Veliki petak jedan je od najvažnijih dana u kršćanskom kalendaru, a označava sjećanje na dan kada je Isus Krist bio osuđen i razapet te kada je umro na križu. To je središnji trenutak Svetog trodnevlja – tri sveta dana koja počinju na Veliki četvrtak, koji je spomen na Kristovu posljednja večeru, a završavaju Velikom subotom koja označava vrijeme koje je Isus, prije uskrsnuća, proveo u grobu.
Veliki petak kršćanski je spomendan Isusove muke i smrti, a slavi se u petak prije Uskrsa. Dan kada se kršćani diljem svijeta sjećaju Isusove teške i nasilne osude, muke i smrti na križu i jedini je dan kada Katolička crkva ne slavi misnu žrtvu.
Veliki petak se smatra najtužnijim danom u godini, danom duboke sabranosti.
Diljem svijeta se, obično u prijepodnevnim satima, puk okuplja u crkve, kapelice i druga mjesta kako bi pobožno molio Križni put. U popodnevnim satima, obično u 15 sati, kada je Isus izdahnuo na križu, puk se okuplja u crkve na slavljenje obreda Velikoga petka – čitanje Svetoga pisma i navještaj muke sa središnjim tekstom muke Gospodnje iz Evanđelja po Ivanu, na poklon i ljubljenje križa te svetu pričest.
Oltar je na ovaj dan bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika, što simbolizira kako je s Isusa svučena odjeća, tj. njegovu ogoljenost, ali to je ujedno i znak povučenosti, tišine, žalosti, nesvečanosti i tuge za umrlim Učiteljem. Kod katolika post je obvezan na Veliki petak za sve osobe od 18 do 60 godina, a za sve katolike starije od 14 godina obvezan je i nemrs. Nemrs znači da se u danu ne jede meso dok post znači da se osoba jednom u danu najede do sita te još dva puta nešto pojede.
U tom duhovnom okviru, Crkva na Veliki petak poziva vjernike na duboko sabiranje, šutnju i pokoru.
Veliki petak jedini je dan u godini, uz Pepelnicu odnosno Čistu srijedu, kada su i post i nemrs obvezni zajedno, što mu daje posebno značenje u liturgijskoj godini. Nije riječ samo o vanjskom odricanju, nego o prilici za osobnu žrtvu, suosjećanje s Isusovom patnjom i usmjeravanju srca prema Bogu. Za mnoge vjernike ove pokorničke prakse nisu puka tradicija, već prilika za unutarnju obnovu, duhovnu disciplinu i skromnost. One otvaraju put prema slavlju Uskrsa – danu kad tama Velikog petka ustupa mjesto svjetlu uskrsnog jutra, a život pobjeđuje smrt.
/Desk/