Europska solarna industrija ove godine dostiže nove rekorde, ali istodobno otkriva sve veći problem energetskog sustava kontinenta: Europa proizvodi više čiste energije nego ikada, ali sve teže uspijeva ostvariti ekonomsku vrijednost iz te proizvodnje.
Solarna proizvodnja u Europskoj uniji trebala bi oboriti nove rekorde zahvaljujući ubrzanom rastu instaliranih kapaciteta i povoljnim vremenskim uvjetima na ključnim tržištima poput Njemačke, Španjolske i Francuske. Tijekom sunčanih dana solarna energija sada često čini najveći dio dnevnog energetskog miksa, a u pojedinim regijama povremeno pokriva više od polovice potražnje.
Međutim, uspjeh zelene tranzicije donosi i novu vrstu izazova. Proizvodnja električne energije sve više nije usklađena s trenutkom kada je ona najpotrebnija. Posljedica toga su pad cijena u razdobljima najveće solarne proizvodnje, smanjenje prihoda proizvođača i sve češće prisilno ograničavanje proizvodnje.
Europa je tako riješila jedan dio problema – kako proizvesti jeftinu čistu energiju u velikim količinama – ali se sada suočava s težim pitanjem: kako tu energiju sačuvati i iskoristiti kada ima najveću vrijednost.
Solarni kapaciteti rastu brže od infrastrukture
Širenje solarne energije u Europi posljednjih godina gotovo da nema presedana. Rast je pokrenut kombinacijom europskih politika kroz Zeleni plan i inicijativu REPowerEU, ali i značajnim padom troškova instalacije solarnih sustava.
Španjolska je postala jedna od vodećih solarnih sila Europe, izvozeći višak proizvodnje na susjedna tržišta, dok Njemačka prednjači u razvoju distribuiranih solarnih sustava na krovovima kućanstava i tvrtki. Južna Europa koristi prednost većeg broja sunčanih sati, ali snažan rast bilježe i sjevernija tržišta. Rezultat je energetski sustav koji sve više oblikuje dnevni ritam solarne proizvodnje: nagli skokovi proizvodnje oko podneva i veliki padovi u večernjim satima.
U pojedinim područjima proizvodnja tijekom dana sada premašuje lokalnu potrošnju, posebno tamo gdje nema dovoljno povezanosti s drugim tržištima ili kapaciteta za skladištenje energije. Ova promjena već utječe na cijene električne energije. Takozvana stopa prihoda od solarne energije, odnosno odnos cijene koju proizvođači dobivaju u usporedbi s prosječnom veleprodajnom cijenom, kontinuirano opada diljem Europe.
Podaci LSEG-a pokazuju da su prosječne cijene koje su solarni proizvođači ostvarili u prvoj polovici 2026. godine u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Italiji i Španjolskoj bile u prosjeku 42 posto niže nego u istom razdoblju 2023. godine.
Manjak skladišta i mrežnih kapaciteta usporava tranziciju
Za solarne tvrtke i energetske operatere to znači da veća proizvodnja više ne jamči veće prihode. Svaki novi megavat kapaciteta može dodatno smanjiti vrijednost postojeće proizvodnje jer se povećava količina energije dostupne u istom dijelu dana. Posebno su ugroženi projekti koji ovise o tržišnim cijenama, dok čak i dugoročni ugovori o kupnji električne energije (PPA) postaju složeniji jer partneri postaju oprezniji zbog sve veće nestabilnosti tržišta.
Jednako tako raste količina energije koja se mora odbaciti zbog ograničenja elektroenergetske mreže. U Njemačkoj i Španjolskoj ograničavanje solarne proizvodnje dosegnulo je rekordne razine tijekom 2026. godine:
- Njemačka: Elektroprivredne tvrtke u svibnju su ograničile proizvodnju oko 1,28 teravat-sati (TWh) solarne energije.
- Španjolska: Kompanije su morale smanjiti proizvodnju za više od 2,4 teravat-sata (TWh).
Dodatni problem predstavlja i ekonomsko gašenje proizvodnje, kada cijene padnu ispod nule pa je proizvođačima isplativije isključiti elektrane nego nastaviti rad.
Potraga za rješenjem: Baterije i širenje mreže
Za energetske tvrtke solarni rast tako postaje mač s dvije oštrice. S jedne strane povećava udio obnovljive energije i podržava klimatske ciljeve, dok s druge strane smanjuje profitabilnost postojećih kapaciteta.
Rješenje se sve više traži u tri ključna smjera:
- Baterijskom skladištenju energije
- Fleksibilnijoj potrošnji
- Proširenju prijenosne mreže
Međutim, kapaciteti baterija još nisu dovoljni da apsorbiraju višak dnevne proizvodnje, dok industrijska potrošnja i dalje nije dovoljno prilagođena promjenama u opskrbi. Europa također mora ubrzati razvoj dalekovoda koji bi omogućili prijenos viškova energije iz sunčanijih južnih regija prema industrijskim središtima na sjeveru. Ti projekti često kasne zbog složenih procedura i lokalnog protivljenja.
Ključni izazov za europske vlasti bit će pronalaženje ravnoteže između nastavka brzog razvoja solarne energije i ulaganja u infrastrukturu koja će omogućiti da ta energija zadrži svoju vrijednost. Europa više nema problem s tim koliko solarne energije može proizvesti – novi je izazov kako je iskoristiti u trenutku kada je ima najviše.