Njemački tabloid Bild na svojoj internetskoj stranici piše da „ovaj slučaj šokira Njemačku!”. Jer, kako list navodi „kriminalni korisnik socijalne pomoći Huso B. (42) poznat je policiji zbog krađa i odavno je trebao napustiti zemlju. Ipak, Bosanac i dalje živi u Njemačkoj i iz mjeseca u mjesec prima 7.250 eura od države”.
Državljanin BiH, Huso B. mjesecima je tema u njemačkim medijima koji su praktički šokirani zbog nemoćnosti države da riješe problem osobe koja, kako neki od njih navode, parazitira na sustavu.
Kronologija neuspjeha države
Redakcija BILD-a došla je do kompletnog azilantskog dosjea Huse B. – „Opći izvod: Centralni registar stranaca broj…”. List to naziva „kronologijom neuspjeha države na 10 strana”, prenosi Deusche Welle.
Bild piše da je B. u Njemačku došao 1994., dakle tijekom rata u BiH, i da je zemlju trebao napustiti još 1.9.1997., a da je krajnji rok bio 15. prosinac iste godine – i „dogodilo se: ništa.”
Daljnji podaci govore da je B. 2000. godine „sa 16 godina podnio zahtjev za azil i da je Njemački ured za migracije i izbjeglice (BAMF) privremeno odbila zahtjev i ponovo mu je prijetila deportacija. „17.10.2003. zahtjev za azil mu je i definitivno odbijen kao ‚očigledno neosnovan‘, zbog čega je bio obavezan napustiti zemlju”.
Bild ističe da „B. u početku napušta zemlju“. „Kada i kuda? Nije jasno. Jasno je, međutim, prema dosjeu da je sredinom 2007. ‚ponovo došao iz inozemstva‘.” Potom je Služba za strance u Kölnu izdala rješenje o protjerivanju – na neodređeno vrijeme. „Drugim riječima: B. mora napustiti Njemačku”.
Nitko ništa ne razumije
List primjećuje da ono što se nakon toga događa nitko ne razumije. Grad Köln je nadležan za slučaj, a deportaciju je trebala provesti pokrajina Sjeverna Rajna-Vestfalija. „Činjenica: točno 52 puta (!) od tada je odgođena deportacija B. Gotovo 23 godine nakon konačnog odbijanja zahtjeva za azil. To znači: unatoč rješenju o protjerivanju, Bosanac je do danas toleriran. A njegov dosje i dalje raste”, piše njemački tabloid.
Kao obrazloženja se navode „hitni humanitarni ili osobni razlozi“, zatim „drugi razlozi“, kasnije „nedostatak putnih dokumenata“. Četiri stranice dosjea pune su produljenja boravka na temelju toleriranja – duldunga. U tekstu se također spominje i više lažnih identiteta H. B.
“Već 23 godine Bosanac Huso B. zapravo ne bi smio biti u Njemačkoj, jer je trebao biti deportiran. Premijer Sjeverne Rajne-Vestfalije Hendrik Wüst (CDU) rekao je za BILD da razumije ‘svakoga tko u ovom slučaju osjeća bijes’.”
Grad Köln se na upit Bilda „zašto su deportacije stalno odgađane” pozvao na „obavezne razloge za toleriranje”, prije svega ukupno osmero djece Huse B. Jer, „dokle god maloljetna djeca imaju perspektivu ostanka u Njemačkoj, bit će tolerirani i roditelji” – odnosno obitelj je zaštićena Ustavom. „Razdvajanje deportacijom bilo bi moguće samo u slučaju teških kaznenih djela odnosno ozbiljne sigurnosne prijetnje“, zaključuje se u tekstu dnevnika Bild.
Christian Schmidt: U domovini mu ne prijeti nikakva opasnost
U drugom tekstu istog lista prenose se riječi visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, Christian Schmidta. “On je razmotrio slučaj Huse B, i u izjavi za BILD analizira argumentaciju njemačkih vlasti, točku po točku:
- ‚Bosna i Hercegovina je sigurna zemlja porijekla.‘
Što time Schmidt poručuje: Zašto je taj čovjek još u Njemačkoj? U domovini mu ne prijeti nikakva opasnost.
- ‚Ljudi ne žive u raskoši, ali su svi vrijedni i radni.‘
Što time Schmidt poručuje: Tko želi raditi, može preživjeti na Balkanu.
- ‚Stotine tisuća ljudi pobjeglo je od rata i terora u Njemačku, procjenjuje se da se više od 90 posto njih kasnije dobrovoljno vratilo da obnovi svoju zemlju.‘
Što time Schmidt poručuje: Ako su drugi mogli vratiti, zašto to ne bi bilo očekivano i od Huse B.?
- ‘Neke obitelji s djecom su također deportirane.’
Što time Schmidt poručuje: Nerazumijevanje zbog toga što se, prema stavu grada Kölna, Huso B. sa sada osmero djece navodno ‘učvrstio’ u Njemačkoj. Ako su druge obitelji s djecom mogle biti deportirane – zašto ne i on?
- ‘Što ljudi u Bosni i Hercegovini trebaju misliti kada čitaju ovakve vijesti (…)?’
Što time Schmidt poručuje: Čak i u siromašnoj Bosni (prosječna bruto plaća: 1.300 eura mjesečno) ljudi se osjećaju ismijano – i od svog sunarodnjaka i od njemačkih vlasti.”
87.000 eura godišnje socijalne pomoći za Husu B.
Jer, “Huso B. sa svojom brojnom obitelji godišnje prima oko 87.000 eura socijalne pomoći od države. Poznat je policiji i više puta je osuđivan. Sada bi „najgori njemački socijalni parazit“, kako ga autor teksta naziva, koji godišnje prima oko 87.000 eura socijalne pomoći ponovno trebao izaći pred sud – ovog puta zbog prijevare.
„Međutim, postupak pred Općinskim sudom u Kölnu privremeno je obustavljen. Obrazloženje: Čovjek kojem država godinama pouzdano svakog mjeseca isplaćuje 7.250 eura navodno nije mogao biti pronađen, niti mu je mogao biti uručen sudski poziv. Iako navodno živi u azilantskom domu, gdje je prijavljen – i njegovo ime stoji na poštanskom sandučiću”, piše Bild, a prenosi DW.
/Desk/