Ivana Bodrožić, hrvatska književnica i pjesnikinja, rođena Vukovarka čiji je otac ubijen tijekom rata u Vukovaru, oglasila se na društvenim mrežama uoči obilježavanja 18. studenoga, Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
Bodrožić u objavi kritizira način na koji društvo i mediji već desetljećima iznova izlažu ratne žrtve ponovnoj traumatizaciji, tražeći od njih beskrajno prepričavanje svoga užasa. Upozorava da se time žrtvama oduzima dostojanstvo i cjelovit identitet, dok političari i mediji takvu patnju iskorištavaju za vlastite interese, prenosi Jutarnji list.
Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:
“Svake godine u ovo vrijeme kad mi počne zvoniti mobitel, za medije i ostale zainteresirane, imam jednu, istu izjavu: Zamislite osobu koju su teško pretukli i silovali, u mirnodopsko vrijeme, neka to bude mlada djevojka, na primjer, koja je od nasilnika i ubojice uspjela pobjeći, jedva preživjevši traumu. Zamislite sad, idućih trideset godina, ona na svaku obljetnicu zločina sjeda za stol sa svojom obitelji, susjedima, sugrađanima i oni je potiču da im svake godine iznova i iznova prepričava detalje užasa. Sjedi tako pred kamerama, novinari postavljaju pitanja, zadižu joj majicu da vide ožiljke, ajde, sjetite se još kojeg strašnog detalja, kako vam je ono zabio nož, je li boljelo jako?
Istovremeno, ispred njezine kuće postavljena je izložba s fotografijama zločinca, s opisom zločina, kako mu slučajno ne bi umaknula kad izađe, kako ne bi počela živjeti, kako joj ne bi palo na pamet da je ona više od žrtve. Čini li vam se to normalno? Čini li vam se to moralno? Iz kojeg onda razloga već trideset godina, a zadnjih desetak sve monstruoznije, izvlačite tu jadnu djecu u kaputićima iz kolone?
Odakle vam pravo da žrtve rata prisiljavate da njihov jedini identitet bude izgrađen oko traume koju su proživjeli, kako vam nije neugodno oduzimati im sve druge ljudske karakteristike i tjerati ih da se osjećaju kako je njihovo najveće životno postignuće bilo to što su pukim slučajem preživjeli pakao rata. To nikakve veze s pijetetom i suosjećanjem nema, ali ima s najgorim političkim profiterstvom, medijskim parazitiranjem novinara koji bez mozga i kičme skupljaju sve strašnije i nikad otkrivene priče, i s onim dijelom društva koji svoj kičasti i isprazni osjećaj domoljublja upražnjava s plastičnim lampionima, napisala je Bodrožić.
/Desk/