Nakon fetve muftije mostarskoga Salema Dedovića priopćenjem za javnost oglasilo se Hrvatsko narodno kazalište (HNK) u Mostaru.
Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti i u izvornom obliku:
“Punomoćnik Muftijstva mostarskog Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, odvjetnik Adil Lozo, 10. 6. 2026. godine dostavio je Općinskom sudu u Mostaru Podnesak umješača. U okviru podneska dostavio je i FETVU muftije mostarskog Salema Dedovića broj 02-02-1-387/25. Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru, preko svog punomoćnika odvjetnika Marija Miletića, 13. 7. 2026. godine, dostavilo je Općinskom sudu u Mostaru Očitovanje na spomenuti podnesak umješača.
Nakon što je sadržaj fetve postao predmet medijskog, pravnog i političkog propitivanja, Muftijstvo je mostarsko reagiralo s nekoliko javnih priopćenja u kojima su medije optužili za tendenciozno i zlonamjerno tumačenje fetve, kao i za dizanje tenzija i netrpeljivosti prema Islamskoj zajednici i muslimanima u Bosni i Hercegovini. Kako bi relativiziralo sadržaj fetve i podneska, Muftijstvo mostarsko u javnost je plasiralo i tezu kako su javne i medijske reakcije na sadržaj fetve i podneska motivirane stvaranjem pritiska na sud.
Je li problem u medijima ili u fetvi koja tvrdi da je obvezujuća za sve nositelje javne vlasti, pa time i za suce Općinskog suda u Mostaru?
Kada se analizira sadržaj podneska i fetve te se uzme u obzir pravni i politički kontekst „problema“ vezanih uz izgradnju Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru i takozvanog Lakišića harema, jasno je kako je u spomenutom priopćenju riječ o klasičnoj zamjeni teza i uloga, odnosno, manipulaciji. Iz priopćenja je očito kako Muftijstvo, ni nakon javnih reakcija, ne vidi problem u činjenicama da se u fetvi tvrdi kako je „javna vlast u obvezi da prihvati tumačenje iz ove fetve kao obvezujuće“ te da u podnesku njihov punomoćnik navodi kako je „ovlašteno tijelo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izdalo fetvu (pravno stajalište) kao obvezujući akt za predstavnike organa javne vlasti“ i da još, pored toga, od suda traži da spomenutu fetvu prihvati kao legitiman, vjerodostojan i zakonit dokaz u sudskom procesu.
Muftijstvo, dakle, sugerira kako je problem u medijima i pravnim stručnjacima te društvenim i političkim analitičarima koji problematiziraju spomenute navode iz podneska i fetve, a ne u tvrdnjama iznesenim u njima. Zanimljivo.
Još je zanimljivije, zapravo skandaloznije, da Muftijstvo smatra kako njihova tvrdnja da je sadržaj fetve obvezujući za sve „predstavnike organa javne vlasti“ – pa time obvezujući i za suce Općinskog suda u Mostaru – nije stvaranje pritiska na sud, a da medijsko i javno ukazivanje na problematičnost te tvrdnje jest pritisak na sud. I koga bi onda trebalo prozvati za tendencioznost, „lokalni mostarski portal“ kako ga Muftijstvo naziva želeći mu umanjiti značaj, ili samo Muftijstvo?
Pokušaj skretanja s glavne teme i „saniranje štete“
Pravna i logička proturječnost predstavnika Muftijstva postaje još očitija kada se uzme u razmatranje naslov njihovog priopćenja te ostale teze u njemu iznesene. Premda se mediji i analitičari, u ovom slučaju, uopće nisu bavili tematikom legalnosti izgradnje kazališta, Muftijstvo je svoje priopćenje objavilo pod naslovom „Lakišića harem: portali ne mogu sakriti činjenice, izgradnja kazališta je nelegalna!“. Naglašavajući kako je u spomenutom priopćenju riječ o providnom pokušaju skretanja pažnje s osnovne teme i glavnog problema, ukazat ćemo barem na dio pravnih i logičkih proturječnosti u sadržaju Muftijskog priopćenja.
Pokušavajući „sanirati štetu“ i relativizirati vlastite tvrdnje i zahtjeve navedene u podnesku i fetvi, Muftijstvo u tekstu, između ostalog, navodi i sljedeće: „Sud treba utvrditi činjenice i primijeniti relevantne propise.“
Ako sud treba utvrditi činjenice, kako Muftijstvo u priopćenju navodi, zašto onda tvrdi da „portali ne mogu sakriti činjenice, izgradnja kazališta je nelegalna“.
Što se Muftijstva tiče, očito je kako su činjenice već utvrđene i kako je izgradnja kazališta nelegalna. Čemu onda sudski proces koji Muftijstvo tobože brani od pritisaka dok mu istovremeno sadržaj svoje fetve i tvrdnji koje se u njoj navode nameće kao pravno obvezujuću istinu i dokazane činjenice?
Fetva kao demonstracija moći i pomicanje granica vjerskog i političkog utjecaja
Podnesak i fetvu ne treba promatrati kao izolirani događaj, nego kao najnoviji i najradikalniji oblik aktivnosti koje Muftijstvo i muftija Dedović poduzimaju s ciljem osporavanja i zaustavljanja gradnje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru te širenja i jačanja vlastitog vjerskog i političkog utjecaja.
Nakon što su izmišljeni i fabricirani problem takozvanog Lakišića harema uspjeli nametnuti kao legitimacijski okvir svojih neutemeljenih zahtjeva te nakon što su javnim i raznim drugim pritiscima uspjeli ishoditi podizanje tužbe protiv HNK Mostar, kao i neovlašteno postupanje županijskog građevinskog inspektora i resornog županijskog ministra te dobiti status umješača u sudskom postupku (premda ničim nisu dokazali da imaju pravni interes nužan za dobivanje navedenog statusa), poneseni tim „uspjesima“, Muftijstvo i muftija Dedović poduzimaju daleko najradikalniji potez do sada – sadržaj vlastite fetve proglašavaju pravno obvezujućim za sve nositelje javne vlasti u BiH i traže od suda da takvu fetvu prihvati kao legitiman dokazni materijal u sudskom procesu.
Ako su nositelji „javne vlasti u obavezi da prihvate tumačenje iz ove fetve kao obvezujuće“, kao što tvrde muftija Dedović i odvjetnik Lozo, onda se donošenje takve fetve i pokušaj da se njezino tumačenje uvede kao obvezujuće u sudski postupak može opravdano okarakterizirati kao pokušaj da se islamske vjerske i pravne norme, odnosno šerijatsko tumačenje, postave iznad Ustava i zakona ove države.
Istodobno, takav postupak predstavlja i svojevrsnu demonstraciju diskurzivne i simboličke moći kojom njezini nositelji ispituju i nastoje pomaknuti granice vlastitoga vjerskog i političkog utjecaja.
Fetva u cilju pritiska na muslimane koji obnašaju javnu vlast
Poseban problem nastaje u situaciji kada je netko od nositelja javne vlasti pripadnik Islamske zajednice, odnosno, musliman, a prirodom posla obvezan je poduzimati radnje i donositi odluke o statusu zemljišta i lokaliteta koji fetva naziva Lakišića harem, ili pak o pravnom statusu zgrade HNK Mostar.
Na čemu će takva osoba temeljiti svoje odluke i postupanja? Na fetvi ili na zakonu i zakonskim procedurama? Mogu li se ta dva načela pravno i moralno pomiriti u jednoj osobi koja istovremeno želi biti musliman i lojalan član Islamske zajednice, s jedne, te netko tko poštuje ustav i zakone ove države, s druge strane?
Prestaje li netko biti musliman, ako svjesno krši fetvu? U najmanju ruku, ovo je vrlo delikatno pitanje s elementima moralne ucjene prema muslimanima koji će kao nositelji javne vlasti, ili kao državni i gradski službenici, donositi odluke vezane uz problematiku „Lakišića harema“ i gradnje HNK Mostar.
Ako se ova fetva ne opozove, kako ćemo znati je li određeni vijećnik, ministar, pravobranitelj, tužitelj, sudac, urbanist, inspektor ili bilo koji drugi državni službenik islamske vjeroispovijesti donio odluku isključivo na osnovi Ustava, zakona i zakonskih procedura, a ne pod utjecajem ili pritiskom fetve svoje vjerske zajednice?
Ozbiljno sigurnosno pitanje
Osim ustavne, pravne, moralne i političke, fetva muftije Dedovića otvara i ozbiljno sigurnosno pitanje. Premda izravno ne poziva na nasilje, fetva nosi i određeni sigurnosni rizik jer pravne i političke probleme vezane uz gradnju kazališta i status predmetnog lokaliteta kontaminira snažnim emocionalnim i simboličkim nabojem i kao takve stavlja u okvir religijskih/svetih/sakralnih prava i dužnosti, u okvir koji bi nekome mogao poslužiti kao moralna i vjerska legitimacija nekog budućeg nasilnog djelovanja, u prvom redu prema Hrvatskom narodnom kazalištu i Gradskoj upravi
Grada Mostara
Zlouporabe, napadi i pritisci
Stoga smatramo kako podnesak i fetva, osim sigurnosnih rizika:
– zloupotrebljavaju procesna prava u predmetnom sudskom procesu pokušavajući u sudski postupak uvesti teme i dokaze koji nemaju pravnu ni
stvarnu vezu s meritumom tužbe
– predstavljaju pokušaj zadiranja u ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine pokušavajući odredbe šerijatskog prava i ustava Islamske zajednice BiH staviti iznad Ustava i zakona države Bosne i Hercegovine
– stvaraju nedopušten i nezakonit pritisak na nositelje zakonodavne, izvršne i sudske vlasti u Mostaru i BiH, u prvom redu na Javnog pravobranitelja Almira Mujkanovića, suca Nedima Kurbegovića koji vodi postupak, gradonačelnika Marija Kordića i državne službenike u Odjelu za urbanizam i građenje te Odjelu za gospodarstvo, komunalne i inspekcijske poslove Gradske uprave Grada Mostara, kao i na ministra Bekira Isakovića te djelatnike Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja HNŽ-a.
Fetva i (bivši) harem Kapetanovina
I na samom kraju, pitamo Muftijstvo i muftiju Dedovića odnosi li se njihova fetva i na (bivši) harem Kapetanovina u staroj gradskoj jezgri Mostara? I molimo da prije odgovora još jednom pročitaju tekst dr. Ibrahima Kajana „Zov nepospremljenih kostiju“ (https://kajankajan.blogspot.com/2015/02/zov-nepospremljenih-kostiju.html?m=1).
Tek usporedbom odnosa Muftijstva i muftije Dedovića prema haremu Kapetanovina, s jedne, i „Lakišića haremu“ s druge strane, možemo jasnije sagledati selektivnost i licemjernost takvog pristupa te opravdano postaviti pitanje vjerodostojnosti fetve i njenog stavljanja u funkciju osobnih – poslovnih, političkih, ideoloških – interesa i ambicija njezinih kreatora, donositelja i zagovaratelja”.
/Desk/