Dok Europa gradi energetske autoceste, Amerika se vraća na naftu, a Kina postaje zelena supersila – svijet 2025. dijele fundamentalno različite energetske vizije.
Dok počinjem pisati ovaj tekst, na mom monitoru istovremeno su otvorene dvije vijesti koje savršeno ilustriraju energetski paradoks 2025. godine. Prva: Kina je upravo prešla povijesnih 1000 gigavata instalirane solarne snage, dodajući nevjerojatnih 210 GW samo u prvoj polovici godine. Druga: Donald Trump potpisao je izvršnu naredbu “Unleashing American Energy” kojom ukida mandate za električna vozila i zaustavlja financiranje zelenih projekata. Dva najveća gospodarstva svijeta kreću u potpuno suprotnim smjerovima, a ostatak planeta pokušava pronaći svoj put u ovom energetskom rascjepu. Evo sedam događaja i trendova koji su, po mojem skromnom mišljenju, obilježili energetsku 2025. i koji će u nadolazećem razdoblju imati itekako značajne posljedice, piše energetika-net.com.
Europa gradi energetske autoceste
Počinjemo s najsvježijim događajem: Europska unija je upravo donijela možda najvažniju energetsku odluku desetljeća – paket “Energy Highways” vrijedan 1,2 bilijuna eura do 2040. godine. Osam energetskih koridora, uključujući vodikov koridor od Portugala do Njemačke i električna povezivanja preko Pirineja, trebali bi konačno riješiti problem koji je kulminirao travanjskim blackoutom na Iberijskom poluotoku.
Tada je postalo kristalno jasno koliko je opasna energetska izoliranost – Španjolska i Portugal imaju konektivnost ispod 3% s ostatkom EU-a. Novi plan nije samo infrastrukturni projekt, već strateški odgovor na rusku agresiju i energetsku ucjenu. Europa oćito više ne želi biti talac bilo čijeg plina ili nafte. S kakvim uspjehom, vidjet ćemo.
Trump vraća Ameriku na fosilna goriva
“Drill, baby, drill” – tri riječi koje definiraju novu/staru američku energetsku politiku. Trumpova administracija ne samo da je zaustavila financiranje zelenih projekata već aktivno promovira ugljen, naftu i plin kao temelje “američke energetske dominacije”. Ironija je što SAD već jest najveći svjetski proizvođač nafte i plina, pa ova politika više liči na ideološki rat protiv zelene tranzicije nego na ekonomsku nužnost.
No, hoće li to zaustaviti globalnu zelenu transformaciju? Teško. Dok Trump potpisuje naredbe, američki tech giganti – Google, Amazon, Microsoft – ulažu preko 10 milijardi dolara u nuklearne partnere za napajanje svojih data centara. Republikanske države Texas i Florida vode u instalaciji solarnih elektrana jer je to jednostavno postalo profitabilnije od fosilnih goriva. Ideologija može usporiti, ali ne i zaustaviti ekonomsku logiku.
Kineska zelena dominacija
Najfascinantniji paradoks 2025. je Kina. Država koju smo desetljećima promatrali kao najvećeg globalnog zagađivača sada predvodi zelenu revoluciju. S 500 GW novih obnovljivih kapaciteta planiranih za ovu godinu, Kina ne samo da dominira proizvodnjom solarnih panela i baterija – ona ih masovno i instalira. Prvi put u povijesti, kineske emisije CO2 počele su padati, ne zbog ekonomske krize, već zbog čiste energije koja raste brže od potražnje.
Ova transformacija nije altruistična – Kina je shvatila da će energetska dominacija 21. stoljeća pripadati onima koji kontroliraju lance opskrbe zelenih tehnologija, a ne onima koji sjede na naftnim poljima. Dok Europa i SAD raspravljaju o carinama na kineske solarne panele, Peking gradi najveće solarne farme na svijetu i postaje nezaobilazan u globalnoj energetskoj tranziciji.
SMR – nuklearna renesansa ili marketinška magla?
Mali modularni reaktori (SMR) su energetska tema o kojoj svi pričaju, ali koja se tek treba realizirati u komercijalnom smislu. SAD je uložio 800 milijuna dolara u prve projekte, tech giganti potpisuju ugovore za buduće isporuke, ali realnost je da će prvi komercijalni SMR-ovi biti operativni tek nakon 2030. godine.
Prednosti su očite – sigurniji su, mogu se proizvoditi u tvornicama, idealni su za stabilno napajanje data centara. Nedostaci? Još uvijek su skuplji od alternativa, regulatorna tijela sporo izdaju dozvole, a javnost ostaje skeptična prema svemu što ima “nuklearno” u nazivu. SMR-ovi neće biti brzo rješenje za energetsku krizu, ali mogli bi postati dio energetskog miksa sredinom sljedećeg desetljeća.
Rusija traži nova tržišta
EU-ov proces napuštanja ruskih energenata bolan je, posebno za zemlje poput Mađarske i Slovačke, ali nezaustavljiv. Cilj potpunog prekida do 2027. možda neće biti postignut u potpunosti, ali smjer je jasan. Rusija pokušava nadoknaditi gubitak preusmjeravanjem nafte i plina na azijska tržišta, prvenstveno Kinu i Indiju, ali po značajno nižim cijenama.
Je li to održivo? Rusija je pokazala sposobnost prilagodbe, brzo preusmjeravajući tokove prema Aziji. Kina sada uvozi rekordne količine ruskih energenata, Indija također povećava uvoz, a nova tržišta se otvaraju u Africi i Latinskoj Americi. Cijene su niže nego što su bile u Europi, ali volumen trgovine raste.
Europa, s druge strane, plaća značajno više za energiju – američki LNG je skuplji od ruskog plina iz cjevovoda, a izgradnja novih obnovljivih kapaciteta zahtijeva bilijunske investicije. Dugoročno, obje strane kalkuliraju da će profitirati – Europa kroz energetsku neovisnost i zelenu tranziciju, Rusija kroz diverzifikaciju kupaca i strateško partnerstvo s Azijom. Tko će bolje proći? Vrijeme će pokazati, ali jasno je da se globalno energetsko tržište trajno mijenja.
AI – energetski Armagedon ili pokretač inovacija?
Možda najneočekivaniji energetski trend 2025. je eksplozija potražnje za električnom energijom od AI data centara. Projekcije govore o 945 terawat-sati godišnje do 2030. – koliko troši cijeli Japan. Ova “energetska glad” umjetne inteligencije pokreće val investicija u sve oblike proizvodnje – od SMR-ova do mega baterijskih sustava.
Ali je li to održivo? Trenutni model gdje svaki tech gigant gradi vlastite elektrane za svoje data centre podsjeća na digitalnu verziju naftne groznice. Optimisti tvrde da će AI potražnja pokrenuti inovacije koje će koristiti svima. Pesimisti upozoravaju na mogući kolaps ako se mjehur umjetne inteligencije rasprsne. Istina je vjerojatno negdje između – AI će ostati energetski gladan, ali će morati postati efikasniji.
Baterije – tihi pobjednici
Dok svi pričaju o solarnim panelima i vjetroturbinama, baterijski sustavi postaju pravi omogućavatelji zelene tranzicije. Sa 92 GW novih instalacija globalno u 2025., baterije rješavaju ključni problem obnovljivih izvora – intermitentnost, odnosno nestalnost proizvodnje. Kalifornija gradi najveći baterijski sustav na svijetu (4600 MWh), a svaka veća solarna farma sada automatski uključuje i pohranu.
Opet, Kina dominira proizvodnjom i instalacijom, ali ovo je prilika i za druge, naravno ako se riješi pitanje odnosa cijene i performansi gdje Kina za sada nema premca.
Zaključak: Svijet na raskršću
Godina 2025. neće biti zapamćena kao godina konsenzusa o energetskoj budućnosti, već kao trenutak kada su se iskristalizirale fundamentalno različite vizije. Europa je usred tranzicije i odluka o tome kakvu budućnost zaista želi, Amerika se vraća fosilnim gorivima (barem deklarativno), Kina postaje zelena supersila, a umjetna inteligencija mijenja sve energetske kalkulacije.
U ovom kaosu, i Hrvatska mora pronaći svoj put. Naravno, naša poslovična sporost, te inertna administracija mogu biti ozbiljne prepreke, ali ima i svjetlijih primjera kao što je bilo treće mjesto u EU po udjelu obnovljivih izvora u proizvodnji struje u prvom kvartalu 2025. Ipak, bez jasne strategije za baterijske sustave, pametne mreže i možda čak i SMR tehnologije, riskiramo da postanemo samo tržište za tuđe tehnologije umjesto aktivni sudionik energetske transformacije.