Broj osoba koje su nezakonito prešle vanjske granice EU-a u prvih sedam mjeseci 2026. pao je za 37 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, pokazuju nedavno objavljeni preliminarni podaci Frontexa, što je broj koji je u izravnoj suprotnosti s dojmom migracijske krize koji je potkraj srpnja i početkom kolovoza stvorio val ulazaka u španjolsku enklavu Ceutu.
Prema dostupnim preliminarnim podacima, nezakoniti prelasci vanjskih granica Europske unije pali su za 37 posto u prvih sedam mjeseci 2026. u odnosu na isto razdoblje prošle godine, uz približno 61.000 zabilježenih prelazaka na vanjskim granicama EU-a, pokazuju podaci europske granične agencije Frontexa, prenosi HRT/HINA.
Pad je zabilježen na gotovo svim glavnim rutama.
Broj nezakonitih dolazaka duž istočnog mediteranskog koridora bio je 20.232, u odnosu na 28.068 u razdoblju od siječnja do srpnja 2025., što je pad od 28 posto, dok je na središnjem mediteranskom koridoru, koji izravno pogađa Italiju, broj upola smanjen – 16.454 nezakonitih ulazaka u odnosu na 36.656 u 2025., odnosno pad od 55 posto.
Jedina ruta koja je zabilježila rast bila je zapadni mediteranski koridor, s povećanjem od 50 posto, ponajviše zbog polazaka iz Alžira.
Zapadnoafrička ruta prema Kanarskim otocima zabilježila je najstrmiji pad, sa smanjenjem od 78 posto, ponajviše zahvaljujući preventivnim mjerama Mauritanije, Senegala i Gambije u suradnji sa Španjolskom i EU-om.
Pad zahtjeva za azil
Trend pada potvrđuju i podaci o azilu. U svibnju 2026. godine 42.525 državljana trećih zemalja prvi je put podnijelo zahtjev za međunarodnu zaštitu u državi članici EU-a, što je pad od 22 posto u odnosu na svibanj 2025., kada je zabilježeno 54.765 zahtjeva te pad od 2 posto u odnosu na travanj 2026.
U siječnju je pad iznosio 23 posto na godišnjoj razini, s 51.160 prvih zahtjeva u odnosu na 66.745 u siječnju 2025.
Najveći broj prvih podnositelja zahtjeva u ožujku dolazio je iz Venezuele, Afganistana, Bangladeša i Sirije, a najviše ih je zaprimila Italija, slijede Španjolska, Francuska i Njemačka. Te četiri zemlje zajedno primile su oko 80 posto svih prvih zahtjeva u EU-u.
Istodobno, u prvom tromjesečju 2026. izdano je 205.945 prvostupanjskih odluka o azilu, što je četiri posto više nego u istom razdoblju prethodne godine, a 41 posto tih odluka bilo je pozitivno.
Ceuta je statistička anomalija
Zakonita migracija u EU pritom ostaje znatno veći fenomen od nezakonitih prelazaka, iako su najnoviji cjelogodišnji podaci Eurostata i dalje iz 2024. godine. Potkraj 2024. u EU-u je bilo izdano 26,5 milijuna važećih dozvola boravka državljanima trećih zemalja, pri čemu je spajanje obitelji činilo trećinu (32,6 posto) svih izdanih dozvola, a najveće skupine nositelja dozvola bili su državljani Maroka (2,2 milijuna), Turske (2 milijuna) i Ukrajine (1,6 milijuna).
Iste godine više od 4,6 milijuna državljana trećih zemalja steklo je pravo boravka i rada u EU-u kroz proceduru jedinstvene dozvole.
U tom kontekstu val ulazaka u Ceutu potkraj srpnja djeluje kao statistička anomalija, a ne kao dio šireg trenda.
Povjerenik EU-a za migracije Magnus Brunner izjavio je da je u Ceutu unutar nekoliko sati granicu prešlo više od 70.000 ljudi, da je 75 osoba poginulo te da su kriminalne mreže iskoristile dezinformacije na društvenim mrežama, no da je situacija, prema Španjolskoj, pod kontrolom te da šengenski prostor nije bio pogođen.
Brunner je poslije ocijenio da je EU “prošao test Ceute”, pozivajući države članice da ubrzaju provedbu novih migracijskih pravila, dok je Italiju, koja je u tom razdoblju privremeno suspendirala šengenska pravila prema Španjolskoj, podsjetio da šengenski zakonik takve mjere dopušta samo iznimno i privremeno, a Komisija će procijeniti je li mjera bila nužna i proporcionalna.
Nesrazmjerna reakcija?
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen krizu u Ceuti iskoristila je za najavu novog plana za migracije u kojem se prva točka odnosi na nastavak sprječavanja nezakonite migracije jačom suradnjom s partnerima.
Odnosi se to na takozvanu “migracijsku diplomaciju” koja nadilazi puko upravljanje migracijama uz korištenje razvojne pomoći, vizne politike i trgovine kao poluge, dok EU trenutačno pregovara o sveobuhvatnom strateškom partnerstvu s Marokom u kojem je migracija jedan od ključnih elemenata.
Kritičari, međutim, upozoravaju da je politička reakcija na Ceutu nerazmjerna stvarnim događajima.
Chiara Catelli, iz organizacije Platforma za međunarodnu pomoć migrantima, ocijenila je talijansko ponovno uvođenje graničnih kontrola sa Španjolskom “politički teatar” i “domišljata manipulacijom pravom EU-a” kojom se htjelo pokazati da je vlada “stroga prema migracijama”, ali je zapravo stvorilo probleme samo turistima i putnicima koji putuju iz Španjolske u Italiju.
Rezultat je razilaženje između službene statistike i političkog diskursa koje obilježava migracijsku raspravu u EU-u tijekom 2026.: dok Frontex i Eurostat bilježe najniže brojeve nezakonitih dolazaka i zahtjeva za azil u posljednjih nekoliko godina, pojedinačni incidenti poput Ceute i dalje uspijevaju pokrenuti nacionalne rasprave o suspenziji šengenskih pravila i podizanju fizičkih barijera na granicama koje, prema službenim podacima, bilježe sve manji pritisak.
/Desk/