„Putinovo carstvo se faktički raspada a situacija će se pogoršati, a ne poboljšati.“
Pregovarači iz Moskve i Kijeva sastaju se u Ženevi uz posredovanje USA. Ali kraj rata u Ukrajini nije na vidiku. Bivši Trumpov specijalni izaslanik za Ukrajinu Kurt Volker u intervjuu za poljski novinski portal ‘Onet’ koji, kao i WELT, pripada izdavačkoj grupi ‘Axsel Springer’ objašnjava kako bi mogao izgledati uspjeh u pregovorima – i čega se Putin zaista plaši.
Autor: Kamil Turecki
Prijevod: Mirko Vuletić
Kurt Volker, bivši specijalni izaslanik USA za Ukrajinu (2017-2019), smatra da je prekid vatre između Kijeva i Moskve verojatan u bliskoj budućnosti.
“Međutim, ovo nije kraj, već samo početak daljeg razvoja događaja, rekao je bivši američki veleposlanik u NATO u intervjuu za poljski novinski portal ‘Onet’ koji, kao i WELT, pripada izdavačkoj grupi ‘Axsel Springer’.
ONET: Bili ste specijalni izaslanik Donalda Trumpa za Ukrajinu između 2017 i 2019. Što ste vidjeli u očima Vladimira Putina?
Kurt Volker: Hladnoću i proračunatost. On je odlučan i beskrupulozan čovjek. I ciničan. Zamislite da sve te osobine vidite vlastitim očima kod nekoga tko stoji izravno kraj vas. On točno zna što želi. Nema problema da vas laže u lice. Manipulira ljudima i zna kako izvršiti pritisak. Sve to dovodi do strašnih stvari kojima svjedočimo. Ali da biste bili takvi, morate biti ekstremno fokusirani. Putin je takav.
ONET: Fokusiran?
Volker: Pa, on vjeruje — kao što je i sam rekao — kako je raspad Sovjetskog Saveza bio najveća tragedija 20. stoljeća. Krivi sovjetske lidere, tvrdeći da su imali veliko carstvo i uništili ga jer nisu bili dovoljno surovi. Što Putin radi? Pokušava obnoviti veličinu Ruskog Carstva i sebe vidi kao pandan Katarini Velikoj ili Petru Velikom.
ONET: Razumije li to predsjednik Trump?
Volker: Ne.
ONET: Ali imali ste puno prilika da na ovo skrenete pozornost američkom predsjedniku.
Volker: Predsjednik Trump ne zna povijesti, a i ne zanima ga. Podjednako ga ne zanima – nazovimo je – kulturna dimenzija vladavine Rusijom. On ne razumije tu zemlju niti njen narod. Za njega je sve to svejedno. Odakle dokazi vladar Rusije i sl: njega ta pitanja politički ne tangiraju.
ONET: Šta ga onda motivira?
Volker: Da zaradi veliki novac i sklopi dobre poslove. Putin to čita i učinkovito koristi.
ONET: Zato je Rusija predložila SAD-u bilateralne ekonomske sporazume vrijedne 1.200 milijardi dolara – zaobilazeći Ukrajinu.
Volker: I zato je Moskva izabrala Kirila Dmitrijeva za ovaj zadatak, jer on upravlja Državnim Fondom Blagostanja.
ONET: Kakve veze to ima s Trumpom?
Volker: Trump je oduvijek želeo državni fond pun novca, i ovo ga čini ljubomornim. Dmitrijev šalje jasne signale – “možemo poslovai zajedno. On je obrazovan na Harvardu, artikulisano govori i ima puno novca. On je upravo onakva osoba koja privlači pažnju američkog predsednika. I zato Trump ima Steve Witkoffa pored sebe kao Dmitrijevog partnera. Witkoff je vrlo sličan tip.
ONET: Trik mamljenja ljudi novcem je predvidiv, zar ne?
Volker: Putin svjesno iskorištava ovu Trumpovu slabost. To gledati je, pa zabavno. Možemo sjedeti ovdje u vašem uredu i zaključiti kako je ovo predvidiva situacija, znači nešto što je u diplomatskoj praksi i teoretski lako izbjeći. Ali Kremlj je izabrao vrlo dobar trenutak da Trumpu obznani ovu sumu od 1.200 milijardi. To me uopće ne iznenađuje. Ogroomna cifra će natjerati Trumpa da pomisli: „Bože moj, ovo je gigantski. Ovo će biti najveći deal ikada“. Nema veze što tih 1.200 milijardi nikave veze s realnošću u Rusiji nemaju jer je to nekoliko puta veće od ruskog bruto domaćeg proizvoda. Putin to sebi ne može priuštiti. Ali za Trumpa je to savršeno konstruiran mamac.
ONET: Ima li Putin nešto u rukama čime možda može pritisnuti predsjednika Trumpa?
Volker: Ne vjerujem da je Trump podložan ucjenama i ne mislim kako postoji bilo kakav kompromitirajući materijal. Također ne vjerujem da se Trump ičega plaši. Njegova motivacija je isključivo novac. On vidi priliku za sklapanje deala s Putinom koji će donijeti milijarde dolara profita prije svega za ‘Trump Organization’ (američkom privatnom međunarodnom konglomeratu sa sjedištem u Trump-Tower na Manhattanu, New York) i za “Witkoff Group” (privatnu globalnu investicijsku i razvojnu kompaniju sa sedištem u New Yorku, specijaliziranu za stjecanje i renoviranje visokokvalitetnih stambenih, hotelskih i poslovnih objekata na vrhunskim lokacijama). Trump misli da će ga, ukoliko napravi ovaj deal, cijeli svijet priznati kao velikog državnika i mirotvorca te da stoga mora dobiti i Nobelovu Nagradu za mir.
ONET: Kakav je Putinov plan za ovaj rat? Rat sada izgleda kao duga invazija bez jasnog cilja – više strategija nego opis.
Volker: Vrlo važno zapažanje. Mi na Zapadu tražimo ciljeve, rješenja, strategije izlaska i stalno se pitamo kako će se to završiti. Putin ne razmišlja tako. On vjeruje kako je rat sam po sebi koristan. On smatra da je nestabilnost u susjednim zemljama bolja od stabilnosti jer to Rusiji daje priliku za utjecaj. Da budem precizan: ne, Putin ne želi da se njegovi vojnici vrate kući. Želi da se nastave boriti. Zadovoljan je ako ginu jer onda ih ne mora plaćati, a to smanjuje i broj nezaposlenih i nezadovoljnih u Rusiji. Na frontu masovno ginu pripadnicu ruskih muslimanskih manjina. On je jednostavno sretan što može nastaviti rat. Nije odustao od svog glavnog cilja: još uvijek se nada kako će u Kijevu instalirati poslušnu vladu. Putin je spreman nastaviti igrati ovu igru.
ONET: Što Zapad mora uraditi?
Volker: Vršiti vojni i financijski pritisak na Kremlj, pritisak toliko intenzivan da se više ne isplati putovati u različite regije zemlje iz kojih se regrutiraju vojnici. Dok god se tamo može zaraditi novac na ratu, nitko se ne žali. Međutim, možemo početi vršiti pritisak na financije Kremlja i njegovu sposobnost za nastavak rata. Tada bismo mogli prisiliti Putina da donese odluku o kojoj smo razgovarali.
ONET: Kako se može izvršiti pritisak na Kremlj?
Volker: Nastavkom obezbeđivanja resursa Ukrajini za slabljenje ruskih oružanih snaga brže nego što se mogu obnoviti, i uskraćivanjem Kremlju prihoda od nafte i plina – ne samo kroz primarne sankcije, već i kroz sekundarne sankcije, protiv onih koji trguju s Rusijom.
ONET: Radi li vrijeme u korist Rusije?
Volker: Više radi protiv Ukrajine nego protiv Rusije, ali postoje i pozitivne vijesti za Kijev. Putin ima problem s visokom inflacijom. Dodajte tome teškoće s opskrbom energijom, visoke kamatne stope, slabu ekonomiju, neodržive gubitke na bojnom polju, urušavanje naftnog i plinskog sektora i gubitak utjecaja u Siriji, Venezueli, Kubi i Iranu. Putinovo carstvo se bukvalno raspada — i situacija će se pogoršati, a ne poboljšati. Ali kolaps bi mogao trajati nekoliko godina. To će biti vrlo bolno za Kijev.
S druge strane, Ukrajina će postati suverena, neovisna europska demokracija, dio EU, dobivajući sigurnosna jamstva od europskih članica NATO-a, pa čak i podršku od Sjedinjenih Država. Krećemo se u tom pravcu. Ali put pred nama je vrlo dug i težak. Još jedan faktor: Samo pogledajte podatke, objektivno, Rusija je slabija u svakom pogledu nego što je bila u veljači 2022. Ukrajina je, s druge strane, kudikamo jača nego što je bila u veljači 2022. godine.
ONET: Usprkos alarmantnim izvešćima o ljudima koji bježe iz Ukrajine ili izbjegavaju vojnu službu?
Volker: To je ozbiljan problem, ali idemo razmotriti veličinu ukrajinskih oružanih snaga, njihovo iskustvo, opremu, obrambenu industriju, izdatke za odbranu i podršku Evrope USA. Moral, društvena kohezija, ekonomski oporavak, stabilna inflacija i kamatne stope – ništa od toga nije postojalo pre invazije punih razmera. Stoga verujem da je pozicija Kijeva danas jača nego što je bila 2022. godine. To ne znači da je Ukrajina jača od Rusije ili da je može lako pobediti na bojnom polju.
ONET: Iz Vaše perspektive kao pregovarača sa Rusijom, da li svet ide ka rešenju u Ukrajini ili ka dugom ratu bez pobednika?
Volker: Po mom mišljenju, na kraju će doći do de fakto prekida vatre – ali ne i mirovnog sporazuma.
ONET: U čemu je problem?
Volker: Putin nikada neće pristati ni na šta drugo osim na totalno potčinjavanje Ukrajine Rusiji. Ali bez mirovnog sporazuma, ako jednostavno okončamo borbe, možemo raditi na produživanju i produbljivanju ovog primirja kako bi postalo predvidljivije. Onda se možemo pozabaviti svim stvarima o kojima razgovaramo u svezi sa razvojem Ukrajine. Trenutno, zahvaljujući predsjedniku Trumpu, skoro svi su usredotočeni na mirovni sporazum. Koga, svidjelo se to njemu ili ne, neće biti. Međutim, ovaj plan od 20 točaka sadrži sve što želimo: sporazum o sirovinama, sigurnosna jamstva, podršku, izbore, ubrzano članstvo u EU. Sve ovo može biti provedeno i bez suglasnosti Rusije.
ONET: Prekid vatre možda neće donijeti olakšanje, naprotiv. U Wargame analizi, koji je organizirao WELT, razmatran je i scenarij u kojem je Ukrajina primorana na ‘de facto’ sporazum o predaji. Rezultat: odmah nakon toga, ruske snage će okupirati Litvu. Vodeći njemački politolog Carlo Masala, u svojoj knjizi ‘Kada Rusija pobijedi’, kaže da će ruske snage, nakon okupacije Ukrajine, okupirati estonski grad Narvu i ostrvo Hiiumaa.
Volker: Točno to Putin i namjerava ako u Ukrajini dođe do prekida vatre. On će iskoristiti vrijeme kako bi obnovio svoje oružane snage, ojačao svoju obrambenu industriju, održao ratnu ekonomiju i potraži nove mogućnosti za izazivanje sukoba. Poljsko-Litvanska granica je njegova primarna meta. Potom Estonija.
Hoće li u tome uspjeti, drugo je pitanje. Puno toga ovisi od toga što mi radimo. Zato moramo osigurati da se prekid vatre u Ukrajini produbi i produži. Trebalo bi izgraditi kapacitete Ukrajine da učinkovito spriječimo ponovni početak rata. Moramo održavati obrambene i odvraćajuće snage u baltičkim državama. Europa mora nastaviti ulagati u svoje oružane snage i izdvajati 5% svog bruto domaćeg proizvoda za obranu. Istovremeno, moramo jasno kazati da su Litva i Estonija teritorije NATO-a i da se njihova prava ne smiju narušavati.
ONET: Putina to neće impresionirati.
Volker: Zato se nadamo da unutar same Rusije ima otpora Putinovom neuspjelom ratu. Ali na to ne možemo računati. Međutim, tada bismo već bili u boljoj poziciji – više ne bismo imali rat u Ukrajini na umu i mogli bismo planirati kako sprečiti Putina da napadne teritoriju NATO-a.
/Desk/