U emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosne, general HV-a i HVO-a Ivica Primorac, autor i nedavno predstavljene knjige ‘Kad istina progovori – Svjedočanstvo hrvatskog generala’, dotaknuo se mnogih tema o kojima, kao izravni sudionik događanja, piše u svojoj knjizi. Mnoge od informacija šira javnost po prvi put doznaje. On se pri tom osvrnuo i na mnoge aktualne političke teme.
Mudžahedini iz BiH u terorističkom napadu na SAD 11. rujna 2001.
O vezi AID-a, Hamasa, Iranaca, mudžahedina, Šefika Džaferovića, visokog dužnosnika SDA i bivšeg bošnjačkog člana Predsjedništva i Šemsudina Mehmedovića, bivšeg visokog dužnosnika SDA koji je nedavno formirao vlastitu stranku.
“Jasno je da su svi ti mudžahedini dolazili u BiH u okviru, uvjetno rečeno, humanitarnih organizacija. Jasno je da su dolazili u organizaciji države i da ih je država koristila kao pripadnike regularnih postrojbi Armije RBiH i da su kao takvi ratovali kao njeni pripadnici. Svi smo čuli za zloglasni odred El-Mudžahid, sastavljen od mudžahedina iz cijelog svijeta, a jasno je da je većina tih ‘svetih ratnika’, kako su se nazivali bili na prostorima Bosne i srednje Bosne. Također je neupitna činjenica da su dobivali državljanstva BiH i bh dokumente, ako znamo da je gospodin Mehmedović bio šef policije u Tešnju, a gospodin Džaferović načelnik Centra službe bezbjednosti u Zenici, a kasnije i tajnik AID-a. U to vrijeme postojalo je mnoštvo podataka s kojima su raspolagale zapadne obavještajne službe kako su ti ljudi aktivno uključeni za rješavanje statusnih pitanja, prvenstveno pitanja bh putovnica, prijema u državljanstvo itd. I to je trajalo godinama, imali su svoja naselja, središnja država iz Sarajeva je o njima skrbila i to je bio dio njihovog djelovanja na ovom prostoru u Europi koji je bio planiran, dogovoren, osmišljen i nadziran.
Primorac je kazao kako je američka administracija tražila da se mudžahedini maknu iz BiH, a osvrnuo se i na, kako je kazao “prvi veliki skandal”.
“Do prvog velikog skandala je došlo kada je Warren Christopher, državni tajnik SAD-a, došao u posjet BiH i tražio od Alije Izetbegovića informaciju jesu li još uvijek na području BiH prisutni mudžahedini sa svojim kampovima”, kazao je Primorac, naglasivši kako je Izetbegović negirao prisutnost mudžahedina u BiH.
“Odmah nakon odlaska Christophera iz Sarajeva postrojba IFOR-a izvršila je desant na kamp Pogorelica, gdje su zatečeni iranski instruktori koji su vodili obuku za djelatnike AID-a, a iz kasnije dostupne dokumentacije poslije je bilo jasno kako su centri AID-a iz BiH imali svoje predstavnike na toj obuci. Ti djelatnici AID-a koji su prolazili obuku u organizaciji Iranaca i iranski instruktori privedeni su u Sarajevo i osoba koja ih je kao tajnik AID-a prihvatila bio je gosp. Džaferović. To je bio veliki udarac kredibilitetu Alije Izetbegovića jer su se Amerikanci uvjerili da ne mogu polagati nade u njegovu vjerodostojnost”, rekao je Primorac u intervjuu za Kompas.
Na ovu temu, on se osvrnuo na još jednu skandaloznu činjenicu.
“Nakon toga, sve je nekako prolazilo ispod radara do onog crnog 11. rujna 2001. godine i terorističkog napada na SAD gdje su za izvođenje terorističkih napada korišteni zrakoplovi. Otkrila se još jedna porazna činjenica – na letu 77 u zrakoplovu koji se zabio u Pentagon, bila su i dva mudžahedina koji su ratovali u BiH. To su utvrdile zapadne obavještajne službe. I tu su se upalili alarmi kada je u pitanju prisutnost mudžahedina u BiH i da se to mora završiti. Dodatne istrage pokazale su kako je jedan od bliskih Bin Ladenovih suradnika, koji je smatran jednim od planera napada, kako je i on proveo u BiH nekoliko mjeseci kao mudžahedin. To dovoljno govori o načinu kako su ti ljudi bili infiltrirani u strukture vojske, obavještajnih i političkih službi i savršeno je jasno da to nije moglo biti organizirano bez potpore središnje države.
Kandidatura Kovačevića “dobro smišljena provokacija”
Komentirajući kandidaturu Slavena Kovačevića, aktualnog savjetnika člana Predsjedništva Željka Komšića, za hrvatskog člana Predsjedništva ispred DF-a, Primorac je ustvrdio kako se radi o “dobro smišljenoj provokaciji”
„Iza toga stoji šira organizacija koja je taj koncept prihvatila i njime zlostavlja demokratska prava hrvatskoga naroda. Riječ je o provokaciji za koju vjerujem da neće proći bez reakcije SAD-a i Europske unije“, kazao je, kako DF ima aspiracije ponovno izabrati člana Predsjedništva BiH, bez hrvatskog legitimiteta.
Revizija hrvatskih državljanstava
Jedna od također zanimljivih dijelova razgovora je i, sve češće spominjana od pojedinih političara, moguća revizija hrvatskih državljanstava za pojedine Bošnjake, ujedno i državljane BiH.
“Reviziju državljanstava nije loše napraviti. Određena državljanstva davana su i temeljem diskrecijskog prava ministra unutarnjih poslova. Vremena su mira i ima se vremena za napraviti kvalitetnu reviziju. Kada je tema državljanstava, dajem jedan primjer: Vidimo gosp. Safeta Oručevića (bivši (do)gradonačelnik Mostara) koji vrlo često istupa sa svojim stavovima, što je njegovo legitimno pravo. Ali, Safet Oručević dobio je hrvatsko državljanstvo i putovnicu prije od mene. U djelovodniku izdanih hrvatskih putovnica, jedna do druge, su hrvatske putovnice Jadranka Prlića i Safeta Oručevića. Znači, u trenutku kada vam trebaju hrvatska država i njezini dokumenti izjašnjavate se kao Hrvat ili netko tko ima pretke Hrvate i temeljem toga dobijete putovnicu, da bi onda, kada vam to politički odgovara, na sve moguće načine pokušavali politički ucjenjivati Hrvatsku. I to je jedan od razloga da Hrvatska treba, kao članica EU, napraviti reviziju državljanstava”, zaključio je Primorac.
Mitovi i činjenice: Tko je želio podijeliti BiH
Osvrćući se na svoju tvrdnju u knjizi, gdje navodi kako je Alija Izetbegović u Beograd slao Adil-bega Zulfikarpašića, bošnjačkog intelektualca, biznismena i političara, kako bi razgovarao sa Slobodanom Miloševićem o ostanku BiH u krnjoj Jugoslaviji, iako su se Hrvati, tada predvođeni Stjepanom Kljujićem kao predsjednikom HDZ-a BiH, tome izričito protivili.
“Ja samo citiram Zulfikarpašićevu izjavu koju je dao nizozemskim novinarima 1993. godine. On je u toj izjavi naveo kako je on, uz Izetbegovićevu potporu, do kraja 1991. godine, vodio pregovore sa Slobodanom Miloševićem o ostanku BIH u Jugoslaviji”, kazao je general Primorac.
Na pitanje tko je onda dijelio BiH, Primorac je odgovorio kako je “previše mitova” te da je “istina obično jedna”.
“Često se optužuje Hrvatsku kako je radila na podjeli BiH, što je po meni apsolutna neistina. Samo nekoliko činjenica: govori se o sporazumu iz Karađorđeva koji nikada nitko nije vidio. Niti napisan, niti potpisan. Govori se o sporazumu iz Graza kojeg isto tako nitko nikad nije vidio. Niti napisan, niti potpisan. Postavljam pitanje – bi li Hrvatska, da je željela dijeliti BiH, animirala Hrvate u BiH da na referendumu o samostalnosti 29. veljače 1. ožujka 1992. glasaju za neovisnu BiH, jer bez hrvatskih glasova referendum ne bi mogao proći? Drugo, Hrvatska je 7. travnja 1992. godine priznala BiH. Bi li netko priznao državu koju ima namjeru dijeliti? Treće, vrlo bitno – Hrvatska je oslobađala BiH. Odgovorno tvrdim da BiH ne bi bila oslobođena bez hrvatskih snaga koje su aktivno oslobađale i provodile oslobodilačke akcije, koje su završile Južnim potezom i dolaskom na Malu Manjaču i pred Banja Luku. Onda se mora postaviti pitanje – zašto bi netko oslobađao državu koju želi dijeliti? To su apsurdi, nema logike”, ustvrdio je sugovornik Kompasa.
Potom se referirajući na neke od činjenica o namjerama podjele BiH, Primorac je kazao: “S druge strane imamo činjenicu da je Alija Izetbegović, kao predsjedavajući Predsjedništva RBiH, s Momčilom Krajišnikom potpisao 15. rujna 1993. godine, gdje se u članku 5. predviđala mogućnost referenduma i izjašnjavanja o samostalnosti Srba tj. RS-a. Imamo i činjenicu koju je potvrdio i general Klein, visoki američki dužnosnik u BiH (Jacques Paul Klein, umirovljeni američki general i diplomat, op.au.), kako je njemu Alija Izetbegović priznao da je Tuđmanu nudio podjelu BiH, a da to Tuđman nije prihvatio. Znači, s jedne strane imamo mitove koji se recikliraju i guraju u javni prostor, a s druge strane imamo nepobitne činjenice”.
Odlazak iz HOS-a
Kao nekadašnji zamjenik zapovjednika HOS-a generala Blaža Kraljevića, Primorac je HOS napustio 5. kolovoza, prije tragedije koja se dogodila 9. kolovoza u mjestu Kruševo kod Mostara, ubojstvu Kraljevića i osam dragovoljaca HOS-a. Na pitanje o razlogu napuštanja HOS-a Primorac je kazao: “Apsolutno nisam imao nikakvih saznanja da se nešto loše može dogoditi Blažu Kraljeviću i momcima koji su bili s njim u pratnji. HOS sam napustio 5. kolovoza, uredno se razdužio, vratio vozilo, kalašnjikov i motorolu i otišao iz HOS-a. Moj razlog je bio jer nisam mogao apsolutno utjecati ni za kakve procese vezane za HOS, a koji, po meni, nisu bili onakvi kakvi bi trebali biti”.
On se osvrnuo kako je HOS, kao samostalna postrojba u cijelosti inkorporirana u Republici Hrvatskoj u postrojbe HV-a već u siječnju i veljači 1992. godine te da su priključene hrvatskoj vojsci.
“U Hercegovini to nije bilo tako. Jednostavno, svi ti pokušaji da se nađu modaliteti po kojima bi se HOS integrirao u HVO, nisu nailazili na plodno tlo. U pitanju su bili neki drugi procesi. Jednostavno, sebe nisam tu vidio i to je jedini razlog zašto sam otišao tada iz HOS-a jer nisam želio sudjelovati u procesima na koje nisam, ni na kakav način, mogao utjecati”, rekao je Primorac.
/Desk/