a i to je povod međunacionalnih svađa, već pristupamo stihijski, društveno neodgovorno i u korist privatnih interesa. “Koliko uništavamo prirodne resurse za privatni kapital, pravo je čudo kako još uvijek postojimo. Zato nam i dolaze kolonizatori”, kazao mi je nedavno jedan stručnjak.
Ekonomija s naglaskom na prehrambenu neovisnost i domaću proizvodnju hrane
Koliko je u BiH, zapravo, snažna ekonomija? Ako je snažna ekonomija temelj stabilnosti i suvereniteta države i višeg životnog standarda njenih građana – onda smo sve kazali. Tko se od političkih kandidata ozbiljno bavi ovim pitanjem.
Tko se bavi pitanjem likvidnosti, inflacijom, bankama i visokim kamatama na kojima zasnivaju svoje nevjerojatne dobiti? Tko govori o pitanju domaće proizvodnje? Pa, mi u Bih uvozimo nevjerojatne količine vode, mlijeka, mesa…sve ono što bi mogli bolje i više proizvoditi. Proizvođač, stočar, poljoprivrednik…sveden je na najniže grane ikada, a uvozni lobiji potpomognuti podrškom naših političara ne da razvijaju, već gase svaku nadu u razvoj domaće proizvodnje, uništavaju perspektivnu mladih u ostanak i život i rad u svojoj domovini.
Prehrambena neovisnost i domaća proizvodnja hrane ključno su pitanje nacionalne sigurnosti i stabilnosti svake države, a posebno Bosne i Hercegovine, koja prema izvješćima, uvozi oko 80 posto hrane, dok se iz domaćih kapaciteta proizvodi tek 20 posto. U kriznim vremenima i globalnim poremećajima kaki nas pogađaju, hrana nije obična roba, već strateški resurs i jamstvo opstanka, dok veliki uvoz svaku državu, pa tako i njene građane, potpuno ranjivim na vanjske šokove kao što su inflacija i rast cijena.
S druge strane, domaća proizvodnja ne pokriva ni četvrtinu potreba tržišta u BiH, što bi za svakog ozbiljnog političara-donositelja odlika, trebalo biti alarmantno i povod da se domaća proizvodnja proglasi strateškim nacionalnim interesom. Ali čini se, kako to za bh “domoljube”, “patriote” i “otadžbinskih rodoljuba” nije krucijalno pitanje. I tu je onda sve jasno.
Demografija
Godinama bilježimo pad stanovništva – što zbog iseljavanja, što zbog konstantnog pada nataliteta. Iako se stalno lamentira o pronatalitetnoj politici, ne vidimo konkretna djela, ideje kuhinje u školama i toplom obroku za školarce, višem doplatku za majke, više besplatnih aktivnosti za školarce u sportu, glazbi… Ne čujemo konkretne politike za stambeno zbrinjavanje mladih parova, konkretnim planovima za otvaranju novih radnih mjesta i zapošljavanju mladih…Nema sustavne ideje i rješenja.
U ovom kontekstu, ne čujemo niti kampanje o ukidanju mobitela u školama i kvalitetnijem pristupu odgoja djece, vraćanju poštovanja prema učiteljima, nastavnicima, profesorima, ne govori se o traženju uzroka i suzbijanju vršnjačkog nasilja i nasilja maloljetnika. Ukratko, ne govori se izgradnji bolje i zdravije, odgovornije i socijalno osjetljivije budućnosti našeg društva – djeci koja će već sutra postati odrasli ljudi na kojima će biti odgovornost za ovu zemlju.
Migracije
Pitanje migracija jedno je od najaktualnijih pitanja kada gledamo izbore u državama EU-a. I na toj mantri, mantri netrpeljivosti prema migrantima, posebno onih koji su zapadne zemlje shvatili kao “kravu muzaru” iz koje crpe novac ‘socijale’. Desničarske stranke na krilima islamofobije i antimigrantskih politika, a potenciranih inflacijom i svjetskim krizama, doživljava neviđen uspon. Europa, koja je širokih ruku dočekivala milijune migranata, sada ih se želi “u rukavicama” riješiti.
Bosna i Hercegovina je tranzitna zemlja na tzv. balkanskoj ruti za ljude koji idu prema zapadnoj Europi i jedina joj je sreća što ju migranti zaobilaze na svom putu jer i oni znaju da smo nerazvijeni i “nepodobni” za život koji sanjaju. Međutim, migrantska kriza stvorila je potrebu za prihvatnim centrima u BiH koje je najvećim dijelom financirala EU-.
Sada je ta ista Europa “targetirala” Bosnu i Hercegovinu kao jednu od mogućnosti za prihvat deportiranih migranata. Naravno, uz izdašnu naknadu. To je iznimno licemjerno od EU-a, s obzirom da je BiH ionako politički vrlo nestabilna država te da to pitanje može stvoriti ozbiljne unutarnje prijepore i krize. Tko od političkih kandidata govori o ovom pitanju koje pogađa prvenstveno ranjive lokalne zajednice u kojima su ovi prihvatni centri nalaze?
Ovo su samo neka od pitanja, u moru njih, o kojima se i ove predizborne kampanje posebno ne “čačka”. Umjesto toga svjedočimo već viđenom. “Dobro nam je kakvi smo”.
/Desk/
