EU se sad suočava s prilično surovom stvarnošću u kojoj se interesi Dodika, Putina i Trumpa fatalno isprepleću na prostoru zemlje u kojoj goleme ratne rane i međunacionalne frustracije još nisu ni izbliza zacijeljele. Eksplozivni bosanski lonac na rubu Europe time dobiva lako zapaljivi detonator za koji nije pitanje hoće li, nego kad će pokrenuti novu nacionalnu katastrofu.
Trumpova Amerika nije nad Bosnom i Hercegovinom ovih dana ostvarila samo nogometnu pobjedu. Narančastom bogatunu vjerojatno je i puno važnija ona druga: činjenica da je upravo zadao odlučujući diplomatski udarac utjecaju Europske unije na Balkanu, a time ostvario i temeljnu pretpostavku budućeg osobnog bogaćenja u susjednoj nam državi, piše Slobodna Dalmacija o BiH.
Preko leđa BiH: Rastuće rivalstvo Washingtona i Bruxellesa
Podsjeća kako je Trumpova administracija prisilila visokoga predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, Nijemca Christiana Schmidta, na ostavku, koja je u srijedu stupila na snagu. Na funkciju stranog gubernatora nad napaćenom BiH privremeno je imenovan Amerikanac Louis J. Crishock.
Ova kadrovska izmjena plastično odražava rastuće rivalstvo između Washingtona i Bruxellesa u temeljnim pitanjima koja se u Europi protežu i daleko izvan politike, te obuhvaćaju primarno ekonomsku sferu, a posebno energetiku.
Relevantni svjetski mediji jasno upućuju na glavne motive Trumpova interesa za kontrolom moći nad Bosnom i Hercegovinom: i Reuters i Guardian pišu o interesima američke tvrtke AAFS Infrastructure and Energy kao temeljnom pokretaču naglo probuđenog zanimanja Washingtona za BiH. Ta tvrtka, s gotovo nikakvim iskustvom u gradnji infrastrukture, ali s tijesnim upravljačkim i osobnim vezama unutar Trumpove administracije, nedavno je dobila privremeni ugovor za izgradnju plinovoda Južna interkonekcija u Bosni i Hercegovini.
Naravno da u Trumpovu slučaju nitko ne njeguje iluzije kako su mu inspiracija za djelovanje u BiH altruizam i uspostava stabilnih državnih institucija: najnovije vijesti govore da je tijekom prve godine svoje vlasti samo na trgovini kriptovalutama zaradio gotovo 1,5 milijardi dolara, a u što ne spadaju globalni poslovi ostatka njegove obitelji, poput kćeri Ivanke i zeta Jareda Kushnera.
Plinovod Južna interkonekcija trebao bi povezati bosansku energetsku mrežu s hrvatskom mrežom i, preko nje, s LNG terminalom za ukapljeni plin na Krku (koji uglavnom transferira američki ukapljeni plin). Službeno, Washington projekt vidi kao način smanjenja energetske ovisnosti Bosne o ruskom gorivu, no neslužbeno je to i prilika za ugradnju Trumpovih interesnih krugova u isplativ kolonijalni posao. Više je diplomatskih izvora otvoreno svjedočilo da se dosadašnji visoki povjerenik u BiH Schmidt snažno protivio prijenosu državnoga zemljišta potrebnog za izvedbu projekta, što ga je vjerojatno i koštalo fotelje nakon snažnog američkog diplomatskog pritiska.
Nova diplomatska bitka
Amerikanca Louisa J. Crishocka na njegovu dužnost imenovalo upravno tijelo Vijeća za provedbu mira (PIC). Još od uspostave te gubernatorske pozicije u BiH, svi viši predstavnici bili su listom Europljani, i gotovo uvijek dosad su djelovali uz podršku Amerikanaca. Crishock, međutim, nije trajno, nego tek prijelazno Trumpovo rješenje: mandat bi mu za početak trebao trajati samo dva tjedna, a u tom razdoblju bi se Washington i Bruxelles morali dogovoriti o konačnom kadrovskom izboru.
To će očito biti nova diplomatska bitka, no ako je jači pobijedio u prvoj rundi, nije teško pretpostaviti ni ishod druge. Trump za funkciju visokoga BiH povjerenika podržava kandidaturu 76-godišnjeg Talijana Antonija Zanardija Landija, a Francuska, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo podržavaju francuskog izaslanika za Balkan, 66-godišnjeg Renéa Troccaza.
Kako god, scenarij demonstriranja snage američkih mišića u BiH zasad odražava jasnu sliku krhkosti EU-a pred sebičnim vjetrovima silnika iz Washingtona, piše Slobodna Dalmacija.
Bruxelles se previše često čini kao međusobno podijeljeni politički sustav, nesposoban braniti zajedničku strategiju u regiji koja teži integraciji u njegovo okrilje. Koji naivac će sutra biti spreman povjerovati u BiH kao EU članicu, koja prestaje biti geostrateški poligon te utočište hrvatskim i drugim bjeguncima od zakona, kad im Trump tamo s Dodikom i društvom vodi kadrovsku i energetsku politiku te rutinski imenuje sebi lojalne visoke predstavnike?
Topić: “Ako Bruxelles popusti…”
“Ako Bruxelles popusti pred sve asertivnijim pristupom SAD-a, to bi i BiH i regiju moglo dovesti u još veću opasnost od destabilizacije nego što je trenutno slučaj”, kaže za španjolski El Pais banjolučka analitičarka i aktivistica za ljudska prava Tanja Topić.
Istraživačica berlinskog Europskog vijeća za vanjskopolitičke odnose dr. Majda Ruge ističe da sporovi između EU-a i Washingtona oko pozicije visokog predstavnika u BiH nisu novi, ali u aktualnom momentu uočava ključnu razliku: u prošlosti je Bijela kuća tražila snažnog visokog predstavnika koji bi mogao ujediniti zapadne prijestolnice kako bi ojačao bosanske institucije i demokratski poredak. Sad se situacija obrnula, Trump traži onoga koji će biti spreman provoditi njegovu volju.
“Čini se da Amerikanci trenutno podržavaju program usmjeren na brzo rješavanje pitanja državnog vlasništva, a ne na jačanje vlade i institucija zemlje koje bi bile jamstvo dugoročnog mira”, zaključuje ova stručnjakinja.
Dodik najžešći Schmidtov kritičar
BiH je od 1992. do 1995. godine prošla najkrvaviji rat od svih u bivšoj Jugoslaviji. Sukob je prouzročio više od 100.000 smrti u međusobnim etničkim obračunima Bošnjaka, Hrvata i bosanskih Srba. Daytonski sporazum zaustavio je krvoproliće i uspostavio državu s dva entiteta: pretežno bošnjačkom i hrvatskom Federacijom, koja obuhvaća 51 posto teritorija i podijeljena je na deset kantona, te etnički očišćenom Republikom Srpskom, sa srpskom većinom, koja obuhvaća 49 posto teritorija.
Distriktu Brčko dodijeljen je zaseban status pod zajedničkom upravom i međunarodnim nadzorom. Daytonski ustroj zemlje ima mnogo nedostataka i praznina, ali najvažnije je da je očuvao mir dulje od tri desetljeća. U tom institucionalnom okviru uloga visokog predstavnika međunarodne zajednice bila je ključna, a ona bi sad mogla biti Trumpovom voljom pretvorena u običnu američku marionetu i interesno lakrdijašenje.
Ne treba gubiti iz vida da je jedan od najžešćih kritičara i stalnih napadača na nedavno smijenjenog Christiana Schmidta bio Milorad Dodik, dugogodišnji proputinovski moćnik na čelu Republike Srpske. Dodikov san bio je razaranje daytonskog ustroja BiH i proglašenje jednostranog odcjepljenja Republike Srpske, a tim su se opasnim planovima o ponovnome dijeljenju karata u BiH nerijetko zanosili i neki iz političkog vodstva BiH Hrvata.
Američke vlasti su zbog svega Miloradu Dodiku bile nametnule svoje sankcije 2017. godine i dodatno ih proširile 2022., no Trump ih je lani sve ukinuo, iz očitih privatnih interesa i poslovnih ambicija u BiH. Milorad Dodik uložio je značajna sredstva u lobističke aktivnosti u Washingtonu i kako bi privukao Trumpovu pažnju, pa je dolazak sina aktualnog američkog predsjednika u Banju Luku ove godine i formalno označio eru Dodikove političke renesanse, te razdoblje kad će pogodovanje Trumpovim poslovnim interesima u BiH postati jedini bitan kriterij.
EU se sad suočava s prilično surovom stvarnošću u kojoj se interesi Dodika, Putina i Trumpa fatalno isprepleću na prostoru zemlje u kojoj goleme ratne rane i međunacionalne frustracije još nisu ni izbliza zacijeljele. Eksplozivni bosanski lonac na rubu Europe time dobiva lako zapaljivi detonator za koji nije pitanje hoće li, nego kad će pokrenuti novu nacionalnu katastrofu, zaključuje u svom tekstu Slobodna Dalmacija.