Papa Lav je na audijenciji u subotu u Vatikanu rekao skupini vodećih holivudskih glumaca i filmaša da se kina bore za opstanak i kako bi trebalo više učiniti da ih se zaštiti i sačuva zajedničko iskustvo gledanja filmova. Među prisutnima bile su filmske zvijezde Cate Blanchett, Monica Bellucci, Chris Pine, oskarovac Spike Lee, bh redatelj Emir Kusturica itd.
Lav, prvi američki papa, rekao je da je kino vitalna “radionica nade u vrijeme globalne nesigurnosti i digitalnog preopterećenja”.
“Kina doživljavaju zabrinjavajući pad, a mnoga su uklonjena iz gradova. Više ljudi govori da su umjetnost filma i kinematografsko iskustvo u opasnosti. Pozivam institucije da ne odustanu, već da surađuju u potvrđivanju društvene i kulturne vrijednosti ove aktivnosti, rekao je papa Lav.
Prihodi od kino blagajni u mnogim zemljama i dalje su znatno ispod razina prije pandemije COVID-a-19, a multipleksi u Sjedinjenim Državama i Kanadi upravo su pretrpjeli svoje najgore ljeto od 1981., ne računajući vrijeme pandemije. Uoči subotnjeg sastanka, Vatikan je objavio četiri listu Papina omiljena filma: obiteljski mjuzikl Roberta Wisea “Moje pjesme, moji snovi”, emotivni film Franka Capre “Divan život”, dirljivi “Obični ljudi” Roberta Redforda i sentimentalnu dramu Roberta Benignija o Drugom svjetskom ratu “Život je lijep”.
Susrevši se u Vatikanu s više od 160 redatelja, glumaca i ostalih članova filmskih ekipa, papa Lav XIV. im je zahvalio za poticanje nade i promicanje ljudskoga dostojanstva, ne iskorištavajući bol, nego prihvaćajući ju. Potaknuo je također “sedmu umjetnost” da govori i o nasilju, usamljenosti i zaboravljenim ratovima, uvijek ostajući mjesto susreta i dom za one koji traže smisao. Institucije je potaknuo da podupru kinematografiju “koja je danas u opasnosti”, izvješćuje Vatican news.
Zahvalnost dobroj kinematografiji koja potiče nadu, promiče ljudsko dostojanstvo, ne iskorištava bol nego ju prati i istražuje te koja pripovijeda duhovni doživljaj ljudskoga bića, izrazio je papa Lav XIV. susrevši se danas, 15. studenog, u Apostolskoj palači u Vatikanu, s više od 160 predstavnika svijeta filma. Papa je potaknuo sedmu umjetnost, staru 130 godina, da uvijek bude mjesto susreta, dom za one koji traže smisao i jezik mira, da nastavi zadivljivati i pokazati nam bar jedan djelić Božjega otajstva, ne bojeći se suočavanja s ranama svijeta i misterijem krhkosti, i postajući mjesto gdje čovjek može ponovno gledati sebe i svoju sudbinu.
Kinematografija pomaže iskustva gledati novim očima
Papa, koji je u jednoj videoporuci spomenuo da voli filmove kao što su ‘Život je lijep’ i ‘Moje pjesme, moji snovi’, istaknuo je da ta mlada, sanjateljska i pomalo nemirna umjetnost nije samo igra svjetla i sjene, kako bi zabavila i zadivila, kako se možda činilo u vrijeme braće Lumière, nego je postala izraz želje za promišljanjem i razumijevanjem života, za prepričavanjem njegove veličine i krhkosti, za tumačenjem njegove čežnje za beskonačnim. Sveti je Otac zahvalio kinematografiji zato što je popularna umjetnost u najplemenitijem smislu, rođena za sve i svima se obraća, te što povezuje zabavu s naracijom duhovnog doživljaja ljudskoga bića. Zbog toga ta – kako je rekao – čarobna svjetiljka pokreće nadu.
Jedan od najvrjednijih prinosa filma upravo je taj što pomaže gledatelju da se vrati sebi, da novim očima gleda na slojevitost vlastitoga iskustva, da pogleda svijet kao da ga vidi prvi put i da u toj vježbi ponovno otkrije dio one nade bez koje naše postojanje nije ispunjeno.
Institucije trebaju štititi vrijednost kino dvorana
Redatelje i glumce papa Lav XIV. je podsjetio da svojim djelima razgovaraju s ljudima koji traže lakoću, ali i s onima koji u svojem srcu osjećaju nemir, pitanje o smislu, pravednosti i ljepoti. Za one koji poput nas žive s uvijek uključenim digitalnim ekranima, kino je mnogo više od jednostavnoga ekrana: to je raskrižje želja, sjećanja i pitanja. To kina i kazališta čini kucajućim srcima naših prostora, kulturnim prostorima koji pridonose njihovoj humanizaciji. Međutim, oni su u opasnosti zbog zatvaranja brojnih kino dvorana – primijetio je Papa. Zbog toga je zatražio od institucija da nastave potvrđivati društvenu i kulturnu vrijednost tih aktivnosti, a te su njegove riječi prisutni dočekali dugotrajnim pljeskom. Protiv “logike algoritma” pak potaknuo je filmski svijet da štiti sporost kada je potrebna, tišinu kada govori i razlike kada potiču.
Hodočašće u misterij ljudskog iskustva
U godini Jubileja nade redatelji, glumci i članovi filmskih ekipa putuju kao hodočasnici mašte, tražitelji smisla, pripovjedači nade, glasnici čovječanstva – kazao je Papa te objasnio:
To je hodočašće u misterij ljudskog iskustva koje prelazite prodornim pogledom, sposobnim prepoznati ljepotu i u naborima boli, te nadu unutar tragedija nasilja i rata.
Prijateljstvo Crkve s filmom, “laboratorij nade”
Napomenuvši potom da Crkva s poštovanjem gleda na svijet filma, podsjetio je na riječi svetoga Pavla VI. upućene umjetnicima: “Ako ste prijatelji istinske umjetnosti, vi ste i naši prijatelji” te “ovom svijetu u kojemu živimo treba ljepota kako ne bi uronio u očaj”.
Želim obnoviti to prijateljstvo, jer film je laboratorij nade, mjesto gdje čovjek može ponovno pogledati sebe i svoju sudbinu.
Pokazati “ljepotu vjetra koji pomiče drveće”
Papa Lav XIV. se zatim oslonio na riječi velikog američkog redatelja i producenta Davida W. Griffitha: “Ono što nedostaje modernoj kinematografiji jest ljepota, ljepota vjetra koji pomiče drveće”. Ta metafora podsjeća na retke iz Evanđelja po Ivanu: “Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi ni kamo ide: tako je sa svakim tko je rođen od Duha” – rekao je Papa te potaknuo prisutne da kinematografiju učine umjetnošću Duha.
Ne bojte se suočavanja s ranama svijeta
U dobu u kojemu su potrebni svjedoci nade, ljepote i istine, to možete biti vi, svojim umjetničkim radom – primijetio je Sveti Otac te dodao:
Obnoviti autentičnost slike kako bi se zaštitilo i promicalo ljudsko dostojanstvo leži u moći dobrog filma i njegovih autora i protagonista. Ne bojte se suočiti se s ranama svijeta.
Pogled na misterij krhkosti
Rane poput nasilja, siromaštva, progonstva, usamljenosti, ovisnosti, zaboravljenih ratova traže da ih se vidi i ispriča. Velika kinematografija ne iskorištava bol: ona ju prati, istražuje ju. Kao što su to činili veliki redatelji, dajući glas, s ljubavlju, slojevitim, kontradiktornim, katkada nejasnim osjećajima koji obitavaju u ljudskom srcu.
Umjetnost ne smije bježati od misterija krhkosti: treba ga slušati, mora znati zastati pred njim. Kinematografija, ako i nije didaktična, u sebi, u svojim autentično umjetničkim oblicima, ima sposobnost odgajati pogled.
Kino koje je uvijek mjesto susreta i jezik mira
Papa je, osim toga, napomenuo da je film zajednički čin i zborsko djelo te stoga ne bi bio moguć bez tihe predanosti stotine drugih profesionalaca, od asistenata do tonskih majstora, od šminkera do direktora fotografije i glazbe.
Neka vaša djelatnost uvijek ostane mjesto susreta, dom za one koji traže smisao, jezik mira. Neka nikada ne izgubi svoju sposobnost da zadivi, nastavljajući pokazivati nam i samo djelić Božjega otajstva.
NBA dres “Pope Leo”, broj 14.
Na kraju je Papa Lav molio da Gospodin uvijek prati sve koji rade u svijetu filma na tom – kako je rekao – kreativnom hodočašću, kako biste mogli biti tvorci nade. Nakon govora, pozdravio je sve prisutne, svakog posebno. Među njima je bio i američki redatelj Spike Lee, koji mu je poklonio NBA košarkaški dres s natpisom “Papa Lav” i brojem 14.
/Desk/