Iz Hrvatske republikanske stranke (HRS) izvjestili su o jučerašnjem fizičkom napadu na stranačko izaslanstvo tijekom posjeta mjesta Ravno, u nedjelju, 13. rujna te kako je kandidat HRS-a Božo Raguž, zadobio je ozljede glave. I druga strana tvrdi kako je bila napadnuta te kako su bili prisiljeni braniti se. Ovime, na žalost, predizborna kampanja poprima sve napetije i opasnije konotacije i neizbježne posljedice. Obje strane se pozivaju na pomoć i angažman nadležnih institucija.
HRS: Verbalni sukob, naguravanje i kamen u glavu
Kako navode iz HRS-a, u stranačkom izaslanstvu bili su Vesna Šunjić, Danijela Džakula, Slaven Bevanda, Slavko Zovko i Božo Raguž, koji su namjeravali snimiti predizborni video ispred zgrade Općine Ravno. Nakon, prvo verbalnog sukoba s nekoliko osoba uslijedilo je naguravanje te je jedna od osoba iz neposredne blizine pogodila kamenom u glavu Božu Raguža, hrvatskog ratnog veterana-branitelja.
“Izaslanstvo HRS-a je namjeravalo snimiti predizborni video ispred zgrade općine, kada su prvo besramno verbalno napadnuti, jer je ‘općina privatna’, da bi nakon naguravanja kandidata Božu Raguža jedna od prisutnih osoba iz velike blizine, svom snagom, ogromnim kamenom pogodila u glavu”, izvijestili su ne navodeći tko su počinitelji.
“Božo Raguž je jedan od hrvatskih branitelja koji je među prvima ušao u Ravno u Domovinskom ratu, svjedočio zločinima koji su se dogodili u ovom mjestu, oskvrnuću crkve i katoličkih obilježja. Čovjek koji je doslovno prao krv s oltara crkve. Doživio je pokušaj ubojstva u hrvatskome Ravnome. Izaslanstvo HRS-a namjeravalo je razgovarati o nedavno usvojenom Zakonu o braniteljskim naknadama i početku rata u BiH i Ravnom. Ovim putem zahvaljujemo Hitnoj pomoći Ravno, zahvaljujemo se policijskim djelatnicima PS Ravno, posebna zahvala ide djelatnicima CUM-a u Mostaru. Očekujemo od nadležnih policijskih i pravosudnih institucija da do u detalje ispita ovaj nemili napad i sukladno odgovornosti, pravedno kazni počinitelje. Naš Božo će se oporaviti. Nisu mu ništa mogli agresori u ratu, neće mu ništa moći ni ovi agresori u miru. Ovo će nam samo dati snage i motiva da idemo još jače, još ponosnije i još prkosnije”, poručili su iz HRS-a.
Napad na HRS-ovog kandidata i nekadašnjeg branitelja, nakon koje se predizborna kampanja dodatno zaoštrila, u javnosti je izazvao mnoge osude.
Druga strana demantira HRS
“Napadnuta sam verbalno i fizički, a potom i osoba koja mi je priskočila u pomoć”, navodi Marija Burić, žiteljka Ravnog u svom demantiju navoda iz HRS-a.
“Povodom jednostranog i nepotpunog medijskog prikaza događaja u Ravnom smatram potrebnim iznijeti činjenice važne za njegovo objektivno razumijevanje. Od prvog kontakta ponašanje Bože Raguža i osoba iz njegove pratnje prema meni bilo je agresivno i konfliktno. Na moje pitanje ‘što se snima’, Raguž je reagirao verbalnim napadom, vulgarnim vrijeđanjem moje pokojne majke, a zatim i fizički nasrnuo na mene. Posljedice toga i danas osjećam kroz bolove u predjelu prsnog koša”, stoji u njenom demantiju.
Butić, kako navodi, “posebno odbacuje pokušaj stvaranja slike prema kojoj smo dvije žene, prisutne na mjestu događaja, bile te koje su napale Raguža i njegovu pratnju”.
“Stvarni slijed događaja bio je upravo suprotan. Osoba koja mi je priskočila u pomoć i stala u moju zaštitu također je fizički napadnuta, pri čemu je zadobila dva snažna udarca u glavu, upravo u predjelu ranijeg ozbiljnog operativnog zahvata. Na te je udarce reagirala braneći sebe i mene od neposredne opasnosti. Zbog zadobivenih udaraca pružena joj je medicinska pomoć u Hitnoj pomoći Doma zdravlja Ravno te je upućena na daljnji pregled u SKB Mostar. Po završetku sukoba upravo sam ja pozvala Hitnu pomoć i donijela led za Raguža. Prema medicinskoj dokumentaciji, Raguž je zadobio lakše tjelesne ozljede. Sve ostale okolnosti događaja, kao i njegovu konačnu pravnu kvalifikaciju, utvrdit će nadležna tijela na temelju činjenica i dokaza”, navodi se u reakciji Marije Burić.
Inače, iz MUP-a HNŽ-a potvrdili su kako je 13. rujna, u blizini zgrade Općine Ravno, došlo do verbalnog, a potom i fizičkog sukoba između osoba inicijala I. B. i B. R., pri čemu su obje osobe zadobile tjelesne ozljede i zatražile liječničku pomoć.
Glasnogovornica MUP-a HNŽ Ilijana Miloš, potvrdila je kako je Policijska postaja Ravno oko 19:25 sati zaprimila prijavu djelatnika Doma zdravlja Ravno da je u zdravstvenu ustanovu došao muškarac s vidljivim ozljedama glave. Policijski službenici potom su izašli na mjesto događaja i razgovarali s prisutnim osobama. Prema dosad prikupljenim informacijama, sukob se dogodio oko 18.30 sati, najprije verbalno, a zatim i fizički.Obje osobe nakon incidenta zatražile su liječničku pomoć, jedna u Domu zdravlja Ravno, a druga i u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar. Policija je obavila očevid, a o svemu je obaviješten i dežurni tužitelj.
Početak rata u Ravnom: “Ovo nije naš rat”
Inače, datum od kada se uzima početak rata u BiH od početka predizborne kampanje je i intenzivnije sporan, kao i mizeran iznos za svaki mjesec proveden u obrani BiH – 1,5 KM.
Radi se o uvođenju braniteljskog dodatka kao mjesečne novčane naknade razvojačenim braniteljima i članovima obitelji poginulog ili preminulog branitelja zbog sudjelovanja u obrani BiH u razdoblju od 8.4.1992. godine do 23.12.1995. godine. Prema podacima IDDEEA-e i evidencijama Federalnog ministarstva, pravo na braniteljski dodatak bi imalo 383.494 korisnika, a iznos braniteljskog je 1,50 KM po mjesecu učešća u Oružanim snagama Armije RBiH, HVO-a, MUP-a RBiH.
No, iako se početak rata u BiH obično veže za travanj 1992. godine, neosporna je činjenica se napad na mjesto Ravno ubojstva i razaranja, dogodio 1. listopada 1991. godine i to je prva, veća oružana agresija na području tadašnje Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (SR BiH). Ravno je ostalo pod kontrolom JNA kao dio sveobuhvatnog plana blokade Dubrovnika, a kasnije Vojske Republike Srpske (VRS), sve do ljeta 1992. U 13 dana razaranja Ravno je potpuno uništeno, ubijeno je 58 stanovnika, 11 ranjeno, a 18 zarobljeno. Posebno se ističe pokolj na Kijevu Dolu gdje je 13. studenoga 1991. godine, ubijeno i zaklano osam stanovnika starijih od 60 godina, sedam žena i jedan muškarac.
Stoga oporbene stranke (Čapljinska neovisna stranka, HRS te HDZ 1990) postavljaju opravdano pitanje zašto se kao početak rata u BiH nije uzeo 1. listopad 1991. godine, zašto su civilne žrtve Ravnog zaboravljene, kao i branitelji koji su se u obranu uključili i prije 8. travnja 1992.m “službenog” datuma početka rata u BiH. Naravno, uz konstantno inzistiranje povećanja iznosa za braniteljski dodatak.
Nakon napada na Ravno, tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović (SDA) u televizijskom obraćanju 6. listopada 1991., pozvao je građane na neutralnost i poručio: „Zapamtite, ovo nije naš rat. Neka ga vode oni koji žele da ga vode”.
Čini se kako su se ove Izetbegovićeve riječi i službeno prihvaćene i od strane vodeće hrvatske politike. Stoga ostaju pitanja – Je li Ravno u BiH? – Kako tretirati ubijene nevine žrtve Ravnog, kao civile koji su izvršili kolektivno samoubojstvo? – Kako tretirati branitelje? – Kako nazvati razaranje Ravnog – možda potresom ili da su stanovnici sami minirali svoje domove, pa potom izvršili samoubojstvo? – Očito je kako je uzimanjem 8. travnja 1992. godine kao datumom početka rata u BiH učinjena kardinalna, institucionalna pogreška, a za koju snose odgovornost i hrvatski donositelji odluka – i stranaka u vlasi, ali i oporbenih hrvatsih stranaka čiji su dužnosnici u zastupničkim i izaslaničkim klupama.
Ovo pitanje, iako ono “nije od jučer”, postalo je snažan adut oporbenih hrvatskih stranaka u ovoj predizbornoj kampanji koja je u tijeku i koja, po svemu sudeći, zaprima sve agresivniji zamah.
(Republika/V.S.H)