Do nedavno, stvaranje uspješne mikrodrame — sapunice u kratkom formatu, prilagođene za mobilne uređaje, koje su postale iznimno popularne u Kini — značilo je angažiranje glumaca, iznajmljivanje setova te tjedne snimanja i montiranja.
Sada ih neke kineske tvrtke proizvode za 30 dolara po minuti, bez kamera, bez ekipe i bez ljudskih izvođača. To je moguće zahvaljujući umjetnoj inteligenciji (UI).
Drame generirane ovom tehnologijom odjednom su postale sveprisutne u Kini: samo u ožujku, gotovo 50.000 novih mikrodrama generiranih umjetnom inteligencijom učitano je na Douyin, kinesku verziju TikToka, prema podacima DataEyea, kineske konzultantske tvrtke. Broj učitavanja u tom jednom mjesecu gotovo je dosegnuo ukupan broj učitavanja na toj platformi za cijelu 2025. godinu.
Bum je potaknut širokom dostupnošću i sve većom moći UI video alata, uključujući Seedance 2.0, koji je u veljači objavila kineska matična tvrtka TikToka. Produkcijske kuće testiraju mogućnosti ovih modela, stvarajući eksperimentalne isječke kineskih ratnika u borbi, apokalipse ili idiličnih riječnih krajolika.
Većina mikrodrama generiranih umjetnom inteligencijom, koje su prema kineskom zakonu obvezne biti označene kao takve, privlače malo pažnje. No, neki isječci prikupili su stotine milijuna pregleda u zemlji u kojoj su ljudi općenito optimističniji glede umjetne inteligencije nego na Zapadu. Očekuje se da će kinesko tržište UI mikrodrama ove godine vrijediti više od 3 milijarde dolara, prema kineskim državnim medijima, od ukupnog tržišta mikrodrama koje premašuje 14 milijardi dolara.
No, nedavno je ovaj nagli porast izazvao i negodovanje u Kini. Glumci kažu da su im prilike za rad presušile. Slavne osobe, ali i obični građani, zaprijetili su tužbama nakon što su otkrili svoja lica u mikrodramama generiranim umjetnom inteligencijom. (ByteDance je u međuvremenu uveo ograničenja na korištenje lica stvarnih ljudi u Seedanceu.)
Razgovarali smo s nekoliko ljudi iz kineske industrije zabave kako bismo čuli kako im je umjetna inteligencija promijenila živote.
Kada se Li Jiao’e 2024. preselio u Hengdian, glavno filmsko središte u istočnoj Kini, dobivao je samo male uloge u mikrodramama. Ipak, bio je oduševljen. Nakon godina mijenjanja nepovezanih poslova, konačno je slijedio svoj san da postane glumac.
S vremenom je počeo dobivati i uloge s tekstom, često u komedijama. Ponekad bi ga ljudi prepoznali u javnosti. No, u posljednjih nekoliko mjeseci uloge su isparile, rekao je. Grupni razgovori u kojima su se dijelile prilike za posao su utihnuli.
“Nema ničega”, rekao je. “Kao da je padala kiša, a onda je odjednom prestala.”
Smatra da je pad dijelom uzrokovan time što je jedna velika streaming platforma povisila standarde za sadržaj koji kupuje kako bi uklonila serije niže kvalitete. No, smatra da je buka oko umjetne inteligencije drugi ključni razlog.
Strahovi da će glumce zamijeniti UI pojačali su se nedavno nakon što je jedna velika streaming stranica objavila da je stvorila bazu podataka s više od 100 glumaca čiji bi likovi mogli biti dostupni za buduće UI produkcije. Iako je platforma taj potez opisala kao način da se glumcima olakša posao, mnogi su komentatori na internetu rekli da će to samo ubrzati gubitak radnih mjesta.
Druga platforma za mikrodrame također je objavila da je uklonila popularnu seriju nakon što su dvoje korisnika društvenih mreža otkrili da su njihovi likovi korišteni bez dopuštenja za stvaranje negativaca u seriji. Platforma u vlasništvu ByteDancea izjavila je da će ojačati mehanizme provjere kako bi spriječila slične slučajeve.
Kineski regulatori prošlog su mjeseca uveli pravila koja zahtijevaju pristanak osoba prije nego što se mogu koristiti kao digitalni avatari.
Gospodin Li kaže da se ne protivi korištenju umjetne inteligencije u zabavi, ali misli da je industrija primjenjuje na pogrešan način.
“Oni još uvijek samo imitiraju ljude ili pokušavaju učiniti stvari sličnijima ljudima”, rekao je. “Trebali bi pokušati osloboditi više mašte, krenuti nekonvencionalnijim putem. Naposljetku, naša temeljna vrijednost kao ljudi je u našoj sposobnosti zamišljanja.”
Wang Yushun je znao važnost budžeta u filmskom stvaralaštvu. Prije nego što je postao redatelj mikrodrama, snimao je televizijske drame i nezavisne filmove, te je svjedočio projektima na kojima je radio mjesecima ili godinama kako propadaju zbog neodlučnog investitora. Dio razloga zašto se okrenuo kraćem formatu — epizode mikrodrama obično traju jednu ili dvije minute — bio je brzi povrat ulaganja.
Ipak, kada su UI alati postali popularni prije nekoliko godina, bio je skeptičan glede njihove kvalitete, iako je vidio kako mu mogu pomoći uštedjeti novac. Koristio ih je uglavnom za izradu skica ugođaja (mood boards).
No, prošlog ljeta promijenio je mišljenje. Kada je od UI alata zatražio da generira scenu konja koji juri u rov kako bi spasio generala, rezultat je bio daleko detaljniji nego što je očekivao ili uopće tražio, uključujući sudar konja s neprijateljskim vojnikom, pad vojnika i generalov galop.
“Pomislio sam: ‘Vau, ova tehnologija bi stvarno mogla zamijeniti neke od težih ili skupljih scena'”, prisjetio se.
Od tada je intenzivno počeo koristiti UI za vizualne efekte te je osnovao tvrtku koja uz klasične serije s glumcima proizvodi i UI mikrodrame.
Ipak, gospodin Wang također brine zbog brzog zaokreta industrije prema umjetnoj inteligenciji. Morao je otpustiti zaposlenike koji su radili na produkcijama uživo jer je potražnja za takvim sadržajem drastično pala. Okretanje umjetnoj inteligenciji bilo je više nužnost nego izbor, rekao je.
Nada se da će stvarati projekte koji kombiniraju UI s glumcima uživo, slično filmu “Stuart Mali”.
“Ako bismo mogli osjetiti toplinu stvarne izvedbe, a istovremeno vidjeti snagu UI tehnologije, mislim da bi to bilo sjajno”, rekao je.
Kada je Hou Xiaohu prije dvije godine pokrenuo tvrtku koja koristi UI za izradu videa, tehnologija je bila dovoljno dobra samo za korporativne promotivne filmove. No prošle godine, kako su se alati poboljšali, a potražnja za mikrodramama eksplodirala, promijenio je fokus.
Gospodin Hou sada ima desetak zaposlenika, podijeljenih na kreativni dio (slično tradicionalnom pisanju scenarija i režiji) i tehnički rad generiranja UI snimaka. Njegova tvrtka fokusira se na priče s tradicionalnim narativima, poput priče o narodnoj boginji mora ili superheroju redovniku.
Neki od kreativnih zaposlenika imaju iskustvo u filmskom stvaralaštvu, ali drugi su jednostavno ljudi “koji su opsjednuti umjetnom inteligencijom”, rekao je.
“Ovaj rad nije baš tradicionalno pisanje scenarija. Dio zahtijeva prevođenje na jezik koji UI može razumjeti”, rekao je. “Ljudi koji nemaju tradicionalno redateljsko ili scenarističko obrazovanje zapravo bi mogli biti bolji u tome.”
Za produkciju animirane serije od 100 minuta potrebno je oko mjesec dana i troje zaposlenika. Realistične serije zahtijevaju oko pet ljudi jer je stvaranje dovoljno dobrih slika radno intenzivnije.
Konkurencija u industriji postala je žešća posljednjih mjeseci. No gospodin Hou predviđa da će mnoge najjeftinije produkcije propasti jer publika zahtijeva višu kvalitetu.
Također kaže da nije zabrinut zbog negativnih reakcija javnosti prema UI mikrodramama. Kako se državni nadzor povećava, kaže, smanjit će se i neprimjerena uporaba tuđih likova. Smatra da će se ljudi postupno prilagoditi i promjenama u zapošljavanju. On je i sam ranije radio za velike tehnološke tvrtke u Pekingu prije nego što je bio prisiljen otići zbog rezova i okrenuti se UI filmu.
“Utjecaj na zapošljavanje — on će definitivno postojati”, rekao je gospodin Hou. “Ali kao pojedinac, što možete učiniti? Možete samo prihvatiti ovu novu eru i razmišljati o tome kako se prilagoditi.”