Britanci ostaju u čudu kada na graničnim prijelazima pri ulasku u EU moraju čekati sa svim ostalim putnicima iz cijelog svijeta, često satima, davati otiske prstiju i skenirati oči. Nije važno dolazi li netko avionom iz Bogote, New Delhija ili Londona, svi su oni “državljani trećih zemalja” i za sve vrijede ista pravila. Sada su i britanski vozači kamiona shvatili da i oni podliježu pravilima kao i njihovi kolege iz država zapadnog Balkana. Oni ne smiju boraviti neprestano na teritoriji EU dulje od 90 dana odjednom ili više od 180 dana u godini, piše autor Jutarnjeg lista Augustin Palokaj.
Dakle, ne mogu kao prije voziti kako god žele iz EU i do teritorija EU. Jer jednostavno nisu dio EU. Nisu ovo jedine stvari gdje Britanci uviđaju koliko su komplikacija sebi stvorili odlukom o napuštanju Europske unije. Ni britanski studenti ne mogu više ići studirati ili usavršavati se u zemljama Europske unije. Netko bi rekao da Britancima to nije važno jer oni ionako imaju dobra sveučilišta kod kuće. Ali u Britaniji se studij uglavnom plaća, i to jako puno, dok je u većini zemalja EU uglavnom besplatno ili se plaća neka administrativna pristojba. Da ne govorimo o političkom utjecaju Britanije u svijetu. Izvan EU Ujedinjena Kraljevina je postala manje važna i u svijetu. Čak im se sada i američki predsjednik ruga i prijeti da će podržati Argentince oko pitanja Falklanda.
Britancima ne ide sjajno niti ekonomija.
Umjesto obećanoga blagostanja o kojem su im govorili zagovornici Brexita, oni zaostaju za EU, a njihov susjed, nekada siromašna Irska, daleko je ispred njih po životnom standardu. Najironičnija je situacija s ilegalnim migrantima. Propagandni slogan “preuzmimo kontrolu svojih granica u svoje ruke” ne samo da nije donio rezultate, već UK sada ima još većih problema nego dok je bila u Uniji. Prvo, imali su kontrolu svojih granica jer nisu bili dio Schengena i uvijek su mogli kontrolirati tko ulazi u njihov teritorij i kao dio EU mogli su lakše vraćati ilegalne migrante u Francusku, recimo. Sada im je to teže. Još plaćaju milijune Francuzima da spriječe tu i tamo neki mali čamac koji s ilegalnim migrantima prelazi kanal.
Kako se jednoj takvoj naciji mogao dogoditi Brexit i uspjeh protivnika članstva u EU tijekom kampanje za referendum koja se uglavnom zasnivala na neistinama ili na izvrdavanju činjenica. Glavni krivac za to nisu Nigel Farage i drugi ekstremni desničari koji su predvodili kampanju obmana. Čak su u toj kampanji uspjeli pridobiti i pakistansku i indijsku zajednicu u Britaniji da glasaju za napuštanje EU jer su ih uvjeravali kako im Poljaci i Rumunji otimaju radna mjesta.
Sada kada većina Britanaca shvaća da je Brexit bila greška, i da treba jačati ponovno veze s EU, pa možda razmišljati i o članstvu, sve je jasnije da je najveći krivac upravo Konzervativna stranka koja je tijekom kampanje za Brexit bila podijeljena na one koji su htjeli ostati u EU i one koju su htjeli izaći. Tadašnji lider David Cameron ispao je naivac jer je vjerovao da će narod odlučiti ostati u EU, a pritom će jednom zauvijek skinuti temu Brexita s dnevnog reda jer će se moći pozvati na taj referendum. Dogodilo se suprotno, i sada konzervativci plaćaju cijenu.
Oni su na lokalnim izborima u Engleskoj pali na čak četvrto mjesto. Ispred njih su ne samo tobožnji “Reformisti” koja je zapravo ekstremna desnica, već i tradicionalni rivali laburisti i liberali, a zamalo su ih pretekli i zeleni koji u Britaniji nisu donedavno bili neki relevantni faktor. Britanskim se konzervativcima dogodilo ono na što je Davida Camerona, tadašnjeg konzervativnog premijera, upozoravao predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso. On mu je tada poručivao da ne flerta s krajnjom desnicom jer će na kraju krajeva desničari prije glasati za original nego za kopiju. To bi trebalo biti upozorenje danas i konzervativcima i desnom centru i u zemljama EU da će im se jednog dana suradnja s krajnjom desnicom obiti o glavu.
Europska unija, koja za Brexit nije nimalo odgovorna, sada je svjesna da je i ona imala posljedice. Danas, kada su narušeni odnosi s Amerikom, kada većina Europljana više vjeruje Kini nego SAD-u, kada američki predsjednik prijeti i kada je jačanje europske obrane nužnost, i u EU su svjesni da se trajni mir i sigurnost na kontinentu ne može osigurati bez Ujedinjene Kraljevine.
Američko ponašanje je više nego ikad približio i Francuze s Britancima.
Oni surađuju oko Ukrajine, oko odgovora na ruske prijetnje, čak i izvan okvira EU jer su to jedine prave europske vojne sile. Uostalom, EU je Brexitom izgubila i jednog od dva jedina člana Vijeća sigurnosti UN-a i nuklearnu silu. Zato EU mora razmišljati mudro i razumno ako se Britanci predomisle i traže ponovno članstvo u EU, u što je ipak teško vjerovati, zaključuje na kraju teksta autor Jutarnjeg.
Britanci se žele vratiti u EU
Primjerice, ispitivanje javnog mnijenja s početka prošle godine, pet godina nakon službenog izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a, pokazalo je kako manje od troje od deset Britanaca smatra da je Brexit bio dobar, a većina ih želi da se zemlja vrati u Europsku uniju. Podsjetimo kako je na referendumu 2016. godine, 52 posto Britanaca glasalo je za Brexit, prenijela je HINA.
Nakon višegodišnjih teških pregovora, Ujedinjeno Kraljevstvo postalo je 31. siječnja 2020. prva zemlja koja je izišla iz Europske unije.
No, pet godina poslije, po ispitivanju YouGova, samo 30 posto Britanaca smatra da je zemlja dobro učinila glasajući za Brexit, po ispitivanju YouGova. Tadašnje ispitivanje je provedeno na 2.225 ispitanika. Među njima, 39 posto ispitanika “snažno” podržava povratak u EU-u. Britanski laburistički premijer Keir Starmer obećao je da će “ponovno pokrenuti” odnose s Europskom unijom. No protivi se povratku u punopravno članstvo u Europskoj uniji.
Zahuktava se rasprava o povratku Britanije u članstvo EU-a
Rasprava o britanskom članstvu u EU-u ponovno se zahuktala nakon što je bivši ministar zdravstva Wes Streeting izjavio da bi se zemlja trebala vratiti u Uniju u sklopu svoje kandidature za vodstvo Laburističke stranke, piše Tportal.hr.
Sandro Gozi, predsjednik europske delegacije pri Parlamentarnoj skupštini EU-a i Ujedinjenog Kraljevstva, rekao je za The Independent da bi Bruxelles britanski zahtjev za povratkom smatrao ‘velikom pobjedom europskog projekta’ te da bi postojao način da se taj proces ubrza. Izvori iz Bruxellesa potvrđuju da bi britanski povratak mogao biti znatno brži nego napredovanje drugih kandidata jer je Ujedinjeno Kraljevstvo već velikim dijelom usklađeno s pravilima i zakonodavstvom EU-a.
Iako se smatra da bi Bruxelles kao polazište pregovora postavio pitanje uvođenja eura, više izvora tvrdi da to vjerojatno ne bi bila nepremostiva prepreka. Naime kriteriji za ulazak u europodručje vrlo su strogi, a Britanija ih trenutačno ne ispunjava.
Govoreći o mogućem poništenju Brexita, Gozi je poručio: ‘To ne bismo doživjeli kao pobjedu EU-a nad Ujedinjenim Kraljevstvom, već kao pobjedu Europe u cjelini.’ Dodao je pritom da globalna nestabilnost samo povećava želju u Uniji da se Britanija vrati.
Moglo bi ići brže nego drugim kandidatima
O mogućem ubrzanom procesu pristupanja rekao je: ‘To bi moglo ići brže nego kod drugih kandidata jer postoji institucionalno pamćenje iz vremena u kojem je Britanija bila članica. Osim toga, određena razina usklađenosti između UK-a i EU-a već postoji.’
Gozi smatra i da bi obećanje o povratku u EU moglo pomoći laburistima u borbi protiv Reform UK-a te smanjiti privlačnost Nigela Faragea. Pozvao se pritom na istraživanje YouGova, prema kojem 63 posto Britanaca želi bliže odnose s EU-om, a 55 posto ih podržava ponovni ulazak u Uniju.
Istodobno upozorava da bi Britanija morala prihvatiti uvjete kao i druge zemlje kandidatkinje te odustati od ‘opsesije izuzećima’, što bi uključivalo obavezu pridruživanja europodručju. Takav bi scenarij izazvao žestoke kritike konzervativaca i Reform UK-a, no izvor tvrdi da ipak postoji određeni prostor za fleksibilnost.
‘Polazišna pozicija EU-a bit će da se Britanija obveže na uvođenje eura, no najmanje četiri ili pet članica nisu u europodručju i ne pokazuju namjeru da mu se pridruže, poput Danske, Švedske ili Poljske’, rekao je izvor.
Ulazak u eurozonu nije jednostavan
Bivši europarlamentarac povezan s Bruxellesom upozorio je da ulazak u eurozonu nije jednostavan jer postoje strogi gospodarski kriteriji koje Britanija trenutačno ne ispunjava, osobito kad je riječ o državnom dugu.
Sugovornici iz Bruxellesa smatraju i da bi proces ponovnog pristupanja mogao ići relativno brzo jer je britansko zakonodavstvo i dalje velikim dijelom usklađeno s europskim pravilima. ‘Vrlo je jasno gdje je Britanija odstupila od europskog zakonodavstva. To je potpuno drukčija situacija nego kod država poput Albanije, gdje bi trebalo detaljno provjeravati i prevoditi velik dio zakonodavstva’, objasnio je izvor.
No osoba bliska veleposlaniku EU-a u Londonu ipak je ublažila očekivanja o brzom povratku Britanije u Uniju. Istaknuo je da je Bruxelles trenutačno usredotočen na provedbu postojećih sporazuma s Londonom, uključujući sporazum SPS o trgovini hranom i biljkama. ‘Trenutačno gotovo deset zemalja želi ući u EU i zasad nije stigao nikakav britanski zahtjev za povratkom, pa se o tome službeno ni ne razgovara’, rekao je.
Bruxelles se nada da će Britanija ispraviti grešku
Europska unija već je ranije jasno poručila da bi Ujedinjeno Kraljevstvo moglo ponovno pristupiti ako to poželi. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen još je 2023. godine tako izjavila da Britanija pokazuje jasan smjer prema povratku u EU te da će nova generacija morati ‘ispraviti’ pogrešku počinjenu Brexitom.
Streeting je prošlog tjedna britansku odluku o izlasku iz Europske unije iz 2016. godine nazvao ‘katastrofalnom pogreškom’ i poručio da bi zemlja trebala ponovno tražiti članstvo. ‘Potrebni su nam novi posebni odnosi s Europskom unijom jer budućnost Britanije leži u Europi i jednog dana ponovno u Europskoj uniji’, rekao je.
/Desk/