Mladi u Bosni i Hercegovini duboko cijene brak, obitelj i roditeljstvo, ali se suočavaju sa strukturnim zaprekama i osjećajem da im institucije i poslodavci pružaju vrlo malo podrške, pokazuju novi nacionalni podaci iz istraživanja koje je proveo Populacijski fond Ujedinjenih nacija (UNFPA)
Istraživanje, dio globalnog istraživanja ‘Demografska budućnost’, sprovedeno je 2025. godine među 758 ispitanika u BiH starosti 18–39 godina (471 žena i 287 muškaraca), u sklopu regionalnog uzorka više od 13.500 ispitanika.
Pesimizam
Nalazi pokazuju da mladi u BiH ne okreću leđa obiteljskom životu – naprotiv, brak i roditeljstvo ostaju središnje životne vrijednosti – ali, za razliku od većine zemalja regije, BiH se izdvaja kao zemlja s najnižom razinom povjerenja u budućnost i najslabijom percepcijom institucionalne podrške mladima.
Najniža percepcija podrške i prilika u cijeloj regiji: dok su mladi u istočnoj Europi i središnjoj Aziji u prosjeku iznenađujuće optimističniji od vršnjaka iz zapadne Europe i istočne Azije, BiH odstupa od tog regionalnog obrasca.
BiH bilježi najnižu razinu slaganja da vlada pruža podršku mladima (osam posto), najnižu razinu slaganja da poslodavci podržavaju ravnotežu poslovnog i privatnog života (10 posto) i najnižu percepciju životnih prilika za mlade u cijeloj regiji (31 posto).
Samo 26 posto mladih žena u BiH smatra da mladi imaju mnogo prilika u životu, a svega 23 posto žena izjašnjava se da su ‘veoma pozitivne’ po pitanju vlastite budućnosti – oba su pokazatelja među najnižima zabilježenim u istraživanju.
Brak i obitelj ostaju temeljna životna vrijednost, usprkos nedostatku povjerenja u institucije, mladi u BiH i dalje snažno teže braku i porodičnom životu.
Oko 76 posto žena i 82 posto muškaraca u BiH teže braku, što je blizu regionalnog prosjeka od 79 posto. BiH bilježi i najviši udio u cijeloj regiji (48 posto) onih koji poštovanje zajednice smatraju ‘veoma važnim’ razlogom za stupanje u brak ili stabilnu vezu.
Roditeljstvo je motivirano osobnim, a ne društvenim razlozima: mladi u BiH se izdvajaju po tome što društvenim očekivanjima i pritisku okoline pridaju najmanji značaj u cijeloj regiji kao razlogu za roditeljstvo (samo osam posto navodi to kao ‘veoma važno’, jednako nisko kao u Srbiji) – što upućuje na to da su osobne, suštinske motivacije poput ljubavi, radosti i sreće dominantan pokretač želje za djecom, a ne društveni pritisak ili tradicija.
Roditeljstvo
Ovo je u skladu s regionalnim rezultatima da 87 posto mladih navodi radost i sreću kao ‘važan’ ili ‘veoma važan’ razlog za roditeljstvo.
Jaz između željenog i ostvarenog broja djece: sa oko 1,2 djece po ženi u reproduktivnoj dobi, BiH spada u skupinu zemalja s najnižom stopom fertiliteta u svijetu.
Istraživanje je zabilježilo da više od jedne petine žena (22 posto) u dobi od 35 do 39 godina u cijeloj regiji nema djece – a 95 posto njih to nije imalo za cilj, već je život bez djece rezultat spleta okolnosti koje im to nisu omogućile.
Pokazalo se i da je prosječan idealan broj djece u regiji 2,6 za žene i 2,9 za muškarce, što znači da jaz između željenog i stvarno ostvarenog broja djece iznosi 1,25 djece kod žena i skoro dvoje djece kod muškaraca.
Novac, posao i partner, ali ne i stambeno pitanje – najveće su prepreke u BiH: za razliku od regiji u cjelini, gdje je stambeno pitanje jedna od vodećih prepreka i braku i roditeljstvu, u BiH je ono relativno manje izraženo.
Samo 18 posto mladih u BiH navodi nedostatak odgovarajućeg stambenog prostora kao veoma važnu prepreku braku (najniže u regiji, zajedno sa Srbijom, naspram regionalnog prosjeka od 27 posto), a 24 posto kao prepreku roditeljstvu (naspram prosjeka od 34 posto).
Umjesto toga, najveće prepreke braku u BiH su financijska nesigurnost (32 posto) i poteškoće u pronalasku partnera koji dijeli iste vrijednosti (22 posto), dok su najveće prepreke roditeljstvu financijski razlozi (36 posto), poteškoće u pronalasku odgovarajućeg partnera (35 posto) i zdravstveni problemi (33 posto).
Regionalni izvještaj UNFPA zaključuje da politike koje pokušavaju uticati na odluke mladih o rađanju djece kroz poticaje ili pritisak ne funkcioniraju, jer dolaze na kraju tog niza životnih koraka, u trenutku kad prethodni koraci nisu ispunjeni. Umjesto toga, potrebne su politike koje uklanjaju prepreke koje prethode odluci o braku i rađanju djece – u oblasti zapošljavanja, stanovanja, zdravstva i rodnih uloga u obitelji – kako bi mladi mogli ostvariti svoje životne i porodične ciljeve, priopćeno je iz UNFPA.
/Desk/