Dok se širio gust i zagušujući dim s okolnih požarišta, danas su mnogi hrvatski dužnosnici nazočili komemoraciji i obilježavanju zločina pripadnika Armije RBiH nad hrvatskim civilima u noći sa 8. na 9. rujna 1993. godine. Ove godine prisutnih je bilo nešto više jer, predizborna kampanja u Grabovicu je dovela i one koji ju rijetko pohode na ovaj datum.
Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i molitvom danas je u Grabovici obilježena 33. obljetnica zločina nad 33 hrvatska civila koje su ubili pripadnici Armije BiH. Uz obitelji žrtava i brojne okupljene, počast ubijenima odalo je i izaslanstvo Grada Mostara.
Obilježavanju su nazočili mostarski gradonačelnik Mario Kordić, predsjednik Gradskog vijeća Đani Rahimić, dopredsjednik Vijeća Goran Bošnjak te gradski vijećnici. Ovo se može nazvati i povijesnim trenutkom, a možda i nadom u katarzu i suočavanje s prošlošću – po prvi put jedan bošnjački političar, Đani Rahimić, dužnosnik najjače bošnjačke stranke SDA, zajedno sa hrvatskim kolegama odao je počast hrvatskim žrtvama u zločinu počinjenom od strane pripadnika Armije RBiH. Ali, ovo je tek kap u moru koje trebaju svojim poštovanjem žrtvama napuniti i Bošnjaci i Hrvati i Srbi.
U BiH još uvijek nema katarze
U selu Grabovica, sjeverno od Mostara, obilježena je 33. godišnjica ubojstva i masakra trideset troje hrvatskih civila, koje su počinili pripadnici Armije BiH. Najmlađa žrtva bila je 4-godišnje dijete Mladenka Zadro, a najstarija Marko Marić, rođen 1906. godine. Za pojedinačna ubojstva osuđeni su pripadnici 1. Korpusa Armije RBiH koji su iz opkoljenog Sarajeva poslani na to područje, dok za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i po zapovjednoj odgovornosti nitko nije odgovarao.
Ali, u BiH još uvijek nema katarze i suočavanja s prošlošću, unatoč i milijunima i milijunima dolara i eura koje je međunarodna zajednica potrošila kako bi do nje došlo. Necivilizacijske i poruke vidjeli i čuli smo nedavno iz Beograda na posljednjem ispraćaju srpskog generala odgovornog za najteže zločine u Hrvatskoj i BiH i osuđenog za genocid u Srebrenici.
Stoga, za promjenu, što pojedini Bošnjaci, ne bošnjački političari, kažu o Grabovici i koje poruke šalju u nadi za pomirenje?
General Armije RBiH: “Nikakav deterdžent za ovih nekoliko zločina nas ne može oprati”
Među prvima je svojedobno, prije 13 godina, reagirao general Armije RBiH, Vehbija Karić, koji je govoreći o teškom ratnom zločinu nad hrvatskim civilima u selu Grabovica izjavio: “Nikakav deterdžent za ovih nekoliko zločina nas ne može oprati”.
“To je tipičan primjer zločina koji se dogodio od ljudi koji su bili iz 10. brigade, od Ramiza Delalić, koji praktično, iako smo predlagali da je kontraproduktivno koristiti te ljude, Sefer je bio mišljenja da su oni dobri borci i da će dati svoj doprinos u napadu prema Vrdima.
Rekao je kako su stanovnici Grabovice smjestili vojnike Armije u svoje domove kako bi se odmorili. “Sutradan je nekome palo na pamet da izvedu kravu iz staje kako bi je zaklali. Muž i žena su vrisnuli da ta krava hrani i da im je ona spasitelj,oni su ih na mjestu ubili. Ostalo je iza njih dvoje djece koja su pobjegla u vrt i sakrila se. Nakon toga nastao je masakr od ljudi pomračenog uma. Sve su prilike da su se oni domogli droge preko Prenja i Veleža i da su se dobro nadrogirali po navici iz Sarajeva,i pobili nedužne civile koji su im napravili gostoprimstvo i primili ih na prenoćište kod sebe. Ijednog slučajnog borca ubiše i baciše ga u Neretvu jer je po imenu i prezimenu Hrvat. Taj zločin nosimo na duši”, rekao je Karić.
Kazao je kako su mnogi sudionici zločina pobjegli te kako Armiji “nije trebao zločin u Uzdolu, Kazanima, ubojstvo svećenika u Fojnici itd. koji su “ukaljali ime Armije “BiH te da je tome pogodovala “politika zataškavajući”.
Nermin Bise: Grabovica kao mikro Srebrenica
Nermin Bise, dugogodišnji novinar i publicist, na godišnjicu zločina u Grabovici, prisjetio se svoje kolumne, napisane prije više od 15 godina za portal Tačno.net. “Po svireposti i brutalnosti izvršenja zločina Grabovica se može smatrati jednom mikro Srebrenicom. Autor sam prvog javno objavljenog teksta prije desetljeće i pol i portal Tačno,net, od kadaa ga je prvi put objavio, svake godine na godišnjicu zločina ponovi ovaj tekst. Pokoj vječni daruj im Gospodine! Počivali u miru!”, napisao je Bise.
On je u toj svojoj kolumni naslova ‘Krv Mladenke Zadro ništa ne može oprati’, između ostaloga, napisao: “Pravdo, ako te ima, budi zadovoljna, kad-tad, i učini tako da primjerenom kaznom bude kažnjen zločin nad nedužnim ljudima u Grabovici. Pravdo, ako te ima, budi zadovoljena”, molim Uzvišenog Stvoritelja, ovih minuta i trenutaka, baš kada je, u ovo vrijeme, u noći s 8. na 9. septembar 1993, počinjen stravični zločin i pokolj bez presedana u Grabovici. Pravdo, ako te ima budi zadovoljena. Budi, zbog četverogodišnje Mladenke Zadro, koju su ubili monstrumi bez osjećaja, bez ičega ljudskog u sebi. Pravdo, ako te ima budi zadovoljena, zbog nedužna 33 civila svirepo i brutalno likvidirana samo zato što su bili Hrvati. Pravdo, budi zadovoljena…”.
“Došli su Ćelini i Cacini, njih oko 300. Tri dana smo bili s njima. Kako su pucali – Bože sačuvaj! Treći dan su Ćelo i Caco naredili da se sve pobije. Trojica mladića su došla u našu kuću. Jedan je imao bijelu majicu, bio je ošišan na ‘talijanku’, drugi je imao bijeli prsluk, pancir i smeđi nož, a treći plavi pancirni prsluk. Pitali su nas imamo li hajvana. Mi smo rekli da imamo. Onda su upitali jesmo li Hrvati. Odgovorili smo da jesmo, bez razmišljanja. Rekli su tati da dođe pokazati hajvan. Kako on nije smio ići sam, pošli su baba i djed s njim. Tamo se čula galama i priča. Valjda su ih tamo postrojili. Ja to nisam gledao. Čuo se rafal. Pobili su ih. Da me brat nije poslušao, i on bi poginuo. Rekao sam mu: ‘Hajde da se sklonimo.’ I tad smo se sklonili. Ubili su mi babu Matiju, djeda Ivana, tatu Mladena, a mami sam isto govorio da se sklonimo ili da se barem oni (mama, sestra i brat) sklone, a da ću ja otići i vidjeti jesu li ih ubili. Mama nije htjela, nego je rekla: ‘Ma hajde, proći će i ovo. Znaš koliko je bilo vojnika kod nas, smijenilo ih se oko dvjesto. Svi su dolazili, popili kavu i popričali.’ Kad su njih troje ubili, vratili su se po mamu i sestru. Mami je ime Ljubica, a sestri Mladenka. Odveli su njih dvije tamo kod pojate. Čula se pucnjava dugo vremena. Mi smo se tada sklonili, a iza toga smo otišli još dalje na brdo. Sestri su bile taman pune 4 godine”, Bise navodi ono što su ispričali braća Goran i Zoran Zadro.
Bise, nadalje, navodi stravične činjenice.
“Prema obdukcijskom nalazu na Patološkom odjelu KBC Firule u Splitu, iskazima svjedoka i naknadnoj rekonstrukciji događaja, zaključeno je da je većina žrtava ubijena na veoma svirep način: Jozo Brekalo bio je razapet na krst, nakon čega mu je glava otkinuta i nabijena na kolac; Luca Brekalo dugo je mučena, da bi na kraju bila živa zapaljena; Pero Marić je zaklan;Ivan Šarić ubijen je pred suprugom Ljubicom, koja je tada silovana, a nakon dugog zatočeništva razmijenjena, a kad je došla u Mostar, izvršila je samoubojstvo, što je posljedica pretrpljenih stresova.
I danas, 31 godinu poslije, Grabovica je ostala nikad zaliječena rana. Izgleda potpuno pusto i sablasno, baš kako je izgledala i te kobne noći. Dvojica pripadnika jedinice koji su izvršili zločin u Grabovici osuđeni su na po 10 godina zatvora. Međutim, tom presudom pravda nije zadovoljena jer zločin u Grabovici mora i treba biti detaljno preispitan, nalogodavci i ostali izvršitelji moraju biti izvedeni pred Sud i Sud, ma koji to bude, mora primjereno sankcionirati zločin koji je počinjen. Tadašnjem zapovjedniku Armije RBiH Seferu Haliloviću suđeno je pred Tribunalom za ratne zločine u Haagu i za slučaj Grabovica, ali je on proglašenim nevinim po zapovjednoj odgovornosti.
„Ovaj zločin bez presedana po načinu izvršenja i okolnostima pod kojima je izvršen najveća je sramota koja se dogodila u zoni odgovornosti IV korpusa Armije RbiH. Iako su u njemu sudjelovali pripadnici Armije RBiH iz korpusa koji nije bio nadležan za tu zonu, to ne umanjuje ogromnu mrlju koja je ostala uz ime Armije RBiH.”, napisao je ovaj dugogodišnji novinar.
Alispahić sa svoje troje djece ispred spomenika hrvatskim žrtvama: ‘Bošnjački obraz pred suzom Grabovice’
Fatmir Alispahć, bh intelektualac, novinar i publicist, povodom još jedne godišnjice zločina nad Hrvatima Grabovice snimio je video prilog ‘Bošnjački obraz pred suzom Grabovice’. Zločin u Grabovici nazvao je genocidom, koji su počini “otpadnici Armije BiH” te kako “nema nikakvog opravdanja što do sada nijedan bošnjački dužnosnik nije prisustvovao nijednom komemorativnom obilježavanju ovog zločina”.
“Imam troje djece i ja sam svoje troje djece, kao prvu bošnjačkum obiteljsku edukativnu ekskurziju edukativnog tipa, gdje se učimo miru, toleranciji, bosnoljubu, antifašizmu, doveo u Grabovicu da im pokažem što su izrodi iz našeg naroda počinile nevinim ljudima iz našeg susjedskog naroda, iz hrvatskog naroda. I da upravo na takvoj lekciji učimo izgradnji bolje budućnosti, u nadi da će isto tako neki hrvatski roditelj svoju obitelj odvesti u Ahmiće, neki srpski roditelj svoju porodicu odvesti u Srebrenicu i da onda zajedno gradimo taj prsten pozitivne energije i ljubavi kako bismo obilježili one nečasne točke u svome narodu s kojima ne želimo putovati u budućnost jer s takvim nečasnim točkama nema svijetle i dobre budućnosti ni za koga na ovim prostorima.
“Svakog 9. rujna Bošnjacima je mjesto u Grabovici, jer Grabovica se više tiče Bošnjaka nego Hrvata, kao što bi se zločin u Ahmićima trebao više ticati Hrvata nego Bošnjaka. Zapitat će netko ‘Zašto prvo Hrvati ne odu u Ahmiće, pa će i Bošnjaci doći u Grabovicu?’. Zato što Hrvati, a i Srbi imaju rezervnu varijantu, a Bošnjaci nemaju. Zato što Bošnjaci moraju prvi svjedočiti spremnost na suosjećanje kako bi za sebe mogli isto tražiti.
Ovo je mjesto koje bi morale pohoditi bošnjačke ekskurzije, da se djeca uče što se ne smije činiti u ime Bošnjaka. Ahmići su mjesto koje bi morale pohoditi hrvatske ekskurzije da se uče onome što se ne smije činiti u ime Hrvata. Srebrenica je mjesto koje bi morale pohoditi, prije svega, srpske ekskurzije. Mi moramo izgradnju mira u budućnosti i čistog obraza, početi graditi tamo gdje je naš obraz ukaljan. Mora početi ta izgradnja ili zaštita moralnog kredibiliteta – zlo koje je učinjeno u ime bošnjačkog naroda ne pripada Bošnjacima. Zbog toga su se, svih ovih godina ovdje morali pojaviti i bošnjački dužnosnici”, kazao je Alispahić, te ponovno pozvao bošnjačke dužnosnike da dođu Grabovicu i, kako je kazao, posvjedoče da Grabovica nije posljedica bošnjačkog naroda i Armiji BiH.
Na isto je pozvao i Hrvate u Ahmiće i Srbe u Srebrenicu.
“Samo tako možemo izgraditi trajni mir i trajnu kulturu antifašizma, suživota i pacifizma sa svojim bližnjima. Naši bližnji su naši susjedi, mi smo suvlasnici BiH i zbog toga se moramo učiti na ovakvim tragičnim stranicama povijesti kako bi izgradili budućnost u kojoj se više nikada neće ponoviti tragična prošlost.“, zaključio je Alispahić.
(Republika/V.S.H.)