Sarajevo bi uskoro moglo dobiti novi-stari spomenik koji bi podsjećao na najvažniji događaj u povijesti tog grada, odnosno atentat na nadvojvodu Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, no ta je zamisao ponovno potaknula ideološke i političke prijepore i rasprave.
Nasljednika prijestolja Austro-Ugarske Monarhije Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju 28. lipnja 1914. godine tijekom njihova posjeta Sarajevu ustrijelio je Gavrilo Princip, a taj je događaj potresao cijelu Europu i u konačnici izazvao Prvi svjetski rat koji će, prema različitim procjenama, odnijeti između 15 i 22 milijuna ljudskih života, piše HINA.
Princip će zbog počinjenog zločina kao malodobnik biti osuđen na 20 godina robije, a umro je u zatvoru u češkom Terezinu potkraj travnja 1918. godine, šest mjeseci prije završetka rata, nakon čega će ga vlasti novonastale Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) proglasiti herojem i borcem za oslobođenje od okupacije.
Lokacija na kojoj je počinjen atentat dobila je posebni tretman pa je ondje postavljena spomen-ploča s natpisom na ćirilici: “Na ovom povijesnom mjestu Gavrilo Princip navijesti slobodu na Vidovdan 1914. godine”.
Tu je stajala sve do Drugog svjetskog rata odnosno do početka njemačke okupacije 1941. godine. Nijemci su je nakon ulaska u Sarajevo skinuli, ali je nisu uništili, nego su je odnijeli osobno nacističkom vođi Adolfu Hitleru kao rođendanski poklon, što je dokumentirano i fotografijama.
Nakon oslobođenja Sarajeva 1945. godine postavljena je nova spomen-ploča, a od 1949. godine ondje je bio i otisak Principovih stopa. U posljednjem su ratu one maknute pa potom ponovo vraćene na isto mjestu, a na 1914. prolaznike podsjeća i natpis da je tu počinjen atentat.
Prvo spomen-obilježje podignuto 1917.
Manje je poznata činjenica da je prvo spomen-obilježje koje podsjeća na atentat zapravo podignuto 1917. godine. Austrougarske su vlasti na mostu Latinska ćuprija točno preko puta mjesta atentata postavile spomenik Ferdinandu i Sofiji.
Izrađen je u Budimpešti po zamisli akademskog kipara i časnika austrougarske vojske Eugena Borija.
Izrađen u stilu kasne secesije i visok 12 metara s postoljem od šleskog kamena imao je brončani medaljon s ugraviranim likovima Ferdinanda i Sofije, dok su završni dio spomenika činila dva velika stupa s brončanim krunama. Imao je i malu nišu u koju se polagalo cvijeće.
Smatralo ga se važnim umjetničkim ostvarenjem doba u kojemu je nastao, no to nije spriječilo vlasti kraljevine SHS da ga 1919. godine demontiraju i uklone.
Dio spomenika završio je u depou Zemaljskog muzeja i u Umjetničkog galeriji BiH, a neki su njegovi elementi nestali bez traga.
Prihvaćena inicijativa da se spomenik ponovno postavi
Gradsko vijeće Sarajeva sada je prihvatilo inicijativu da se ponovo postavi spomenik slavnom bračnom paru koji su vlasti Austro-Ugarske podignule 1917. godine.
Odluka je donesena na prijedlog male oporbene Stranke za BiH (SBiH) iz koje su to obrazložili procjenom kako je neprihvatljivo da u Sarajevu postoje obilježja i simbolika posvećeni atentatoru, a nema spomenika ubijenima.
“Ne možemo mijenjati prošlost, ali možemo pokazati kakvi smo danas, hoćemo li slaviti ubojstvo ili odati počast žrtvama”, poručili su inicijatori.
Gradonačelnik Sarajeva stoga je sada dobio zadaću realizirati inicijativu, osigurati prikupljanje dostupnih dijelova spomenika te sredstva za restauraciju ili izradu replika nedostajućih elemenata.
Ideološke i političke rasprave
Iako su za inicijativu glasali zastupnici u gradskom vijeću i iz redova vladajućih i oporbe, to nije spriječilo naknadne polemike.
Prvi i najglasniji bio je načelnik sarajevske općine Centar Srđan Mandić iz Naše stranke (NS), koja je dio vlasti na gradskoj razini, pri čemu je oštro kritizirao svoje stranačke kolege uz poruku kako se “okupatorima ne podižu spomenici”.
“Osjećam sram i ograđujem se od sramnog glasanja gradskih vijećnika Naše stranke, koji su podržali ovu odluku. Čiji spomenik je sljedeći? Ne smijem ni pomisliti. Ispravite ovo kako znate i umijete, dok još niste u potpunosti izgubili integritet i identitet”, poručio je načelnik svojim stranačkim kolegama.
Na sličan je način reagirao i Irfan Čengić (SDP BiH), načelnik sarajevske općine Stari Grad na čijem bi teritoriju trebao biti postavljen spomenik.
“U Starom Gradu neće biti podignut spomenik. Čak i kada bi postojala potpuna suglasnost, potrebne dozvole je u praksi gotovo nemoguće dobiti”, poručio je u petak Čengić objašnjavajući kako odluka Gradskog vijeća nema obvezujući učinak.
U Republici Srpskoj, gdje Principa desetljećima nakon posljednjeg rata glorificiraju i podižu mu monumentalne spomenike, slijedile su očekivane reakcije.
“Odavno veću ludost nisam čuo. Definitivno je da je korijen svega toga mnogo dublji i da pojedini i dalje lutaju između različitih identitetskih opredjeljenja”, kazao je gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić.
Vrlo agresivan komentar imao je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik.
“Franjo Ferdinand nije bio nikakav ‘mirotvorac’, već jedan od predstavnika austrougarske okupacijske sile pod čijom su čizmom narodi u BiH, a posebno Srbi živjeli bez slobode i političkih prava. Inzistirati na vraćanju spomenika okupatoru, a istovremeno ignorirati stradanje srpskog naroda kroz vijekove, jasna je poruka da je tuđa vlast i tutorstvo poželjnije od slobode”, izjavio je Dodik za Srnu, prenosi RTRS.
Naveo je da su pripadnici pokreta “Mlada Bosna”, osim ideje o slobodi, ustali protiv imperije i naglasio da je Gavrilo Princip bio nacionalist, ali ne i šovinist te da su njegov pucanj u Franju Ferdinanda 1914. godine “desetljećima poštovali i muslimani i Hrvati u BiH”.
Dodik tvrdi da su najglasniji zagovornici ovakvih inicijativa oni koji su navikli da “vežu konja gdje im aga kaže” i najspremniji su držati lekcije Republici Srpskoj o “europskim vrijednostima”, a zapravo promoviraju narativ po kojem su srpske žrtve nevidljive, a okupatori slavni. Optužio je Sarajevo da uvijek bira simbole imperije i okupacije.
/Desk/