“Milošević je na to uvjetno pristao, ali je Tuđman taj plan odbijao. Poznati muslimanski intelektualac, akademik Adil Zulfikarpašić, 1993. za nizozemske novine De Volkskrant, rekao je kako je on potporu Izetbegovića 1991. pregovarao s Miloševićem i Karadžićem o ostanku BiH u krnjoj Jugoslaviji. Činjenica je da je mit o sporazumu u Karađorđevu o podjeli BiH kao i sporazum iz Graca strateški plasirani mit. Ni sporazum iz Karađorđeva, kao ni sporazum iz Graza, nitko do danas nije vidio potpisane. Nasuprot tomu, postoji sporazum potpisan 16. rujna 1993. u Ženevi između Izetbegovića i Krajišnika uz međunarodne posrednike Stoltenberga i Owena kojim je, konkretno točkom 5., dano pravo na odcjepljenje RS i to mirnim putem nakon provedenoga referenduma”, rekao je Primorac za Hrvatski tjednik.
Ivica Primorac, general HV-a i HVO-a i pukovnik HOS-a, sudionik ustrojavanja Federalnoga Ministarstva obrane na dužnosti čelnika iz redova hrvatskog naroda u sektoru sigurnosti i nekadašnji ravnatelj Službe nacionalne sigurnosti u BiH, u intervju za Hrvatski tjednik iznio je mnoge, široj javnosti, malo poznate informacije. Primorac se osvrnuo i na mnoga poslijeratna politička događanja. Dnevni list prenosi neke dijelove intervjua.
Je li morala biti ukinuta Hrvatska Republika Herceg-Bosna?
Istaknuo je kako je hrvatski je narod u BiH, zahvaljujući poglavito HVO-u, opstao u ratu u BiH te kako je HVO, kao dio hrvatskih snaga, dao golemi prinos u oslobađanju i osiguravanju cjelovitosti BiH.
“Hrvati su prvi kroz HZ HB organizirali obranu od agresije te smo HR HB unijeli u Federaciju BiH koja je veći od dvaju entiteta današnje BiH. Bez Hrvata ne bi 1992. bilo moguće uspješno provesti referendum o neovisnosti BiH, Srbi su bojkotirali referendum o neovisnosti”, podsjetio je.
Ali, istaknuo je i kako su Hrvati u BiH, u posljednih više od 20 godina, kao najmalobrojniji od triju po Ustavu konstitutivnih naroda, izloženi kontinuiranoj i sustavnoj majorizaciji koju provode brojčano nadmoćniji Bošnjaci.
“Bošnjaci su Hrvatima četiri puta birali člana Predsjedništva BiH (na sličan način kao Milošević svojedobno Albancima na Kosovu) u liku Željka Komšića koji je u praksi djelovao kao drugi bošnjački član u tročlanome Predsjedništvu BiH. Nastavak iste prakse najavljuju i za ovogodišnje Opće izbore u BiH. To je Hrvatima neprihvatljivo jer nam ugrožava jednakopravnost i temeljno pravo na biranje svojih političkih predstavnika”, naglasio je.
Na novinarsko pitanje ‘je li morala biti ukinuta Hrvatska Republika Herceg-Bosna, i je li, s obzirom na čitav kasniji razvoj prilika, to bila kobna pogreška’, Primorac je odgovorio znakovitim protupitanjem.
“Washingtonskim pa Daytonskim mirovnim sporazumom HR HB ugrađena je u Federaciju BiH kao jedan od dvaju BH entiteta. Postavio bih protupitanje: bi li bila provedena mirna reintegracija istočne Slavonije bez ugrađivanja HR HB u Federaciju BiH?”
Mit o sporazumu u Karađorđevu o podjeli BiH i sporazum iz Graza strateški plasirani
Kao što je napisao i u svojoj knjizi, ponovio je činjenicu kako se Alija Izetbegović (predsjednik Predsjedništva RBiH od 1992. do 1996. godine, a potom prvi član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda od 1996. do 2000. godine, op.au) zauzimao za opstanak decentralizirane Jugoslavije. Tu je Primorac podsjetio na plan Gligorov-Izetbegović, ali se osvrnuo i na “mitove” o nekim drugim sporazumima.
“Milošević je na to uvjetno pristao, ali je Tuđman taj plan odbijao. Činjenica je da je poznati muslimanski intelektualac, akademik Adil Zulfikarpašić, ratni potpredsjednik R BiH, 1993. nizozemskim novinama De Volkskrant izjavio je kako je on uz potporu Alije Izetbegovića tijekom 1991. pregovarao sa Slobodanom Miloševićem i Radovanom Karadžićem o ostanku BiH u krnjoj Jugoslaviji. Činjenica je da je mit o sporazumu u Karađorđevu o podjeli BiH kao i sporazum iz Graza strateški plasirani mit. Ni sporazum iz Karađorđeva kao ni sporazum iz Graza nitko do danas nije vidio potpisane. Nasuprot tomu, postoji sporazum potpisan 16. rujna 1993. u Ženevi između Alije Izetbegovića i Momčila Krajišnika uz međunarodne posrednike Stoltenberga i Owena kojim je, konkretno točkom 5., dano pravo na odcjepljenje Republike Srpske i to mirnim putem nakon provedenoga referenduma”, rekao je Primorac za Hrvatski tjednik.
Pri tom je naglasio kako se referendum o neovisnosti BiH (održan tek 29. veljače i 1. ožujka 1992.) nije mogao uspješno organizirati bez potpore Hrvata u BiH te neupitne povijesne činjenice da je na zamolbe tadašnjega turskog predsjednika Sulejmana Demirela i uz potporu SAD-a došlo do potpisivanja Splitskoga sporazuma 22. srpnja 1995. kojim je Hrvatska na poziv službenoga političkog Sarajeva prihvatila da hrvatske snage koordinirano s Armijom BiH oslobađaju teritorij BiH.
“Kao logično nameće se pitanje zašto bi Hrvatska podržala referendum o neovisnosti BiH te oslobađala teritorij BiH ako je planirala podjelu te države. Danas unitaristi iz političkoga Sarajeva izmišljaju teorije o hrvatskim planovima o podjeli BiH, a to čine s ciljem homogeniziranja svojega biračkog tijela”, ističe.
“Dobro je poznata izjava Alije Izetbegovića i to nakon što je u svibnju 1991. godine ‘JNA’ uz potporu martićevaca etnički očistila hrvatsko selo Uništa, a 1. listopada 1991. ‘JNA’ spalila i etnički očistila hrvatsko selo Ravno: ‘To nije naš rat’. Takvu je politiku skupo platio muslimanski narod koji je nespreman dočekao agresiju”, zaključio je Primorac.
Krivotvoreni ratni dokumenti iz Zagreba slani u Haag
Na pitanje što je grijeh hrvatske politike prema Hrvatima u BiH nakon smrti hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška, Primorac je odgovorio: “Hrvatskoj su nakon Šuškove i Tuđmanove smrti na vlast došle političke opcije koje su aktivno provodile politiku detuđmanizacije i koje su Hrvate u BiH tretirale kao politički teret. Takav odnos tadašnjega službenog političkog Zagreba napravio je golemu političku štetu Hrvatima u BiH i znatno pridonio procesima njihova dekonstituiranja”
Primorac u intervjuu govori i o zbivanjima nakon promjene vlasti u susjednoj Hrvatskoj 2000, godine, kada HDZ odlazi u oporbu. Osvrnuo se i na jednu od tema u svojoj knjizi ‘Kad istina progovori-svjedočanstvo hrvatskoga generala’ gdje navodi kako je nova vlast nakon 2000. godine dala Haaškome tužiteljstvu mnoge lažirane dokumente, puno više nego što je haaško tužiteljstvo tražilo, a što se vrlo negativno odrazilo na procese koji su se vodili protiv mnogih pripadnika HVO-a i HV-a.
“Nakon promjene vlasti u Hrvatskoj 2000. godine hrvatske sigurnosno-obavještajne službe pretvorene su u sluganski servis haaškoga tribunala, a mnogi visoki državni dužnosnici provodili su pogubnu državnu politiku samooptuživanja te su povijesnim krivotvorinama teretili vlastitu državu, sustavno progonili branitelje i diskreditirali nevine ljude”, kaže Primorac.
“Branitelji su ostali moneta za potkusurivanje”
Ali, kaže kako se ništa pozitivno u odnosu prema braniteljima i Haagu nije promijenilo ni dolaskom na čelo Vlade nekadašnjeg premijera Ive Sanadera u prosincu 2003. godine.
“Branitelji su ostali moneta za potkusurivanje, a povlaštena politička elita privatizirala je i rasprodavala tvrtke od strateškoga značaja. Odvjetnici koji su tada branili optužene Hrvate u Haagu dobro znaju s kakvim su se sve institucionalnim podmetanjima i opstrukcijama suočavali, ali bez obzira na protok vremena oko te teme i dalje u javnosti vlada jedna vrsta zavjeta šutnje. U svojoj sam knjizi naveo i konkretne primjere duboko nemoralnih postupaka određenih tadašnjih dužnosnika, ali zbog oznaka tajnosti koje još uvijek nose ti predmeti o njima ne mogu detaljnije govoriti”, rekao je Primorac.
Bošnjaci koji su s JNA sudjelovali u napadima na Hrvatsku, a kasnije bili zapovjednici u Armiji BiH
U intervjuu je Primorac spomenio i bivše oficire JNA muslimanime/Bošnjaka, koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku. Rekao je kako ih je bilo “na desetke”.
“…Činjenica je da su se desetci muslimana, bivših oficira JNA koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku, nakon međunarodnog priznanja Hrvatske vraćali u BiH te pristupali TO, a nakon formiranja Armije BiH imenovani su zapovjednicima na visokim dužnostima u Armiji. Pa i prvi komandant Armije Sefer Halilović, oficir KOS-a JNA sudionik je rata u Hrvatskoj. Mi u Hercegovini često smo dobivali informacije od časnika HV-a koje smo susretali u raznim prigodama informacije o bivšim
oficirima JNA koji su aktivno sudjelovali u agresiji na Hrvatsku, a koji su postavljani na zapovjedne dužnosti u Armiji. Bili su to među ostalima, Nedžad Ajnadžić (sudionik u napadima na Vukovar, danas general u mirovini), Atif Dudaković (danas armijski general u mirovini), Sead Delić (danas armijski general u mirovini) i mnogi drugi bivši oficiri JNA”
“Veći broj ratnih generala nije u članstvu HGZ-a, a to puno govori”
General Primorac potvrdio je kako više nije član Hrvatskog generalskog zbora (HGZ). “Nisam više član te udruge koja nosi časni naziv Hrvatskoga generalskog zbora i moram priznati da ne pratim njezin rad. Znam da veći broj ratnih generala nije u članstvu HGZ-a, a to puno govori. Neki su napustili tu udrugu, a bilo je i primjera da su zaslužni pojedinci isključeni iz članstva, kazao je.
Inače podsjetimo kako su ostavke u HGZ podnijeli generali Ivan Tolj, Ivan Kapular i Željko Sačić kao i Davor Domazet Lošo, a Ljubo Ćesić Rojs je isključen iz HGZ-a. Iz HGZ-a su istupili Željko Glasnović, Željko Šiljeg, Miljenko Lasić, Ivica Primorac, brigadiri Stjepan Gašljević, Ivan Ančić, pukovnik Ivica Tomić kao i Andrija Hebrang, pričuvni general-bojnik i drugi.
/Desk/