Nasljeđe Donalda Trumpa postalo je jasnije nego ikad napadom na iranski režim, posljednjim artefaktom 20. stoljeća koji se urušio u Trumpovoj eri, prenosi Politico.
Uz grmljavinu raketa i bombi, uzdah međunarodnog zgražanja i smrt vrhovnog vođe Irana, nasljeđe predsjednika Donalda Trumpa postalo je jasnije nego ikad.
On pokapa 20. stoljeće: njegove negativce, njegove saveze, njegove političke norme i primirja. I oslobađa budućnost neizvjesnosti i poremećaja kojoj se ne nazire nova ravnoteža.
Kroz oba njegova predsjednička mandata, u toliko različitih područja politike, upravljanja i kulture, njegova ključna postignuća bila su činovi rušenja.
- Njegovi suci Vrhovnog suda poništili su presudu Roe v. Wade, okončavši uzavrelu političku i pravnu pat-poziciju oko prava na pobačaj koja je vladala Amerikom od 1970-ih.
- Njegove vojne intervencije u Latinskoj Americi dovele su kubansku vladu, jedan od posljednjih preživjelih režima hladnog rata, na rub kolapsa.
- Njegove carine i trgovinske prijetnje raznijele su Reagan-Clintonov politički konsenzus o slobodnoj trgovini, preokrenuvši pola stoljeća globalnih komercijalnih dogovora i diplomatskih odnosa.
- Njegov svjetonazor “Amerika na prvom mjestu” i prezir prema europskom političkom establišmentu sve su više sveli Povelju NATO-a, sporazum iz 1949. kojim je skovan najmoćniji vojni savez na svijetu, na status antikviteta.
- Njegovi činovi korporativnog pogodovanja i osobnog bogaćenja, te korištenje pravosudnog sustava kao oružja osvete, izbrisali su post-Watergate režim pravnih i etičkih normi za predsjednika.
I u prvim satima rata u Iranu, Trumpov napad usmrtio je dugovječnog vođu iranske revolucije iz 1979., Alija Hameneija, diktatora koji je bio okrutan koliko i star.
U svakom od tih slučajeva, Trumpovi saveznici i obožavatelji kažu da on dovršava nedovršeni posao generacije: obavlja posao koji su drugi američki lideri bili preslabi, previše konvencionalni ili nedovoljno domoljubni da bi ga sami uradili.
U svakom slučaju, također, Trump ruši stare strukture i sustave bez vizije čime bi ih zamijenio. U dobi od 79 godina, Trump je i sam kreacija doba koje sada razgrađuje, sa svjetonazorom oblikovanim u američkim prosperitetnim, društveno turbulentnim desetljećima nakon Drugog svjetskog rata. Nije očito da ga zanima osmišljavanje velikih politika budućnosti.
Čak i da Trump ima maštu modernizatora, nije mu preostalo previše vremena da izgradi novi svijet. Trumpu je ostalo još oko 35 mjeseci predsjedništva – otprilike onoliko koliko je potrebno za snimanje jednog velikog igranog filma – i samo osam mjeseci do izbora na sredini mandata koji bi mogli iscrpiti njegovu moć.
Malo je vjerojatno da ćemo prije nego što napusti dužnost vidjeti stabilan globalni trgovinski poredak, cvjetajuće nove vlade u Havani i Teheranu ili post-NATO poredak međunarodne sigurnosti koji odražava zakašnjelu sudbinu Amerike kao pacifičke nacije.
Još je teže zamisliti da bi Trump mogao pomoći u vođenju teškog procesa zakonodavnog kompromisa o drugim pitanjima koja su desetljećima nerješiva, poput pobačaja ili nacionalnog duga — iako bi on mogao biti onaj predsjednik koji bi mogao iznuditi “veliku nagodbu” o imigraciji.
Trumpovi protivnici često su ga kritizirali zbog njegova manjkavog osjećaja za povijest: njegova prebrzog odbacivanja postignuća 20. stoljeća poput NATO-a, NAFTA-e i START-a, njegovih komentara na razini osnovne škole o ličnostima kao što su Abraham Lincoln i Andrew Jackson, njegovih čudnih javnih razmišljanja o tome kako Fredericka Douglassa “prepoznaju sve više i više”.
To filistarstvo i povijesno neznanje bili su u središtu slučaja Joea Bidena protiv Trumpa. Biden je žalio nad Trumpom kao uvredom američkoj političkoj tradiciji i obećao da će Washington profunkcionirati, popraviti narušene norme i predati vlast sljedećoj generaciji. Njegova sporovozna, samodopadna, politički disfunkcionalna administracija nije postigla ništa od toga.
Ako je tada postojala prilika da se izgradi most prema 20. stoljeću, Biden ju je prokockao.
Sljedeći put kad zemlja bude birala zamjenu za Trumpa, uskrsnuće prošlosti uopće neće biti opcija.
Za američke donositelje politika i glasače više nema izgleda za oponašanje détentea s režimima u Iranu i Kubi koji se upravo u ovom trenutku raspadaju. Barack Obama težio je tom cilju kao dijelu vlastite agende 21. stoljeća; taj je put sada zauvijek zatvoren.
Vjerodostojnost Amerike kao trgovinskog pregovarača i komercijalnog partnera već je zauvijek promijenjena; sljedeći predsjednik neće moći vratiti trgovinske odnose iz Bushove ere čak i ako to bude želio. Mjesto NATO-a u svijetu neće se vratiti tamo gdje je bilo 1998. samo zato što će sljedeći predsjednik reći prave riječi o predanosti Washingtona svojim saveznicima.
To je već očito čelnicima koji gledaju na Sjedinjene Države izvana.
“Znamo da se stari poredak ne vraća”, rekao je premijer Kanade Mark Carney na Svjetskom gospodarskom forumu prošlog mjeseca. Njegov govor, u kojem je proglasio epohalni “prijelom” u geopolitici, s razlogom je bio vrhunac Davosa.
Ipak, uz sav Trumpov žar da slomi velike institucije, neprijatelje i konvencije prošlosti, on do sada nije uspio zacementirati agendu za budućnost. Mnoge njegove politike — o tehnologiji, energiji i međunarodnoj sigurnosti — mogu se promijeniti ili poništiti potezom pera, kao što su bile i Bidenove. Druge, poput Trumpovih povijesnih poreznih rezova, nepopularne su i suočavaju se s mračnom sudbinom kad god demokrati sljedeći put osvoje vlast. Raznolika koalicija koja je Trumpu donijela pobjedu na izborima 2024. i podigla nade republikanaca u trajno preslagivanje, raspala se u roku od nekoliko mjeseci nakon njegove inauguracije.
Ako je 20. stoljeće konačno mrtvo, putanja ove zemlje u 21. stoljeću golem je upitnik.
To je veliki izazov koji je Trump ostavio sljedećem predsjedniku. Za vizionarskog nasljednika to bi također mogla biti prilika bez premca u novijoj povijesti SAD-a.