Istraga New York Timesa otkrila je da je izraelska vlada godinama koristila Euroviziju kao sredstvo međunarodne promocije i političkog utjecaja, mnogo intenzivnije nego što je javnost ranije znala.
Prema istraživanju, izraelski diplomati i državni dužnosnici mjesecima su vršili pritisak na europske emitere kako bi spriječili moguće izbacivanje Izraela iz natjecanja zbog rata u Gazi. Pojedine zemlje čak su prijetile bojkotom Eurovizije, smatrajući da Izrael koristi natjecanje za popravljanje međunarodnog imidža usred optužbi za ratne zločine i kršenje međunarodnog prava.
Eurovizija, koja je desetljećima predstavljana kao apolitičan glazbeni događaj, postala je prostor ozbiljnog političkog sukoba.
Financiranje i “Hasbara” kampanje
Istraga navodi da je izraelska vlada uložila više od milijun dolara u promotivne kampanje povezane s Eurovizijom. Dio novca dolazio je izravno iz Netanyahuova ureda za međunarodnu propagandu, poznatog kao “hasbara”. Kampanje su uključivale masovno oglašavanje na društvenim mrežama i pozive publici širom Europe da za izraelske predstavnike glasuju maksimalan broj puta.
Tijekom natjecanja 2025. godine u Baselu, izraelska predstavnica Yuval Raphael osvojila je drugo mjesto i pobijedila u televotingu u brojnim državama u kojima javnost većinski kritizira izraelsku politiku prema Palestincima. Upravo su ti rezultati izazvali sumnje među emiterima i obožavateljima Eurovizije.
Iako nije pronađen dokaz o korištenju botova ili ilegalnoj manipulaciji glasovima, analiza glasovanja pokazala je da je u nekim državama bilo dovoljno svega nekoliko stotina dodatnih glasova da se promijeni konačni poredak. To je otvorilo pitanje koliko je organizirana politička kampanja utjecala na rezultat.
Reakcije emitera i bojkoti
Pojedini europski emiteri tražili su detaljnu istragu i veću transparentnost glasovanja, ali organizatori Eurovizije odbili su objaviti kompletne podatke. Umjesto otvorene rasprave, Europska radiodifuzna unija (EBU) pokušala je smiriti situaciju internim sastancima i izmjenama pravila glasovanja.
Pet država — Island, Irska, Španjolska, Slovenija i Nizozemska — na kraju su odlučile bojkotirati natjecanje 2026. godine zbog nezadovoljstva odnosom EBU-a prema izraelskom sudjelovanju.
Politički pritisci i pravne akrobacije
Prema pisanju New York Timesa, organizatori su bili pod velikim pritiskom s obje strane. Dio država tražio je izbacivanje Izraela, dok su zemlje poput Njemačke i Estonije otvoreno podržavale njegov ostanak. Financijski gubici zbog mogućih bojkota dodatno su zakomplicirali situaciju.
Istraga također otkriva da su pravni savjetnici EBU-a zaključili kako organizatori imaju pravo isključiti Izrael iz natjecanja ukoliko to žele. Ipak, umjesto izravnog glasovanja o tom pitanju, vodstvo Eurovizije promijenilo je pravila na način koji je omogućio da Izrael ostane bez formalnog izjašnjavanja članica.
Voditeljica Victoria Swarovski nastupa tijekom drugog polufinala Eurosonga 2026. u Beču, Austrija, 14. svibnja 2026. godine. REUTERS/Lisa Leutner.
Kritičari smatraju da je time ozbiljno narušena vjerodostojnost natjecanja koje je desetljećima predstavljano kao simbol europskog zajedništva i kulturnog povezivanja. Direktor Eurovizije Martin Green priznao je da je izraelska promotivna kampanja bila “nesrazmjerna”, ali i dalje tvrdi da nije utjecala na konačne rezultate.
Ipak, cijela kontroverza otvorila je mnogo šire pitanje: može li Eurovizija i dalje tvrditi da je izvan politike kada države koriste natjecanje kao sredstvo međunarodnog utjecaja i propagande.
