Hrvatska obilježava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja te 30. obljetnice VRO ‘Oluja’ i oslobođenje skoro četvrtine svog područja. Iako su bili pozivani na ostanak te su im zajamčena sva ljudska i građanska prava uz poruke da je Hrvatska i njihova domovina, pobunjeni Srbi ipak poslušali svoje srpsko vodstvo i pozive na bijeg i odlazak u Srbiju.
Na Kninskoj tvrđavi, točno 30 godina nakon vojno-redarstvene operacije Oluja, ponovno su se okupili pripadnici Sedme gardijske brigade Jasmin Hadžić i Mario Bilač – sudionici događaja koji su 1995. godine podigli hrvatsku zastavu nad Kninom.
– Mi smo uvijek prvi i bolji. I bolje mi je bilo da ih nismo dočekali ovdje gore. Bilo je nekih malih sporadičnih džepova, ali to smo riješili u samom usponu vamo gore prema tvrđavi. Naravno, samo s jednim zadatkom, s jednim ciljem – da se neprijateljska srpska zastava skine s jarbola ovog iza nas. Ja i kolege Edo, koji smo taj zadatak obavljali… naravno, nismo ovdje bili sami. Bilo je dolje u podnožju naših pripadnika koji su bili u osiguranju, raspoređeni gore u samom zadatku, rekao je Jasmin Hadžić, prisjećajući se trenutaka kada su se, kako je rečeno, “doslovno trčeći” peli na tvrđavu.
Mario Bilač opisao je kako je izgledala sama akcija skidanja i postavljanja zastave:
– Sva trojica smo se naizmjenično penjali gore, jer nije to baš išlo tako jednostavno. Bilo je zapetljano, zaključano, taj lanac, ta zastava nije se tako dala dolje. Pa smo naizmjenično, ja, Jasmin i Edo, penjali se jedan preko drugoga i samostalno, da bi se ta ona otrgnula Jasminu u jednom momentu, bio je i skliznuo i pao nekih četiri metra visine, pet. Tako da, bilo je tu svega. Nije bilo tako jednostavno.
Na pitanje jesu li tada bili svjesni značaja tog trenutka, Hadžić je odgovorio:
– Pa gledajte, vojnik svaki ima svoju zadaću i naša zadaća je zapovijed – bilo je skidanje toga. Naravno da ja osobno za sebe govorim – nisam u tom trenutku znao… mislim, znali smo svi šta je Knin, znali smo svi da je zapovijed da moramo doći prvi gore, da se to mora napraviti, ali da ćemo ući u povijest, da će to biti na ovaj način sad s odmakom 30 godina – naravno, tad nisam imao taj osjećaj kao što ga imam sada.
Bilač je dodao kako njihovi roditelji i bližnji tada nisu do kraja bili svjesni veličine onoga što rade:
– Oni su u onome samom trenutku, pošto smo bili dosta mladi u tome svemu, ušli u to sve… oni su se više bojali nego što su bili, kao ću reći, ponosni da ćemo mi nešto tako raditi. Danas jesu sigurno svi, ali u ono vrijeme ne vjerujem.
Za kraj, obojica su uputili poruke mladima.
– Pozdravljam sve hrvatske branitelje, pozdravljam sve ljude, sve one koji su učestvovali u ovome danas. Naravno, nije ovo naša samo zasluga – zasluga je cijele hrvatske vojske, svih rodova. A mladima bih poručio: čuvajte ovaj mir, jer mir je neprocjenjiv. Čuvajte ga, rekao je Jasmin Hadžić.
– I da drže svih ovih vrijednosti za koje smo mi išli tako mladi i sa tolikom željom i stali iza ovog svega što imamo, poručio je Mario Bilač u razgovoru za HRT.
/Desk/