Kineski komentatori ovih dana mnogo govore o siromaštvu u Sjedinjenim Državama, tvrdeći da je Kina nadmoćna prisvajanjem upečatljivog izraza iz kulture videoigara. Izraz „linija ubojstva” (kill line) koristi se u gejmingu kako bi se označila točka u kojoj se stanje protivničkih igrača toliko pogoršalo da ih se može ubiti jednim udarcem. Sada je taj izraz postao stalna metafora u propagandi Komunističke partije, donosi The New York Times.
„Linija ubojstva” se višekratno koristi na društvenim mrežama i stranicama s komentarima, kao i u novinskim kućama povezanim s državom. U Kini je dobila na snazi kako bi dočarala užas američkog siromaštva – fatalni prag nakon kojeg oporavak i povratak u bolji život postaju nemogući. Izraz se koristi kao metafora koja obuhvaća beskućništvo, dugove, ovisnost i ekonomsku nesigurnost. U službenoj uporabi, „linija ubojstva” lebdi iznad glava Amerikanaca, ali je nešto čega se Kinezi ne moraju bojati.
Prikazivanje Sjedinjenih Država kao mjesta gdje su ekonomske poteškoće duboke i raširene godinama je omiljena tema službenih kineskih poruka. No, korištenje frazeologije i slika „linije ubojstva” je novo. Snaga je u jednostavnosti onoga što opisuje: nagli prag gdje počinje bijeda i gdje se sretan život nepovratno gubi. Narativ je osmišljen kako bi kineskom narodu ponudio emocionalno olakšanje, pokušavajući pritom skrenuti kritike s njihovih vođa. Što gore stvari izgledaju preko Pacifika, prema logici propagande, to sadašnje borbe postaju podnošljivije.
Nije slučajnost što se ovi poruke šire upravo sada. Kineski gospodarski rast upola je manji nego što je nekoć bio. Nezaposlenost mladih je visoka. Poznati putovi do sigurnosti – stabilni poslovi, rast vrijednosti nekretnina, stalna uzlazna mobilnost – postali su manje predvidljivi. Za mnoge obitelji margina za pogrešku čini se tanjom nego prije.
U eseju objavljenom na internetu krajem prosinca, pravni bloger Li Yuchen tvrdio je da je privlačnost ideje o „liniji ubojstva” njezina praktičnost. Omogućila je kineskom narodu da osudi udaljeni sustav izbjegavajući neugodna pitanja o vlastitim životima. Termon funkcionira manje kao analitički alat, a više kao „emocionalni tumač”. Njegov esej uklonili su cenzori, pridruživši ga dugom popisu sadržaja izbrisanih zbog preispitivanja službenih ekonomskih narativa.
Činjenica je da je društvena nejednakost problem i u Kini i u Sjedinjenim Državama. Američko gospodarstvo nedvojbeno ostavlja mnoge ljude u krhkim pozicijama, a uzroci su složeni. Ipak, u Kini se siromaštvo doživljava i percipira drugačije. U većini kineskih gradova ulično prosjačenje i vidljivo beskućništvo strogo se kontroliraju, što ih čini daleko manje uočljivima u svakodnevnom životu. Mnogi urbani stanovnici susreću se s takvim scenama samo kroz strana izvješća o SAD-u koja prenose kineski državni mediji.
Ekonomska nesigurnost i dalje je raširena u Kini. Oko 600 milijuna ljudi, ili oko 40 posto stanovništva, zarađuje oko 1.700 dolara godišnje. Ruralne mirovine često iznose samo 20 ili 30 dolara mjesečno, a ozbiljna bolest može obitelj gurnuti u financijsku krizu. Taj strah od gubitka novca jedan je od razloga zašto Kina ima jednu od najviših stopa štednje kućanstava na svijetu. No, takvi pritisci prikazuju se kao dio kulture izdržljivosti i odgovornosti.
Za starije Kineze, korištenje američkog siromaštva u službi domaće politike je poznato. Tijekom Kulturne revolucije, poznati slogan proklamirao je da „sretni kineski narod duboko brine o američkom narodu koji živi u bijedi”, čak i dok je većina samih Kineza živjela u siromaštvu. Ranih 1980-ih kineske dječje novine objavljivale su kolumne sa sloganom „Socijalizam je dobar; kapitalizam je loš”, opisujući starije osobe u američkim gradovima kako traže hranu. Te priče nisu bile izmišljene, ali im je nedostajao kontekst.
Formula je jednostavna: uveličaj stranu patnju kako bi skrenuo pažnju s domaćih problema. Taj pristup danas dobiva oblik oko metafore „linije ubojstva”. Izraz je navodno prvi popularizirao korisnik „Squid King” na platformi Bilibili u studenom. U petosatnom videu spojio je ono što je tvrdio da su izravni susreti sa siromaštvom u SAD-u: djeca koja traže hranu na Noć vještica, dostavljači koji gladuju zbog niskih plaća i ozlijeđeni radnici otpušteni iz bolnica jer ne mogu platiti. Scene su prikazane kao dokaz sustava: iznad „linije ubojstva” život se nastavlja; ispod nje, društvo prestaje tretirati ljude kao ljudska bića.
Narativ se proširio na eseje na nacionalističkim portalima poput Guancha i društvenoj mreži WeChat, gdje je „linija ubojstva” opisana kao „stvarna operativna logika” američkog kapitalizma. Citirani su primjeri iz zapadnog novinarstva, poput članka Financial Timesa o jazu u bogatstvu u Connecticutu ili memoara „Hillbilly Elegy” potpredsjednika JD Vancea o prodaji krvne plazme radi otplate studentskih dugova.
Do siječnja 2026., okvir „linije ubojstva” dobio je službeni zamah. Časopis Qiushi, vodeće teorijsko glasilo Partije, objavio je komentar o tome kao o strukturnom obilježju američkog kapitalizma. U mnogim komentarima anegdote o Amerikancima prate usporedbe s Kinom. Opća osnovna zdravstvena zaštita i akcije ublažavanja siromaštva navode se kao dokaz da Kina nikome ne dopušta iznenadnu propast. „Kineski sustav neće dopustiti da osoba bude ‘ubijena’ jednom nesrećom”, stoji u jednom pokrajinskom proglasu.
Mnogi su čitatelji izrazili šok američkim siromaštvom i zahvalnost kineskom sustavu, no ne prihvaćaju svi ovaj narativ. Neki su komentatori primijenili jezik „linije ubojstva” na domaće politike, poput naglog porasta cijena grijanja u ruralnim područjima. Kako je jedan korisnik na WeChatu napisao: „Tema ne dobiva na snazi zato što su ljudi glupi; često se širi jer je suočavanje sa stvarnošću teže.”