Potrošnja električne energije u podatkovnim centrima diljem svijeta raste nevjerojatnom brzinom. Nijedna zemlja tom rastu ne pridonosi više od Sjedinjenih Američkih Država. Statistički pregled svjetske energije za 2026. godinu Instituta za energetiku pomaže da se sagledaju razmjeri te promjene. Prvi put u 75 godina dugoj povijesti Statističkog pregleda objavljeni su podaci o globalnoj potrošnji električne energije u podatkovnim centrima, na temelju podataka tvrtke S&P Global Energy.
Prema novim podacima, globalna potrošnja električne energije u podatkovnim centrima dosegnula je 787,8 teravatsati (TWh) u 2025. godini, u odnosu na 658,2 TWh u 2024. To predstavlja izniman rast od gotovo 20 posto u samo godinu dana.
Vratimo li se u 2020. godinu, kada je globalna potrošnja iznosila 410,8 TWh, razmjeri širenja postaju još upečatljiviji. Potrošnja električne energije podatkovnih centara porasla je za oko 92 posto u samo pet godina, što predstavlja prosječnu godišnju stopu rasta od gotovo 14 posto.
Za usporedbu, kada bi se svi svjetski podatkovni centri promatrali kao jedna država, njihova bi ih potrošnja električne energije svrstala među najveća tržišta na svijetu. To više nije mala potrošnja koju postojeći elektroenergetski sustavi mogu usput apsorbirati. Ona postaje veliki novi izvor potražnje koji elektrodistribucijske tvrtke, operatori mreža, regulatori i proizvođači električne energije moraju uzimati u obzir prilikom planiranja.
Rast je također izuzetno geografski koncentriran. Sjedinjene Američke Države i Kina dominiraju u globalnoj potrošnji električne energije podatkovnih centara, dok je Europa daleko iza njih na trećem mjestu. Takva je raspodjela važna zato što dodavanje velike količine nove potražnje na zrelu elektroenergetsku mrežu, koja je desetljećima bilježila vrlo mali rast, predstavlja sasvim drugačiji izazov od dodavanja potražnje gospodarstvu u kojem se proizvodnja i prijenos električne energije već brzo šire.
SAD troši gotovo 40 posto svjetske električne energije podatkovnih centara
Podatkovni centri u SAD-u potrošili su procijenjenih 312,6 TWh električne energije u 2025. godini, što predstavlja 39,7 posto ukupne svjetske potrošnje. Kina je bila druga s 205,7 TWh, odnosno 26,1 posto, dok je Europa činila 144,6 TWh, odnosno 18,4 posto. Druge zemlje azijsko-pacifičke regije potrošile su još 63,2 TWh, dok je preostala potrošnja raspoređena na Latinsku Ameriku, Bliski istok, Afriku i ostatak Sjeverne Amerike.
To znači da su SAD i Kina zajedno činile gotovo dvije trećine ukupne svjetske potrošnje električne energije podatkovnih centara. Međutim, udio SAD-a u prošlogodišnjem rastu još je upečatljiviji. Američka potrošnja porasla je sa 249,0 TWh u 2024. na 312,6 TWh u 2025. godini, što je povećanje od 63,5 TWh. Budući da je globalna potražnja podatkovnih centara porasla za oko 129,6 TWh, sam SAD bio je odgovoran za približno 49 posto ukupnog svjetskog povećanja.
Potrošnja električne energije američkih podatkovnih centara porasla je za oko 81 posto od 2020. godine, ali rast od 25,5 posto u 2025. predstavlja značajno ubrzanje. To pomaže objasniti zašto je priča o umjetnoj inteligenciji tako brzo postala i priča o energiji. Iz perspektive distributera električne energije, AI podatkovni centar prije svega je ogroman potrošač električne energije koji mora pouzdano biti opskrbljen svakog sata u danu.
Završava duga era stagnacije potrošnje struje u Americi
Takva potražnja dolazi nakon dugog razdoblja tijekom kojeg se potrošnja električne energije u SAD-u gotovo nije mijenjala. Američka Uprava za energetske informacije (EIA) navodi da je potrošnja električne energije od 2005. do 2019. godine rasla za svega 0,1 posto godišnje.
Od 2020. godine, međutim, potražnja raste prosječnom godišnjom stopom od oko 1,7 posto, a EIA upravo potrošnju podatkovnih centara navodi kao jedan od glavnih pokretača te promjene.
Savezna država Virginia možda najjasnije pokazuje što to može značiti za pojedinačno tržište električne energije. Prodaja električne energije komercijalnim korisnicima ondje je između 2019. i 2025. godine porasla za gotovo 30 milijuna megavatsati. EIA veliki dio tog povećanja pripisuje ogromnoj koncentraciji podatkovnih centara u toj saveznoj državi.
Na dijelu elektroenergetske mreže PJM koji pokriva tvrtka Dominion, maksimalna ljetna potražnja 2025. godine bila je 23 posto veća nego 2019. godine. Zimski maksimum u sezoni 2025. i 2026. bio je 45 posto veći nego šest godina ranije. PJM trenutno očekuje da će maksimalna ljetna potražnja u toj regiji tijekom sljedećeg desetljeća rasti prosječno 5,4 posto godišnje, uglavnom zbog nastavka razvoja podatkovnih centara.
Takav rast ima posljedice koje sežu daleko izvan samih elektrana. Električna energija mora proći kroz dalekovode, transformatore, trafostanice i lokalnu distributivnu opremu prije nego što stigne do poslužitelja koji je troše. Tijekom prve polovice 2026. godine, troškovi zagušenja na mreži PJM porasli su za 43 posto, na šest milijardi dolara. Pri tome je Sjeverna Virginia bila među područjima sa znatnim ograničenjima. Podatkovni centri nisu jedini uzrok tih troškova, ali brzorastuća potražnja dodatno opterećuje mrežu na kojoj za dobivanje dozvola i izgradnju velikih prijenosnih projekata mogu biti potrebne godine.
Prognoze su ogromne, ali i neizvjesne
Malo je neslaganja oko toga da će potrošnja električne energije podatkovnih centara nastaviti rasti, iako postoje velika neslaganja oko toga koliko će se brzo to dogoditi. S&P Global Energy procjenjuje da bi globalna potražnja između 2025. i 2030. mogla rasti po godišnjoj stopi od 12 do 16 posto.
Prema njihovom scenariju za elektroenergetski sektor, potrošnja bi do 2030. godine dosegnula oko 1.550 TWh. To je gotovo dvostruko više nego 2025. godine i približno jednako projektiranoj potrošnji električne energije cijele Latinske Amerike. Prema tom scenariju, podatkovni centri trošili bi oko šest posto ukupne svjetske električne energije.
Raspon prognoza za SAD također je izuzetno širok. Analiza podržana od strane Ministarstva energetike SAD-a procijenila je da su podatkovni centri 2023. godine trošili oko 4,4 posto električne energije u SAD-u te da bi njihov udio do 2028. mogao porasti na između 6,7 i 12 posto, ovisno o brzini izgradnje novih kapaciteta i napretku u učinkovitosti računalnih sustava.
Tu se priča o umjetnoj inteligenciji sudara s fizičkom stvarnošću. Netko mora izgraditi proizvodne kapacitete potrebne za opskrbu tih objekata. Netko mora izgraditi i dalekovode i trafostanice koji će dovesti električnu energiju do njih.
Elektrane na prirodni plin često se mogu izgraditi brže od nuklearnih elektrana. Međutim, lanci opskrbe plinskim turbinama postali su opterećeni. Kapaciteti iz obnovljivih izvora mogu se dodavati relativno brzo. Ipak, njihova promjenjiva proizvodnja povećava potrebu za skladištenjem energije, stabilnim izvorima proizvodnje i prijenosnom mrežom.
Nuklearne elektrane, za koje se nekada činilo da su predodređene za zatvaranje, odjednom postaju privlačan izvor neprekidne opskrbe električnom energijom za tehnološke tvrtke koje traže velike količine pouzdane energije.
Tehnološka industrija prirodno stavlja fokus na računalne kapacitete. No ograničavajući čimbenik razvoja umjetne inteligencije sve bi više mogao biti izvan samog podatkovnog centra.
Tvrtka može naručiti napredne čipove i projektirati ogroman računalni kompleks, ali ti poslužitelji nisu od velike koristi bez pristupa stotinama megavata pouzdane električne energije. Kod najvećih predloženih kompleksa potreba može dosegnuti gigavatske razmjere. Time se jedan kompleks podatkovnih centara po potrošnji električne energije približava razini velikog grada.
To također znači da se gospodarski utjecaj AI-ja širi na sektore koji imaju malo veze sa softverom. Distributeri električne energije mijenjaju prognoze potrošnje. Proizvođači električne energije planiraju nove kapacitete. Tvrtke iz sektora plinovoda mogle bi imati koristi od dodatne potražnje za prirodnim plinom, dok proizvođači turbina, transformatora, rasklopne opreme, sustava za hlađenje i drugih električnih komponenti bilježe novi izvor narudžbi.
Baterijsko skladištenje energije i obnovljivi izvori imat će svoju ulogu, kao i nuklearne elektrane i postojeći kapaciteti na fosilna goriva. Revolucija umjetne inteligencije sve više zahtijeva kombinirani odgovor energetskog sektora. Razmjeri i brzina rasta potražnje ostavljaju malo prostora za oslanjanje na samo jednu tehnologiju.
Tijekom većeg dijela prethodna dva desetljeća, elektroenergetski sektor SAD-a razvijao se uz pretpostavku da će potražnja za električnom energijom ostati relativno stagnirajuća. Ta pretpostavka brzo postaje zastarjela.
Podatkovni centri nisu jedini razlog za to, ali postaju jedna od najmoćnijih sila koje pokreću promjenu. Za samo pet godina globalna potrošnja električne energije podatkovnih centara gotovo se udvostručila. SAD je 2025. godine činio gotovo polovicu ukupnog svjetskog povećanja.
Rasprava o umjetnoj inteligenciji obično je usmjerena na softver, čipove, produktivnost, zapošljavanje i pitanje jesu li vrednovanja tehnoloških tvrtki otišla predaleko u odnosu na realnost. Međutim, iz energetske perspektive, ispod te digitalne revolucije odvija se nešto veoma fizičko.
SAD sada troši gotovo 40 posto električne energije koju koriste podatkovni centri diljem svijeta. Infrastruktura potrebna za daljnji rast morat će biti financirana. Za nju će morati biti dobivene dozvole, morat će biti proizvedena i izgrađena.
AI možda živi u oblaku, ali taj oblak sve više ovisi o elektranama, plinovodima, dalekovodima, transformatorima, sustavima za hlađenje i elektroenergetskoj mreži koja nikada nije bila projektirana za ovako brz rast potražnje.